REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7779/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Tošev, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ane Tošev, odvjetnice i punomoćnika tuženika Jurice Grbića, odvjetnika, dana 13. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos u visini od 700,63 EUR/5.278,90 kn sa zateznom kamatom tekućom i to:

- na iznos od 4,46 EUR/33,62 kn od 01.12.2007. godine do isplate,

- na iznos od 4,44 EUR/33,45 kn od 01.01.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,52 EUR/34,05 kn od 01.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,56 EUR/34,39 kn od 01.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,64 EUR/34,96 kn od 01.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,53 EUR/34,10 kn od 01.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,57 EUR/64,54 kn od 01.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,67 EUR/65,34 kn od 01.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,52 EUR/64,16 kn od 01.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,52 EUR/64,22 kn od 01.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,62 EUR/64,92 kn od 01.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 9,32 EUR/70,20 kn od 01.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 8,85 EUR/66,66 kn od 01.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 9,44 EUR/71,16 kn od 01.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,54 EUR/71,85 kn od 01.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 9,58 EUR/72,17 kn od 01.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,15 EUR/99,11 kn od 01.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,18 EUR/99,34 kn od 01.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,94 EUR/97,51 kn od 01.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,76 EUR/96,16 kn od 01.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,81 EUR/96,52 kn od 01.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR/97,23 kn od 01.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR/97,17 kn od 01.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,80 EUR/96,45 kn od 01.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 12,98 EUR/97,79 kn od 01.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,12 EUR/98,88 kn od 01.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,33 EUR/100,41 kn od 01.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,28 EUR/100,06 kn od 01.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,56 EUR/102,15 kn od 01.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR/101,75 kn od 01.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 13,61 EUR/102,52 kn od 01.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,49 EUR/109,20 kn od 01.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,31 EUR/107,83 kn od 01.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,87 EUR/112,03 kn od 01.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,68 EUR/110,57 kn od 01.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 14,37 EUR/108,24 kn od 01.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,02 EUR/113,16 kn od 01.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 15,84 EUR/119,43 kn od 01.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,26 EUR/114,99 kn od 01.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,47 EUR/116,55 kn od 01.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,21 EUR/114,57 kn od 01.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,25 EUR/114,93 kn od 01.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 16,37 EUR/123,32 kn od 01.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 16,48 EUR/124,14 kn od 01.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 17,41 EUR/131,16 kn od 01.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 16,93 EUR/127,55 kn od 01.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 16,41 EUR/123,61 kn od 01.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,14 EUR/114,07 kn od 01.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,10 EUR/113,79 kn od 01.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 15,33 EUR/115,53 kn od 01.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,54 EUR/117,05 kn od 01.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,56 EUR/117,26 kn od 01.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,42 EUR/116,21 kn od 01.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,52 EUR/116,91 kn od 01.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,58 EUR/117,40 kn od 01.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 15,47 EUR/116,58 kn od 01.07.2012. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Petrinjska 59, Zagreb, naknaditi tužitelju KČ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.092,81 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 13. lipnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio s tuženikom Ugovor o kreditu broj 029-50- 2883446 dana 10. lipnja 2005. godine (dalje: Ugovor o kreditu), temeljem kojeg je tužitelju odobren i isplaćen kredit u visini iznosa od 24.308,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita koji kredit se tužiteljica obvezala vratiti prema otplatnom planu, rok otplate 84 mjeseca jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF (čl.7. Ugovora o kreditu), promjenjiva kamatna stopa iznosi 3,50% godišnje u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Ističe da prilikom zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 93/03, dalje u tekstu: ZZP), od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP 07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama članka 322. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj ističe da je takvo stajalište zauzeto i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj se poziva i na odluke Suda Europske unije broj C-472/10 i C-26/13. Navodi da nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne su od samog početka to jest od trenutka kad su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste, dakle od trenutka kad su ugovorene pa nadalje, što sve proizlazi iz samog pojma ništetnosti, koja je posljedica toga što su nepoštene. Tužitelj naglašava da odredbe spornog ugovora kojima je bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa iako su bile uočljive u Ugovoru o kreditu, tužitelju kao potrošaču nisu bile razumljive, a nitko mu iste nije niti pokušao objasniti jer nije niti mogao obzirom da se radi o nepredvidivim i u trenutku sklapanja ugovora kao i za vrijeme trajanja tog ugovora, očito nepoznatim parametrima, koji ovise isključivo o odluci kreditora – banke. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu tužitelj navodi da u dijelu koji se odnosi na ugovorne odredbe o ugovorenoj i promjenjivoj zateznoj kamatnoj stopi, predmetni ugovor o kreditu ništetan je i u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu uz primjenu švicarskog franka. To iz razloga jer ugovorne odredbe iz sklopljenog ugovora o kreditu sa ugovorenom valutnom klauzulom uz primjenu tečaja švicarskog franka nisu bile jasne i razumljive za tužitelja, a time ni poštene, sve u smislu odredbe čl. 81. -88. ZZP/03, kasnije čl. 96.-102. ZZP. U odnosu na ovdje tužitelja (klijenta) kao potrošača s kojima je sklapala ugovor o kreditu, banka je bila u superiornom položaju, zbog čega se od nje očekivalo savjesno i odgovorno ponašanje, a kojim će se pri sklapanju ugovora sa klijentom (ovdje tužiteljem) izbjeći neravnoteža uzajamnih obveza koja iz takvih ugovora proizlazi. Navodi kako je tuženik pri sklapanju ugovora o kreditu uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima isključivo prikazivao tužitelju samo pozitivnu stranu predmetnog kredita u smislu koristi zbog niže ugovorene kamatne stope na njih, a bez da je ukazao ovdje tužitelju na mogućnost rizika takvih ugovora u smislu izglednosti promjene tečaja švicarskog franka prema kuni u budućem kreditnom razdoblju. Nadalje vezano za ništetnost valutne klauzule tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica uz švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženi postupali protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Tužitelj navodi da je ništetna ugovorna odredba članka 2. (promjenjiva kamatna stopa) i odredba čl. 7. Ugovora o kreditu (valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak. Tužitelj potražuje preplaćene iznos s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i zahtjeva naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ne osporava da je s tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu kako to navodi tužitelj u tužbi. Navodi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. donesenoj u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, da u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu i da su u navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Ističe kako u ovom postupku tužitelj mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredaba, a na koju okolnost nije predložio nikakve dokaze. Navodi da sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. Tuženik ističe da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Tuženik navodi da su prije zaključenja ugovora tužitelju, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, date sve informacije temeljem koji je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. te je solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju. Tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će joj visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. Ističe kako u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik pri tome napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita. Ističe kako su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu i da je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili ugovora bez valutne klauzule (kunski kredit). Navodi da u predmetnu slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja i da valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu tuženik ističe kako je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu bila tužitelju lako uočljiva, jasna i razumljiva, pa stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Navodi kako tužitelj u ovoj pravnoj stvari treba dokazati da promjena kamatne stope nije bila opravdana i učinjena u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik navodi da je promjena kamatne stope nije posljedica nesavjesnosti i nepoštenja već zbog objektivnih tržišnih okolnosti. Navodi da Općim uvjetima poslovanja sa stanovništom propisana su osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, kao i opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Tuženik u odgovoru na tužbu detaljno pojašnjava razloge za promjenu kamatne stope u ugovorenom razdoblju. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P- 4238/2020 od 27. ožujka 2023. godine usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 689/2023-3 od dana 09. listopada 2024. godine potvrdio je presudu ovog suda pod točkom I. i II. izreke, dočim je ukinuto rješenje kojim je utvrđeno da je tužba povučena za iznos u visini od 5.278,90 kn sa zateznom kamatom.

4. U ponovljenom suđenju sud je u dokaznom postupku pročitao otplatni plan i prijepis knjigovodstvene kartice (list 14-24 spisa), pregled promjene visine kamatne stope (list 25 spisa), uvjete za odobravanja kredita građanima za kupnju automobila i promotivne uvjete tuženika (list 31-46 spisa), tržišne parametre za auto kredite (list 47 spisa), presude Županijskih sudova, sudsku praksu (list 57-85, list 157-208, list 213-248, list 252-268 spisa), Ugovor o kreditu od 10.06.2005.g. (list 111-114, list 122- 126 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, pročitan je iskaz tužitelja i svjedokinje EČ.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Presuda ovog suda poslovni broj P-4238/2020 od 27. ožujka 2023. godine pravomoćna dana 09. listopada 2024. godine pod točkom I. izreke presude (utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu od 10.06.2005. godine) te u dijelu pod točkom II. izreke u kojim je naloženo tuženiku platiti iznos u visini od 1.590,06 EUR (11.980,28 kn) sa zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos.

6. U ponovljenom suđenju sud je odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva u visini iznosa od 5.278,90 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dana dospijeća do dana isplate.

7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu kako to navodi tužitelj u tužbi i da je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa te da je ugovorena valutna klauzula vezana uz glavnicu u švicarskom franku (CHF) te da se tečaj švicarskog franka u odnosu na tečaj CHF na dan isplate kredita mijenjao u tijeku ugovornog odnosa.

8. Na pripremnom ročištu tužitelj povlači tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope, te povlači tužbeni zahtjev za iznos 5.278,90 kn sa zateznim kamatama kako je specificirano u točki II. tužbenog zahtjeva. Tužitelj ujedno na pripremnom ročištu navodi da ispravlja tužbeni zahtjev uređen podneskom od 22.11.2021. tako da u točki I. u petom retku odozdo iza riječi "po srednjem tečaju kreditora" nadodaje riječ "na dan korištenja", te u zadnjem retku iza riječi "kreditora za CHF" dodaje riječi "važećem na dan dospijeća". Tuženik se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva i preinaci tužbenog zahtjeva. Sud je dopustio povlačenje tužbe u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva i preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe članka 7. Ugovora o kreditu.

9. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika te je zahtijevao isplatu iznos u visini od 5.278,90 kn, te je prije zaključenja prethodnog postupka smanjio tužbeni zahtjev kako je prethodno navedeno i obrazloženo.

Tuženik se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva za iznos od 5.278,90 kn na ročištu održanom dana 07. ožujka 2022. godine.

10. Odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a, propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

U konkretnom slučaju, tužitelj je pripremnom ročištu održanom dana 07. ožujka 2022. godine djelomično povukao tužbu u odnosu na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 2. ugovora koja je odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i restitucijski zahtjev za isplatom iznosa od 5.278,90 kn. 07. ožujka 2022. godine

Kako je tužitelj djelomično povukao tužbu i tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, te kako se tuženik protivi povlačenju dijela tužbe i tužbenog zahtjeva to je sud odbio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude u kojem dijelu je predmet i vraćen na ponovno odlučivanje.

11. Temeljem čl. 154 st. 2. ZPP-a tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Tužitelju pripada naknada parničnog troška i to na naknadu sastava tužbe od 28.08.2021. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT-a), sastav podneska od 01.03.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastav podneska od 31.05.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristup na ročište 10.06.2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup na ročište od 30.11.2021.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 3. OT-a), pristup na ročište od 07.03.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podneska od 02.06.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristup na ročište od 13.02.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup na ročište od 13.05.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), ukupno 1.700,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 425,00 EUR, ukupno 2.125,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (38,84%) priznat je trošak u iznosu od 825,35 EUR te je priznat trošak vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,19 EUR i trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 34,19 EUR, ukupno 1.092,81 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22.11.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR jer tužitelj ne navodi nove činjenice a tužitelj je u obvezi dostaviti dokumentaciju na koju se poziva u navodima tužbe, sastav podneska od 10.08.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR, jer nije bio nužan za vođenje postupka, sastav podneska od 31.01.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR jer je tužitelj u obvezi iskazati dvojno iznose tužbenog zahtjeva.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.151.stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. lipnja 2024. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud u Rijeci.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku