Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-101/2025-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nedibu Toromanoviću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženika: 1. H-ABDUCO d.o.o., OIB: 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, 2. RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. HANN-INVEST d.o.o., OIB: 22197278532, Poreč, Žbandaj 59 (s naznačenom adresom Poreč, Trg Joakima Rakovca 13), radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika prvo tuženika, drugo tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog treće tuženika, dana 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Ovrha na nekretnini: k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] etaža: 195/670 195/670 "A3" – k. č. br. [katastarska čestica] određena rješenjem Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Poreču-Parenzo od 12. siječnja 2022. poslovni broj 33 Ovr-10/2022-3, proglašava se nedopuštenom u ½ dijela, te se sve ovršne radnje provedene do pravomoćnosti ove presude u odnosu na taj dio – poništavaju.
Prvo tuženik H-ABDUCO d.o.o. OIB: 13667298928, Zagreb, Radnička cesta 41 dužan je tužiteljici nadoknaditi trošak ove parnice u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici da nadoknadi prvo tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja po do isplate.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr- 10/2022, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o. (ovdje prvo tuženika) protiv ovršenika RN i HANN-INVEST d.o.o. (ovdje drugo i treće tuženika) kao treća osoba podnijela prigovor – da nekretnina koja je predmetom ovršnog postupka – stan u k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] etaža: 195/670 195/670 "A3" – k. č. br. [katastarska čestica] predstavlja bračnu stečevinu drugo tuženika i nje. Nadalje navodi da je za postojanje ovrhe i prethodnog opterećenja stana saznala tek kad je počela skupljati papire za razvod braka koji je uslijedio rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-71/22 od 27. travnja 2022., a da su tuženici znali ili morali znati da je predmetni stan bračna stečevina prilikom opterećenja stana. Nadalje je navela da je rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-10/22-10 od 17. lipnja 2022. upućena da pokrene parnicu što tužbom i čini te predlaže da sud donese presudu kojom bi ovrhu koja je određena na predmetnom stanu proglasio nedopuštenom u ½ dijela.
2.Prvo tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava navode iz tužbe kao neosnovane jer da tužiteljica paušalno bez ijednog dokaza tvrdi da predmetna nekretnina čini bračnu stečevinu nje i drugo tuženika. Ističe kako je Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao raniji vjerovnik stekla predmetna založna prava na predmetnoj nekretnini na valjanoj i zakonitoj osnovi djelujući s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, temeljem ugovora o odobrenju okvira za financijsko praćenje broj: 311-02/2006 i pripadajućih aneksa 1-4 sklopljenih s drugo i treće tuženikom kao založnim dužnicima. S tim u vezi navodi da je u trenutku sklapanja navedenog ugovora te posebice aneksa 4, kao i u trenutku uknjižbe založnih prava, drugo tuženik bio upisan kao isključivi vlasnik predmetne nekretnine koji je svojim potpisom potvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti njegovo vlasništvo, da na istoj ne postoje nikakvi tereti, te da priloženi izvadak iz zemljišne knjige odgovara stvarnom stanju. Nadalje navodi da ne postoji obveza njega da istražuje izvanknjižno stanje odnosno da je prilikom stjecanja založnih prava bio savjestan, pošten i u dobroj vjeri. Za razliku od njega da je kod tužiteljice evidentna nesavjesnost i ne postojanje dobre vjere koja da je bila dužna zaštititi eventualno pravo na predmetnoj nekretnini na način da ga pravovremeno i upiše u zemljišnu knjigu, a što nije pokušao učiniti od dana sklapanja braka odnosno navodnog stjecanja nekretnine pa sve do podnošenja predmetne tužbe. Nadalje navodi da je životno i pravno nelogično i neuvjerljivo da tužiteljica kao bračni drug drugo tuženika ne zna za raspolaganja svojeg supruga koji je u korist banke dopustio zasnivanje založnog prava. S tim u vezi ističe da u slučaju da je na strani tužiteljice i ispunjena pretpostavka savjesnosti i dobre vjere u pravnom prometu da ta okolnost ne znači da pravo te osobe ima prednost pred načelom zaštite povjerenja u zemljišnu knjigu. Navodi da je opće poznato da je odlukom Ustavnog suda broj U-III/103/2008 od 14. lipnja 2011. odstupljeno od dotadašnjeg stajališta o ništavosti pravnog posla sklopljenog po samo jednom bračnom drugu te je određeno kako poštovanje načela savjesnosti i poštenja podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa u svakom pojedinačnom slučaju, pa tako i tužiteljice koja osporava raspolaganje svojeg bračnog druga. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kojom bi odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i nju obvezao da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak.
3.Drugo i treće tuženici nisu dali odgovor na tužbu, međutim u ovom postupku zajedno s prvo tuženikom imaju položaj nužnih jedinstvenih suparničara, što znači da se smatraju jednom strankom u smislu odredbe čl. 201. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP). Znači ukoliko jedan od takvih tuženika nije priznao kakvu činjenicu, dok su je ostali priznali, ta se činjenica ima smatrati nepriznatom od tuženika.
4.Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao drugo tuženika (44) i tužiteljicu (45), te je izvršio uvid u priloženi ovosudni spis poslovni broj Ovr-10/22.
5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
6.U ovom postupku nije sporno da je kod ovoga suda u tijeku ovršni postupak između ovrhovoditelja H-ABDUCO d.o.o. (ovdje prvo tuženika) i ovršenika RN i HANN-INVEST d.o.o. (ovdje drugo i treće tuženika), u kojem postupku je doneseno rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovr-10/2022-3 dana 12. siječnja 2022. kojim je određena ovrha na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište sa 685 m2, k. o. [katastarska općina], što je neodvojivo povezano s posebnim dijelom nekretnine pod uložak [broj ZK uloška]
– 195/670 dijela koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan u podrumu i prizemlju zgrade površine 194,61 m2, u elaboratu etažnog vlasništva označen sa "A", a kojem pripada i dio dvorišta u elaboratu etažnog vlasništva označen sa "A3", 1. suvlasnički dio: 195/670 etažno vlasništvo (E1) – u nastavku predmetna nekretnina - u vlasništvu RN, ovdje drugo tuženika, i na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] poslovna zgrada i gospodarsko dvorište sa 1017 m2 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu HANN-INVEST d.o.o., ovdje treće tuženika, radi naplate novčane tražbine H-ABDUCO d.o.o., ovdje prvo tuženika, u iznosu od 229.665,35 eura koji iznos se odnosi na glavnicu, 6.373,67 eura koji iznos se odnosi na redovne kamate 179.800,42 eura koji iznos se odnosi na zatezne kamata, 464,77 eura koji iznos se odnosi na ostale troškove, te 343,75 eura koji iznos se odnosi na trošak ovrhe. U tom postupku je KN kao treća osoba podnijela prigovor dana 04. travnja 2022. u kojem je navela da je predmetna nekretnina zajedničko vlasništvo nje i prvo ovršenika RN, ovdje drugo tuženika u ½ dijela jer da je stečen za vrijeme trajanja njihovog braka koji je zaključen 18. studenog 1995., a za koji je u tijeku razvod kod Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem R1 Ob-71/2022. Radi toga prigovora upućena je da protiv ovrhovoditelja i ovršenika u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom rješenjem poslovni broj Ovr-10/2022-10 od 17. lipnja 2022. (priloženi ovosudni spis poslovni broj Ovr- 10/2022). Nadalje nije sporno da su na predmetnoj nekretnini bila upisana prava zaloga u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d. i to 17. siječnja 2007. na iznos od 250.700,00 CHF, 07. svibnja 2009. na iznos od 425.000,00 eura i 06. travnja 2012. na iznos od 190.000,00 eura, koji zalozi su temeljem ugovora o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014. upisani na H-ABDUCO d.o.o., ovdje prvo tuženika uz istovremeno brisanje prava zaloga u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d., dok drugih tereta, upisa nije bilo, a što je vidljivo iz zk izvatka iz priloženog ovosudnog spisa poslovni broj Ovr-10/2022. Nadalje nije sporno da su tužiteljica i drugo tuženik bivši bračni drugovi koji su brak sklopili 18. studenog 1995., a razveli 27. travnja 2022., za koje vrijeme se je drugo tuženik upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu.
7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i drugo tuženika te da je to bilo poznao predniku prvo tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. odnosno prvo tuženiku u vrijeme upisa navedenih založnih prava u zemljišnu knjigu odnosno prilikom pokretanja predmetnog ovršnog postupka.
8.Obiteljski zakon u čl. 38. (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) propisuje da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
9.Odredba čl. 122.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- u nastavku ZV) propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
10.Znači, bitna pretpostavka za prosudbu valjanosti raspolaganja bračnom stečevinom u odnosu na treće osobe je pitanje savjesnosti i poštenja i to u konkretnom slučaju i tužiteljice i prvo i drugo tuženika.
11.Međutim prema čl. 130.st.2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
12.Tužiteljica je u svom iskazu (45) izjavila da se je za drugo tuženika udala 1995., a razvela 2022. radi nesuglasica, ali da su ostali živjeti zajedno i to u predmetnom stanu, jer nemaju kamo. Izjavila je da su se u taj stan uselili 2003., a do tada da su živjeli u stanu u [adresa] koji stan je od bivšeg supruga, ali koji je prodan i koji novac su uložili u predmetni stan, a osim toga da je njezin bivši suprug radio u poduzeću HANN-INVEST d.o.o. koje poduzeće da je izgradilo zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan. Još je izjavila da u vlasništvu ima jedan apartman koji se nalazi u istoj zgradi koji preko ljetne sezone iznajmljuju, ta da druge imovine nemaju. Da se je kao vlasnica toga apartmana u zemljišnu knjigu upisala pred 10-ak godina, a što se tiče predmetnog stana da se nije ni pokušala upisati. Da je vlasnica poduzeća DOA, ali formalno jer da sve poslove vodi njezin bivši suprug, da ništa ne zna o poslovima svoga supruga pa ni o predmetnim zalozima, o njima da je saznala kasnije kada je počela prikupljati dokumentaciju za razvod.
13.Drugo tuženik je u svom iskazu (44) izjavio da je suvlasnik poduzeća HANN- INVEST d.o.o., ovdje treće tuženika od osnivanja 1993. zajedno sa svojim bratom PN s kojim da nije u dobrim odnosima već 15-ak godina. Pojasnio je da 15 godina ne radi u tom poduzeću s kojim da nema nikakve veze pa tako da ne ostvaruje nikakvu dobit ili naknadu. Izjavio je da se je s tužiteljicom vjenčao 1995. ali se je razveo pred tri godine s time da i dalje žive zajedno u predmetnom stanu koji se nalazi u [adresa] u [adresa] i to zato što nemaju kamo ni jedan ni drugi. Izjavio je da je zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan izgradio HANN-INVEST d.o.o. pred 23 ili 24 godine, na kojem stanu postoji zalog u korist prvo tuženika za što da njegova supruga nije znala kao ni o njegovim drugim poslovima. Odnosno da ni on nije znao o tome zalogu jer da je sve dogovarao njegov brat PN koji mu je dao papire na potpis koje je potpisao jer ga je brat uvjeravao da sve to radi kako bi se očistilo dugovanje HANN-INVEST d.o.o. Pojasnio je da mu je brat rekao da će se zalog osnovati na predmetnom stanu, ali da će se to dugovanje riješiti radi čega je pristao da se taj zalog upiše. O tome da njegova supruga nije ništa znala, nije joj ništa rekao, a saznala je tek kada su počele dolaziti opomene radi podmirenja duga. Još je izjavio da sa tužiteljicom ima troje djece koji nemaju svoje posebne imovine kao ni on osim predmetnog stana, a tužiteljica da je vlasnica poslovnog prostora u istoj zgradi u kojoj se nalazi i predmetni stan, kao i da je vlasnica poduzeća DOA koje se bavi građevinom i trgovinom i koje je u stečaju godinu dana, ali da je samo formalna vlasnica s obzirom da sve poslove vodi on.
14.Treće tuženik odnosno njegov zakonski zastupnik nije iskazivao jer nije došao na ročište na kojem ga je sud trebao saslušati iako je uredno obaviješten i upozoren.
15.Iz navedenih iskaza tužiteljice i drugo tuženika sud zaključuje da usprkos razvodu braka od 27. travnja 2022. oni i dalje čine bračnu zajednicu s obzirom da su nastavili živjeti zajedno. S tim u vezi neuvjerljivi su njihovi iskazi da su to učinili zato što nemaju kamo s obzirom da je tužiteljica vlasnica apartmana, odnosno poslovnog prostora kako to navodi drugo tuženik, koji se nalazi u istoj zgradi u kojoj je i predmetni stan, a koji apartman u vrijeme ljetne sezone iznajmljuju turistima. Taj apartman stekla je za vrijeme trajanja bračne zajednice, a zgradu u kojoj se on nalazi kao i predmetni stan izgradio je treće tuženik HANN-INVEST d.o.o. – poduzeće u suvlasništvu drugo tuženika i njegovog brata. Znači nije točno da tužiteljica nema kamo jer ima stan (apartman) kojeg kako je izjavila iznajmljuju, što znači da ga iznajmljuje zajedno s drugo tuženikom, a ne sama. Nadalje nije životno niti logično zašto tužiteljica kod upisa vlasništva nad spomenutim apartmanom nije podnijela zahtjev i za upisom suvlasništva nad predmetnim stanom, odnosno zašto nije zatražila upis kao zabilježbu da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu i time zaštitila svoje vlasništvo/suvlasništvo. Osim toga, drugo tuženik prilikom osnivanja založnog prava daje izjavu da predmetna nekretnina, stan predstavlja u cijelosti njegovo vlasništvo na kojem da ne postoje nikakvi tereti.
Znači ponašanje tužiteljice i drugo tuženika nije savjesno niti u dobroj vjeri. S druge strane tužiteljica nije pružila niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je prvo tuženik kao i njegov prednik znao ili je imao razloga sumnjati da predmetna nekretnina u trenutku stjecanja njihovog prava pripada tužiteljici, što ih čini savjesnim.
16.Radi navedenog valjalo je u potpunosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
17.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.459,95 eura, te s obzirom da prvo tuženika zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Sud je prvo tuženiku priznao trošak koji se odnosi na zastupanje na ročištu 06. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, te trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 50,00 eura, ukupno 250,00 eura.
18.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo 12. lipnja 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.
U Poreču-Parenzo 12. lipnja 2025.
S u d a c:
