REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. Pr-230/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BK s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Snoju odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika

REPUBLIKA HRVATSKA – MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA, (OIB:36162371878), zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 13. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, za

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 36162371878, Ulica grada Vukovara 33, isplatiti tužitelju VK s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupni bruto iznos od 4.335,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30.12.2023.g. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, odnosno u slučaju promjene stope prema tako promijenjenoj stopi, i to na iznose od

-100,03 EURA od 16.12.2021. godine;

-214,35 EURA od 16.01.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.02.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.03.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.04.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.05.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.06.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.07.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.8.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.9.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.10.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.11.2022. godine;

-214,35 EURA od 16.12.2022. godine;

-165,90 EURA od 16.01.2023. godine;

-214,35 EURA od 16.02.2023. godine;

-213,80 EURA od 16.03.2023. godine;

-213,80 EURA od 16.04.2023. godine;

-213,80 EURA od 16.05.2023. godine;

-213,80 EURA od 16.06.2023. godine;

-213,80 EURA od 16.07.2023. godine;

-213,80 EURA od 16.08.2023. godine;

pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, za

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 36162371878, Ulica grada Vukovara 33, isplatiti tužitelju VK s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 1.423,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje u tekstu: „MUP RH““) raspoređen s danom 01.05.2022. godine u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo za intervencije, Antiteroristička jedinica Lučko na radno mjesto policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko, pri čemu posao obavlja u Lučkom, Zagreb, a koja lokacija obavljanja posla spada u nadležnost Općinskog radnog suda u Zagrebu. Obzirom na navedeno, a kako tužitelj ovime potražuje iznos koji proizlazi iz radnog odnosa, tužitelj nadležnost Suda temelji na čl. 65. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: „ZPP“).

Tužitelj se prije pokretanja ovog postupka obratio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sve sukladno čl. 186. a ZPP- a. Općinsko državno odvjetništvo je u svojem odgovoru od dana 26.07.2023. godine navelo kako zahtjev tužitelja smatra neosnovanim jer da tužitelj ne ispunjava uvjete za isplatu naknade za stanovanje određene čl. 64. A. Zakona o policiji..

Člankom 64. a. st.1. Zakona o policiji (dalje u tekstu: „ZP“) propisano je slijedeće: „policijskom službeniku raspoređenom u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, ako nema riješeno stambeno pitanje te ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla, isplatit će se naknada za stanovanje“, dok je st. 4. istog članka određeno da visinu naknade određuje ministar odlukom.

Odlukom o visini naknade za stanovanje donesene od strane ministra unutarnjih poslova od dana 01. kolovoza 2019. godine, klasa: 011-02/19-01/169, urbroj: 511-01- 152-19-6, određeno je da predmetna naknada za stanovanje iznosi 1.000,00 HRK neto mjesečno, što prema fiksnom tečaju konverzije (1 EUR=7, 53450 HRK) iznosi 132,72 EUR neto mjesečno, dok je čl. 2. iste Odluke propisano da će se na navedeni neto iznos obračunati i isplatiti pripadajući doprinosi, porezi i prirezi prema plaći policijskog službenika.

Tužitelj je rješenjem MUP-a RH, Uprave za ljudske potencijale, od dana

12.11.2021. godine, klasa: UP/I-112-02/21-05/24, UR.BROJ: 511-01-157-21-67 premješten s danom 17.11.2021. godine u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Antiterorističku jedinicu Lučko na radno mjesto Policijski službenik specijalne policije, dok je rješenjem MUP-a RH od dana 01.05.2022. godine, klasa: UP/I-112-02/22-02/34, ur.broj: 511-01-157-22-2280, raspoređen s danom 01.05.2022. godine u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo za intervencije, Antiterorističku jedinicu Lučko, na radno mjesto Policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko. Tužitelj tijekom utuženog razdoblja ima prebivalište u [adresa], nema riješeno stambeno pitanje i ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla, uslijed čega je jasno kako ima pravo na naknadu za stanovanje iz čl. 64. a ZP-a, obzirom da mu je mjesto rada udaljeno više od 100 kilometara od mjesta prebivališta.

Osim što se navedena naknada prema čl. 64. a ZP-a isplaćuje raspoređenom djelatniku koji ispunjava uvjete prema istom članku ZP-a, praksa u Ministarstvu unutarnjih poslova je da se navedena naknada isplaćuje i premještenom djelatniku koji ispunjava ostale uvjete iz čl. 64. a ZP-a, uslijed čega proizlazi kako tužitelju to pravo pripada od dana 17.11.2021. godine pa nadalje.

Tužitelj se u više navrata obraćao Ministarstvu unutarnjih poslova radi isplate navedene naknade prema čl. 64.a Zakona o policiji, posljednji put prijedlogom za mirno rješenje spora-opomenom pred tužbu od dana 06.02.2023. godine, međutim Ministarstvo unutarnjih poslova mu je odbilo isplatiti istu naknadu, dakle radi se o, između ostalog, jasnoj diskriminaciji prema tužitelju..

Obzirom na navedeno, potpuno je jasno kako tužitelju pripada pravo na naknadu za stanovanje u mjesečnom iznosu od 132,72 EUR neto, počevši od 17.11.2021. godine pa nadalje..

Sukladno čl. 433. a. ZPP-a, a primjenjujući čl. 2. Odluke o visini naknade za stanovanje prema kojem će se na navedeni neto iznos obračunati pripadajući doprinosi, porezi i prirezi prema plaći policijskog službenika, tužitelj ovime potražuje bruto iznos od 238,90 EUR za svaki mjesec utuženog razdoblja (osim za mjesec studeni 2011. godine, za koji tužitelju pripada pravo na naknadu za stanovanje u proporcionalnom iznosu od 75,20 EUR neto, odnosno ukupno bruto 132,72 EUR, pri čemu, kako je već gore navedeno, tužitelj predlaže provesti financijsko (računovodstveno) vještačenje na okolnost utvrđenja točnog bruto iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju za svaki mjesec utuženog razdoblja, a uzimajući u obzir mjesečni neto iznos predmetne naknade od 132,72 EUR (1.000,00 HRK)

Uzimajući u obzir navedeno, tužitelj od tuženika potražuje ukupni iznos od 4.910,72 te se predlaže sudu tužbu usvojiti, a tuženika obvezati na plaćanje sudskih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava istu u cijelosti, u osnovi, visini i načinu izračuna naknade. U konkretnom slučaju tužitelj je na osobni zahtjev premješten iz Ravnateljstva policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Specijalna jedinica policije Osijek, gdje je bio zaposlen na radnom mjestu: policijski službenik specijalne policije, u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Antiteroristička jedinica Lučko, na radno mjesto: policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko.

Donošenjem Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“ broj 97/20., 7/22.) i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 011-02/22-01/33, URBROJ: 511-01-152-22-16, od 25. ožujka 2022., sve službenike i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova bilo je potrebno rasporediti. Slijedom navedenog, tužitelj je Rješenjem, KLASA: UP/I-112- 02/22-02/34, URBROJ: 511-01-157-22-2280, od 1. svibnja 2022., raspoređen u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo za intervencije, Antiteroristička jedinica Lučko, na radno mjesto: policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko. U konkretnom slučaju tužitelj je na osobni zahtjev, a ne zbog potreba službe, premješten na radno mjesto policijski službenik specijalne policije u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Antiteroristička jedinica Lučko.

Donošenjem predmetne uredbe bilo je potrebno sve službenike i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova rasporediti, slijedom čega je i sam tuženik bio raspoređen na predmetno radno mjesto (na kojem je već radio po osnovi premještaja koje je sam zahtijevao).

U konkretnom slučaju se nije radilo o rasporedu zbog potreba službe, već o rasporedu kao zakonom predviđenim institutom kojim se regulira radnopravni status radnika u slučaju donošenja novog akta o unutarnjem ustrojstvu.

Tuženica napominje kako je intencija uvođenja prava na naknadu za stanovanje bila poboljšanje materijalnog statusa policijskih službenika koji su nakon završenog školovanja za policijske službenike raspoređeni u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njihova prebivališta. Navedeno je potvrdio i Sindikat policijskih službenika. Dokaz: Rješenje od 12.11.2021., KLASA: UP/I-112-02/21-05/24, URBROJ: 511-01-157-21- 67. Na temelju čanka 64.a stavka 1. i 2. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., 155/23., dalje u tekstu: Zakon o policiji), policijskom službeniku raspoređenom u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, ako nema riješeno stambeno pitanje te ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla, isplatit će se naknada za stanovanje. Iz svega navedenog pod točkom 2. ovog odgovora na tužbu proizlazi da tužitelj nema pravo na naknadu za stanovanje.

Naime, tužitelj je na osobni zahtjev premješten na radno mjesto policijski službenik specijalne policije u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Antiteroristička jedinica Lučko, dok Zakon o policiji predviđa da se naknada za stanovanje isplaćuje policijskom službeniku u slučaju kada je službenik po odluci poslodavca raspoređen na radno mjesto koje se nalazi više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta. Potrebno je razlikovati institut premještaja od instituta rasporeda na radno mjesto.

Tuženica osporava i visinu tužbenog zahtjeva, kao i način izračuna naknade. Tužitelj neosnovano potražuje naknadu za stanovanje u bruto iznosu kako je specificirano tužbenim zahtjevom.

Točno je da je isplatitelj naknade, odnosno poslodavac sukladno poreznim propisima dužan naknadu obračunati u bruto iznosu i uplatiti pripadajuća davanja koja se razlikuju svaki mjesec jer ovise o svim primicima koja zaposlenik ostvari taj mjesec. Međutim, radi se o obvezi koja dospijeva prilikom same isplate te nije moguće odrediti koji je pojedinačni mjesečni bruto iznos.

Tuženica osporava zahtjev tužitelja za isplatu naknade za razdoblje od 17.11.2021. do 20.2.2022. jer je tužitelj zahtjev za naknadu podnio 21.2.2022., a što je vidljivo iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu

Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da naknadi tuženici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Odgovor ODO od 26. srpnja 2023.g broj V-N-DO-1687/2023 na Zahtjev za mirno rješenje spora, Rješenje od 1.05.2022.g broj; UP/I-112-02/22-02/34, Rješenje MUP-a od 12.11.2021.g broj; UP/I-112-02/21-05/24, Dopis od 28. veljače 2023.g broj; 121-04/23-02/23, Dopis Zapovjednika Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima od 6.travnja 2022.g broj; NK-371-02/19-01/36, Dopis Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima od 18. siječnja 2023.g broj; 121-04/22-02/16, Izjava od 21.02.2022.g, Dopis od 22. veljače 2022.g, Dopis Ravnateljstva Policije od 9.ožujka 2022.g, Dopis od 12. Travnja 2022.g, Dokaz prebivališta tužitelja, platne liste, Odluka o visini naknade za stanovanje od 1.kolovoza 2019.g, proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku „Tkalec d.o.o.“, saslušao tužitelja.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno kako je tužitelj zaposlen kod tuženika u u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo za intervencije, Antiteroristička jedinica Lučko na radno mjesto policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko, te da ima prebivalište u [adresa], a premješten je Rješenjem MUP-a od 12.11.2021.g broj; UP/I-112-02/21-05/24 u Zagreb. Nesporno je da tužitelju nakon premještaja u Zagreb nije riješeno stambeno pitanje te da je Dopisima od 6. travnja 2022.g i 22. veljače 2022.g zatražena isplata naknade za stanovanje propisana Uredbom o unutarnjem ustrojstvu MUP-a (NN 97/20 i 7/22), te da je isu tužena odbila isplatiti tužitelju.

6. Između stranaka sporan je osnov i visina potraživanja tužitelja.

7. Prema Odluci MUP-a o visini naknade za stanovanje od dana 01.08.2019. klasa 011-02/19-01/169 ur. broj 511-01-152-19-6 za utuženo razdoblje, tužitelj potražuje naknadu, a koja se isplaćuje čl. 2. predmetne Odredbe, u iznosu od 1.000,00 kn neto mjesečno. Nadalje, odredbama čl. 3. Odredbe propisano je da se ta naknada isplaćuje do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

8. U svojem iskazu tužitelj VK, iskazao je kako je godine 2021. u studenom iz Specijalne policije Osijek dobio premještaj u AT Lučko. Živio je u Osijeku sa suprugom i jednim djetetom. Morao je iznajmiti stan kako bi dolazio na posao u AT Lučko. Prijavio je poslodavcu svi troškove stanovanja kako je naveo u spisu predmeta. Mjesec prije njega u Zagreb je došao kolega iz Rijeke, on je bio premješten iz Specijalne jedinice iz Rijeka u AT Lučko, a on iz Osijeka. Njegov kolega B i on su isti dan predali zahtjev za naknadu za stanovanje. Kolegin zahtjev je riješen pozitivno, a njegov ne. Razlog odbijenice jest da je on premješten, a ne raspoređen. Ne znači što bi to značilo, pretpostavlja da se poslodavac pozvao na osobni zahtjev, međutim u tu jedinicu se drugačije niti ne može ući. Sve kolege došle su na osobni zahtjev u AT Lučko. Neki su dobili i stanove na korištenje. AT Lučko je najelitnija postrojba policije u RH . Njegov zapovjednik obratio se MUP-u, ali zahtjevi su bili odbijeni i pozivali su se na činjenicu da je on osobno tražio premještaj. 01.05.2022. svi su dobili nova rješenja, novi radna mjesta i on je dobio novo rješenje kojim je raspoređen. Nakon toga je ponovno kontaktirao Pravni službu MUP-a i opet su ga odbili. Nakon toga je tajnica da je kod poslodavca iskoristio sve kanale i da mu preostaje tužba. Tada se obratio sudu. Nije bilo razlike u visini naknade za djelatnike koji su premješteni i za one koji su preraspoređeni. On je osobno tražio premještaj u AT, jer je to bio napredak u karijeri.

9. Člankom 7. stavkom 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR) propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima te Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12 u daljnjem tekstu ZSD).

10. U tijeku postupka sud je utvrdio nespornim kako je tužitelju nakon službenog premještaja u Zagreb iz Osijeka, koja je razdaljina veća od 100 km, uskraćeno pravo na naknadu troška stanovanja, a koje je pravo nedvojbeno priznato drugim djelatnicima MUP-a, koje ne rade u mjestu prebivališta i plaćaju stanarinu. Tužena se pozvala na okolnost kako je tužitelj, za razliku od ostalih djelatnika, osobno zatražio premještaj, međutim u tijeku postupka utvrđeno jest kako taj zahtjev nije postavio u cilju stjecanja prava na naknadu za stanovanje, već isključivo zbog profesionalnog napredovanja u karijeri.

11. Obzirom da je postupanje poslodavca protivno odredbi članka 7 st 4 ZR, sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o.

13. U svom nalazu i mišljenju od 27.11. 2024. Vještak Tkalec d.o.o. navodi da bi naknada za stanovanje koju bi tužitelj ostvario, a da mu je ista obračunavana prema odredbama Odluke o visini naknade za stanovanje od 01.08.2019. godine, u razdoblju od 17.11.2021. do 31.07.2023. godine, iznosila: 4.335,23 EUR bruto (2.716,39 EUR neto) ako tužitelju nije u obzir uzet dio neiskorištene porezne olakšice kod konačnog obračuna poreza za 2023. godinu,

odnosno;

4.383,68 EUR bruto (2.716,39 EUR neto) ako je u obzir uzet dio neiskorištene porezne olakšice kod konačnog obračuna poreza za 2023. godinu.

14. Tužitelj je svoj konačni tužbeni zahtjev postavio u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka podneskom od 7. prosinca 2024.g.

15. Obzirom da je tužitelj tužbeni zahtjev precizirao u cijelosti vezano za vještački nalaz i mišljenja, i zatražio na ime razlike plaće iznos od 4.335,23 bruto, sud je isti usvojio u cijelosti

16. Odluka o zateznoj kamati temelji se na 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima dok je visina njezine stope određena čl. 29 istog Zakona.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1 ZPP-a i na čl. 30 st. 2 Ovršnog zakona.

18. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tužitelju dosuđen trošak sastav tužbe – 200,00 eura, sastav podnesaka 27.12.2024.g 200,00 eura i sastav podneska od 26.05.2024.g i 26.06.2024.g svaki po 50,00 eura, bodova, pristup na roč. 27.05.2024.g, 03.03.2025.g, 15.05.2025.g svaki po 200,00 eura. Tužitelju je dosuđen trošak vještačenja u iznosu od 332,00 eura , tako da sveukupni trošak ovog postupka iznosi 1.423,00 eura.

19. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (15) dana od dana primitka prijepisa presude . O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužitelja

2. tuženiku