REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-405/23-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SAVA OSIGURANJE d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, Savska 144a, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju UHO, dipl iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Luke Mardešića, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnice tuženika UHO, dipl iur., na ročištu za objavu presude 13. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati s naslova neimovinske štete iznos od 8.958,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati s naslova imovinske štete iznos od 398,17 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 2.168,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova neimovinske štete naknadi iznos od 5.972,52 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 21.12.2022. do isplate.

V. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik s naslova imovinske štete naknadi iznos od 132,72 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 21.12.2022. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 8.958,79 eura za razdoblje od 21.12.2022. do 12.06.2025. kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 398,17 eura za razdoblje od 21.12.2022. do 12.06.2025. kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je 16.02.2022. otac tužitelja pok. LH doživio prometnu nezgodu u mjestu Okuje kao pješak kada je na njega naletjelo osobno vozilo kojim je u trenutku nesreće upravljao TH, a koje je u trenutku štetnog događaja imalo zaključenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti kod Sava osiguranja d.d., Podružnica Hrvatska. Vozač osobnog vozila TH da je pri upravljanju vozilom imao koncentraciju alkohola u krvi od 1,32 g/kg. U predmetnoj prometnoj nesreći je otac tužitelja zadobio višestruke ozljede uslijed kojih je preminuo na licu mjesta. Uslijed smrti oca tužitelj trpi teške duševne boli te mu se život u potpunosti i trajno promijenio. Stoga tužitelj traži pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti oca i troškove žalobne odjeće u paušalnom iznosu temeljem lokalnih običaja i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade štete zbog duševnih boli uslijed smrti oca iznos od 29.862,63 eura i troškova žalobne odjeće iznos od 663,61 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. 12. 2022. do isplate kao i naknaditi parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja, osporava isključivu odgovornost osiguranika tuženika te osporava visinu zahtjeva. Tuženik je naveo da se pred istim sudom vodi više parnica povodom istog štetnog događaja zbog čega predlaže spajanje postupaka. Nadalje, navodi da je tuženik u mirnom postupku 15.02.2023. tužitelju s osnova neimovinske štete radi duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika isplatio iznos od 14.931,32 eura te na ime imovinske štete s naslova troškova žalobne odjeće iznos od 132,72 eura zbog čega se tuženik izričito protivi eventualnom povlačenju tužbe jer je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe bio svjestan da je tuženik ispunio svoju obvezu te je postavio zahtjev na način da je utužio iznos od 29.862,63 eura/225.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti u pogledu duševnih bolova zbog smrti oca te trošak žalobne odjeće u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kn, unatoč navedenim isplatama. Navodi da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50% jer da je pretrčavao državnu cestu na kojoj je ograničenje brzine 60 km/h na kojoj nema obilježenog pješačkog prijelaza, da je navedenog dana bila izuzetno smanjena vidljivost zbog kiše te da je prednik tužitelja nosio tamnu odjeću, a da se je osiguranik tuženika kretao sukladno uvjetima na cesti i dozvoljenom brzinom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Tužitelj je podneskom od 07.04.2023. postavio tužbeni zahtjev, nakon što je tuženik isplatio nesporni dio štete, na način da potražuje naknadu štete u iznosu 14.931,31 eura/112.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.12.2022. do isplate te iznos od 530,89 eura/4.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.12.2022. do isplate kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. U odnosu na prigovor tuženika kojim se protivi eventualnom povlačenju tužbe valja navesti da je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. zauzeto pravno shvaćanje: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.".

5.Prema pravnom shvaćanju ovog suda, citirano shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba tumačiti na način da se tuženik može protiviti smanjenju tužbenog zahtjeva, tj. ne dati pristanak da tužitelj smanji tužbeni zahtjev, jer se smanjenje tužbenog zahtjeva kvalificira kao djelomično povlačenje (a povlačenju se tuženik može protiviti). U situaciji kada je tužitelj podnio tužbu istog dana kada mu je isplaćen nesporni dio štete, a što je razvidno iz dokumentacije odnosno mail korespondencije tuženika upućene punomoćniku tužitelja (stranica 54- 62 spisa) ovaj sud ocjenjuje da podnesak tužitelja od 07.04.2023. kojim potražuje naknadu štete umanjenu za isplaćeni nesporni dio štete predstavlja povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP za što je potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik protivi navedenom povlačenju to je sud odlučivao o zahtjevu tužitelja kako je postavljen u tužbi.

6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu broj Kdr-Do- 36/2022 (stranica 5-9 spisa), zapisnik Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku povodom obdukcije prednika tužitelja (stranica 10-15 spisa), smrtni list za prednika tužitelja (stranica 16 spisa), Potvrdu o smrti za prednika tužitelja (stranica 17-19 spisa), rodni list za tužitelja (stranica 20 spisa), odštetni zahtjev (stranica 21-22 spisa), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (stranica 23 spisa), situacijski plan sa fotografskim elaboratom Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica (stranica 25-45 spisa), obrazloženu ponudu i izjavu o namirenju (stranica 54- 57 spisa), dopis tuženika punomoćniku tužitelja o namirenju (stranica 58-62 spisa), preslike tužbi SH, NH, mldb. KH, NH (stranica 63-74 spisa), zapisnik o vještačenju Županijskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici o analizi alkohola u krvi i mokraći za osiguranika tuženika (stranica 80- 81 spisa), saslušan je svjedok TH (stranica 95 spisa), tužitelj kao stranka (stranica 96 spisa), izveden je dokaz sudsko medicinsko prometnim vještačenjem po vještacima dr. Davoru Mayeru i Krešimiru Someku dipl. ing. u pravcu ocjene dinamike nastanka štetnog događaja, kretanja prednika tužitelja i mogućnosti izbjegavanja naleta, uzročno posljedične veze između dinamike nastanka štetnog događaja i smrtnog ishoda prednika tužitelja (stranica 107-111 spisa, 113-115 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem vještaka Krešimira Someka i dr. Davora Mayera (stranica 127-128 spisa), izveden je dokaz toksikološkim vještačenjem po vještaku mr. pharm. FH u pravcu ocjene jesu li u organizmu prednika tužitelja pok. RH pronađene supstance koje bi bile od utjecaja na njegovo kretanje u predmetnom štetnom događaju te da li postoji kvantitativna i kvalitativna analiza (stranica 135-139 spisa) te izvršen uvid u spis Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-4/2024 koji je priložen spisu.

7.Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora su zahtjevi tužitelja za naknadom neimovinske štete koju je pretrpio zbog smrti oca te tužitelj tužbeni zahtjev temelji na članku 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., 6/24 – dalje: ZOO) kojim je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) kao i pravu na naknadu imovinske štete s naslova troškova žalobne odjeće u smislu odredbe čl. 1093. ZOO-a.

9. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i da je tuženik u mirnom postupku tužitelju s naslova neimovinske štete s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe isplatio iznos od 14.9231,32 eura te s naslova imovinske štete na ime žalobne odjeće iznos od 132,37 eura, dok je sporna odgovornost odnosno postoji li doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.

10.U odnosu na okolnosti nastanka štetnog događaja sud je saslušao svjedoka TH koji je iskazao da je bio na sprovodu, a nakon toga na karminama, popio je 4 pive te je trebao otići po svoju suprugu. Krenuo je automobilom i bio je sam u automobilu. Padala je kiša, a on se kretao cestom prema Velikoj Gorici. Došao je do križanja ceste prema selu Okuje, trebao je nastaviti ravno. Vidio je da stoji jedan automobil na toj sporednoj cesti, njemu s desne strane i na tom autu su bila upaljena svjetla. Bilo je otprilike 15,30 sati, padala je kiša i zbog zimskog vremena je već bio sumrak. Nije primijetio pješaka, vidio ga je kad mu je već bio na vjetrobranskom staklu s lijeve strane, pa zaključuje da je došao s te strane. Ništa drugo ne zna, pa tako ne može niti objasniti to da je njegov automobil završio na desnoj strani skoro van kolnika. Doživio je potpuni šok, nije se mogao sjetiti niti broja hitne, pa je zvao svoju kći. Taj pješak ležao je na cesti, nije znao je li u nesvijesti ili je mrtav, zazivao ga je ali mu nije odgovarao. Stao je pred jedan drugi auto kako ga ne bi pregazio. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika odgovario je da nije udario vozilo koje je bilo sa strane, a o kojem je iskazivao. Nakon naleta tijelo pješaka je bilo otprilike na sredini ceste. Koliko se sjeća tijelo je bilo bočno položeno. Njegova brzina bila je sigurno ispod 60 km/h, na tom mjestu je dozvoljeno 60 km/h te da se protiv njega vodi kazneni postupak, ali isti nije dovršen.

11. Uvidom u priklopljeni spis broj K-4/2024 Županijskog suda u Velikoj Gorici utvrđeno je da je pravomoćnom presudom osiguranik tuženika TH proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 4 KZ/11 na štetu RH.

12.Tužitelj je iskazao da je za potrebe pogreba, ali i žalovanja kupio crnu odjeću i to odijelo, košulje, cipele, trenirku, tenisice, remen, jaknu. Crninu nosi još i danas. Jako mu je teško zbog smrti oca, a posebno zbog toga što je 26.11.2022. dobio kći koju njegov otac nije stigao upoznati. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika odgovorio je da je sam kupio pet crnih košulja, nije sačuvao račune, ali trošak je iznosio oko 5.000,00 kn.

13. U pravcu ocjene dinamike nastanka štetnog događaja, kretanja prednika tužitelja i mogućnosti izbjegavanja naleta, uzročno posljedične veze između dinamike nastanka štetnog događaja i smrtnog ishoda prednika tužitelja izveden je dokaz sudsko medicinsko prometnim vještačenjem te je prometni vještak dipl. ing. Krešimir Somek u nalazu i mišljenju naveo da je osobni automobil VW Golf registracije [registarska oznaka] kojim je upravljao TH se kretao neposredno prije i u trenutku naleta na pješaka RH brzinom od oko 63 m/h svojom desnom (istočnom) prometnom trakom državne ceste br. 31 u smjeru sjevera. Točka Kontakta prednjeg lijevog dijela automobila i lijeve noge pješaka bila je u istočnoj prometnoj traci DC, desnoj za smjer kretanja vožnje automobila, nasuprot kolnika Selce približno 0,5 m od središnje crte. U trenutku naleta pješak je bio okrenut leđima nadolazećem automobilu, bio je u raskoraku s lijevom stajnom i desnom iskoračnom nogom. Neposredno prije naleta vozač je reagirao skretanjem desno. Prije i poslije naleta vozač nije reagirao kočenjem. Nakon naleta automobil se je nastavio kretati i usporavati uslijed otpora vožnje do zaustavnog položaja na autobusnom ugibalištu s istočne strane kolnika DC. U uvjetima prilikom nesreće prosječni vozač u trijeznom stanju zaustavio bi automobil prije točke kontakta da je reagirao snažnim kočenjem najkasnije 2,1 s prije naleta kada je bio udaljen oko 37 m od mjesta naleta. U slučaju dvostruko produljenog trajanja psihofizičke reakcije vozač bi zaustavio automobil prije točke kontakta da je odlučio snažno kočiti najkasnije 2,7 s prije naleta kada je bio udaljen približno 48 m od točke kontakta. U uvjetima vidljivosti prilikom predmetne prometne nesreće i s obzirom na preglednost iz smjera nailaska automobila vozač je mogao uočiti pješaka na kolniku na udaljenosti većoj od 48 m2. Tehničkim putem nije moguće utvrditi način kretanja i položaj pješaka prije naleta.

14. Sudski vještak dr. Davor Mayer naveo je u svom nalazu i mišljenju da je prednik tužitelja, pokojni LH stradao u prometnoj nesreći kao pješak, u naletu osobnog vozila. Obdukcijom tijela prednika tužitelja utvrđene su ozljede i stanja i to rane razderotine kože lica (nos i brada), obje pazušne jame, lijevog lakta te palca oba stopala, krvni podljev vjeđa desnog oka i iznad oka, oguljotine kože oba koljena i obje potkoljenice, krvni podljevi kože obje pazušne jame, desne natkoljenice, obje potkoljenice i oba stopala (među kojima: na unutarnjoj strani donjeg dijela desne natkoljenice i stražnjoj unutarnjoj strani desne potkoljenice, na visini od 37 do 92 cm iznad stopala), prskotine kože u obje prepone,prijelomi kostiju lica (nosne kosti, gornja čeljust obostrano, donja čeljust), krvni podljev mekog oglavka sljepoočnotjemeno lijevo, difuzno krvarenje u meke moždane ovojnice s prodorom krvi u komore i prijelom s razmaknućem u zgloba između zatiljne kosti i prvog vratnog kralješka, prijelomi 1.-8. lijevog rebra i 1.-7. desnog rebra (uz prsnu kost i u prednjoj pazušnoj linijami), prijelomi obje ključne kosti, krvni podljevi međurebrenih mišića obostrano, razdor desne pretklijetke srca, krv u osrčju (100 mL), nagnječenja oba pluća, razdor prsne aorte, krv desnom prsištu (250 mL), prijelomi kostiju zdjelice (spoj između 5. slabinskog kralješka i križne kosti-potpuno razvajanje, oba sakroilijakalna zgloba, desna strana križne kosti, razmaknuće stidnog spoja za 12 cm), krvni podljevi mekih tkiva zdjelice, prijelomi gornjih dijelova obje nadlaktične kosti, prijelom gornjeg dijela lijeve natkoljenične kosti i prijelom palca desnog stopala. Sve prethodno navedene ozljede su svojim skupnim djelovanjem dovele do smrtnog ishoda prednika tužitelja. Sve ozljede, kao i smrtni ishod, stoje u uzročnoposljedičnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom. Promatranjem i međusobnom usporedbom ozljeda prednika tužitelja, oštećenja na vozilu i tragova na kolniku proizlazi da je prednik tužitelja u trenutku naleta bio nadolazećem vozilu okrenut stražnjom stranom tijela, uz mogući manji bočni otklon, nalazeći se u raskoraku, s lijevom stajnom nogom i desnom iskoračenom nogom. Dinamika naleta odgovara potpunom čelnom naletu. Primarni kontakt je uspostavljen između prednjeg lijevog dijela vozila i lijeve noge prednika tužitelja. Nakon primarnog kontakta, tijelo je bilo nabačeno na poklopac motora i prednje vjetrobransko staklo, a potom se odvojilo od vozila i palo na kolnik ispred i nešto ulijevo od mjesta naleta (promatrano u smjeru kretanja vozila). Sa sudskomedicinskog gledišta, radilo se o naletnoj brzini od oko 60 km/h, moguće i višoj. Način kretanja prednika tužitelja u vremenu koje je prethodilo naletu nije moguće rekonstruirati.

15.Tužitelj je podneskom od 29.02.2024. (stranica 119-120 spisa) predložio pozvati vještake na usmeno očitovanje na raspravi, dok je tuženik podneskom od 11.03.2024. (stranica 121-122 spisa) podnio primjedbe na nalaz vještaka Krešimira Someka navodeći da je vještak nalaz i mišljenje sačinio protivno dokazima u spisu navodeći da je vidljivost odnosno preglednost na mjestu događaja bila dobra te da je osiguranik tuženika prednika tužitelja mogao uočiti na kolniku na udaljenosti većoj od 48 m2, dok iz zapisnika o očevidu proizlazi da se štetni događaj dogodio 16.12.2022 u 15,34 i da je padala kiša te da javna rasvjeta nije bila u funkciji, dok iz iskaza osiguranika tuženika proizlazi da se štetni događaj dogodio u 15,30 sati, da je padala kiša i da je zbog zimskog vremena već bio sumrak, a koju činjenicu vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije uzeo u obzir što znači da vidljivost i preglednost nije bila dobra. Stoga da je vještak trebao u nalazu utvrditi kada je osiguranik tuženika prvi puta mogao na kolniku uočiti prednika tužitelja u uvjetima koji su vladali (sumrak i kiša, a prednik tužitelja imao je tamnu odjeću) jer da je mogućnost uočavanja pješaka na kolniku od strane vozača na udaljenosti većoj od 48 m prihvatljiva pri dobroj vidljivosti, a ne pri sumraku i kišnim uvjetima. U prilog navedenom da ide mišljenje vještaka da osiguranik tuženika prije i poslije naleta na pješaka nije kočio već neposredno prije naleta reagirao kočenjem u desno. Vještak da se nije očitovao je li prelazak pješaka preko kolnika na mjestu štetnog događaja bio dozvoljen budući da na mjestu štetnog događaja nema pješačkog prijelaza, te je li i kada prednik tužitelja mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika i izbjeći prometnu nezgodu.

16.Na ročištu održanom 16.05.2024. saslušan je sudski vještak Krešimir Somek koji je naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika naveo je da se pojam sumrak odnosi na vrijeme nakon zalaska sunca. U konkretnom slučaju je provjerio na internetu, sunce je zašlo u Zagrebu u 16,12 sati, a nesreća se prema zapisniku o očevidu dogodila u 15,34 sati. Prema tome, proizlazi da u tom trenutku nije bio sumrak, nego je bio još dan, a što je i navedeno u zapisniku o očevidu. S obzirom na kišu vidljivost ovisi naravno o gustoći kiše. Uz ispravne brisače objekt na prometnici, a u konkretnom slučaju pješaka bilo je moguće uočiti na udaljenosti ovisno o tome kolika je bila jačina kiše, a u zapisniku o očevidu to ne piše. Vještak je ponovio da je preglednost bila odlična, a za vidljivost da nije kompetentan. Na mjestu štetnog događaja uvidom u Google Maps ne postoji pješački prijelaz preko državne ceste. Na pitanje punomoćnika tuženika je li prednik tužitelja, odnosno pješak, mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika koje se kretalo po prometnici te ako jest kada vještak je naveo da mogućnost uočavanja od strane pješaka vozila koje dolazi po državnoj cesti ovisi o tome da li je pješak bio okrenut licem prema nailasku vozila. Ako je bio okrenut prema nailasku vozila tada je mogao uočiti vozilo, ali udaljenost i brzinu tog vozila i mogao je i nije mogao procijeniti, tj. nije moguće točno procijeniti. Na upit suca gdje je bilo mjesto naleta s obzirom na širinu prometne trake vještak je naveo da je do naleta došlo na istočnoj prometnoj traci približno 0,5 m od središnje crte, odnosno približno na sredini kolnika. Na daljnji upit punomoćnika tuženika naveo je da je prednik tužitelja okretanjem glave mogao uočiti vozilo osiguranika tuženika, ali ne može se utvrditi da li je sa sigurnošću mogao utvrditi brzinu i udaljenost tog vozila. Do naleta na pješaka ne bi došlo do je prednik tužitelja odustao od radnje prelaženja kolnika

17. Sudski vještak dr. Davor Mayer na ročištu održanom 16.05.2024. ostao je u cijelosti kod nalaza i mišljenja te da istom nema što dodavati.

18. U pravcu ocjene jesu li u organizmu prednika tužitelja pok. RH pronađene supstance koje bi bile od utjecaja na njegovo kretanje u predmetnom štetnom događaju te da li postoji kvantitativna i kvalitativna analiza, a po prijedlogu tuženika izveden je dokaz toksikološkim vještačenjem po vještaku Biserki Riha mr pharm koja je u nalazu i mišljenju navela da u biološkim uzorcima pok. RH metodom plinske kromatografije utvrđeno je prisustvo antidepresiva vanlafaksina i njegovih metabolita u krvi, mokraći, žuči i želučanom sadržaju (ne navodi se koji su metaboliti utvrđeni) te anksiolitika alprazolama u krvi, mokraći, žuči i želučanom sadržaju. Dakle, izvršena je kvalitativna analiza samo identifikacija ) dok kvantitativna analiza (količine lijekova i njihovih metabolita) nije izvršena. Obzirom na dugogodišnju terapiju navedenim lijekovima (alprozalam od 2006. a venlafaksin od 2019.), organizam se prilagodio terapiji te su eventualno moguće nuspojave navedene u uputstvima za uzimanje tih lijekova nestale te nisu utjecale na kretanje pok. RH u predmetnom štetnom događaju.

19. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Biserke Riha te je sud nalaz i mišljenje prihvatio kao objektivno i izrađeno u skladu pravilima znanosti i struke u smislu odredbe čl. 258. ZPP. Iz navedenog proizlazi da pronađene supstance u organizmu nisu imale utjecaja na kretanje prednika tužitelja u štetnom događaju obzirom na da je riječ o dugogodišnjoj terapiji lijekovima na koju se organizam prednika tužitelja priviknuo.

20.Tuženik je podneskom od 18.04.2025. ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka odnosno prigovora da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50% jer je prelazio kolnik na mjestu na kojem nema obilježenog pješačkog prijelaza, predložio je provođenje novog prometnog vještačenja navodeći da je nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Someka u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem drugog vještaka u predmetu koji se vodi povodom istog štetnog događaja, čemu se punomoćnik tužitelja usprotivio.

21. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja smatrajući da je nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Krešimira Someka dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a te sud smatra da u nalazu i mišljenju nema kontradiktornosti i proturječnosti s time da je vještak i dopunski saslušan na ročištu te je prema ocjeni ovog suda otklonio sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje.

22.Na temelju mišljenja vještaka i iskaza svjedoka TH ovaj sud smatra utvrđenim da se vozač vozila koje je naletjelo na prednika tužitelja nije pridržavao odredbe čl. 51. st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24-dalje: ZSPC-a) kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti, atmosferskim prilikama, te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Neovisno o tome osiguranik tuženika upravljao je vozilom pod utjecajem alkohola čime je postupio protivno odredbi čl. 199. st. 2. ZOSPC-a kojim je propisano da vozač vozila kategorije A1, A2, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u liti izdahnutog zraka. Obzirom na to da je osiguranik tuženika potvrdio u svom iskazu da je vozio pod utjecajem alkohola navedeno je utjecalo na njegovu procjenu uvjeta na cesti odnosno da je bio u trijeznom stanju zaustavio bi automobil prije točke kontakta da je reagirao snažnim kočenjem najkasnije 2,1 s prije naleta kada je bio udaljen oko 37 me od mjesta naleta. U slučaju dvostruko produljenog trajanja psihofizičke reakcije vozač bi zaustavio automobil prije točke kontakta da je odlučio snažno kočiti najkasnije 2,7 s prije naleta kada je bio udaljen približno 48 m od točke kontakta s time da sud smatra utvrđenim da je neovisno o kiši koja je padala preglednost bila dobra jer je neovisno o zimskom razdoblju u vrijeme prometne nesreće (15,34 sati) još uvijek bio dan.

23.Sud je mišljenja da je i prednik tužitelja svojim djelovanjem doprinio nastanku štetnog događaja te postoji i njegova suodgovornost za nastanak istog. Prednik tužitelja je prelazio preko državne ceste odnosno kolnika na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz s time da je vještak na upit suda iskazao da je do naleta vozila osiguranika tuženika došlo na istočnoj prometnoj traci približno 0,5 m od središnje crte odnosno na sredini kolnika iz čega sud zaključuje da je u trenutku naleta prednik tužitelja već prelazio kolnik državne ceste, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti na siguran način i bez da ometa promet vozila. Prednik tužitelja mogao je okretanjem glave uočiti vozilo osiguranika tuženika te do naleta na prednika tužitelja ne bi došlo da je isti odustao od radnje prelaženja kolnika. Stoga je prednik tužitelja postupio protivno čl. 127. st. 3., 129. st. 1 i 131. st. 1 ZOSPC-a kojima je propisano da i pješaci kao sudionici u prometu dužni su u slučaju da se noću, a i danju u slučaju smanjene vidljivosti kreću kolnikom biti označeni nekim izvorom svijetlosti ili reflektirajućom materijom, te je pješak dužan preko kolnika prelaziti pažljivo i najkraćim putem nakon što se prethodno uvjeri da to može učiniti na siguran način, te ukoliko namjerava proći kolnik na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila. Utvrđeno je da je prednik tužitelja na navedeni način prelazeći kolnik i sam doprinio nastanku štetnog događaja. Slijedom navedenog sud smatra da je doprinos prednika tužitelja, odnosno njegova suodgovornost za nastanak prometne nezgode 20%.

24. Pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe sukladno čl. 1101. st. 1. ZOO-a, imaju članovi uže obitelji (bračni drugovi, djeca i roditelji).

25. Sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da ga je smrt oca jako pogodila te da i danas trpi duševne boli posebno zbog toga što njegov otac nije stigao upoznati njegovu kćer koju je dobio.

26.Sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu za duševne boli koju trpi zbog smrti oca u iznosu zatraženom u tužbi od 29.862,63 eura imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela održanima 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

27. Imajući u vidu doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20% tužitelju pripada iznos od 23.890,11 eura. Međutim, uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 14.931,32 eura s te osnove, to je valjalo dosuditi daljnji iznos od 8.958,79 eura i odlučiti kao pod točkom I. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za iznos od 5.972,52 eura valjalo odbiti kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke. Visina stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. st. 2. ZOO-a.

28. U smislu odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO-a, onaj tko uzrokuje nečiju smrt, dužan je nadoknaditi troškove njegova pogreba. Tužitelj u ovom postupku traži trošak nabave žalobne odjeće za vrijeme žalovanja i pogreba oca. Sud je neovisno o tome što tužitelj nije priložio račune za kupljenu odjeću prihvatio njegov iskaz kao istinit te mu je primjenom odredbe čl. 223 ZPP priznao zatraženi trošak u iznosu od 663,61 eura imajući u vidu da pri određivanju visine naknade za žalobnu odjeću valja uzeti u obzir godišnje doba kada se nesreća dogodila, uobičajeno trajanje korote i nužnost da se žalobna odjeća zamijeni.

29. Imajući u vidu doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja od 20% tužitelju pripada iznos od 530,89 eura. Međutim, uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 132,72 eura s te osnove, to je valjalo dosuditi daljnji iznos od 398,17 eura i odlučiti kao pod točkom II. izreke, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za iznos od 132,72 eura valjalo odbiti kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke. Visina stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. st. 2. ZOO-a.

30. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđene iznose neimovinske štete valja navesti da sukladno članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj 51/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu i to obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio. Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. tog članka ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. tog članka smatrati će se preuranjenom. Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponjude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5 tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31.Obzirom na to da je tuženik isplatio tužitelju nesporni iznos naknade štete prije proteka zakonskog roka od 60 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, (stranica 54-57 spisa), to sud smatra da tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu i imovinsku štetu od 21.12.2022. kako je zatraženo u tužbi već od donošenja presude do isplate. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose naknade štete za razdoblje od 21.12.2022. do 12.06.2025. i odlučiti kao pod točkom VI I VII izreke.

32.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 i čl. 155. ZPP-a, jer je tužitelj djelomično uspio u parnici. Obzirom se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva to je sud odluku o troškovima postupka donio uzimajući u obzir zahtjev tužitelja postavljen u tužbi u iznosu od 30.526,25 eura.

33.Tužitelj je u osnovi uspio sa 100 % te u visini sa 30,65 % što znači da uspjeh tužitelja iznosi 65,32% (100+30,65=130,65:2=65,32). Tuženik je u postupku uspio u protivljenju zahtjevu tužitelja 34,68% (100,00-65,38% uspjeha tužitelja=34,68%). Stoga uspjeh tužitelja u postupku iznosu 30,64% (65,32% uspjeha tužitelja-34,68% uspjeha tuženika). Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to troškovi sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. - 250 bodova), sastava tužbe (Tbr. 7/1 - 250 bodova), sastava podneska od 07.04.2023. (Tbr. 8/1-250 bodova), zastupanja na ročištu 04.09.2023. (Tbr. 9/1-250 bodova), zastupanja na ročištu 26.10.2023. (Tbr. 9/1-250 bodova), sastava podneska od 29.02.2024. (Tbr. 8/1-250 bodova), zastupanja na ročištu 16.05.2024. (Tbr. 9/1-250 bodova), sastava podneska od 24.07.2024. (Tbr. 8/1-250 bodova), sastava podneska od 18.04.2025. (Tbr. 8/1-250 bodova) i zastupanja na ročištu 29.04.2025. (Tbr. 9/1-250 bodova) ukupno 2.500 bodova uz vrijednost boda od 2,00 eura 5.000,00 eura, pdv od 25% 1.250,00 eura, sudska pristojba na tužbu 175,86 eura, sudska pristojba na presudu 351,72 eura, te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 eura te trošak pristupa vještaka na ročište od 33,18 eura ukupno 7.076,21 eura. Uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u postupku iznosu 30,64% ukupno dosuđen trošak iznosi 2.168,15 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

34.Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20, 114/22 i 06/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

35.Ističe se da sud trošak određuje primjenom članka 155. ZPP-a i prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga naknada za pristup ročištu na kojem se objavljuje presuda nije ni od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

36. Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen primjenom članka 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe za presudu

2. Tuženiku