REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1208/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja STANO-UPRAVA d.o.o., OIB: 17418170125, Ulica Mike Tripala 6, Split, zastupanog po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ŠKOLSKA KNJIGA d.d., OIB: 38967655335, Masarykova ulica 28, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Luki Vukeliću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u Zagrebu Medine Karahasanović, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1899/2022 od 15. srpnja 2024., kojim je naloženo tuženiku, ranije ovršeniku isplatiti tužitelju, ranije ovrhovoditelju iznos od 170,19 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 14,18 eur, počevši od 16. prosinca 2021. do isplate, kao i naknaditi tužitelj, ranije ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka, u iznosu od 87,09 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 15. srpnja 2024. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ U cijelosti se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 62,21 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, je 21. prosinca 2022. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine od tuženika, ranije ovršenika, u iznosu od 170,19 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana nakon dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,09 eur, s pripadajućim zateznim kamatama počevši od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2./ Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik u Zagrebu Medina Karahasanović, donijela je 15. srpnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS- Ovrv-1899/2022 protiv kojeg je tuženik pravovremeno uložio prigovor. U prigovoru i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja. Prije svega, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zajedničku pričuvu za prostor u zgradi u [adresa], na adresi [adresa]. Međutim, tuženik da nije su(vlasnik) odnosno etažni vlasnik prostora u zgradi na navedenoj adresi, već prostora u zgradi na adresi [adresa]. Naime, da se radi o zgradi s više ulaza ([adresa], 8A, 8B i 8C te [adresa]). Tuženik, kao i ostali suvlasnici prostora u zgradi na adresi [adresa], da su kao zajedničkog upravitelja odabrali drugu osobu, Direkciju za stanovanje d.o.o., kojem upravitelju da tuženik podmiruje zajedničku pričuvu za poslovne prostore u zgradi na predmetnoj adresi. Stoga nadalje osporava da bi tužitelj kao zajednički upravitelj uopće bio legitimiran potraživati zajedničku pričuvu za nekretninu u Splitu, na adresi [adresa], u kojoj se nalaze tuženikovi poslovni prostori. S obzirom da ga tužitelj prethodno, dostavom računa utuženih u ovoj parnici, nije pozvao podmiriti tražbinu, kada bi njegova tražbina i bila osnovana, osporava zatraženi tijek zateznih kamata jer smatra da nije u zakašnjenju.

3./ Povodom prigovora tuženika, ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja 12. prosinca 2024. stavio izvan snage gore navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4./ Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je naveo da je zajednički upravitelj suvlasnika stambene zgrade u [adresa]. S obzirom da je tuženik jedan od suvlasnika u predmetnog zgradi, da je obveznik plaćanja zajedničke pričuve koja je predmet spora. Nadalje, tvrdi da je tuženik ranije zajedničku pričuvu podmirivao upravo tužitelju, slijedom čega da je njegovo osporavanje obveze utužene u ovoj parnici neosnovano.

5./ Podneskom od 2. svibnja 2025. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, no tuženik je, u roku propisanom odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), izjavio da ne pristaje na povlačenje tužbe i da predlaže donijeti odluku o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva. Stoga nije bilo mjesta okončanju parnice tužiteljevom dispozicijom povlačenja tužbe (razlog iz odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a).

6./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: izvod otvorenih stavki (list 13 spisa), presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 285/2023-5 (list 49-55 spisa), Međuvlasnički ugovor za poslovni centar [adresa] u [adresa] (list 56-59 spisa), s Anexom (list 65-69 spisa), rješenje područnog ureda za katastar Split od 19. lipnja 2023. (list 60-64 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 69 spisa) i izvod iz katastarskog plana (list 70 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 91-109 spisa), kartica kupca (list 110-115 spisa), Ugovor o upravljanju zgrade u [adresa] i Međuvlasnički ugovor sa popisom suvlasnika (list 116-120 spisa).

7./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

8./ Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zajedničkog upravitelja suvlasnika stambene zgrade u [adresa], radi plaćanja pričuve od tuženika kao jednog od suvlasnika u predmetnoj zgradi.

9./ Među strankama je sporna osnovanost utuženog potraživanja jer tuženik osporava da bi bio suvlasnik prostora u stambenoj zgradi u [adresa], već tvrdi da je suvlasnik prostora u zgradi na adresi u [adresa], glede koje da su suvlasnici kao zajedničkog upravitelja odabrali drugu osobu, različitu od tužitelja, kojem upravitelju da tuženik podmiruje zajedničku pričuvu.

10./ U konkretnom slučaju, tužitelj, po ocjeni ovog suda, nije dokazao odlučnu činjenicu, da bi tuženik bio suvlasnik u stambenoj zgradi u [adresa], dakle obveznik plaćanja pričuve koja je predmet spora.

11./ Naime, iz tužiteljevog izvoda otvorenih stavki razvidno je da se potraživanje utuženo u ovoj parnici odnosi na zajedničku pričuvu, u razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2021., za prostor u zgradi 826, na adresi [adresa] u [adresa]. Prema evidenciji tužitelja i njegovim navodima, obveznik plaćanja je tuženik kao jedan od suvlasnika predmetne zgrade. Iz ovog izvoda nije međutim razvidno na koji se posebni dio u predmetnoj zgradi, dakle koji konkretan prostor (stambeni ili poslovni) odnosi potraživanje, koje je površine taj prostor i gdje se nalazi u predmetnoj zgradi.

12./ Iz rješenja područnog ureda za katastar od 19. lipnja 2023. razvidno je da je glede katastarske čestice broj [katastarska čestica] izvršena promjena evidentiranih podataka u katastru zemljišta, na temelju prijavnog lista za katastar, na način da je umjesto dosadašnjeg stanja upisa "zgrada, površine 1343 m2, na adresi [adresa], 8A, 8B i 8C" novo stanje "zgrada mješovite uporabe, površine 1371 m2, na adresi [adresa], 8A, 8B i 8 i [adresa]". Dakle, uz izmjenu površine, dodana je i adresa nekretnine. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na dan 9. siječnja 2025., razvidno je da katastarsko i zemljišno-knjižno stanje glede predmetne čestice nisu usklađeni, niti je u zemljišnoj knjizi provedena promjena na temelju prethodno navedenog prijavnog lista za katastar. Naime, u zemljišnoj knjizi predmetna je zgrada upisana kao izgrađena na zk.č.br. 3641/ZGR, površine 1343 m2, i to kao kuća stojna na adresi [adresa], 8A, 8B i 8. Imajući navedeno u vidu, kao i priloženi izvod iz katastarskog plana, nedvojbeno je da se radi o stambenoj zgradi s više ulaza koja, s obzirom na svoj položaj, ima adrese na četiri kućna broja u [adresa] (8, 8A, 8B i 8C) te jedan na okomitoj ulici, [adresa]. Ove činjenice na koje ukazuje tuženik svojim prigovorima i priloženim ispravama tužitelj nije tijekom postupka osporavao.

13./ Nedvojbeno je, i uobičajeno u praksi upravljanja stambenim zgradama s više ulaza, da se, iako se u pravnom smislu radi o jedinstvenoj nekretnini, stambenoj zgradi izgrađenoj na jednoj zemljišno-knjižnoj čestici, slijedom čega su suvlasnici, odnosno vlasnici posebnih prostora u predmetnoj stambenoj zgradi suvlasnici iste nekretnine na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova, glede upravljanja zajedničkim dijelovima nekretnine, odabira zajedničkog upravitelja i osnivanja zajedničke pričuve, svaki od više ulaza promatra kao zasebna nekretnina. Da je u navedena uobičajena praksa primijenjena i konkretnom slučaju, na način da je plaćanje zajedničke pričuve organizirano za svaki poseban ulaz stambene zgrade koja se proteže na adresi [adresa], 8A, 8B i 8 i [adresa], proizlazi i iz navoda samog tužitelja. Naime, iz Međuvlasničkog ugovora na koji ukazuje tužitelj proizlazi da su ga 4. rujna 2019. zaključili suvlasnici stambene zgrade u [adresa], dakle suvlasnici prostora u jednom od više ulaza, te da su, kao zajedničkog upravitelja izabrali tužitelja, s kojim su potom zaključili priloženi Ugovor o upravljanju zgrade u [adresa]. Tužitelj je stoga u ovoj pravnoj stvari prije svega bio dužan dokazati među strankama spornu činjenicu, da je tuženik jedan od suvlasnika stambene zgrade u [adresa], one na adresi [adresa], odnosno vlasnik jednog od posebnih dijelova ove zgrade, slijedom čega da je, sve i da nije sam zaključio međuvlasnički ugovor s ostalim suvlasnicima, dužan za odnosni poseban dio podmirivati zajedničku pričuvu na temelju odluke potrebne većine suvlasnika o zaključivanju predmetnog međuvlasničkog ugovora (razlog iz odredbe čl. 90. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst)).

14./ Međutim, iz isprava koje je tužitelj radi dokazivanja ove činjenice priložio, ne proizlazi istinitost njegovih navoda. Ovo stoga što je tužitelj, uz predmetni Međuvlasnički ugovor, priložio popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim udjelima. Iz ovog popisa razvidno je da je tuženika evidentirao kao jednog od suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa] i to temeljem vlasništva posebnog dijela, poslovnog prostora na petom katu, površine 39,93 m2. Imajući u vidu da tuženik osporava da bi bio vlasnik prostora u navedenoj stambenoj zgradi, po ocjeni ovog suda, priloženi popis suvlasnika nije isprava kojim bi tužitelj svoju tvrdu o ovoj spornoj činjenici potkrijepio s dostatnom razinom izvjesnosti. Radi se o popisu suvlasnika koji je sastavio sam tužitelj, za potrebe zaključivanja međuvlasničkog ugovora. Tužitelj je nadalje priložio zemljišno-knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, prethodno citiran. No, u ovom izvatku tuženik nije evidentiran kao vlasnik poslovnog prostora koji bi se mogao povezati s poslovnim prostorom navedenim u tužiteljevom popisu suvlasnika. Naime, u predmetnom je izvatku evidentiran ukupno 131 posebni dio (etaža), no niti jeda od evidentiranih po svom opisu ne odgovara poslovnom prostoru na petom katu stambene zgrade [adresa], dakle prostoru navedenom u tužiteljevom popisu suvlasnika. Nadalje, u predmetnom je izvatku tuženik evidentiran kao vlasnik na etažama 49, 50, 51, 54, 55 i 110. Međutim, posebni dijelovi upisani kao citirane etaže svojim opisom u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju opisu iz tužiteljevog popisa suvlasnika, jer prema stanju upisa u zemljišnoj knjizi ne proizlazi da bi s nalazili na petom katu, već da se nalaze u prizemlju ili na pravom katu, iako bez navođenja na kojem od više kućnih brojeva zgrade evidentirane u zemljišnoj knjizi.

15./ Osim toga, niti iz navoda tuženika ne može se izvesti zaključak da bi isti bio vlasnik posebnog dijela navedenog u tužiteljevom popisu suvlasnika zgrade, dakle poslovnog prostora na petom katu, površine 39,93 m2. Naime, uz Međuvlasnički ugovor suvlasnika poslovnog centra na adresi [adresa] u [adresa], kojeg tuženik tvrdi da je zaključio kao jedan od suvlasnika, jer se njegov poseban dio nalazi u predmetnoj zgradi, a ne u zgradi na adresi [adresa], proizlazi da je tuženik evidentiran kao vlasnik dvaju posebnih dijelova, i to poslovnog prostora u prizemlju (površine 107,00 m2) i poslovnog prostora na prvom katu (površine 75,00 m2). Dakle, ne proizlazi da bi tuženik bio vlasnik poslovnog prostora na petom katu površine 39,93 m2, a glede kojeg tužitelj tvrdi da bi bio tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve koja je predmet spora.

16./ Dakle, s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio vlasnik posebnog dijela glede kojeg potražuje plaćanje zajedničke pričuve, poslovnog prostora na petom katu, površine 39,93 m2, iskazanog u tužiteljevom popisu suvlasnika zgrade na adresi [adresa] u [adresa], to je tužiteljev zahtjev utvrđen neosnovanim (razlog iz odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 85. st. 2. i čl. 90. ZV-a).

17./ Pri tome, imajući u vidu na izloženi način utvrđene odlučne činjenice, nije od utjecaja činjenica na koju ukazuje tužitelj, da je tuženik u ranijim razdobljima podmirivao obvezu zajedničke pričuve na temelju računa koje mu je ispostavljao tužitelj jer ova okolnost nema za posljedicu zaključak o osnovanosti utuženog potraživanja, imajuću u vidu prigovore kojima tuženik obvezu plaćanja u ovoj parnici osnovano osporava.

18./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka (razlog iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a). Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog je u cijelosti ukinut, uz odbijanje tužiteljevog tužbenog zahtjeva kao i zahtjeva za naknadu daljnjih parničnih troškova kao neosnovanog.

19./ Tužitelj je tuženiku dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a te je tuženiku, u visini istaknutog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a), priznat trošak za zastupanja na ročištu 6. svibnja 2025. (T.br. 9/1 Tarife) uvećan za pripadajućim porez (T.br. 46 Tarife), u zatraženom iznosu od 62,21 eur.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku