Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj P-339/2022-25
(P-72/2022)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah - Stojan, a na prijedlog više sudske savjetnice Irene Hoblaj u pravnoj stvari tužitelja NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave 22. svibnja 2025. u nazočnosti, punomoćnice tužitelja Andreje Fosin, odvjetnice u Varaždinu, te zamjenika punomoćnika tuženika ZL, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, 13. lipnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.210,65 eura (šest tisuća dvjesto deset eura i šezdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine pa do 30.12.2023.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te od 31.12.2023. pa do isplate uvećanje referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 12,98 €
s kamatom od 01.02.08.
do isplate
na iznos od 25,61 €
s kamatom od 29.02.08.
do isplate
na iznos od 11,01 €
s kamatom od 31.03.08.
do isplate
na iznos od 4,13 €
s kamatom od 30.04.08.
do isplate
na iznos od 1,28 €
s kamatom od 30.05.08.
do isplate
na iznos od 4,76 €
s kamatom od 30.06.08.
do isplate
na iznos od 0,91 €
s kamatom od 23.07.08.
do isplate
na iznos od 0,08 €
s kamatom od 01.09.08.
do isplate
na iznos od 3,00 €
s kamatom od 30.09.08.
do isplate
na iznos od 25,10 €
s kamatom od 03.11.08.
do isplate
na iznos od 10,30 €
s kamatom od 01.12.08.
do isplate
na iznos od 26,34 €
s kamatom od 31.12.08.
do isplate
na iznos od 28,41 €
s kamatom od 02.02.09.
do isplate
na iznos od 33,32 €
s kamatom od 02.03.09.
do isplate
na iznos od 29,72 €
s kamatom od 31.03.09.
do isplate
na iznos od 16,86 €
s kamatom od 04.05.09.
do isplate
na iznos od 30,97 €
s kamatom od 01.06.09.
do isplate
na iznos od 27,61 €
s kamatom od 01.07.09.
do isplate
na iznos od 23,67 €
s kamatom od 31.07.09.
do isplate
na iznos od 26,50 €
s kamatom od 01.09.09.
do isplate
na iznos od 25,02 €
s kamatom od 01.10.09.
do isplate
na iznos od 22,75 €
s kamatom od 02.11.09.
do isplate
na iznos od 27,00 €
s kamatom od 02.12.09.
do isplate
na iznos od 30,41 €
s kamatom od 31.12.09.
do isplate
na iznos od 35,26 €
s kamatom od 01.02.10.
do isplate
na iznos od 34,15 €
s kamatom od 01.03.10.
do isplate
na iznos od 41,28 €
s kamatom od 01.04.10.
do isplate
na iznos od 39,45 €
s kamatom od 03.05.10.
do isplate
na iznos od 43,03 €
s kamatom od 01.06.10.
do isplate
na iznos od 63,24 €
s kamatom od 01.07.10.
do isplate
na iznos od 53,41 €
s kamatom od 29.07.10.
do isplate
na iznos od 75,79 €
s kamatom od 01.09.10.
do isplate
na iznos od 67,28 €
s kamatom od 01.10.10.
do isplate
na iznos od 58,02 €
s kamatom od 02.11.10.
do isplate
na iznos od 79,23 €
s kamatom od 01.12.10.
do isplate
na iznos od 92,17 €
s kamatom od 31.12.10.
do isplate
na iznos od 81,95 €
s kamatom od 01.02.11.
do isplate
na iznos od 84,45 €
s kamatom od 01.03.11.
do isplate
na iznos od 72,17 €
s kamatom od 04.04.11.
do isplate
na iznos od 80,05 €
s kamatom od 03.05.11.
do isplate
na iznos od 100,51 €
s kamatom od 02.06.11.
do isplate
na iznos od 95,42 €
s kamatom od 04.07.11.
do isplate
na iznos od 122,94 €
s kamatom od 01.08.11.
do isplate
na iznos od 125,37 €
s kamatom od 02.09.11.
do isplate
na iznos od 96,31 €
s kamatom od 04.10.11.
do isplate
na iznos od 105,88 €
s kamatom od 21.11.11.
do isplate
na iznos od 105,81 €
s kamatom od 21.12.11.
do isplate
na iznos od 100,38 €
s kamatom od 20.01.12.
do isplate
na iznos od 110,46 €
s kamatom od 17.02.12.
do isplate
na iznos od 108,47 €
s kamatom od 20.03.12.
do isplate
na iznos od 109,36 €
s kamatom od 23.04.12.
do isplate
na iznos od 109,76 €
s kamatom od 15.05.12.
do isplate
na iznos od 117,24 €
s kamatom od 20.06.12.
do isplate
na iznos od 107,80 €
s kamatom od 18.07.12.
do isplate
na iznos od 103,03 €
s kamatom od 23.07.12.
do isplate
na iznos od 95,63 €
s kamatom od 18.09.12.
do isplate
na iznos od 102,37 €
s kamatom od 22.10.12.
do isplate
na iznos od 102,90 €
s kamatom od 16.11.12.
do isplate
na iznos od 100,78 €
s kamatom od 17.12.12.
do isplate
na iznos od 93,08 €
s kamatom od 21.01.13.
do isplate
na iznos od 98,52 €
s kamatom od 15.02.13.
do isplate
na iznos od 99,58 €
s kamatom od 25.03.13.
do isplate
na iznos od 164,19 €
s kamatom od 01.04.13.
do isplate
na iznos od 34,17 €
s kamatom od 28.05.13.
do isplate
na iznos od 92,64 €
s kamatom od 14.06.13.
do isplate
na iznos od 93,08 €
s kamatom od 26.07.13.
do isplate
na iznos od 93,87 €
s kamatom od 21.08.13.
do isplate
na iznos od 101,04 €
s kamatom od 02.10.13.
do isplate
na iznos od 98,39 €
s kamatom od 26.10.13.
do isplate
na iznos od 100,51 €
s kamatom od 23.11.13.
do isplate
na iznos od 102,37 €
s kamatom od 28.12.13.
do isplate
na iznos od 101,70 €
s kamatom od 27.01.14.
do isplate
na iznos od 84,83 €
s kamatom od 03.03.14.
do isplate
na iznos od 83,51 €
s kamatom od 18.04.14.
do isplate
na iznos od 83,51 €
s kamatom od 18.04.14.
do isplate
na iznos od 81,51 €
s kamatom od 23.06.14.
do isplate
na iznos od 83,51 €
s kamatom od 15.07.14.
do isplate
na iznos od 84,83 €
s kamatom od 12.09.14.
do isplate
na iznos od 86,69 €
s kamatom od 18.10.14.
do isplate
na iznos od 87,62 €
s kamatom od 10.11.14.
do isplate
na iznos od 11,83 €
s kamatom od 09.12.14.
do isplate
na iznos od 11,83 €
s kamatom od 09.12.14.
do isplate
na iznos od 27,40 €
s kamatom od 12.12.14.
do isplate
na iznos od 27,40 €
s kamatom od 15.12.14.
do isplate
na iznos od 87,62 €
s kamatom od 13.01.15.
do isplate
na iznos od 88,81 €
s kamatom od 10.02.15.
do isplate
na iznos od 88,81 eura s kamatom od 28.03.15. do isplate na iznos od 90,14 eura s kamatom od 30.04.15. do isplate na iznos od 88,81 eura s kamatom od 01.06.15. do isplate na iznos od 91,47 eura s kamatom od 03.07.15. do isplate na iznos od 88,68 eura
s kamatom od 25.07.15. do isplate na iznos od 89,61 eura
s kamatom od 15.09.15.
do isplate
sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju NL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.204,28 eura (dvije tisuće dvjesto četiri eura i dvadeset osam centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, odnosno od 13. lipnja 2025. do isplate koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 28. veljače 2022. podnio tužbu u kojoj navodi kako je kao korisnik kredita 14.09.2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103676614. Tužitelj je 10.12.2015. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu broj 9010776079 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Provedena konverzija kredita sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju iz 2015. nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103676614 od 14.09.2007. godine i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te ništetnoj ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u Rješenju broj Gos 1/2019-36 kojim je odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava podnesenog od Općinskog suda u Pazinu u predmetu poslovni broj P-1413/2019-9 od 20. rujna 2019.g, obrazložio da bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima”. Tužitelj se stoga poziva na pravno utvrđenje iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12.02.2019. godine, te tužbu unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju podnosi radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kojima je bila ugovorena valuta u CHF, a uslijed utvrđenja ništetnosti traži i ostvarivanje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada zbog više plaćenog tuženiku, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove. Budući da prihvaćena konverzija kredita u kreditu uz valutnu klauzulu EUR ne predstavlja osnovu za gubitkom pravnog interesa tužitelja, tužitelj ističe da je ugovorom o kreditu tuženik odobrio i stavio mu na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 90.201,33 CHF po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.
1.1. U čl. 7. Ugovora o kreditu bilo je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103676614 od 14.07.2009. godine kojom je ugovorena vezanost uz valutnu klauzulu je ništetna. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovorena vezanost samo uz određenu valutnu klauzulu bez da se istovremeno precizno odrede uvjeti promjenjivosti za koju se promjena veže, dakle sve ovisi samo o odluci jednog ugovaratelja, i to tuženika, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu o savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se da se u pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača, jer u ugovoru o kreditu broj ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.2. Tužitelj napominje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. godine utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o kreditu, konkretno koje je sklapao i tuženik, ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja a imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na to da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. godine utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj si je smatrajući da je tuženik svojim postupanjem od njega stekao bez osnove značajan novčani iznos, izvršio izračun više plaćenog uz tečaja CHF na dan isplate kredita, obuhvatio je razdoblje od isplate kredita pa do prihvaćanja konverzije i utvrdio iznos postojeće preplate od 46.794,12 kn. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev.
1.3. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj u daljnjim podnescima nadalje navodi kako je sud u ovom postupku vezan za pravna utvrđenja iz tzv "kolektivnog spora", te kako nije nastupila zastara potraživanja tužitelja. Utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva su upravo na ugovor koji je predmet ovog spora, te se o spomenutim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo, pa su stoga iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.
2. Tužitelj je tužbeni zahtjev uredio nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, podneskom od 13. prosinca 2024., kojim traži isplatu iznosa od ukupno 6.210,65 eura zajedno sa zateznim kamatama od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana, te ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Ističe kako je potraživanje tužitelja u zastari, te prigovara da bi se radilo o potrošačkom ugovoru. Nadalje, kako utvrđenja iz Parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, dok ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Navodi kako nije dokazano da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama, te ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe i prigovor prijeboja zbog manje plaćenih iznosa s osnove tečaja.
3.1.Tuženik ističe prigovor zastare jer smatra kako se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Kako je predmetna tužba podnesena 28. veljače 2022., to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Smatra kako tužitelj mora dokazati svoj status potrošača u ovom predmetu, jer moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe.
3.2. Dana 17. rujna 2019. godine objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine, posl.br. Rev 2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što osobito potvrđuju odluke Suda EU u predmetima C- 81/19, (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) od 9. srpnja 2020. g. i C-243/20 (DP, SG c/a Trapeza Peiraios AE) od 21. prosinca 2021. godine iz kojih proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Zaključak Suda EU je da su odredbe ugovora, a koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive i da se stoga uopće ne može ispitivati da li su nepoštene, a sve iz razloga što se može legitimno pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora i da je ta presumpcija neoboriva. Primjenjujući stav Suda EU izražen u odlukama C-81/19 i C-243/20 na konkretni slučaj, proizlazi da je odredba o valutnoj klauzuli iz ovo- predmetnog ugovora o kreditu, a koja odredba je odraz dispozitivne odredbe čl. 22. ZOO-a, isključena od ispitivanja nepoštenosti , čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je isključena iz primjene Direktive pa tako i nacionalnih odredbi o zaštiti potrošača, jer se i u ovom slučaju mora pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca.
3.3. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, a što proizlazi iz reklamnog materijala kao i oglasa. Iz Ugovora o kreditu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu valutna klauzula u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju tuženika za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelj je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja. Također su tužitelju bile dostupne i brošure i dokumenti banke u kojima je pojašnjena predmetna ugovorna odredba. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja nepoštenosti, te ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
3.2. U daljnjim podnescima ističe kako ostaje kod istaknutih prigovora i navoda iz odgovora na tužbu.
3.3. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.
4. Rješenjem broj P-72/2022-7 od 13. rujna 2022. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a koje rješenje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž- 1466/2022-2 od 11. studenog 2022.
5. Vezano za prigovor mjesne nenadležnosti, rješenjem broj P-339/2023-3 od 04. ožujka 2024. odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti, a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-319/2024-2 od 23. svibnja 2024.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103676614 od 14. rujna 2007. na listovima 9-15 spisa, u aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103676614 od 09. veljače 2016. na listovima 17- 23 spisa, u otplatni plan za kredit na listovima 25-32 spisa, u pregled prometa po partiji kredita 5103676614 za razdoblje od 18.9.2007. do 30.9.2015. na listovima 33-45 spisa, u univerzalni nalog za plaćanje na listu 46 spisa, u plan otplate na listovima 47- 52 spisa, u izračun konverzije kredita broj 5103676614 na dan 30.9.2015. na listovima 53-56 spisa, u priloženu sudsku praksu, u reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu na listovima 95-97 spisa, u obavijest o izračunu konverzije kredita na listovima 125-132 spisa, u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na listovima 137-138 spisa, u nacrt aneksa ugovora o kreditu na listovima 139-144 spisa, u letak sa informacijama o EURIBOR-u i kretanju tečaja EUR-a na listovima 145-146 spisa, u priloženu sudsku praksu, u stambene kredite s ostatkom vrijednosti na listovima 151-163 spisa, u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na listovima 164-165 spisa, u članak – pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom na listovima 166-169 spisa, u grafički prikaz kretanja tečaja USD u razdoblju od ožujka 1998. do veljače 2004. na listu 170 spisa, u stambene kredite Erste banke na listovima 171-173 spisa, u pregled prometa po partiji kredita od 18.9.2007. do 30.9.2015. na listovima 174-186 spisa, u obrazac VS.1 izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama na listu 190 spisa, u pitanja i odgovor za stambene kredite na listovima 194-195 spisa, u pisani iskaz TL na listovima 196-197 spisa, u priloženu sudsku praksu, u postotak izloženosti ukupne devizne pozicije banke u odnosu prema jamstvenom kapitalu na listu 210 spisa, u deviznu poziciju u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004-2012 na listu 231 spisa, u pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 01.9.2015. do 23.7.2021. na listovima 232-239 spisa, pročitan je iskaz tužitelja od 27. studenog 2024. na listu 491 spisa, nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa od 09. prosinca 2024. na listovima 497-527 spisa te je izvršen uvid u priloženu sudsku praksu.
7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 184/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: Zakon o parničnom postupku), konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja sud ocjenjuje u cijelosti osnovanim.
8. Sukladno čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja.
9. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita, te tuženik kao kreditor, 14. rujna 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103676614
– dalje Ugovor o kreditu, a koji je ugovoren na iznos od 90.201,33 CHF, sa rokom otplate od 360 mjeseci, te kako je tužitelj kredit još uvijek otplaćuje.
10. Nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,750 % godišnje, kao i da je tim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.
11. Nesporno je kako su tužitelj i tuženik 10. prosinca 2015. sklopili Dodatak osnovnom ugovoru o kreditu kojim su temeljem pisanog prihvata izračuna konverzije od strane tužitelja ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u eurima, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015. - dalje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju).
12. Prema čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003., u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), koji je vrijedio u trenutku ugovaranja predmetnog kredita, Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku.
13. Sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
14. Prema čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
15. Nadalje, čl. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: Zakon o obveznim odnosima) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je čl. 4. Zakona o obveznim odnosima propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl. 7. Zakona o obveznim odnosima sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je čl. 8. Zakona o obveznim odnosima propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
16. Sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
17. Sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.
18. Tužitelj je saslušan u ovom postupku, te je u svom iskazu naveo kako je Ugovor o kreditu s tuženikom sklopio 2007. radi kupnje obiteljske kuće. Tu kuću koristio je isključivo za svoje osobne potrebe i za stanovanje te nije imao registriranu firmu niti obrt. Po zanimanju je monter, serviser dizala te je u vrijeme sklapanja ugovora radio u jednoj firmi u Zagrebu. Ranije nije imao nikakva kreditna zaduženja. Vezano za sklapanje ugovora razgovarao je s jednom osobom koja je bila zadužena za stambene kredite te sam u banci bio tri puta. Kad je došao potpisati ugovor dočekao ga je već pripremljen ugovor u kojem se nisu mogle mijenjati pojedine ugovorne odredbe. Bilo je razgovora o kreditu u kunama, ali je na kraju rečeno da je kredit u švicarskim francima za njega najpovoljniji na tržištu. U banci su mu pojasnili da je švicarski franak stabilna valuta i da je ovakav kredit najpovoljniji na tržištu. Nije mu posebno pojašnjen ekonomski rizik koji proizlazi iz ugovornih odredbi, o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u smislu da bi to utjecalo na rast mjesečnih rata kredita. Nije mu poznat pojam valuta utočišta. Nije tražio nikakva posebna pojašnjenja jer je vjerovao kreditnom savjetniku. Ugovor o kreditu je pročitao. Prilikom solemnizacije ugovora javni bilježnik mu nije posebno pojašnjavao ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Za vrijeme otplate kredita dobivao je opomene jer su znali kasniti s plaćanjem rata kredita, ali nisu dobivali nikakve obavijesti vezano za promjenu kamatne stope i za rast tečaja. Izmjenu ugovora nije tražio već je banka poslala nakon nekoliko godina dopis kojim predlaže sklapanje Aneksa ugovora o kreditu kojim se valuta mijenja u euro, te je na taj aneks pristao. Prilikom sklapanja aneksa također mu nisu posebno pojašnjenje pojedine ugovorne odredbe vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Rate kredita još uvijek otplaćuju supruga i on. Mjesečna rata kredita na početku je iznosila 440 švicarskih franaka, a kasnije je porasla na duplo veći iznos. Prilikom sklapanja Aneksa ugovora o kreditu nisu mu pojašnjavane bilo kakve odredbe ugovora o kreditu, niti da bi isplata po osnovi ugovornih odredbi bila obuhvaćena tom konverzijom. Tuženika je odabrao zato jer je tamo imao otvoren tekući račun. Prilikom potpisivanja ugovora o kreditu odnosno Aneksa ugovora o kreditu, s obzirom na to da je ugovor bio već pripremljen, nije pokušao utjecati na pojedine ugovorne odredbe. Aneksom ugovora nije mu priznata preplata. Mjesečna rata nakon sklapanja aneksa bila je malo niža nego ranije.
19. Nije sporno da je Ugovor sastavio i popunjen obrazac Ugovora na potpis tužitelju dao tuženik.
20. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, je li tužitelj sklopio navedeni ugovor u svojstvu potrošača, da li se pravna utvrđenja iz tzv. "kolektivnog spora" mogu primijeniti na ovaj postupak, odnosno je li odredba ugovora o valutnoj klauzuli, ništetna.
21. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe.
22. Sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. U konkretnom slučaju radi se o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
23. Kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti otplaćeni. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži isplatu utuženog iznosa, obzirom je tužitelju postupanjem tuženika (banke) nastala šteta, te se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.
24. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
25. Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
26. Sud smatra kako je prigovor zastare tuženika neosnovan, budući da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbu u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., pa rok zastare ponovno teče od podnošenja zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 04. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina računajući od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Stoga je tužba tužitelja podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, obzirom kako je ovaj postupak pokrenut 28. veljače 2022.
27. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao, kao i da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu. Sud smatra kako je tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja morao u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, vezano za ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.
28. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
29. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji je vjerovnik upoznat s rizikom koji sa sobom nosi valutna klauzula posebice u specifičnoj valuti, i to valuti CHF kao "valuti utočišta", dok dužnik taj rizik ne shvaća. Naime, tuženik je tužitelja upoznao samo s općenitim rizikom koji nosi bilo koji ugovor o kreditu u stranoj valuti, ali mu nije posebno pojasnio i dodatni rizik koji sa sobom nosi valuta CHF kao "valuta utočišta". U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik je bio svjestan mogućnosti rasta švicarskog franka u vrijeme uvođenja eura, dok tužitelj nije bio svjestan da do nekog znatnijeg rasta može doći jer mu isto nije prilikom sklapanja ugovora o kreditu pojašnjeno.
30. Sud smatra kako je tuženik bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u tom slučaju tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena.
31. Prigovor tuženika kako tužitelj u situaciji kada je potpisan Aneks ugovoru o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nema pravni interes tražiti sudsku zaštitu, sud smatra neosnovanim. Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora. I prema mjerodavnoj praksi Europskog suda u predmetu broj C-186/16 kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju a niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.
32. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, no također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
33. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
34. U presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnima i nepoštenima, te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. U predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020. donesena je odluka iz koje slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče.
35. Tužitelj se sklapanjem aneksa ugovora nije odrekao tog prava niti je mogao dati slobodan i informiran pristanak, te se nije odrekao svojih prava na obeštećenje, niti je takvo odricanje u istome sadržano. Sve i da je dao takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku, s obzirom na to da u vrijeme sklapanja aneksa o konverziji, valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom. Stoga konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi u ovoj pravnoj stvari. Naime, razlog donošenja navedenog Zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit vezan uz euro, dok činjenica da su stranke zaključile dodatak tj. konkretno Aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro i utvrđen iznos preplate ne znači kako je tužitelju doista u potpunosti vraćen iznos koji predstavlja razliku s osnova preplaćenih anuiteta uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu.
36. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je ugovor sklopio radi kupnje kuće za stanovanje koju koristi za svoje osobne potrebe. Također iz iskaza tužitelja proizlazi kako nije bio vlasnik obrta, niti trgovačkog društva od dana sklapanja ugovora, pa sve do danas. Na temelju iskaza tužitelja, kao i dokumentacije koja se nalazi u spisu, vidljivo je kako je predmetni ugovor o kreditu tužitelj sklopio kao potrošač.
37. Temeljem svega ranije iznijetog, sud je utvrdio kako je ugovorna odredba predmetnog ugovora, a koja se odnosi na valutnu klauzulu ništetna, te ne proizvodi pravne učinke među parničnim strankama.
38. S obzirom na to da je ugovorna odredba koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetna jer je nerazumljiva, tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, te je na strani tuženika prema mišljenju suda sukladno čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima došlo do stjecanja bez osnove. U čl.1111. Zakona o obveznim odnosima je određeno u st. 1. da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
39. Na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike u tečaju izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Vlasni Santo Olđa, temeljem ovosudnog rješenja broj P-339/2022-11 od 27. studenog 2024. na okolnost utvrđenja visine iznosa za koji je tužitelj kao potrošač oštećen, a koji iznos je tuženik stekao bez osnove na način da se utvrdi više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita uz pravilnu primjenu pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., je li konverzija provedena sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, te jesu li prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF- EUR), koje uplate nisu vršene od strane tužitelja, sve sukladno istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Vještakinja Vlasta Santo Olđa je dostavila svoj nalaz i mišljenje 9. prosinca 2024. Na isti nalaz i mišljenje niti tužitelj, niti tuženik nisu stavili nikakve primjedbe, vezano za matematički izračun vještaka. Sud stoga u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještakinja dala sve odgovore na postavljena pitanja. Datumi nastanka pojedinih razlika specificirani su po datumima uplata, te su navedeni iznosi istovjetni iznosima kako su sada navedeni u izreci ove presude.
40. Nakon što je u predmetu provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje, tužbeni je zahtjev uređen sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te sud smatra kako je isto svrsishodno radi donošenja odluke u ovom postupku. Također, tužitelj i tuženik u postupku nisu prigovarali na matematički izračun iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Zbog svega iznijetog, odlučeno je kao pod točkom I ove presude.
41. Izvršenom konverzijom kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro, ne znači kako je tužitelju doista u potpunosti vraćen iznos koji predstavlja razliku s osnova preplaćenih anuiteta uslijed nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Stoga, kako je u postupku utvrđeno kako je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli, tužitelj osnovano potražuje preplaćene iznose po navedenoj osnovi za utuženo razdoblje.
42. Stoga je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od ukupno 6.210,65 eura, a navedeni iznos tuženik je dužan temeljem čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti tužitelju s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita do isplate i po stopi kamate sukladno čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Mjesečni iznosi u izreci presude navedeni su po datumima kako je tužitelj plaćao pojedine anuitete, a kako je vještakinja i obrazložila u svom nalazu.
43. Temeljem svega iznijetog, konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.210,65 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama utvrđen je u cijelosti osnovanim i kao takav u cijelosti usvojen.
44. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem čl. 164. i čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" Republike Hrvatske broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., 138/2023.; dalje: Tarifa).
45. Prema čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku uspjeh u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sa kojim je tužitelj uspio u cijelosti, slijedom čega pravo na naknadu troškova ovog postupka u cijelosti pripada tužitelju.
46. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe od 28. veljače 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podneska od 31. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 13. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 11. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zatim zastupanja na ročištu od 10. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 27. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 22. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. t. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, trošak PDV-a na navedene radnje u iznosu od 350,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 54,28 eura.
47. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 2.204,28 eura.
48. Paricijski rok (rok za izvršenje) u ovom postupku iznosi petnaest dana, sukladno čl. 328. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
Čakovec, 13. lipnja 2025.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah - Stojan
Viša sudska savjetnica:
Irena Hoblaj
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
O tom obavijest:
1. tužitelj po punomoćnici
2. tuženik po punomoćnicima
