Poslovni broj P-439/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51 410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pelicarić & Smerdel iz Zagreba, protiv tuženika Grada Opatije, Opatija, Maršala Tita 3, OIB: 99455464348, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i parnteri j.t.d. iz Rijeke radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 11. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Gorana Smerdela, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnice tuženika Senke Perhat Smiljanić, odvjetnice iz Rijeke te objave 13.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"Utvrđuje se u odnosu na tuženika Grad Opatiju, Maršala Tita 3, Opatija, OIB: 99455464348 da je tužiteljica ŠŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] – zaključenjem Ugovora o prodaji nekretnine dana 10. rujna 2004. godine s prodavateljicama ŽŽ iz [adresa] i ŠŽ iz [adresa] – stekla valjan pravni temelj za uknjižbu prava vlasništva na 1/8 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „ NŽ“ površine 1070 m2 „DVORIŠTE“ površine 1011 m2 „GARAŽA“ površine 35 m2 „GARAŽA“ površine 24 m2; upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je tuženik dužan trpiti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu svojeg prava vlasništva na navedenom idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine.

Nalaže se tuženiku Gradu Opatiji, Maršala Tita 3, Opatija, OIB: 99455464348 da tužiteljici ŠŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; isplati naknadu za troškove ovog parničnog postupka, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana prvostupanjske presude do isplate.

Utvrđuje se u odnosu na tuženika Grad Opatiju, Maršala Tita 3, Opatija, OIB: 99455464348 da je tužiteljica ŠŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] – suvlasnicom u 1/8 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] „ NŽ“ površine 1070 m2 „DVORIŠTE“ površine 1011 m2 „GARAŽA“ površine 35 m2 „GARAŽA“ površine 24 m2; upisano u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je tuženik dužan trpiti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu svojeg prava vlasništva na navedenom idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine.

Nalaže se tuženiku Gradu Opatiji, Maršala Tita 3, Opatija, OIB: 99455464348 da tužiteljici ŠŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; isplati naknadu za troškove ovog parničnog postupka, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana prvostupanjske presude do isplate."

II. Tužiteljica je dužna naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine pobliže opisane u točki I izreke, a da je još od rujna 2004. ona postala suvlasnicom predmetne nekretnine jer više od 20 godina uživa miran i neometan posjed garaže s podzemnim prostorijama tlocrtne površine 35 m2 koja predstavlja anex zgrade na adresi u [adresa]. Ovu nekretninu da su tužiteljica i njezin pokojni bivši suprug 10. rujna 2004. kupili garažu s podzemnim prostorijama od bivših vlasnika i dugogodišnjih mirnih posjednika ŽŽ i SŽ. Smatra da temeljem faktičnog suvlasništva garaže s podzemnim prostorijama ima suvlasništvo 1/8 idealnog dijela z.č. 889 k. o. [katastarska općina], pa predlaže da sud donese presudu na utvrđenje da je zaključenjem kupoprodajnog ugovora od 10. rujna 2004. stekla valjan pravni temelj za uknjižbu na 1/8 suvlasništva nekretnine z.č. 889 k. o. [katastarska općina], te da je tuženik dužan trpjeti da tužiteljica ishodi uknjižbu prava vlasništva na navedenom idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine. Kako je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine još od 2004. postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev da je postala suvlasnica 1/8 idealnog dijela nekretnine z.č. 889 k. o. [katastarska općina] te da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice na navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužiteljica u postupku obnove zemljišne knjige nije isticala prigovor na izložene podatke utvrđene katastarskom izmjerom niti je tražila da se predmetna garaža izdvoji u zasebnu cjelinu. Ističe da je za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu jedinice lokalne samouprave potrebno samostalno posjedovati nekretninu u trajanju od 40 godina, pa eventualno korisnik nekretnine od strane tužiteljice nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva. Osporava poštenje posjeda tužiteljice te navodi da je nejasno temeljem čega tužiteljica zahtjeva da se izvrši upis prava vlasništva na 1/8 dijela nekretnine, pa predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve tužiteljice.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između prodavateljice ŽŽ i SŽ, te kupaca tužiteljice i IŽ od 10. rujna 2004., zapisnik ovoga suda posl.br. Z-4378/2015/1044 od 28. ožujka 2017., rješenje ovoga suda posl.br. Z- 7489/2020 (Z-34770/2019) od 10.veljače 2005., ovosudno rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-343/99-7 od 3.veljače 2000., zahtjev tužiteljice podnesen tuženiku za otkup dijela z.č. 363/2 k. o. [katastarska općina], kopiju katastarskog plana, izvatke iz zemljišne knjige i odluku tuženika od 16. listopada 2013.

4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) sud utvrđuje da su tužbeni zahtjevi tužiteljice neosnovani u cijelosti.

5. Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnine z.č. 889 NŽ, dvorište 1011 m2, garaže 35 m2 i garaže 24 m2, ukupne površine 1070 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Iz ugovora o prodaji nekretnine zaključenom između ŽŽ i SŽ, te kupaca tužiteljice i IŽ od 10. rujna 2004. razvidno je iz točke 3. ugovora da je predmet kupoprodaje bila i garaža uz predmetnu nekretninu površine 34,20 m2 i sve prostorije ispod garaže, sve vanknjižno vlasništvo prodavateljica koje su stekle temeljem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda posl.br. O-343/1999 iza pok. LŽ. U točki 1. ugovora ugovoreno je da je predmet kupoprodaje 1/5 dijela nekretnine grč. 318 kuća od 262 m2 k. o. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine stana na I katu sa drvarnicom u suterenu na nacrtu označeno brojem 3.

7. Iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-343/99-7 od 3.veljače 2000. razvidno je da su prodavateljice ŽŽ i SŽ nasljednice iza pokojne AŽ te da su naslijedile stan na prvom katu s drvarnicom u suterenu na nacrtu označenom brojem 3 grč. 18 i garažu u dvorištu zgrade na adresi [adresa].

8. Iz činjeničnih navoda iz tužbe proizlazi da tužiteljica tvrdi da je još od rujna 2004. postala suvlasnica nekretnine opisane u izreci presude, obzirom da je kupila garažu s podzemnim prostorijama tlocrtne površine 35 m2, a koja garaža se navodi u već citiranom ugovoru o prodaji nekretnine od 10.rujna 2004. gdje se navodi da tužiteljica i njezin pokojni suprug kupuju predmetnu garažu površine 34,20 m2 i sve prostorije ispod garaže, izvan knjižno vlasništvo prodavateljica koje su stekle pravo vlasništva nasljeđivanjem iza pokojne AŽ. Ove činjenice između stranaka nisu sporne te iste sud utvrđuje uvidom u kupoprodajni ugovor od 10.rujna 2004. Također nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine z.č. 889 površine 1070 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini se nalazi i garaža površine 35 m2 za koju tužiteljica tvrdi da je njezino vlasništvo te navodi da je stekla valjanu pravnu osnovu, odnosno suvlasništvo 1/8 dijela predmetne nekretnine.

9. Prema odredbi čl. 37. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje: ZV) idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkog dijela koji ga određuje, s time da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika (čl. 38. st. 1. ZV-a). Tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je vlasnica određenog dijela nekretnine zbog čega ukoliko je neka osoba vlasnik točno određenog dijela neke nekretnine, tada ne može biti ujedno i (su)vlasnik idealnog dijela cijele te nekretnine pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Suvlasništvo postoji kada više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada dio tog prava vlasništva računski određen prema cijelom pravu vlasništva. Dijelovi prava vlasništva koji pripadaju suvlasnicima su njihovi suvlasnički dijelovi. Prema tome ako je jedna osoba vlasnik točno određenog dijela nekretnine, kako to tvrdi tužiteljica u odnosu na garažu, tada je očito da ona ne može biti suvlasnik idealnog dijela jer je tom suvlasniku na ime njegovog idealnog dijela pripao realni, točno određeni dio, čime je došlo i do faktično izvršene diobe pa suvlasništvo na cijeloj nekretnini više ne postoji. Za slučaj da sud prihvati jedan od postavljenih tužbenih zahtjeva tužiteljice tada bi tužiteljica kao suvlasnica nekretnine z.č. 889 k. o. [katastarska općina] u 1/8 dijela imala pravo suposjeda i na preostalom dijelu predmetne nekretnine u površini od 1035 m 2, a na koji dio nekretnine ne polaže nikakva vlasnička prava. Pravo suvlasništva suvlasniku omogućava da vrši suposjed na cijeloj nekretnini na kojoj je upisan kao suvlasnik, a kako tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo točno određenog dijela to su tužbeni zahtjevi tužiteljice iz ovog razloga neosnovani,

10. Međutim, prema pravnom shvaćanju ovog suda u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud u odluci poslovni broj Rev x-995/13-2 od 29. siječnja 2014.). Sud je odbio provođenje daljnjih dokaza tužiteljice te se neće posebno obrazlagati druga dokumentacija u koju je sud izvršio uvid iz razloga što sve i da tužiteljica dokaže da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne bi se mogao prihvatiti jedan od tužbenih zahtjeva, obzirom na sve naprijed obrazloženo.

11. Slijedom izloženog kako se ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva dosjelošću razmjerno utvrđenom omjeru u odnosu na cijelu nekretninu valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude i odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st.1 i 155 ZPP- a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR i pristup odvjetnika na jedno ročište u iznosu od 200,00 EUR. Tuženiku je dosuđen PDV-e 100,00 EUR, tako da je ukupno tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan, a odnosi se na pristup na ročište za objavu presude koji trošak nije nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a, obzirom da se presuda u istom trenutku dostavlja e-oglasnom pločom odvjetničkom uredu.

U Opatiji, 13.lipnja 2025..

Sudac:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tužene