REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-521/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska c.103, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja ZCE, odvjetničku vježbenicu, i punomoćnice tuženika CC, zaposlenice, dana 13. lipnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.388,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.120,94 eura teku od 8. prosinca 2021. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete od 267,26 eura od 13. lipnja 2025. do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 615,91 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 147,26 eura, tekućih od 8. prosinca 2021. do 13. lipnja 2025.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za uništene stvari od 120,00 eura, tekućih od 21. rujna 2021. do 13. lipnja 2025.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.368,01 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 13. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.168,57 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZC (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 1. veljače 2022. navodi da je 20. rujna 2021. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je zaposlen kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o. Naime, tužitelj je za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom obavljanja redovitih i uobičajenih poslova kontroliranja karata u tramvaju, stradao kao žrtva fizičkog napada nepoznate osobe. Tužitelj navodi da je poslodavac u vrijeme štetnog događaja imao kod tuženika dogovorenu policu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužitelj je zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, stoga potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te za uništene stvari u iznosu

od 22.100,00 kuna / 2.933,17 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), od čega za pretrpljene fizičke bolove 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura, za pretrpljeni strah 7.000,00 kuna / 929,06 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 4.000,00 kuna / 530,89 eura, za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.500,00 kuna / 199,08 eura, za uništene stvari 1.600,00 kuna / 212,36 eura (od čega za uništenu vestu 500,00 kuna / 66,36 eura, za poslovnu torbicu 500,00 kuna / 66,36 eura, te za zaslon mobitela Samsung 600,00 kuna / 79,63 eura). Tužitelj navodi da se 7. prosinca 2021. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, te mu je tuženik isplatio nesporni iznos od 7.000,00 kuna / 929,06 eura, stoga tužbom potražuje daljnjih 15.100,00 kn / 2.004,11 eura. Tužitelj sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima potražuje zakonske zatezne kamate za naknadu štete od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 8. prosinca 2021., te sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima potražuje zakonske zatezne kamate za naknadu štete za uništene stvari od dana nakon dana nastanka štetnog događaja, odnosno od 21. rujna 2021. godine.

Podneskom od 24. siječnja 2025. tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, te od tuženika potražuje isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, i uništenih stvari, ukupno 2.559,68 eura od čega za pretrpljene fizičke boli 800,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 400,00 eura, za tuđu pomoć i njegu 147,32 eura, te za uništene stvari 212,36 eura, pri čemu predlaže učiniti nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,98 eura / 30,00 kuna, pozivajući se na sudsku praksu, poglavito presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1462/2021. Slijedom svega navedenog tužitelj od tuženika potražuje iznos umanjen za nesporno uplaćenih 7.000,00 kuna / 929,06 eura, odnosno ukupno 1.630,62 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2021. do isplate, te predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu od 5. travnja 2022. prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu, navodeći da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o radnom sporu jer da tužitelj ne radi kod tuženika, već je isti osiguranik temeljem police osiguranja koju je poslodavac tužitelja kao ugovaratelj osiguranja sklopio s tuženikom kao osigurateljem, stoga se prava i obveze koje nastaju iz takvog osiguranja prosuđuju u okviru tog ugovora o osiguranju. Podredno tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja,, a osporava odgovornost svog osiguranika i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da se u konkretnom slučaju ne može raditi o odgovornosti osiguranika tuženika sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu jer je do štetnog događaja došlo namjerom treće osobe, odnosno radnjom nepoznatog putnika, a na koju osiguranik tuženika nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Nadalje tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj iz razloga što je ista previsoko određena, a s obzirom na tužbi priloženu medicinsku dokumentaciju te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja previsok i iz razloga što je iz medicinske dokumentacije razvidno da se kod tužitelja radilo samo o površinskoj ozljedi glave te je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 7.000,00 kn čime je ispunio svoju obvezu u cijelosti. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu s obzirom da ukoliko su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, radi se o nerepariranoj šteti na koju se zakonske zatezne kamate mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, dakle od dana presuđenja, sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ujedno osporava i potraživanje tužitelja za naknadu štete za uništene stvari, budući da tužitelj ničim ne dokazuje vrijednost uništenih stvari, te s tim u vezi tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata za uništene stvari od dana štetnog događaja. Tuženik također navodi da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer je iako profesionalac koji je bio osposobljen za rad na siguran način postupio protivno uputi poslodavca i zatražio osobnu iskaznicu od putnika izvan vozila za što nije bio ovlašten, te nije izbjegao sukob sa agresivnim putnikom. Na ročištu glavne rasprave 25. travnja 2025. tuženik je učinio nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak parničnog postupka.

3. Tužitelj se podneskom od 27. travnja 2022. očitovao na odgovor na tužbu tuženika, u bitnome navodeći da su neosnovani navodi tuženika da je do štetnog događaja došlo radnjom treće osobe na koju osiguranik tuženika nije mogao utjecati, pa da je isključena odgovornosti njegovog osiguranika, poslodavca tužitelja. Tužitelj navodi da je do štetnog događaja došlo između 06:00 - 06:59 sati što su rani jutarnji sati kada bi, s obzirom na općepoznatu zahtjevnost kondukterskog posla te njegovu podložnost konfliktima, poslodavac trebao osigurati višu razinu zaštite svojih radnika, stoga tužitelj navodi da nema zakonskih uvjeta za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti poslodavca – osiguranika tuženika. Tužitelj također navodi da je sukladno čl. 7. i 3. Zakona o zaštiti na radu poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, te da je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj. Tužitelj u vezi s tim dodaje, pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr 998/13-3 od 3. siječnja 2017. i Revr-169/2007-2 od 6. rujna 2007., da mogućnost sukobljavanja s drugim osobama koje mogu postupati protupravno i ponašati se nasilno predstavlja profesionalni rizik u obavljanju radnog mjesta kao što je tužiteljevo te da se tada protupravna radnja kojom je došlo do štete ne smatra radnjom treće osobe, pa nema mogućnosti oslobođenja poslodavca od objektivne odgovornosti.

4. Tuženik je podneskom od 10. lipnja 2022. u spis dostavio interni akt poslodavca Uputu o radu kontrolora karata, te u sitome podnesku u bitnome navodi da je tužitelj predmetnog dana 20. rujna 2021. postupio protivno izričitoj uputi poslodavca s obzirom da tužitelj izvan vozila nije bio ovlašten postupati prema putniku. Osim toga, tužitelj protivno uputi poslodavca nije izbjegao sukob s agresivnim putnikom i smirio situaciju već se potpuno nepotrebno i neobjašnjivo izvan vozila približio putniku i time izazvao sukob i predmetni štetni događaj. Tužitelj se pri tome poziva na odredbu čl. 24. Uputu o radu kontrolora karata poslodavca tužitelja i osiguranika tuženika, prema kojoj kontrolorima karata nije dozvoljeno utvrđivanje identiteta putnika izvan vozila ZET-a. Izvan vozila, na stajalištu, kontrolor može putniku uručiti Obavijest o prekršaju samo ako je započeo s elektronskim ispisom u vozilu, i to na način da je slučaju prisutan najmanje jedan član radne grupe kontrolora. Svi drugi postupci kontrolora vezano za putnika zatečenog bez vozne karte izvan vozila nisu dozvoljeni. Tuženik zaključuje da tužitelj nije neopravdano pristupio putniku izvan vozila, do predmetnog štetnog događaja ne bi niti došlo, stoga je tužitelj isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud odbija prigovor stvarne nenadležnosti kojim tuženik prigovara da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu jer da tuženik nije poslodavac tužitelja, već osiguravatelj poslodavca tužitelja, u kojem se slučaju, kako smatra tuženik, radi o sporu koji spada u nadležnost općinskih sudova. Naime prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Iako tuženik nije poslodavac, ovaj sud smatra da se radi o radnom sporu. Naime, sukladno čl. 34. Zakona o parničnom postupku ('' Narodne novine '' br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu ZPP), radnim sporom smatra se spor iz radnog odnosa što znači da je radni spor svaki spor koji se odnosi na prava i obveze proizašle iz radnog odnosa. Tužitelj naknadu štete potražuje s osnove ozljede na radu i odgovornosti poslodavca da naknadi štetu uzrokovanu radniku te tuženik stupa u poziciju poslodavca, slijedom čega se radi o radnom sporu za koji je nadležan Općinski radni sud u Zagrebu na temelju članka 2. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/18. i 21/22.), uslijed čega je prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu ocijenjen neosnovanim, stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

6. Nadalje, tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi, od tuženika potraživao naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 15.100,00 kn / 2.004,11 eura., zajedno sa zateznim kamatama od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, 8. prosinca 2021. do isplate, te zatezne kamate za naknadu štete za uništene stvari (212,36 eura) od dana nakon nastanka štetnog događaja, odnosno od 21. rujna 2021. godine. U podnesku od 24. siječnja 2025. kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, tužitelj konačno od tuženika potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, i uništenih stvari, ukupno 1.630,62 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2021. do isplate. S obzirom da se tuženik u podnesku od 4. veljače 2025., u zakonskom roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (28. siječnja 2025., poleđina str. 97 spisa) izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je utvrdio da sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), djelomično povlačenje tužbe nije dopušteno, te je meritorno odlučio o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu i to za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.004,11 eura., zajedno sa zateznim kamatama za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tekućima od 8. prosinca 2021. do isplate, te zateznim kamatama za naknadu štete za uništene stvari (212,36 eura) od 21. rujna 2021. do isplate.

7. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u odštetni zahtjev (str. 4 spisa), u medicinsku dokumentaciju (str. 5 – 13 spisa), u prijavu o ozljedi na radu (str. 15 – 18 spisa), u fotografije nastale štete (str. 19 – 24 spisa), u Izvješće ozlijeđenog radnika o nastanku ozljede na radu (str. 46 – 47 spisa), u Izvješće neposrednog rukovoditelja o nastanku ozljede na radu (str. 48 – 49 spisa), u Izvješće očevica o nastanku ozljede na radu (str. 50 – 51 spisa), u Uputu o radu kontrolora karata od 23. svibnja 2016. (str. 52 – 59 spisa), u Izmjene i dopune Upute o radu kontrolora karata od 23. ožujka 2017. (str. 60 spisa), u Druge izmjene i dopune Upute o radu kontrolora karata od 9. svibnja 2018. (str. 61 spisa), te u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića, specijalista kirurga, od 6. siječnja 2025. (str. 87 – 88 spisa). Na ročištu 25. travnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, te svjedok LC (str. 104 spisa),, te je izvršen uvid u u sudsku praksu i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 20. rujna 2021.

10. U postupku nije sporno da je tužitelj ZC dana 20. rujna 2021., kao zaposlenik poslodavca ''Zagrebački električni tramvaj'' d.o.o., Zagreb, tijekom redovitog rada na radnom mjestu kontrolora karata pretrpio ozljedu na radu na način da je fizički napadnut od nepoznatog putnika. Nije sporno da je poslodavac tužitelja na dan štetnog događaja osiguran kod tuženika policom osiguranja koja uključuje i osiguranje izvanugovorne odgovornosti prema djelatnicima, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je tužitelj 7. prosinca 2021. tuženiku podnio odštetni zahtjev, te da je tuženik tužitelju na ime naknade štete nastale u predmetnom štetnom događaju isplatio iznos od 7.000,00 kn / 929,06 eura. Sporna je odgovornost tuženika i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz prijave ozljede na radu (str. 15 - 18 spisa) proizlazi da je tužitelj ZC zaposlenik Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. u okviru radnog vremena, koje je taj dan bilo od 5,00 do 12,30 sata, i to u vremenu 6,00 do 6,59 sati, na tramvajskoj stanici Glavni kolodvor, Trg kralja Tomislava, Zagreb, pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom obavljanja poslova kontrole karata putnika u tramvaju fizički napadnut od strane nepoznatog putnika, koji ga je više puta udario u glavu, nakon čega je tužitelj zatražio liječničku pomoć u Kliničkom bolničkom centru Sestre Milosrdnice u Zagrebu.

12. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 20. rujna 2021. kao ozljedu na radu 9. studenoga 2021., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (str. 15- 18 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

13. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 20. rujna 2021. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku. Dakle s obzirom da je rješenjem HZZO-a utvrđeno da ozljeda koju je tužitelj zadobio u utuženom štetnom događaju predstavlja ozljedu na radu sud je utvrdio da navedena ozljeda predstavlja ozljedu na radu za koju poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome valja istaknuti i to da sud nije ovlašten preispitivati pravilnost navedene odluke koju je HZZO donio u upravnom postupku.

14. U izjavi nadređenog rukovoditelja o nastanku ozljede na radu, od 22. rujna 2021. (str. 48-49 spisa), AC, navodi se da je tužitelj prilikom rada u tramvaju broj 6 kao kontrolor karata na stanici dobio udarac u predjelu glave, pozvana je policija te je tužitelj završio na hitnoj.

15. U izjavi očevica DC, o nastanku ozljede na radu (str. 50-51 spisa) ista navodi da je prilikom obavljanja kontrole karata u tramvaju broj 6/12, smjer B, radila sa dvojicom kolega ZC i LC, te da je ZC, ovdje tužitelj, zatekao putnika bez vozne karte, te su svi troje sišli na stanici Glavni kolodvor, tužitelj je još kratko razgovarao sa putnikom, činilo se kao da su završili, tužitelj je krenuo prema njoj i kolegi kada ga je nn putnik šakom udario u glavu, tužitelj je pao na stajalište, no putnik ga je nastavio udarati šakama po glavi i tijelu, te je skočio na njega s leđa. Svjedokinja navodi da je ona povukla putnika za ruksak što je imao na leđima na što je putnik i nju gurnuo i ostala je ležati na betonu, na to je priskočio kolega LC i pokušao smiriti putnika, te su pozvali policiju koja je privela tog putnika, te su svi dali izjave u policiji i u firmi. Svjedokinja navodi u izjavi da je nepoznati putnik kolegi poderao vestu, torbicu i puklo mu je staklo na mobitelu.

16. Na fotografijama koje prileže spisu (str. 19 – 24 spisa) vidljiva je muška kožna torbica sa otkinutim remenom, koju drži muška osoba (str. 19-20 spisa), zatim ista muška osoba u vesti koja je poderana na lijevom ramenu i lijevom rukavu (str. 21-22 spisa), te mobitel marke Samsung (str. 23-24 spisa) sa pukotinama na prednjoj strani u gornjem desnom uglu, te na stražnjoj strani u gornjem desnom uglu mobilnog telefona.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgije. U svom nalazu i mišljenju od 6. siječnja 2025. koji prileži spisu (str. 87 – 88 spisa) na temelju pregleda priložene medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja, sudski vještak zaključuje da je tužitelj stradao na radnom mjestu kao kontrolor karata kada je dobio udarce po glavi i po tijelu. Tužitelj se u osobnom pregledu požalio sudskom vještaku na bolove u vratu i prema lijevom ramenu, te navodi da je išao na fizikalne terapije 20 puta. Sudski vještak zaključuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje glave u lijevoj sljepoočnoj regiji i istegnuće mišića vrata. Nakon štetnog događaja učinjena a je odgovarajuća rtg obrada, bez prijeloma, određena je konzervativna terapija uz analgetike, te mirovanje, a kasnije fizikalna terapija. Sudski vještak navodi da je liječenje završeno, odnosno da se stanje stabiliziralo nakon kontrole fizijatra 2. prosinca 2021. te da je tužitelj zbog ozljeđivanja u ovom događaju trpio fizičke bolove, i to jakog intenziteta sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno 5 dana, te slabijeg intenziteta sumarno 35 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje sudski vještak zaključuje da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica jačeg intenziteta tužitelj je trpio kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 8 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 25 dana. Sudski vještak također zaključuje da su u navedenom štetnom događaju zadobivene ozljede - natučenje glave u lijevoj sljepoočnoj regiji i istegnuće mišića vrata te ozljeda kralješnice doveli do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% kod tužitelja, a koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod dužeg stajanja, i kod vožnje. Sudski vještak navodi da je pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir životnu dob tužitelja te degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice. Sudski vještak navodi da navedene degenerativne promjene ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu te da se ocjena smanjenja životne aktivnosti od 2% odnosi na predmetni štetni događaj. Sudski vještak također navodi da ja nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 15 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po jedan sat dnevno, i to za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično, odnosno ukupno 37 sati tuđe nestručne pomoći.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo, te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a na navedeni nalaz i mišljenje niti stranke nisu imale primjedbi.

19. Na ročištu glavne rasprave održane 25. travnja 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke, koji tom prilikom iskazuje identično kao u prijavi ozljede radu te u Izvješću ozlijeđenog radnika o nastanku ozljede na radu koja prileži spisu (str. 46-47 spisa),te navodi da već 28 godina radi kao kontrolor karata ZET- a, te da je 20. rujna 2021. zajedno s kolegama LC i DC obavljao redovne poslove kontrole karata u jutarnjim satima negdje između 6 i 7 sati u tramvaju koji je išao prema Glavnom kolodvoru. Tom prilikom pregledavajući karte putnicima taj nepoznati putnik je rekao da nema kartu, te nije ništa pretjerano negodovao i ništa nije pokazivalo da bi moglo doći do sukoba. Tužitelj je tog putnika tada pitao ima li osobnu iskaznicu, on je odgovorio da upravo sada izlazi na sljedećoj stanici te kada izađe da će mi dati osobnu iskaznicu, na što se tužitelj složio. Na tramvajskoj stanici ispred Glavnog kolodvora izašli su iz tramvaja tužitelj i navedeni putnik., tužitelj ga je tada zatražio osobnu iskaznicu, na što ga je nepoznati putnik snažno udario šakom u predjelu glave, tužitelj je od siline udarca pao na tlo te ga je nepoznati muškarac nastavio udarati dok je bio na tlu. Tom prilikom je kolegica DC, koja je bila blizu, intervenirala govoreći: što to radite, i pokušala je spriječiti daljnje udarce tog muškarca, međutim on ju je samo odgurnuo i ona je pala na pod, zatim je došao kolega LC koji je razdvojio tog muškarca od mene i on je stao s napadom. Tužitelj se zatim usta a nepoznati muškarac se krenuo udaljavati, međutim brzo je došla policija, oni su ga priveli te su pozvali i tužitelja, kolegu LC i kolegicu DC u policijsku stanicu gdje su svi dali iskaze. Tužitelj navodi da je nakon toga otišao na hitnu, nije se vraćao na posao te je neko vrijeme bio na bolovanju. Tužitelj napominje da mu je u napadu taj muškarac oštetio vestu, torbicu i mobitel, te je sud uvidom u fotografije na str. str. 19 – 24 spisa, utvrdio da se na fotografijama nalazi tužiteljk ZC. Tužitelj navodi da je u predmetnom događaju pretrpio ozljede glave, vrata i kralježnice, neko vrijeme se liječio i išao na fizikalne terapije, te mu je bila potrebna tuđa pomoć koju su mu pružali ukućani, najviše majka i brat.

20. Na ročištu glavne rasprave održane 25. travnja 2025. saslušan je svjedok LC (str. 104 spisa), koji tom prilikom navodi da je kao kontrolor karata ZET-a 20. rujna 2021. zajedno sa tužiteljem obavljao kontrolu u jednom tramvaju u jutarnjim satima negdje oko 15 do 7. Tramvaj je stao na Glavnom kolodvoru, i na stanicu su izašli on i tužitelj i to svatko na svoja vrata, te je tužitelj od njega bio udaljen oko desetak metara. Tom prilikom svjedok navodi da je vidio da tužitelja šakom udara nepoznati muškarac krupnije građe, te tužitelj pada na pod. Z navodi daje odmah došao do tužitelja te da je u trenutku dok je nepoznata osoba usmjerila šaku prema tužitelju koji je već bio na podu namjeravajući ga opet udariti, spriječio je ponovni udarac, a tu je bila prisutna i kolegica DC koja je također obavljala kontrolu karata s njima u istom tramvaju te je ona u trenutku napada na tužitelja bila puno bliže događaju, te je vidio da ju je u trenutku napada na tužitelja nepoznati muškarac odgurnuo kada ga je pokušala spriječiti i to tako jako da je pala na pod. Svjedok navodi da je tužitelj nakon napada ležao na podu, bio je vidno šokiran, imao je poderanu vestu i torbicu. Zatim su svi otišli na policiju dati iskaze, a tužitelj je otišao na hitnu i bio je na bolovanju neko vrijeme. Svjedok dodaje da je primijetio da je nepoznati muškarac u tramvaju bio neugodan i verbalno agresivan.

21. Sud je iskaz tužitelja ocijenio vjerodostojnim, s obzirom da je logičan, detaljan i uvjerljiv, te suglasan s iskazom svjedoka LC, izjavom DC i ostalom dokumentacijom u spisu. Iskaz svjedoka LC sud je također ocijenio vjerodostojnim jer je detaljan, logičan i uvjerljiv, te u bitnome suglasan sa iskazom tužitelja i DC te svom priloženom dokumentacijom. Svu priloženu dokumentaciju, uključujući prijavu prijave ozljede na radu (str. 15 - 18 spisa), te Izvješće ozlijeđenog radnika (str. 46 – 47 spisa), u Izvješće neposrednog rukovoditelja (str. 48 – 49 spisa), i Izvješće očevica DC o nastanku ozljede na radu (str. 50 – 51 spisa), sud je također ocijenio vjerodostojnima, a stranke vjerodostojnost iste nisu osporavale. Priložene fotografije oštećenih stvari tužitelja (str. 19 – 24 spisa), sud je također ocijenio vjerodostojnima, s obzirom da i iz iskaza tužitelja, svjedoka LC i izjave DC, kao i iz Prijave ozljede na radu proizlazi da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju poderana vesta, oštećena torbica i mobilni telefon, a tuženik nije osporavao vjerodostojnost istih.

22. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama. Na temelju iste odredbe sud nije saslušavao svjedokinju DC s obzirom da su se stranke suglasile da se u postupku umjesto saslušanja pročita njezina izjava koja prileži na str. 50 i 51 spisa, te su stranke na ročištu 25. travnja 2025. izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predložile su zaključiti glavnu raspravu.

23. Slijedom provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je dana 20. rujna 2021. oko 6,45 sati tužitelj, kao zaposlenik osiguranika tuženika kao kontrolor karata ZET-a, zajedno sa kolegama LC i DC obavljao redovni radni zadatak svog radnog mjesta, odnosno pregledavao vozne karte putnika u tramvaju, te je tom prilikom zatekao nepoznatog putnika bez karte, stoga ga je zamolio osobne podatke, no nepoznati muškarac mu je rekao da dolazi njegova stanica, te da će mu podatke dati vani, na što se tužitelj složio. Tužitelj i putnik su izašli na tramvajskoj stanici ispred Glavnog kolodvora, a na istoj stanici su iz tramvaja izašli i DC i LC. Tužitelj je nakon izlaska iz tramvaja zatražio od nepoznatog muškarca osobne podatke, a ovaj ga je snažno udario šakom u predjelu glave, na što je tužitelj pao na tlo te ga je nepoznati putnik nastavio udarati, dok mu nije u pomoć priskočila kolegica DC, a zatim i kolega LC, te je ubrzo pristigla policija koja je privela nepoznatog putnika. Tužitelj je uslijed fizičkog napada pretrpio tjelesne ozljede, i to ozljede glave, vrata i kralježnice. Navedeno proizlazi iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka LC i izjave DC, koje je sud ocijenio vjerodostojnima te dokumentacije koja prileži spisu.

24. Prirodu i težinu ozljeda koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju pravilno je opisao sudski vještak dr. Žarko Rašić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 6. siječnja 2025. koji prileži spisu, na temelju kojega je sud utvrdio da je tužitelj tom prilikom zadobio natučenje glave u lijevoj sljepoočnoj regiji i istegnuće mišića vrata. Tužitelj je išao na fizikalnu terapiju te je liječenje završeno nakon kontrole fizijatra 2. prosinca 2021. Tužitelj je kao izvravnu posljedicu predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, te slabijeg intenziteta 35 dana, zatim strah, i to primarni strah u trenutku štetnog događaja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, te manjeg intenziteta 25 dana. Zadobivene ozljede natučenje glave u lijevoj sljepoočnoj regiji i istegnuće mišića vrata te ozljeda kralješnice doveli do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2% kod tužitelja koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela, te kod dužeg stajanja, i kod vožnje, uslijed čega tužitelj trpi duševne bolove. Tužitelju je nakon ozljede i tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali ukućani i to za obavljanje svakodnevnih poslova, za odlaske u trgovinu i sličnu i to u ukupnom trajanju od 37 sati.

25. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju pretrpio iimovinsku štetu na način da su mu uništene osobne stvari i to vesta, poslovna torbica i mobilni telefon. Vesta mu je poderana, kao i torbica, a na mobilnom telefonu je razbojeno prednje staklo i maska telefona sa stražnje strane, što sve proizlazi iz fotografija koje prileže spisu (str. 19 – 24 spisa), te suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka LC, pisane izjave DC (str. 50-52 spisa) i prijave ozljede na radu (str. 15 – 18 spisa).

26. Prema odredbi čl. 8. ZOO-a svatko je dužan suzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

27. Prema odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Prema stavku 3. istoga članka ZOO-a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, a prema stavku 4. naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Prema odredbi čl. 90. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

28. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

29. Nadalje odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

30. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. U postupku je temeljem izvedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj dana 20. rujna 2021., za vrijeme radnog vremena, obavljajući redovni radni zadatak, kao kontrolor karata ZET-a, prilikom pregleda karata putnika po nalogu poslodavca, uslijed fizičkog napada putnika, pretrpio opisanu ozljedu na radu, pri čemu je uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete odnosno ozljede tužitelju sud nedvojbeno utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenja, a tom prilikom su tužitelju oštećene i osobne stvari, vesta, torbica i mobilni telefon.

31. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu.

32. U ovom slučaju ne postoji niti jedan od razloga isključenja ili smanjenja poslodavčeve odgovornosti, odnosno nije utvrđena namjera ili krajnja nepažnja radnika, niti treće osobe, odnosno viša sila, stoga je neosnovan i prigovor tuženika o nepostojanju odgovornosti poslodavca za predmetnu ozljedu na radu, a sam tuženik ni na koji način nije dokazao okolnosti koje bi isključile odgovornost poslodavca. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o isključenju odgovornosti poslodavca jer da je tužitelj postupio neovlašteno budući je protivno čl. 24. Upute o radu kontrolora karata izvan vozila neovlašteno postupao prema putniku, te da nije smirio situaciju i izbjegao sukob s agresivnim putnikom, već se nepotrebno izvan vozila približio putniku i time izazvao sukob. Naime iz utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da tužitelj od putnika nije zatražio osobne podatke izvan vozila nego je to učinio u vozilu, nakon što je utvrdio da isti nema voznu kartu, te da ga je sukladno uputi poslodavca tada zatražio osobne podatke. Putnik mu je rekao da izlazi na stanici te da će mu podatke dati vani, te je tužitelj u dobroj vjeri izašao zajedno sa putnikom na stanicu, te prema svom iskazu nije iz ponašanja putnika imao razloga sumnjati da mu isti neće dati osobne podatke, niti da će ga napasti, jer je napad uslijedio iznenada. Time što je tužitelj rekao putniku da će pozvati policiju nakon što je isti rekao da nema osobnu iskaznicu ne može se zaključiti da je tužitelj namjerom ili krajnjom nepažnjom uzrokovao fizički napad putnika, niti da je svojim postupanjem doprinio fizičkom napadu odnosno nastanku štetnog događaja. Nadalje sud nije utvrdio niti da je štetni događaj uzrokovan višom silom, niti namjerom ili krajnjom nepažnjom treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati uslijed koje bi se poslodavac oslobodio odgovornosti, s obzirom da kontrolori karata tijekom obavljanja svog posla mogu doći u rizične situacije ugrožavanja od strane putnika, pa u profesionalni rizik takvog posla spadaju i radnje putnika kao što su fizički ili verbalni napadi prilikom pregleda voznih karata. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr 998/13-3 od 3. siječnja 2017. i Revr-169/2007-2 od 6. rujna 2007. Slijedom navedenoga nije utvrđen niti jedan od razloga isključenja ili umanjenja odgovornosti poslodavca predviđenih zakonskom odredbom čl. 25. st. 2. ZZR-a, a tome u prilog ide i činjenica da je tuženik u mirnom postupku priznao odgovornost za nastanak štetnog događaja, te je tužitelju po osnovi istoga isplatio naknadu neimovinske i imovinske štete u visini od 929,06 eura.

33. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

34. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

35. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 800,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 2 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1974. godine), te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 350,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.050,00 eura.

36. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s izjavom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 37 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 3,98 eura po satu kako je predložio tužitelj, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te visoku stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 37 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 147,26 eura.

37. Nadalje,na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju prertrpio i imovinsku štetu u vidu uništenih osobnih stvari, i to poderane veste i oštečene torbice, te oštećenog stakla i maske mobilnog telefona, stoga je na temelju čl. 1085. i čl. 1089. st. 1. i st. 2. ZOO-a tuženik dužan tužitelju naknaditi i imovinsku štetu za uništene stvari. S obzirom da tužitelj u postupku nije podnio konkretne dokaze o visini nastale štete za uništene stvari, vodeći se načelom ekonomičnosti iz čl. 10. st. 1. ZPP-a, sud je visinu ove imovinske štete odredio sukladno članku 223. st. 1. ZPP-a po slobodnoj ocjeni, s obzirom da bi utvrđivanje visine imovinske štete za uništene stvari bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama i znatno bi oduljilo postupak. Uzevši u obzir da se radi o osobnim stvarima, a tužitelj nije tvrdio da se radi o stvarima od posebne niti velike vrijednosti, sud je primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a tužitelju dosudio za poderanu vestu 30,00 eura, za oštećenu torbicu 30,00 eura, te za oštećeno staklo i masku mobilnog telefona 60,00 eura, odnosno sveukupno 120,00 eura.

38. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale uslijed predmetne ozljede na radu pripada ukupan iznos od 2.050,00 eura, da mu na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege pripada 147,26 eura., te na ime imovinske štete za uništene stvari 120,00 eura, osnosno sveukupno 2.317,26 eura. S obzirom da je tuženik tužitelju na ime naknade štete nastale uslijed predmetnog štetnog događaja isplatio 929,06 eura, tužitelju pripada daljnjih 1.388,20 eura, od čega 1.120,94 eura na ime neimovinske štete, te 267,26 eura na ime imovinske štete. Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos po osnovi neimovinske i imovinske štete, dok je u preostalom iznosu od 615,91 eura, do punog zatraženog iznosa od 2.004,11 eura, tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

39. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zakonsku kamatu počevši od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 8. prosinca 2021. pa do isplate, a da je liječenje završeno prije toga 2. prosinca 2021., sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 1.120,94 eura ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

40. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio od 8. prosinca 2021. kao prvog dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 147,26 eura i to od 8. prosinca 2021. do presuđenja dana 13. lipnja 2025.

41. Nadalje, tužitelj je, pozivajući se na čl. 1086. ZOO-a zatražio isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete za uništene stvari od 21. rujna 2021. kao prvog dana nakon štetnog događaja. S obzirom da u trenutku nastanka štete na dan štetnog događaja nije poznata visina imovinske štete za uništene tužiteljeve stvari, a visinu ove štete sud je utvrdio primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a po slobodnoj ocjeni jer tužitelj nije podnio konkretne dokaze o visini ove štete. sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a visina ove štete također se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne danom nastanka štete, stoga je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za uništene stvari od 120,00 eura i to od 21. rujna 2021. do presuđenja dana 13. lipnja 2025. Slijedom gore navedenoga tužitelju su dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 267,26 eura za tuđu pomoć i njegu i za uništene stvari od dana donošenja presude 13. lipnja 2025. do isplate.

42. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 2.004,11 eura, kako je postavljen u tužbi, djelomično prihvaćen u iznosu od 1.388,20 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 615,91 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

43. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 69,27% (1.388,20 eura u odnosu na 2.004,11), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100%, dakle ukupno 84,63 %, dok je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 30,73 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 15,36%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 69,27% (84,63 % umanjeno za 15,36 %.) priznatih troškova.

44. .S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom sporu određena između 1.327,01 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 100 bodova. Tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 27. travnja 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 10. listopada 2022. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 7. studenoga 2023. i 24. travnja 2025., za svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), te za pristup ročištu za objavu presude u visini od 50 bodova (Tbr. 9/3 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podneska od 24. siječnja 2025. i to kao neobrazloženog podneska, u visini od 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da istim samo konačno specificira tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, stoga se ne radi o obrazloženom podnesku.

45. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 27. prosinca 2023. u visini od 25 bodova, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za medicinsko vještačenje što nije bilo nužno za vođenje postupka. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi u visini od 400,00 eura, s obzirom da su radnici u radnim sporovima na temelju čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18, 51/23) oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

46. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 675 bodova, što prema vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 OT), ukupno iznosi 1.350,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 337,50 eura, ukupno 1.687,50 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na 69,27% priznatih troškova, stoga tužitelju na ime parničnog troška pripada 1.168,93 eura (69,27% od 1.687,50 eura), odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 199,08 eura, sveukupno 1.368,01 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.168,57 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen.

47. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

48. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku