REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

Broj: Pp-15168/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Katalinić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MV zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20 i 114/22, dalje u tekstu: Zakon o sigurnosti prometa na cestama); povodom prigovora okrivljenika protiv prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Postaje prometne policije Split, broj: 211-07/23-1/5318 od 21. svibnja 2013., nakon provedene glavne rasprave zaključene 13. lipnja 2025. u prisutnosti okrivljenika i u odsutnosti ovlaštenog tužitelja, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i S, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  završena  SSS,  po zanimanju autolimar, zaposlen, mj. primanja oko 900,00 eura, srednjeg imovnog stanja, oženjen,  otac  dvoje  djece,  državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan

k r i v  j e

što je 21. svibnja 2023. u 04:21 sati u Splitu na kolniku Sukoišanske ulice, upravljao vozilom M1 marke „Mercedes“ registarske oznake [registarska oznaka], iako mu je mjernim uređajem utvrđena koncentracija alkohola u organizmu ima od 1,47 g/kg, što umanjeno za granicu pogreške iznosi 1,37 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

dakle, kao vozač u krvi imao alkohola iznad 1,00 g/kg do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 199. stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. istog Zakona.

I. Na temelju citiranog propisa okrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 660,00 (šesto šezdeset) EURA

Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II. Na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM „B“ KATEGORIJE U TRAJANJU OD 2 (dva) MJESECA

Na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona vrijeme trajanja mjere opreza izrečene naredbom o određivanju mjere opreza Postaje prometne policije Split broj 1036517012, kojom je okrivljeniku bila izrečena zabrana upravljanja motornim vozilima svih kategorija za dan 21. svibnja 2023. u vremenu od 04:21 sati do 16:21 sati, uračunava se u vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere kao 1 (jedan) dan.

Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od izvršnosti presude.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 80,00 (osamdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, izdala je pod gornjim poslovnim brojem prekršajni nalog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude; na koji nalog je okrivljenik podnio prigovor zbog poricanja prekršaja.

2. Postupajući po prigovoru na prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 238. stavak 9. Prekršajnog zakona, Sud je utvrdio da je prigovor podnesen u zakonskom roku te je nalog stavio izvan pravne snage, nakon čega je proveo glavnu raspravu.

3. Očitujući se o optužnom prijedlogu na glavnoj raspravi, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je dalje naveo kako nije točno da je kritične prigode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola. Istaknuo je da mu je toga dana djetetu bila krizma i zajedno s kumom SV je ušao u svoj automobil marke Mercedes registarske oznake [registarska oznaka] kako bi uzeo neke stvari, točnije torbicu i vrećicu koje su se nalazile na zadnjem sjedištu vozila. Dok su sjedili u autu s otvorenim vratima, da je nazvao taxi kako bi se njime odvezli do stana njegovog punca na predjelu Škrape kako bi prespavali. U jednom trenutku da se iza njih pojavio jedan automobil, iz kojeg su izašla dva policijska službenika, koji su ih pitali što tu rade, a oni su im objasnili situaciju. Međutim, da je par minuta poslije na mjesto događaja došlo službeno policijsko vozilo s dva policajca koji su rekli da ih moraju testirati na alkohol „iz predostrožnosti“. Nedugo zatim da je na stajalište došlo i taxi vozilo, što su vidjeli i policijski službenici koji to mogu potvrditi. Naglašava da vozilo nije bilo upaljeno, ključ mu je bio u ruci i još jednom ponavlja da su vozačeva vrata bila otvorena.

3.1. Na pitanje suda zbog čega su ušli u vozilo kako bi samo uzeli stvari, odnosno zašto nisu telefonirali izvan vozila, okrivljenik navodi kako ne može odgovoriti na to pitanje jer o tome uopće nije razmišljao.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitani su svjedoci SV i policijski službenik ŠV te su pročitani zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu i prigovor na prekršajni nalog. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenika, iz koje je vidljivo da je isti prethodno kažnjavan zbog prekršaja iz članka 229. stavka 5. i članka 238. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te zbog prekršaja iz članka 29. stavka 1. Zakona o osobnoj iskaznici.

4.1. Svjedok SV je izjavio kako je kritične prigode bio kumom MV na krizmi njegovog sina, čiji je bio krizmani kum. Dodaje kako su bili na ručku u restoranu "Stari Mornar" gdje su se s obitelji i prijateljima zadržali otprilike 5-6 sati. Nakon toga da je bio predviđen nastavak slavlja u gradu, točnije u jednom objektu na splitskoj rivi te su on i MV parkirali Stipino vozilo u blizini zgrade PUSD. Ističe kako su nakon toga pješice otišli do grada gdje su se družili i zabavljali, kojom prigodom su pili alkohol, sve do kasnih noćnih sati. Potom da su se pješice zaputili do parkiranog vozila odakle su namjeravali uzeti poklone i novac koji je Stipin sin dobio za krizmu, jer ih je bilo strah ostaviti takve vrijednosti u autu tijekom noći. On i MV su sjeli na prednja sjedišta kako bi iz pretinca izvadili omotnice s novcem te su pokušavali nazvati taksi, da bi se u jednom trenutku pokraj njih zaustavilo vozilo Audi iz kojeg su izašla dva policijska službenika. Jedan od njih je od MV zatražio da se testira na prisutnost alkohola u organizmu, nakon što su od njega zatražili identifikacijske isprave. Ističe kako ga je to iznenadilo jer je vozilo bilo u mirovanju i nisu ga niti namjeravali pokrenuti nego su zvali taxi, upravo zato što su bili u alkoholiziranom stanju. Oni su to pokušavali objasniti policijskim službenicima, ali oni nisu vjerovali pa su MV uručili prekršajni nalog jer je test na alkohol bio pozitivan. Dodaje kako je čak pokazivao policijskom službeniku da je poklopac motora hladan, želeći ga uvjeriti da vozilo nije bilo u pokretu nego je čitavo vrijeme mirovalo, ali bez uspjeha. Nakon toga su konačno uspjeli dobiti taxi, koji je došao dok su policijski službenici još bili tu te su kum i on zajedno otišli prespavati u Stipin stan na splitskom predjelu Blatine. Naglašava kako je jedini razlog iz kojeg su ulazili u Stipino vozilo bio da uzmu poklone i vrijedne stvari koje su dobili na krizmi.

4.2. Ispitan u svojstvu svjedoka, policijski službenik ŠV je naveo kako je točno da je kritične prigode postupao u svojstvu policijskog službenika prema ovdje MV, jer inače sasvim sigurno ne bi potpisao zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu niti bi izdao prekršajni nalog. Naglašava da se zbog proteka vremena i brojnosti intervencija ne može sjetiti pojedinosti konkretnog slučaja, ali ističe da ne bi pristupio alkotestiranju ni pokretanju prekršajnog postupka da nije okrivljenika ili bilo koju drugu osobu uočio u prekršaju, odnosno u upravljanju vozilom. Drugim riječima, ne bi izdao prekršajni nalog da je vidio vozilo samo u mirovanju. Stoga još jednom ističe kako je okrivljenika uočio kako upravlja vozilom te da se zaustavlja na mjestu koje je navedeno u prekršajnom nalogu nakon čega je pristupio ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, na što je okrivljenik očito pristao.

4.3. Okrivljenik je prigovorio dijelu iskaza svjedoka u kojem navodi da je zatečen u upravljanju vozilom te inzistira na tome da je u trenutku dolaska policijskih službenika njegovo vozilo bilo u mirovanju te da su se u njemu nalazili SV i on, ali samo kako bi uzeli stvari nakon što su bili u gradu na proslavi krizme njegovog sina. Naglašava kako ni u jednom trenutku nije pokretao vozilo, zbog čega nije moguće da ga je policijski službenik uočio u tome.

4.4. Nakon ove izjave okrivljenika svjedok je dodatno naveo kako se prisjetio dijela spornog događaja te da se okrivljenikovo vozilo kretalo ulicom Hrvatske mornarice iz pravca stadiona Poljud te je skrenulo desno kod tzv. Orine zgrade i ugostiteljskog objekta „American Dream“, nakon čega se zaustavilo u Sukojišanskoj ulici u blizini zgrade Policijske uprave.

4.5. Okrivljenik je u završnom govoru izjavio kako ostaje pri navodima iz svoje obrane te još jednom naglašava kako nije upravljao vozilom nego je samo sjedio na vozačevom mjestu dok je vozilo bilo u mirovanju. Predlaže sudu da ga oslobodi optužbe za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni MV utužene prigode počinio prekršaj, činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude.

6. Odredbom članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je kako vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

6.1. Odredbom članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama određeno je da će se novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura kazniti za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,00 g/kg do 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

7. U konkretnom slučaju nije prijeporno da je okrivljeniku kritične prigode izmjerena koncentracija alkohola koja se navodi u činjeničnom opisu izreke presude, no okrivljenik osporava da je tom prilikom uopće upravljao vozilom, odnosno sudjelovao u prometu, a što je konstitutivno obilježje utuženog prekršaja. U tom pravcu s jedne strane imamo obranu okrivljenika i iskaz svjedoka SV koji tvrde da je vozilo bilo u mirovanju i da su u vozilo ušli samo kako bi uzeli stvari koje su tamo ostavili za vrijeme proslave krizme okrivljenikovog sina; a s druge strane iskaz svjedoka policijskog službenika ŠV koji je utvrdio prekršaj i koji pak izričito navodi da je okrivljenika uočio u upravljanju vozilom i da je upravo zbog toga pristupio ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu.

7.1. Unatoč ovakvim kontradiktornim izjavama ispitanih osoba, ovaj sud smatra kako se na temelju pravila logičnog zaključivanja i životnog iskustva, a polazeći od određenih pomoćnih činjenica, može pouzdano ustvrditi da je iskaz svjedoka ŠV vjerodostojan, a obrana okrivljenog MV i iskaz svjedoka SV usmjereni k otklanjanju okrivljenikove prekršajne odgovornosti.

7.2. Prije svega valja primijetiti kako postoje nelogičnosti u okrivljenikovoj verziji događaja pa tako nije jasno zbog čega bi on i SV uopće ulazili u vozilo i sjedali na vozačevo odnosno suvozačevo mjesto ako su doista došli samo uzeti stvari iz automobila, čak i ako se neke od njih nalaze u pretincu ispred suvozača. Drugim riječima, nije životno da bi poduzeli dodatnu radnju ulaska u vozila kada su sve mogli obaviti dok su se nalazili izvan njega, uključujući i navodno pozivanje taksija; osim ako se u tom trenutku nisu zaustavili nakon što je vozilo bilo u kretanju. Također se mora primijetiti, ako je okrivljeni MV zaista zvao taksi sa svog mobilnog telefona, bilo bi očekivano i logično, kada je već alkotestiran i izdan mu je prekršajni nalog; da je sačinio snimku zaslona svog mobilnog uređaja na kojoj je vidljiva lista poziva, jer bi to predstavljalo snažan indicijalan dokaz da te večeri nije upravljao vozilom. S obzirom na tehnološku razinu današnjih mobilnih telefona, riječ je o krajnje jednostavnoj radnji koja ne zahtijeva posebnu informatičku sofisticiranost, a izvjesno je da bi pojačala okrivljenikov položaj u prekršajnom postupku, što je uostalom primijetio i on sam, jer je na raspravi više puta istaknuo navedenu okolnost.

7.3. Nadalje, svjedok policijski službenik ŠV je izričito naveo kako je uočio okrivljenika u upravljanju vozilom te da je nakon što se vozilo zaustavio pristupio testiranju vozača na prisutnost alkohola u organizmu, a svoje postupanje je detaljno i konzistentno elaborirao u svom iskazu. S druge strane, nije pronađen nijedan razlog, niti je okrivljenik za to ponudio ikakav razuman argument, a osobito ne dokaz; iz kojeg bi imenovani policijski službenik svjesno neistinito teretio osobu koju ne poznaje i time riskirao kazneni progon zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza.

7.4. S druge strane, svjedok SV, prema riječima samog okrivljenika, njegov je kum i prijatelj, odnosno s njim gaji blizak odnos, zbog čega se u konkretnom slučaju ne može uzeti kao mjerodavan izvor saznanja o odlučnim činjenicama. Iz svih navedenih razloga, ovaj sud smatra iskaz svjedoka ŠV životnim i uvjerljivim te samim time drži da je tijekom postupka nesporno dokazano da je okrivljenik neposredno prije ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu upravljao motornim vozilom, čime je ostvario sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

8. Prilikom odabira vrste i mjere sankcije okrivljenom MV, sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir njegove obiteljske prilike, u smislu da je otac dvoje djece, a kao otegotnu njegovu kažnjavanost za istovrsne prekršaje. Međutim, kako je prethodno sankcioniran isključivo za blaže oblike ugrožavanja sigurnosti prometa, ovaj sud smatra da je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja okrivljeniku dovoljno izreći novčanu kaznu u visini posebnog minimuma propisanog za predmetni prekršaj, koliko mu je inicijalno prekršajnim nalogom izrekao i ovlašteni tužitelj. Na taj način će prema stajalištu suda adekvatno izraziti društveni prijekor zbog počinjenja prekršaja te postići efekt generalne i specijalne prevencije.

8.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

9. Sud je na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, smatrajući kako u konkretnom slučaju postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, iako okrivljenik prethodno nije kažnjavan zbog težih prometnih delikata, prekršaj koji mu se stavlja na teret predstavlja jedan od težih oblika kršenja prometne discipline koji ukazuje na određenu neodgovornost kod okrivljenika kao vozača, a time i na iteracijsku opasnost. Iz tog razloga je primjena ove zaštitne mjere nužna radi otklanjanja uvjeta koji omogućavanju, odnosno poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

9.1. U trajanje zaštitne mjere se na temelju odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme za koje je okrivljeniku bila određena mjera opreza zabrane upravljanja vozilom uz oduzimanje dozvole za upravljanje. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od izvršnosti ove presude.

9.2. Napominje se kako okrivljenik status svoje vozačke dozvole može provjeriti i na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske www.mup.hr u rubrici pod nazivom "Kutak za vozače".

10. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka.

Split, 13. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Jelena Katalinić v.r.

Mario Bakota v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi u pisanoj formi putem ovog Suda, u dva ista primjerka.

Dostaviti: okrivljeniku, tužitelju, u spis