REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3652/2020-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: PU, [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, Jurišićeva 9, protiv tuženice: PUD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jelena Košutić, odvjetnica u Sesvetama, Bjelovarska 54, radi predaja u suposjed, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 6. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja i tužiteljeve opunomoćenice te zamjenice zamjenice tuženičine opunomoćenice, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan, koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici PUD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda u suposjed i na raspolaganje tužitelju PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], tavanski prostor površine 62,46 m2 i garažu koja se nalazi na prednjem dijelu dvorišta, a koji su sastavni dio nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi porodična stambena zgrada popisni br. 11506 i dvorište na [adresa], koja je izgrađena na zk.č.br. 8158/16, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 501 m2, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženici PUD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 2.050,00 EUR, u roku 15 dana.

III. Odbija se ostatak tuženičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovome sudu predana e-komunikacijom 21. srpnja 2020. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 1), u kojoj se navodi da su stranke suvlasnici nekretnine u Zagrebu, na adresi [adresa], u naravi obiteljska stambena zgrada popisni br. 11506 i dvorište na [adresa], koja je izgrađena na zk.č.br. 8158/16, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja čestica odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a time su isti sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici posebnih dijelova predmetne nekretnine koji su nedjeljivo povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, odnosno zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade. U naravi tužitelj koristi i posjeduje stan u prizemlju, a tuženica stan u potkrovlju zgrade iznad kojeg stana se nalazio potkrovlje, koje predstavlja zajednički dio zgrade. Pred Općinski sudom u Sesvetama pod posl. br. R1-34/2016 vodio se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, u kojem postupku su opisani posebni dijelovi nekretnine te zajednički dio nekretnine, tj. potkrovlje površine 62,46 čm. Tuženica je na neovlašten način zauzela zajednički dio zgrade-potkrovni prostor površine 62,46 čm te isti drži u isključivom posjedu, tako da je onemogućila tužitelju pristup i korištenje navedenog prostora, iako je tužitelj ranije imao u suposjedu isti prostor u potkrovlju. Tužiteljeva prednica, njegova majka ĐU, je kao suvlasnica nekretnine koristila zajednički potrovni prostor. Prednica tužitelja je kod izgradnje potkrovlja dala izjavu u kojoj je navela da se slaže da ČU, tuženičin prednik, može izvesti radove u potkrovnom stanu, ali tako da ne dira njezina prava u potkrovnom prostoru, odnosno ista novodi: ''Ja, ĐU, ovime izjavljujem da se slažem da Crc Zvonimir može vršiti radove u potkrovnom stanu, s time da ne dira moja prava u potkrovlju.'' Prilikom izvođenja radova nije poštovana navedena izjava te je potkrovni prostor uzurpiran i tuženica ga drži u isključivom posjedu bez ikakvog pravnog temelja budući je potkrovlje zajednički dio zgrade, a tužiteljeva pravna prednica je zadržala vlasništvo na tom zajedničkom dijelu zgrade. Tuženica je samovlasno i protivno volji tužitelja na zajedničkoj nekretnini bespravno izgradila garažu koju tuženica drži u samoposjedu te iako se radi o nekretnini u suvlasništvu tuženica ne dopušta tužitelju suposjed iste garaže. Garaža se nalazi na prednjem dijelu dvorišta te je površine oko 14,39 čm. Tužitelj se protivio izgradnji predmetne garaže budući je ista izgrađena na dijelu nekretnine koji je u suvlasništvu stranaka. Takvim postupanjem je tuženica onemogućila tužitelju suposjed dijela nekretnine zk.č.br. 8158/16, u naravi obiteljska stambena zgrada i dvorište upisani u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zemljišta oko te zgrade, a koja čestica odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u suvlasništvu stranaka. Tuženica je samovlasno i protivno volji tuženika izgradila garažu te je time tuženica bez ikakvog pravnog temelja i protivno volji tuženika postala samoposjednik dijela nekretnine, čime je tuženiku, kao suvlasniku nekretnine, onemogućen suposjed dijela dvorišta. Za predmetnu nekretninu vodio se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice pred Općinskim sudom u Sesvetama pod posl. br. R1-34/2016 te je sudski vještak u nalazu i mišljenju utvrdio kako su zbog preinaka na nekretnini u suvlasništvu stranaka narušeni suvlasnički omjeri te da tužitelju prema suvlasničkim omjerima prema zemljišnoj knjizi pripada veća površina nego što mu pripada prema zatečenom stanju. Nadalje, SU, tužiteljevoj sestri, također prema suvlasničkim omjerima prema zemljišnoj knjizi pripada veća površina nego što joj pripada prema zatečenom stanju. SU je Sporazumom o uređenju načina korištenja stana u prizemlju zgrade u [adresa], od 9. listopada 2008. izjavila da je realizacijom navedenog sporazuma u potpunosti namirena te se u korist tužitelja odrekla svojeg daljnjeg suvlasničkog dijela koji bi se pojavio u postupku diobe zgrade. Slijedom navedenog, tužitelj, kao suvlasnik predmetne nekretnine, predlaže temeljem čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev za predaju u suposjed i raspolaganje tužitelju potkrovnog prostora površine 62,46 čm i garaže koja se nalazi na prednjem dijelu dvorišta, a koji su sastavni dio nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska stambena zgrada popisni br. 11506 i dvorište na [adresa], koja je izgrađena na zk.č.br. 8158/16, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 501 čm, uz nakndu tužitelju parničnih troškova sa zateznim kamatama od dana donošenje prvostupanjske presude.

2. Odgovor na tužbu je predan ovome sudu e-komunikacijom 14. listopada 2020. (obavijest o primitku elektroničkog podneska, koja prethodi listu 38), u kojoj se navodi da su nesproni navodi tužbe pod toč. I. Međutim, tuženica osporava navode II. -IV. tužbe. Naime, nije točno da bi tužitelj imao bilo kakva suvlasnička ili posjedovna prava na potkrovlju i garaži, kao što nije točno da bi tuženica bespravno izgradila garažu. U ovom predmetu je riječ o nekretnini koja je podijeljena u naravi, ali nije etažirana u zemljišnim knjigama, te svaki od suvlasnika posjeduje i koristi točno određeni dio nekretnine u koji nitko od ostalih suvlasnika nekretnine nema pristupa (odvojene stambene cijeline). Tako tuženica nema pristup dijelu nekretnine koju koristi tužitelj, niti obratno, tužitelj nema pristupa nekretnini koju koristi tuženica. Stranke se nalaze u posjedu predmetne nekretnine na opisani način preko 60 godina. Slijedom navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu tuženiku parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi i to uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 17. srpnja 2020. (list 5 i 6), izjavu ĐU od 8. prosinca 1975. (list 7), Sporazum o uređenju načina korištenja stana u prizemlju zgrade u [adresa], od 9. listopada 2008. (list 8-11), nalaz i mišljenje stalnog sudsko vještaka dipl. ing. grad. Žarka Željka, izrađenog za potrebe ovosudnog predmeta posl. br. R1-34/2016, od 5. siječnja 2017. (list 12-27), skicu tavanskog prostora i projektnu dokumentaciju zgrade [adresa] (list 42-44), uporabnu dozvolu (za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968.), od 20. studenoga 2019. (list 47 i 48), Ugovor o doživotnom uzdržavanju, od 12. ožujka 1966., tehnički opis adaptacije potkrovlja mr. ČU u [adresa], od prosinca 1975., građevnu dozvolu od 22. ožujka 1976., rješenje od 10. veljače 1970., Kupoprodajni ugovor od 17. listopada 1956. i Aneks istom te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. Žarka Željka, izrađenog za potrebe ovosudnog predmeta posl. br. R1- 34/2016, od 5. siječnja 2017. (list 51-83), prijavu od 26. listopada 2020. i požurnicu na istu (list 88 i 89), te uz popratni dopis od 9. studenoga 2021. (list 97 i 98) priklopljen spis predmeta Općinskog suda u Sesvetama posl. br. R1-20/2019, odnosne fotografije (list 157 i 158 te 162), nacrte predmetne nekretnine iz Arhiva grada Zagreba (list 191- 207), uvjerenje, izvadak iz katastarskog plana i izvadak iz posjedovnog lista, sve od 26. lipnja 2018. (list 208-210) i popis akata o gradnji i uporabi (list 211) te je izveden doka saslušanjem parničnih stranaka na ročištu 15. rujna 2021. (list 92-94) i izveden dokaz saslušanjem svjedoka SU i LU na ročištu 25. veljače 2025. (list 237-240) te svjedoka JU, GU i MU, na ročištu 6. svibnja 2025. (list 256-261) te je izveden očevid na mjestu prijepora na ročištu 24. svibnja 2022., uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. ŠU (list 112-116), koji je 8. srpnja 2022. dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 121-142), te je 9. ožujka 2023. dostavio pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 167- 174) te nadalje 22. siječnja 2024. predao drugu pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 183-186), zatim 31. srpnja 2024. predao treću pisanu dopunu nalaza i mišljenja (list 213-216) te je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na ročištu 7. studenoga 2024. (list 224 i 225).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev zk. suvlasnika za predaju u suposjed nekretnine, koje su kao zasebne cjeline u vlasništvu i posjedu tuženice.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 17. srpnja 2020. (list 5 i 6), utvrđeno je da je u isti upisana zk.č.br. 8158/16, Obiteljska stambena zgrada popisni br. 11506 i Dvorište [adresa], površine 139,3 čhv ili 501 čm, u korist: 1. GU u 12/48 dijela, 2. PUD u 12/48 dijela, 3. SU u 7/48 dijela, 4. PU u 9/48 dijela i 5. OU ud. FU u 8/48 dijela.

7. Uvidom u izjavu ĐU od 8. prosinca 1975. (list 7) utvrđeno je da je istom ĐU izjavila da se slaže da ČU može vršiti radove u svom potkrovnom stanu, s time da ne dira u prava ĐU u potkrovlju.

8. Uvidom u Sporazum o uređenju načina korištenja stana u prizemlju zgrade u [adresa], od 9. listopada 2008. (list 8-11), utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu 9. listopada 2008. između SU, BU i PU, kojim se utvrđuje da su isti zajedno suvlasnici 16/48 dijela zk.č.br. 8158/16, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su isti u naravi prema opisanim omjerima suvlasnici i suposjednici stana u prizemlju zgrade u [adresa], ukupne površine 122 čm, kao i da su u suposjedu šupe II u podrumu površine 3,71 čm i spremišta II u podrumu površine 3,59 čm, kao i zajedničkih dijelova iste zgrade u [adresa], s ostalim suvlasnicima.

9. Uvidom u skicu tavanskog prostora i projektnu dokumentaciju zgrade [adresa] (list 42-44), uporabnu dozvolu (za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968.), od 20. studenoga 2019. (list 47 i 48), te nacrte predmetne nekretnine iz Arhiva grada Zagreba (list 191-207), uvjerenje, izvadak iz katastarskog plana i izvadak iz posjedovnog lista, sve od 26. lipnja 2018. (list 208-210) i popis akata o gradnji i uporabi (list 211), utvrđeno je da su tijekom 1940. g. izrađeni predmetni nacrti i skice te tlocrti za potrebe vlasnika ĆU, te da se ista građevina u [adresa], ima katnost: suteren, prizemlje, 1. kat i potkrovlje.

10. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju, od 12. ožujka 1966. (list 51-53), utvrđeno je da je isti Ugovor sklopljen u Zagrebu 12. ožujka 1996. između ĆU, kao primatelja uzdržavanja te VU i HU, obojice kao davatelja uzdržavanja, kojim su VU i HU stekli jedan trosoban komforni stan na I. katu te ostale prostorije na mansardi koje pripadaju u cijelosti stanu na I. katu, kao i podrum, drvarnica u podrumu i garaža izgrađena pred zgradom te pravo isključivog korištenja voćnjaka oko kuće i zajedničkom uporabom praonice rublja u podrumu, a što u naravi predstavlja 1/2 cjelokupne zgrade.

11. Uvidom u tehnički opis adaptacije potkrovlja mr. ČU u [adresa], od prosinca 1975., građevnu dozvolu od 22. ožujka 1976., rješenje od 10. veljače 1970. (list 54-58), utvrđeno je da je odobreno ČU adaptacija mansardnog stana stambenog objekta u [adresa], kao i da je Vladi i HU za ukupan korisni garažni prostor površine 13 čm, u [adresa], određen doprinos za korištenje gradskog zemljišta.

12. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 17. listopada 1956. i Aneks istom (list 51-62), utvrđeno je da je isti sklopljen u Zagrebu između ĆU, kao prodavatelja te IU i ĐU, oboje kao kupaca, u svezi kupnje stana u prizemlju zgrade u [adresa], odnosno 1/3 dijela zk.č.br. 8158/16, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u prijavu od 26. listopada 2020. i požurnicu na istu (list 88 i 89), te uz popratni dopis od 9. studenoga 2021. (list 97 i 98), utvrđeno je da je ovdje tužitelj prijavio Inspektoratu graditeljstva ovdje tuženicu, radi bespravne izgradnje potkrovnog stana kao pete etaže te zahtjeva za povratom u prijašnje stanje.

14. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. Žarka Željka, izrađenog za potrebe ovosudnog predmeta posl. br. R1-34/2016, od 5. siječnja 2017. (list 12-27), utvrđeno je da je isti dokaz izveden na prijedlog PU i BU, protiv protustranaka GU, PUD, SU i FU, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine.

15. Uvidom u priklopljen spis predmeta Općinskog suda u Sesvetama posl. br. R1- 20/2019, odnosne fotografije (list 157 i 158 te 162), utvrđeno je da je isti postupak pokrenut prijedlogom PU i BU, protiv protustranaka GU, PUD, SU i FU, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine odnosno etažiranja predmetnih stanova, kao zasebnih cjelina, te da je u istom 5. siječnja 2017. predan nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. Žarka Željka, sa zadaćom etažirati odnosno etažiranja predmetnih stanova, kao zasebnih cjelina, te utvrditi odgovaraju li stanovi koji su u posjedu suvlasnika njihovim suvlasničkim omjerima u cijeloj kući i utvrditi koliki suvlasnički omjer na zajedničkim dijelovima nekretnine (stubište, spremište) odgovara pojedinom etažiranom stanu. Rješenjem ovoga suda posl. br. R1-20/2019-48 od 29. lipnja 2020. je obustavljen izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina te je predlagatelj PU upućen s istim zahtjevom u parnicu, dok je odbijen prijedlog BU kao neosnovan i ujedno naloženo protustrankama naknaditi predlagatelju PU troškove postupka. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-4303/2020-3 od 27. listopada 2021. je prihvaćena žalba 3. protustranke SU kao osnovana i ukinuta potonja prvostupanjska odluka u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

16. Tužitelj, saslušan osobno kao stranka na ročištu 15. rujna 2021. (list 92-94), a koji je iskazom u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe te svih tužiteljevih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste dopunio i pojasnio, navodeći, u bitnom, da je u predmetu Općinskog suda u Sesvetama, u izvanparničnom postupku postupano je po zahtjevu za razvrgnuće suvlasništva. Stoga je predmetna obiteljska kuća u [adresa], podijeljena među suvlasnicima po posebnim dijelovima, te je u stvarnosti uslijed predmetnog razvrgnuća tužitelj zakinut za 23 čm. Stoga je tužitelj ustao predmetnom tužbom zahtijevajući od tuženice predaju u suposjed potrovnog prostora i garaže, a voljan je prihvatiti namirenje u smislu predaje u samoposjed predmetne garaže i jednog spremišta u podrumu površine 9 čm. Ovdje tuženica, odnosno obitelj PUD, osporavaju tužitelju pravo na suposjed navedenog potkrovnog prostora i garaže. Tužiteljev otac, sad pok. IU, je 1956. godine kupio stan u prizemlju. Tužiteljeva obitelj se je doselila s podosta stvari, a s obzirom da stan koji su kupili nije bio podoban za stanovanje tražili su od g. ĆU da im omogući korištenje dvije sobe u njegovom stanu na prvom katu, no kako to isti nije omogućio, tužitelj se je smjestio u predmetnom potkrovnom prostoru i garaži. Inače, g. ĆU je bio vlasnik cijele kuće koji je tužiteljevom ocu prodao stan u prizemlju. Predmetna obiteljska kuća sastojala se od stana u prizemlju, kojeg je kupila tužiteljeva obitelj, te stana na prvom katu, kojeg je vlasnik bio g. ĆU, dok su zajednički dijelovi od navedena dva suvlasnika bili zajedničko korištenje potkrovnog prostora, podruma i jedne garaže. Tužiteljeva majka ĐU je, nakon smrti tužiteljevog oca 1968. g., kao jedina vlasnica stana u prizemlju, dala u korist ČU, tuženičinog oca, suglasnost odnosno izjavu da mu dozvoljava gradnju u jednom dijelu predmetnog potkrovnog prostora, s time da je tužiteljeva majka zadržala pravo koristiti dio predmetnog potkrovnog prostora i to kosog dijela. Međutim, unatoč navedenoj izjavi, kao sporazumu suvlasnika, ČU je zauzeo cijelo potkrovlje i tako ga koristi do današnjeg dana. U predmetnoj obiteljskoj kući postoje samo dva stana, a nikako tri stana i tako je bilo od kupnje stana 1956. godine. Sada u predmetnoj obiteljskoj kući ima ukupno četiri stana: stan u suterenu koristi obitelj P, a vlasnik je gđa. FU, zatim, stan u prizemlju u suvlasništvu tužitelja i njegove sestre SU, potom, dva stana na prvom katu kojih je vlasnici GU i njezina sestra, ovdje tuženica. Podijeljen je prvotno jedan stan na prvom katu, dok su stanovi na prvom katu povezani stubama sa stanom u potkrovlju, osim navedenih stuba nema drugih stuba za potkrovlje. Tužitelj je dobio dio podruma i to kao spremište površine oko 25 čm, a kako bi se umanjio nedostatak površine koji tužitelj ima s obzirom na etažni elaborat izrađen za potrebe sudskog postupka. Predmetno spremište od 25 čm u podrumu tužitelje nije preuredio u stambeni prostor. U navedenom spremištu ne stanuje nitko, već ga koristi samo tužitelj. Unatoč navedenom spremištu u podrumu od 25 čm, tužitelj je i nadalje zakinut za odgovarajuću površinu i to od 23 čm.

17. Na temelju iskaza tuženice, saslušane osobno kao stranke na ročištu 15. rujna 2021. (list 92-94), koji se u cijelosti prihvaća kao životno logičan i uvjerljiv, a koja je iskazom u cijelosti ostala kod navod iz tužbe te svih tuženičinih navoda istaknutih tijekom postupka, te je iste dopunila i pojasnila, utvrđeno je, u bitnom, da su tuženičin otac ČU i njegov brat VU sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju tijekom 1966. godine s g. ĆU te su na taj način stekli pravo vlasništva na stanu na prvom katu s kojim je povezan i stan u mansardi (potkrovlju), te ujedno su stekli i garažu, spremište u podrumu i drugi dio podruma. Tuženičin otac je umro 1995. godine i od tada je tuženica započela stanovati u stanu u potkrovlju pa su oko 2005. godine gips pločama zatvorena vrata koja su izravno povezivala stan u prizemlju sa stubištem koje vodi do stana u potkrovlju. Stoga danas stan u prizemlju ima svoja zasebna vrata, dok su tik do istih vrata za ulazak u stubište koje vodi do vrata, odnosno stana u potkrovlju. Navedena dva stana su sada dvije zasebne cjeline. Tuženica je vlasnica stana u potkrovlju. Tuženičina sestra GU je vlasnica stana na I. katu. Tuženica i njezina obitelj su 1985./1986. g. uselili u stan na prvom katu i stan u potkrovlju te su od tada isključivi vlasnici i nitko drugi nema pristup navedenim stanovima. Tuženičini otac je sklopio s g. ĐU sporazum, kojim je tuženičin otac dobio dozvolu za uređenje ostatka prostora u potkrovlju, koji se inače prethodno koristio kao spremište i to isključivo u korist stana tuženičine obitelji u mansardi (potkrovlju), a istu suglasnost-dozvolu, je izdala gđa ĐU. Tuženici je poznato da je g. ĐU imao sklopljen dodatak (aneks) kupoprodajnom ugovoru, kojim je g. ĆU dopustio korištenje dvije sobe i kuhinje na prvom katu, sve dok se ne oslobodi i ne omogući ulazak u stan u prizemlju te je tako korišteno do 1986. godine, kada je umro g. Đ, koji je bio stanar stana u prizemlju kojega je kupila obitelj ĐU. Stoga, ne postoji pravna osnova za korištenje potkrovnog prostora od strane obitelji ĐU. Tuženičini roditelji su se vjenčali 1973. g. te im se rodila zajednička kći 1975. g., kada su već stanovali u predmetnom stanu u potkrovlju, dok tuženica nema nikakvih saznanja je li u istom potkrovlju bila sušionica rublja. Tuženica je čula da su tužiteljevi roditelji koristili dio potkrovlja, kao zajedničke dijelove zgrade, premda misli da nisu imali pravo na isto. Tuženičin otac je od svih suvlasnika zatražio dozvolu za uređenje stana u potkrovlju. Tuženičina obitelj je 1986. godine uselila i isključivo koristi, kao posjednik i vlasnik, predmetnog stana na I. katu i potkrovlju, te garaže i spremišta u podrumu. Stoga tuženica zna da obitelj ĐU ne koristi tavanski prostor od 1986. godine, a isto tako niti garažu. Naime, 2017. godine pokušali su podjelu, kao razvrgnuće suvlasništva, te je sklopljen Međuvlasnički ugovor. Tuženica je ovdje tužitelju ustupila svoje spremište u podrumu, a isto je i gđa FU, koja ima stan u podrumu, također ustupila svoje podrumsko spremište te je ovdje tužitelj uredio predmetna podrumska spremišta u stambeni prostor i tuženica, misli, da isto koristi tužiteljeva obitelj. U etažnom elaboratu je utvrđeno da je tuženičin mansardni stan isključivo u potkrovnom prostoru, dakle u potkrovlju nema drugih posebnih dijelova. S predmetnim razvrgnućem nije se usuglasila gđa SU, tužiteljeva sestra. Tijekom 2019. g. je tuženica izvela dogradnju te su iznad predmetnog mansardnog stana izgrađene dvije sobe na etaži više, svaka u površini 7 čm, dok u ostalim gabaritima nisu pratili stan u mansardi.

18. Svjedokinja SU, saslušana na ročištu 25. veljače 2025. (list 237-240) je iskazala, u bitnom, da je tuženičina majka ĐU bila suvlasnica u 1/3 dijela predmetne kuće u [adresa]. Radi se o obiteljskoj kući koja je prvotno bila u vlasništvu g. ĆU, koji je 1/3 predmetne nekretnine prodao IU, ocu iste svjedokinje, a kojeg je naslijedila njegova supruga ĐU. IU je 1/3 predmetne nekretnine kupio 1956. godine. Sada se radi o višestambenoj zgradi, katnosti-pet i to: suteren, prizemlje, I. kat, mansarda i potkrovlje, a koje su neovlašteno dogradili obitelj VU. Danas u predmetnoj građevini su zasebni dijelovi: 1) suteren: jedan stan u posjedu obitelji P, drugi dio je spremište koje koristi brat svjedokinje, ovdje tužitelj, treći dio je prostor, spremište koje koristi jedna od kćeri ili Crc PUD ili Crc GU, i četvrti dio je spremište ispod stubišta, koje koristi ista svjedokinja; 2) prizemlje: u prizemlju je svojevremeno bio jedan stan njezinih roditealja IU i ĐU, koji je nakon njihove smrti podijeljen u dva zasebna stana, od kojih je prvi stan u vlasništvu PU i BU te drugi stan je u vlasništvu iste svjedokinje; 3) prvi kat: jedan stan je u vlasništvu obitelji GU; 4) mansarda- potkrovlje: stan u vlasništvu obitelji PUD odnosno kćer Č. PUD, te prisvojeni dio potkrovlja, u površini 62,46 čm, a koji je predmet ove tužbe; 5) potkrovlje- neovlašteno dograđeni dio od strane obitelji DU. ĐU, majka svjedokinje, je imala usmeni i pisani dogovor s obitelji Crc, kojim je ĐU dozvolila obitelji DU posjedovanje i korištenje sobe s terasom u potkrovlju, a u zamjenu je obitelj DU dozvolila posjedovanje istog prostora po površini i to na prvom katu (treća etaža). Međutim, dio istog dogovora je bio da njezina majka ĐU zadrži u posjedu zajedničko posjedovanje i predmetnog prostora u potkrovlju, površine 62,46 čm, a što je predmet tužbe, koji je cijelo vrijeme obitelj ĐU zajednički koristila s g. ĆU, a potonji je predmetnu sobu s terasom u potkrovlju prepustio obitelji DU. Tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća, za vrijeme dok obitelj ĐU je bila odsutna, obitelj DU je neovlašteno prisvojila i dodala svojem stanu u potkrovlju i predmetni prostor u potkrovlju površine 62,46 čm. Također na isti način je obitelj DU prisvojila predmetnu garažu na prednjem dijelu dvorišta. Naime, i potonja garaža je bila zajednički korištena od strane obitelji ĐU i od strane g. ĆU. ĐU je po saznanju da je obitelj DU neovlašteno prisvojila predmetni prostor u potkrovlju i predmetnu garažu, isticala obitelji DU da se radi o zajedničkim dijelovima nekretnine te da joj dopuste posjedovanje i korištenje istih. No nije pokretala sudske postupke zbog istoga, jer nije bila u financijskoj mogućnosti. Ista svjedokinja se je odrekla u korist svojega brata, ovdje tužitelja, svojeg dijela predmetnog prostora u potkrovlju površine 62,46 čm i predmetne garaže. Ista svjedokinja je upoznata sa sadržajem Ugovora o kupoprodaji iz 1956. godine, kojim je njezin otac IU kupio 1/3 predmetne nekretnine. Istim Ugovorom je IU u naravi kupio cijelo prizemlje. Obitelj IU se je doselila na predmetnu adresu 1957. godine. No, obitelj IU nije mogla stupiti u posjed odnosno useliti u kupljeno prizemlje, jer je u posjedu predmetnog prizemlja bio pukovnik bivše vojske, a koji je po dogovoru s ĆU trebao iseliti iz prizemlja. Međutim isti pukovnik nije iselio iz prizemlja pa je stoga obitelj IU svoje stvari odložila na prvom katu, u potkrovlju i u predmetnoj garaži. Ispravlja potonje navode te ističe da je zamjenu stambenog prostora u prizemlju obavila obitelj koja je stanovala u istom prizemlju s pukovnikom biše vojske, koji se je temeljem iste zamjene uselio u prizemlje i to jedan dan prije nego se obitelj IU doselila na predmetnu adresu. Nakon smrti istog pukovnika i to, misli, 1978. g. je njegova supruga izjavila pred tužiteljem da mu predaje ključeve stana u prizemlju i da se seli u svoj stan u [adresa]. Obitelj DU je tražila suglasnost od ĐU te je ĐU dala obitelji DU suglasnost za uređenje, ali bez da zadiru u zajednički prostor u potkrovlju površine 62,46 čm, koji je ovdje predmet spora. Dakle, bez suglasnosti ĐU, je obitelj DU prisvojila predmetni prostor u potkrovlju. Prije predmetne uzurpacije-prisvajanja od strane obitelji DU do predmetnog zajedničkog prostora u potkrovlju se dolazilo stubištem do potkrovlja te je bio zajednički pretprostor iz kojeg se ulazilo u zaseban prostor obitelji DU i zaseban je ulaz bio za predmetni zajednički prostor površine 62,46 čm. Dakle, do predmetnog zajedničkog prostora nije se prolazilo kroz zaseban prostor obitelji DU. Obitelj DU odnosno sada obitelj DU i GU, da bi namirili 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine obitelji ĐU, je dogovorno, ne zna je li usmeno ili pisano, prepustila ovdje tužitelju, prostor-spremište u suterenu. Predmetna obiteljska kuća je izgrađena istovremeno kada i garaža na prednjem dijelu dvorišta, dakle 1939. godine. Ne zna je li tužitelj ikada plaćao režijske i druge troškove za predmetnu garažu.

19. Svjedokinja LU, saslušana na ročištu 25. veljače 2025. (list 237-240), je iskazala, u bitnom, da je ista svjedokinja na predmetnu adresu u [adresa], doselila 10-tak godina prije obitelji DU, odnosno tuženice. Radi se o obiteljskoj kući. Prvi vlasnik je bio g. ĆU. Obitelj LU je stanovala u prizemlju iste kuće. Osim potonjeg predmetna kuća ima i suteren, te prvi kat na kojem je položen stan u vlasništvu treće osobe koja isti stan iznajmljuje, te potkrovlje i naposljetku dograđeni dio potkrovlja. Prvotno je dogovoreno između g. ĆU i ĐU podjela potkrovlja na način da je gledano s ulaza u potkrovlje i to na način da je s lijevu stranu potkrovlja položena jedna soba koju je posjedovao i koristio g. S, u sredini potkrovlja bila je jedna soba s balkonom koju su posjedovali obitelj ĐU i s desnu stranu je položen zajednički dio-soba koja je prolazna, a istu su zajednički koristili po navedenom dogovoru g. ĆU i obitelj ĐU. Međutim, odmah po useljenju obitelji DU u predmetnu kuću je g. DU zatražio i dobio od ĐU ključ od potkrovlja, a kako je g. DU obrazložio iz razloga da preuredi svoj dio potkrovlja. No, obitelj DU nije više vratila ĐU ključ potkrovlja te su prisvojili cijeli prostor u potkrovlju pa je tako stanje isto nepromijenjeno do današnjeg dana. Također kada je obitelj ĐU doselila na navedenu adresu, obitelj ĐU je u predmetnu garažu s ulične strane, kao jedina garaža, odložila sve svoje stvari u istu. No, nedugo nakon što je obitelj DU prisvojila predmetno potkrovlje kuće, obitelj DU je ujedno izbacila sve stvari obitelji ĐU iz iste garaže i ista obitelj je u isključivom posjedu garaže i to zadnjih 20-tak godina. Inače u predmetnoj garaži su postavljeni vodomjeri za sve zasebne cjeline predmetne obiteljske kuće pa stoga radi očitanja vodomjera, u nazočnosti policije, obitelj DU dopušta ulaz u istu garažu isključivo radi očitanja vodomjera. Spor u svezi prostora u potkrovlju je nastao u svezi prethodno opisanog desnog dijela potkrovlja, koji je bio zajednički i prolazne sobe do naknadno dograđenog potkrovlja, kao V. kata. Obitelj DU je izvodila radove koristeći prethodno opisani desni dio-zajednički dio potkrovlja te su na taj način dogradili potkrovlje pa stoga sada ista kuća ima peti kat. Obitelj DU nije tražila suglasnost obitelji ĐU za izvođenje radova u potkrovlju kao niti za dograđeni dio potkrovlja. Predmetna kuća ima unutarnje stubište za pristup prizemlju i prvom katu, dok je unutarnje stubište za potkrovlje. Dakle, isto stubište prolazi kroz stan treće sobe, koji je položen na prvom katu. Predmetna garaža je bila izgrađena kada se je ista svjedokinja doselila na predmetnu adresu, odnosno kada se je udala za ovdje tužitelja.

20. Svjedok AU, saslušan na ročištu 6. svibnja 2025. (list 256-261), je iskazao, u bitnom, da je njegova saznanja o predmetu spora proizlaze iz odnosa s tuženicom, koja mu je šogorica, odnosno od 1992. godine, od kada je isti svjedok u vezi sa svojom suprugom GU. Tuženičina majka mu je predočila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, sklopljen između g. ĆU, kao primatelja uzdržavanja i tuženičinog oca RU, te, misli, i njegovog brata, obojice kao davatelja uzdržavanja. Temeljem istog Ugovora tuženičina obitelj stekla je od g. ĆU u predmetnoj višestambenoj zgradi u [adresa], određene prostore i to stan na I. katu s mansardom odnosno potkrovljem i ujedno garažu s ulične strane, kao jedina garaža izgrađena na predmetnoj nekretnini. Ovdje tužitelj nema nikakvih prava na navedenom stanu u mansardi odnosno potkrovlju niti na predmetnoj garaži. Predmetni Ugovor je sklopljen tijekom 60-tih godina prošlog stoljeća, a ne zna kada je g. ĆU preminuo. Nakon sklopljenog Ugovora, svjedokov šogor MU je izgradio u potkrovlju dvije sobice, dakle to isto predstavlja dograđeni predmetne nekretnine, odnosno uređeno je potkrovlje. Iz početka se ovdje radilo o 2-etažnom stanu, dakle o stanu na 1. katu koji je bio povezan s prostorom u mansardi odnosno potkrovlju, kao jedinstvena zasebna fizička cjelina. Unutar navedenog 2-etažnog stana postojalo je stubište, dok je, misli, tijekom 2018. godine gips pločama zatvoren pristup- vrata koja su bila postavljena za ulaz iz stana u potkrovlje pa je stoga taj prvotno 2- etažni stan u naravi podijeljen u dva zasebna stana. Dakle, sada fizički nije moguće ući iz stana na 1. katu u stan na potkrovlju. Stoga se u stan u potkrovlju ulazi stubištem. Nakon navedene preinake stan na 1. katu posjeduje GU, svjedokova supruga, dok stan u potkrovlju posjeduje ovdje tuženica. Tužitelj cijelo vrijeme nešto zahtijeva pa tako npr. predmetnu garažu. Svjedokova supruga navedeni stan na 1. katu koristi za iznajmljivanje, dakle isti svjedok sa suprugom stanuje na drugoj adresi:

Zagreb, Horvatovac 60. Tuženica je u posjedu predmetnog prvotnog 2-etažnog stana (1. kat i potkrovlje) od 1986. godine. Ranije, dakle prije 1986. godine je obitelj ĐU, dakle tužiteljeva obitelj, koristila određene prostorije, misli, da se radilo o dvije sobe i kuhinji, ali ne zna je li na 1. katu ili u potkrovlju. Obitelj ĐU je stekla privremeno pravo korištenja navedenih prostorija (2 sobe i kuhinja) dok g. ĆU nije iselio stanare koji su posjedovali stan u prizemlju, a koji stan u prizemlju je obitelj ĐU kupila od g. ĆU. Kada se stanar iz prizemlja zgrade u [adresa], iselio, odnosno umro, obitelj ĐU je uselila u stan koji su kupili u prizemlju iste zgrade. Dakle, obitelj ĐU je samo privremeno koristila-posjedovala dio stana g. ĆU, a radilo se o 2- etažnom stanu na 1. katu i potkrovlju. Tuženica je, misli, tijekom 2018. godine uredila dvije sobice u potkrovlju te su i zatvorena vrata na 1. katu, misli, tijekom 2018. godine pa su stoga na taj način navedeni 2-etažni stan podijeljen u dvije zasebne stambene cjeline. Do takve preinake se potkrovlje koristilo isključivo od strane obitelji tuženice i to za odlaganje stvari obitelji tuženice. U potkrovni prostor, u kojem je tuženica izgradila dvije sobice, može se doći jedino iz stana izgrađenog na mansardi, za koji stan u mansardi postoji poseban ulaz iz stubišta. Tuženičin otac je 1976. godine ishodio građevnu dozvolu pa pretpostavlja i suglasnost stanara predmetne zgrade odnosno vlasnika iste, za uređenje stana u mansardi. Predmetna garaža je izgrađena prije 1966. godine, s obzirom da se ista garaža spominje u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Tuženica je u posjedu predmetne garaže. Nitko treći nije polagao nikakva prava na predmetnu garažu. Tuženica isključivo snosi režijske troškove i ostala davanja za isti prostor.

21. Svjedokinja GU, saslušana na ročištu 6. svibnja 2025. (list 256-261), je iskazala, u bitnom, da je sa svojim roditeljima ČU i KU doselila na predmetnu adresu: [adresa], i to tijekom 1986. godine. Tada su uselili u stan na 1. katu, a nakon smrti svojega oca preselili su se tijekom 1995. godine i u stan u mansardi. Dakle, 1986. g. koristili su 2-etažni stan na 1. katu koji je staklenim vratima bio povezan sa stanom u mansardi (nisko potkrovlje). Naime, njezin otac ČU i stric VU, obojica kao davatelj uzdržavanja, sklopili su Ugovor o doživotnom uzdržavanju s g. ĆU, koji je bio vlasnik cijele predmetne kuće u [adresa]. Temeljem istog Ugovora obitelj VU je stekla pravo vlasništva u predmetnoj kući i to stan na 1. katu i stana u mansardi. Premda se radilo o 2-etažnom stanu (1. kat i mansarda), isti stan mogao se koristiti kao dvije zasebne fizičke cjeline pa je tako npr. stan u mansardi bio iznajmljivan, za vrijeme dok su stanovali u stanu na 1. katu. Ovdje tužitelj je djelomično koristio stan na 1. katu, koji je ustupljen obitelji ĐU za vrijeme dok se nije iselio stanar iz stana u prizemlju iste kuće. Kada se iselio stanar iz stana u prizemlju iste kuće, tužiteljeva obitelj preselila se u stan u prizemlju, koji su stan stekli kupovinom od g. ĆU. Dolaskom obitelji svjedokinje u predmetnu kuću tijekom 1986. godine, tužitelj više nije imao pristup navedenom 2- etažnom stanu na 1. katu i mansardi, s obzirom se obitelj tužitelja već preselila u svoj stan u prizemlju. Njezina sestra, ovdje tuženica, je tijekom 2017./2018. godine izgradila je dvije sobice u potkrovlju (visoko potkrovlje), a kojim sobama u potkrovlju je moguć pristup samo iz stana položenog u mansardi (nisko potkrovlje). Dakle ovdje tuženica je povrh stana u mansardi izgradila dvije sobice u potkrovlju. Navedeni stan u I. katu iste zgrade je u vlasništvu iste svjedokinje te isti iznajmljuje. Navedeni stan u mansardi kao i pripadajuće dvije sobice u potkrovlju (povrh mansarde) je u vlasništvu i posjedu tuženice. Navedenim stanovima tužitelj nema nikakvog pristupa niti polaže bilo kakva prava na iste. Navedenim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju je obitelj VU stekla i jedinu garažu izgrađenu na predmetnog nekretnini, dakle položenu s ulične strane. Tužitelj ne polaže nikakva prava na predmetnu garažu. Tužitelj se obrati tuženici, kako bi mogao očitati vodomjer, jer se tužitelj izdvojio sa zasebnim brojilom za vodu za tužiteljev stan u prizemlju, te možda i za tužiteljev stan u suterenu. Dakle navedeni izdvojeni vodomjer nalazi se u predmetnoj garaži koja je u vlasništvu i posjedu tuženice. Na predmetnoj nekretnini nije provedeno etažiranje. Njezin otac ČU tijekom 1976. godine je ishodio građevnu dozvolu i ujedno pribavio suglasnost ostalih stanara za namjeravani zahvat u prostoru, te je temeljem iste dozvole i suglasnosti navedenom stanu u mansardi (donje potkrovlje) pripojena uređena soba i kuhinja, a koji dio potkrovlja je na taj način preuređen-prenamijenjen u stambeni prostor te je postao sastavni dio stana u mansardi. ČU je tijekom 1975. godine dobio suglasnost od gđe ĐU, majke ovdje tužitelja, kojom suglasnošću se tužiteljeva majka usuglasila s prenamjenom dijela potkrovlja koji je na prethodno opisani način prenamijenjen u stambeni prostor i pripao stanu u mansardi. Navedeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen je 1966. g., a otac svjedokinje je 1975. g. ishodio suglasnost i ujedno građevnu dozvolu za navedenu prenamjenu te su oni kao obitelj 1986. godine uselili u predmetni 2-etažni stan (1. kat i mansarda). Nakon uređenja odnosno prenamjene izvršene 1976. godine na temelju suglasnosti i građevne dozvole, ĐU, tužiteljeva majka nije nikada ništa zahtijevala niti polagala prava na stan u mansardi odnosno na potkrovlje u cjelini. Za predmetnu uličnu garažu, kao jedinu garažu na predmetnoj nekretnini režijske i ostale troškov-javna davanja snosio je prvotno ČU, otac svjedokinje, a nakon njegove smrti isto je snosila sestra svjedokinje, ovdje tuženica. S obzirom da je predmetna garaža bila određena- navedena u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, ista garaža je bila izgrađena prije sklapanja istog Ugovora iz 1966. godine

22. Svjedok MU, saslušan na ročištu 6. svibnja 2025. (list 256-261), je iskazao, u bitnom, da je isti sa svojom suprugom, ovdje tuženicom i zajedničkom djecom, stanovali u predmetnoj kući u [adresa], i to u razdoblju 2000. - 2021. g., kada je postao nepodnošljiv suživot s ovdje tužiteljem zbog učestalih incidentnih situacija pa sam se bojao za sigurnost svoje djece. Dakle, njegova prva saznanja o predmetnoj nekretnini su od početka emotivne veze s tuženicom od 1999. godine. Za vrijeme njihovog boravka u predmetnoj kući stanovali su u stanu u mansardi (donje potkrovlje), a tijekom 2018. godine izgradili su dodatne dvije sobice u potkrovlju povrh mansarde (gornji dio potkrovlja). Inače, stan u mansardi je visine stropa 2,20 m na najnižem dijelu, dok je dograđeni dio u gornjem dijelu potkrovlja u najvišoj točki visine odrasle osobe. Za navedenu dogradnju-uređenje potkrovlja 2018. godine tuženica nije zatražila suglasnost za istu preinaku, s obzirom da su smatrali da isti dio potkrovlja pripada stanu u mansardi te iz istog stana jedini mogući pristup do navedene dograđene dvije sobice u višem dijelu potkrovlja. Inače predmetna nekretnina-kuća u [adresa], nije etažirana pa se stoga niti ne plaća doprinos za sredstva zajedničke pričuve. Jedini mogući pristup krovištu predmetne kuće je iz navedenog stana u mansardi odnosno potkrovlja pa na taj način pristupaju dimnjačari i ostale službe. Stan u mansardi, kao i dograđene dvije sobice povrh mansarde, dakle sve u potkrovlju, u vlasništvu i posjedu je ovdje tuženice. Na 1. katu predmetne kuće je stan u vlasništvu i posjedu svjedokove šogorice GU i njezinog supruga JU. U prizemlju iste kuće je stan u vlasništvu tužitelja i njegove sestre. Naime, prvotno je u prizemlju bio jedan jedinstven stan, koji je podijeljen u dvije zasebne samostalne cjeline. Tuženičin otac ČU i njegov brat VU tijekom 1966. godine sklopili su s g. ĆU, kao primateljem uzdržavanja, Ugovor o doživotnom uzdržavanju te je na taj način obitelj VU stekla vlasništvo stana na 1. katu i u mansardi odnosno potkrovlje predmetne kuće. Inače je g. ĆU bio vlasnik cijele kuće. Obitelj ovdje tužitelja je kupila stan u prizemlju te ujedno i pripadajuću prostoriju u podrumu (prvotno drvarnica). Vjerojatno je vještak dipl. ing. Žarko Željko bio angažiran kao vještak jer su htjeli etažirati predmetnu građevinu. Tada su postigli dogovor, kojim je, među inim, tužitelju trebao pripasti dio podrumskog prostora te je temeljem istog dogovora s ostalim suvlasnicima tužitelj ušao u prostorije u podrumu, te je isti prostor spojio s prostorijom u podrumu (prvotno drvarnica). Naime, postoji prijepor već desetljećima s tužiteljem u svezi vlasništva i polaganja prava tužitelja na predmetnoj nekretnini pa su istim dogovorom o etažiranju htjeli završiti isti prijepor i konačno urediti suvlasničke odnose. Obitelj VU isključivo koristi i posjeduje stan u potkrovlju, dakle u mansardi i dograđene dvije sobice povrh mansarde. Tuženica, svjedokova supruga i punica, su rekle istom svjedoku da je 1976. godine ČU zatražio građevnu dozvolu radi proširenja stana u mansardi odnosno proširenja u ostali dio potkrovlja, bočni dio, te je za isto ČU dobio suglasnost svih stanara za navedeno proširenje te je postojećem stanu u mansardi pripojen ostatak potkrovlja. Takvom preinakom iz 1976. godine cijelo potkrovlje je postalo jedna zasebna samostalna i odvojena fizička cjelina. Do stana u mansardi pristup je zajedničkim stubištem do posebnog manjeg stubišta koji vodi do stana u mansardi. No pristup stanu u mansardi je bio ograničen i to isključivo vlasniku stana na I. katu. Prije par godina su stavljene gips ploče kojima je zatvoreno to unutarnje stubište koje povezuje stan na I. katu sa stanom u mansardi. Dakle, do potonjeg zatvaranja unutarnjeg ulaza-pristupa za stan u mansardi, postojala su dva pristupa stanu u mansardi: 1. iz zajedničkog stubišta iz kojeg dalje se nastavlja posebnim manjim stubištem i 2. unutarnje stube u stanu na 1. katu kojeg su povezivale stan u mansardi. U Ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 1966. godine spominje se predmetna garaža pa zaključuje da je ista garaža izgrađena prije sklapanja istog Ugovora. Predmetnu garažu koristi isključivo tuženica. Dakle, nitko od trećih osoba nema pristup predmetnoj garaži. Sjeća se da je komunalne-režijske troškove za predmetnu garažu snosila svjedokova punica KU.

23. Na ročištu 24. svibnja 2022. je izveden dokaz očevidom na mjestu prijepora, uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. ŠU (list 112-116), na temelju kojeg je utvrđeno da je sud izišao na mjesto prijepora te da neposrednim opažanjem, uz sudjelovanje navedenog stalnog sudskog vještaka i uz iskazivanje- pokazivanje parničnih stranaka se utvrđuju odlučne činjenice. Utvrđeno je da se ovdje radi o dvojnom objektu, s obzirom da se predmetna stambena zgrada prislanja na susjednu zgradu [adresa], k. br. 26 [adresa]. Predmetna zgrada sastoji se od ukupno 4 etaže (suteren, prizemlje, kat i potkrovlje visoko-mansarda). Glede konfiguracije predmetnog zemljišta utvrđuje se da je ista građevina izgrađena na kosini, te da je na zapadnoj strani ulaz u predmetno dvorište, dok je prema istoku nizbrdica predmetnog zemljišta. Predmetna nekretnina je u dijelu ograđena kao dvorište (ulični dio), dok je dvorišni dio (u nizbrdici) neograđen. S ulične strane predmetne zgrade je položena garaža, koja je prislonjena uz ulično pročelje zgrade, dok ključevima iste garaže raspolaže tuženica, dok tuženica tvrdi da je u posjedu predmetne garaže. Tužitelj navodi da je ozakonio (legalizirao) predmetnu garažu. Parnične stranke su suglasne da se potrebe predmetne parnice koristi nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. Žarka Željka, koji je dokaz izveden za potrebe predmeta ovog suda, Stalne službe u Sesvetama, pod posl. br. R1-20/2019. Ujedno tužitelj predlaže potonje vještačenje dopuniti na način da se snimi današnje postojeće stanje. Tuženica napominje da se površina predmetnog visokog potkrovlja nije mijenjala u odnosu na 2017. g., kad je dipl. ing. grad. Žarko Željko izradio potonji nalaz i mišljenje, već samo volumen. Naloženo je stalnom sudskom vještaku dipl. ing. grad. ŠU obaviti sve potrebite izmjere, izvide, fotografiranja i izmjere poglavito glede predmetnog visokog potkrovlja, pri tome stavljajući u poredbu, dakle imajući na umu i koristeći nalaz i mišljenje dipl. ing. grad. Žarka Željka iz gore navedenog R1 predmeta u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tuženica upire da je tužitelj u suterenu nakon 2017. godine. Tuženica predlaže da se na današnjem ročištu utvrdi stanje predmetne nekretnine u suterenu, s obzirom da je radnjama tužitelja došlo do promjene u odnosu na stanje koje je utvrdio Žarko Željko u predmetu ovoga suda, posl. br. R1-20/2019, dok se tužitelj protivi, s obzirom da utvrđeno stanje vještačenjem vještaka Žarka Željka od 2017. godine nije mijenjano. Naloženo je imenovanom vještaku uzeti u obzir odnosno u poredbu i predmetni suteren. Utvrđeno je da je u suterenu iste zgrade četvero vrata, od kojih su dvoje vrata bijele boje vrata od spremišta, od kojih jedna koristi GU, a drugo spremište koristi SU. Ostalo dvoje vrata su novije izvedbe, smeđe boje te je na lijevo vrata u suterenu istaknuto prezime P, kao i na poštanskom kovčežiću, dok je isti stan u vlasništvu FU, dok je ravno položen prostor za koji tužitelj tvrdi da se radi o spremištu, dok sud neposrednim opažanjem utvrđuje da se radi o garsonijeri koja se sastoji od sobe i kupaone. Utvrđuje se da se iz stana u mansardi ulazi u potkrovni stan (5-katnost) te zbog opsežnosti daljnjih izvida i mjerenja isti vještak će naknadno obaviti sve potrebite radnje, u dogovoru s parničnim strankama.

24. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. ŠU, dostavljenog 8. srpnja 2022. (list 121-142), utvrđeno je da je, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljene zadaće, isti vještak mišljenja da je provedena izmjera postojećeg stanja s fotografiranjem stana u suterenu, garsonijere u suterenu, spremišta u suterenu i dvoetažnog stana u razini visokog potkrovlja i potkrovlja. Dvoetažni stan je povezan s potkrovljem iz visokog potkrovlja sa stubama te se do potkrovlja može doći samo pomoću stuba iz visokog potkrovlja. Dvoetažni stan čini samostalnu cjelinu. Uspoređujući postojeće stanje dvoetažnog stana s nalazom i mišljenjem dipl. ing. grad. Žarka Željka pod posl. br. R1- 20/2019 predmeta postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, vještak zaključuje da je dipl. ing. grad. Žarko Željko u svom nalazu potkrovlje-potkrovni prostor pripojio stanu u potkrovlju kao pripadak, danas je to prostor u potkrovlju te je isti prostor uređen kao stambeni prostor i čini dvoetažni stan u visokom potkrovlju i potkrovlju.

Poredbena tablica stanja iz nalaza i mišljenje dipl. ing. grad. Žarka Željka pod posl. br. R1-20/2019 predmeta postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice i stanja s očevida održanog 24. svibnja 2022.:

- 1. stan ST1 u suterenu (Šćurić):

Prema nalazu i mišljenju dipl. ing. grad. Žarka Željka:

u nalazu i mišljenju navedeno kao samostalna cjelina te korisna vrijednost posebnog dijela 79,84 čm;

Prema zatečenom stanju na očevidu od 24. svibnja 2022.:

prema stanju s očevida definirano kao samostalna cjelina te korisna vrijednost posebnog dijela 79,84 m2

- 2. stan ST2 u prizemlju (PU):

Prema nalazu i mišljenju dipl. ing. grad. Žarka Željka:

garsonijera s očevida definirana kao Spremište 1 i WC i kupaonica u suterenu, te je pripadak stanu ST2 u prizemlju,

korisna vrijednost Spremišta 1 = 22,07 x 0,50 = 11,04 čm,

korisna vrijednost WC i kupaonica = 3,06 x 0,50 = 1,53 čm,

ukupna korisna vrijednost Spremišta 1 i WC i kupaonica u suterenu iznosi 12,57 čm.

Prema zatečenom stanju na očevidu od 24. svibnja 2022.:

prema stanju s očevida definirano kao samostalna cjelina te korisna vrijednost posebnog dijela 25,13 čm.

- stan ST4 na I. katu (GU):

Prema nalazu i mišljenju dipl. ing. grad. Žarka Željka:

spremište u suterenu je definirano kao Spremište 3 u suterenu, te je pripadak stanu ST4,

korisna vrijednost Spremišta 3 u suterenu iznosi 9,42 x 0,50 = 4,71 čm. Prema zatečenom stanju na očevidu od 24. svibnja 2022.:

prema stanju s očevida definirano kao pripadak stanu te korisna vrijednost iznosi 4,71 čm.

- stan ST5 u potkrovlju (Crc MU):

Prema nalazu i mišljenju dipl. ing. grad. Žarka Željka:

u nalazu definirano kao samostalna cjelina s potkrovljem kao pripatkom stanu, ukupna korisna vrijednost posebnog dijela iznosi 129,85 čm.

Prema zatečenom stanju na očevidu od 24. svibnja 2022.:

prema stanju s očevida definirano kao dvoetažni stan u visokom potkrovlju i potkrovlju,

ukupna korisna vrijednost dvoetažnog stana iznosi 119,64 čm, od toga na visoko prizemlje iznosi 100,68 čm, a na potkrovlje 18,96 čm,

jedan dio potkrovlja je prenamijenjen u stan, a drugi dio potkrovlja je zatvoren i kao takav nema funkciju.

25. Na temelju pisane dopune nalaza i mišljenja istog stalnog sudskog vještaka, dostavljenog 9. ožujka 2023. (list 167-174), utvrđeno je da s obzirom na istaknute tužiteljev primjedbe da nisu navedeni suvlasnički omjeri stranaka prema zatečenom stanju, s obzirom na suvlasničke omjere upisane u zemljišnim knjigama, kao i s obzirom na garažu i površinu potkrovlja, isti vještak navodi suvlasničke omjere: 1. PUST2, stan u prizemlju: suvlasnički omjer prema zemljišnoj knjizi 9/48 (19/100), odnosno suvlasnički omjer prema zatečenom stanju 14/100+5/100=19/100;

2. GU: suvlasnički omjer prema zemljišnoj knjizi 12/48 (25/100), odnosno suvlasnički omjer prema zatečenom stanju 27/100;

3. PUD: suvlasnički omjer prema zemljišnoj knjizi 12/48 (25/100), odnosno suvlasnički omjer prema zatečenom stanju 26/100;

4. SU: suvlasnički omjer prema zemljišnoj knjizi 7/48 (14/100), odnosno suvlasnički omjer prema zatečenom stanju 11/100 i

5. FU: suvlasnički omjer prema zemljišnoj knjizi 8/48 (17/100), odnosno suvlasnički omjer prema zatečenom stanju 17/100.

Vještak navodi da garaža nije bila predmet očevida, te stoga nije izvršena izmjera. Očevidom i izmjerom na mjestu prijepora je utvrđeno da se dvoetažni stan u dijelu potkrovlja sastoji od: stuba za potkrovlje, predprostora, kupaone, spremišta i dvije sobe. Zbog različitih visina prostora vještak je shodno tome uzimao i različite koeficijente umanjenja. Početno tlocrtno stanje potkrovlja po stalnom sudskom vještaku Žarko Željko je bilo 10,07 m x 6,20 m, uređenjem potrkovlja u stambeni dio površine došlo je do ispravka površine tlocrtno u 6,62 m x 5,35 m (u površini se nalaze pregradni zidovi). Smanjenje tlocrtne površine pod kojom se nalazi stambeni dio potkrovlja došlo je zbog male visine prostora, te nije bilo funkcionalno proširivati stambeni dio potkrovlja na cijeli prostor potkrovlja, dok je ostali dio nefunkcionalnog dijela potkrovlja pregrađen te se fizički ne može u isti ući.

Očevidom na mjesta prijepora je vještak utvrdio glede prostora u suterenu da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini-garsonijeri, koja ima poseban ulaz, te se sastoji od kupaone i sobe s boravkom, te je garsonijera namještena, ima krevete, stol, hladnjak i uređenu kupaonu.

26. Na temelju druge pisane dopune nalaza i mišljenja, predane 22. siječnja 2024. (list 183-186), utvrđeno je da je očevidom na mjestu prijepora vještak utvrdio da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini-garsonijeri, koja ima poseban ulaz, te se sastoji od kupaone i sobe s boravkom. Garsonijera-stan je namješten, te ima krevete, stol, hladnjak, uređenu kupaonu. Vještak ostaje pri odabiru koeficijenta 1,0 za predmetni stan, a ne prihvaća predloženi koeficijent 0,5, jer je to koeficijent za spremišta. Vlasnik predmetnog prostora je nezakonito prenamijenio prostor spremišta u prostor garsonijere-stana. Garaža nije bila predmet očevida, te stoga nije izvršena izmjera i daljnja obrada. Podatak za garažu nalazi se u nalazu i mišljenju dipl. ing. grad. Žarka Željka pod posl. br. R1-20/2019 u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice.

27. Na temelju treće pisane dopune nalaza i mišljenja, predane 31. srpnja 2024. (list 213-216), utvrđeno je da je očevidom na mjestu prijepora vještak utvrdio da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini-garsonijeri, koja ima poseban ulaz, te se sastoji od kupaone i sobe s boravkom. Garsonijera-stan je namješten, te ima krevete, stol, hladnjak, uređenu kupaonu. Vještak ostaje pri odabiru koeficijenta 1,0 za predmetni stan, a ne prihvaća predloženi koeficijent 0,5, jer je to koeficijent za spremišta. Vlasnik predmetnog prostora je nezakonito prenamijenio prostor spremišta u prostor garsonijere-stana. Vlasnik stana je trebao prije izvršene promjene namjene prostora u stambeni dio zatražiti dozvolu za promjenu namjene prostora od nadležnog ureda.

28. Naposljetku, navedeni vještak je isto usmeno iznio, obrazložio i očitovao se na ročištu 7. studenoga 2024. (list 224 i 225), koji je iskazom u cijelosti ostao kod prethodno danog pisanog nalaza i mišljenja te tri pisane dopune istoga. Dopunjuje i pojašnjava da je očevidom utvrđeno da se radi o garsonieri te da ista sadrži sanitarni čvor, kao i kuhinju. U svezi tužiteljevih primjedbi glede očigledne razlike nalaza i mišljenja koji je izradio isti vještak te nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku Žarku Željku, upire da se je o istim razlikama očitovao u osnovnom nalazu i mišljenju odnosno zaključku istoga (list 134 i 135), kao i u pisanim dopunama istoga.

29. Navedeni pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. ŠU, kao i pisane dopune istoga te usmena izlaganja istoga i očitovanja na istaknute primjedbe, su u cijelosti prihvaćeni, ocijenivši ih sveobuhvatnim, uvjerljivim, nepristranim, objektivnim i stručnim, temeljenim na mjerodavnim ispravama, te dugogodišnjem vještačkom iskustvu u brojnim sudskim postupcima. Također, budući da su razjašnjene i otklonjene sve primjedbe, odnosno nije se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja niti bilo kakvi drugi nedostaci glede istog, odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanjem novog vještačenja na iste okolnosti povodom ustrajanja kod istaknutih primjedbi, kako je odlučeno raspravnim rješenjem od 7. studenoga 2024. (list 225).

30. Daljnji dokazi nisu izvedeni, jer isti dokazni prijedlozi nisu potrebiti, s obzirom da potonje ne može biti od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev. Stoga, nisu niti posebno cijenjeni ostali dokazi, poglavito sudska praksa na koje se pozivaju stranke u prilog svojih tvrdnji. Rješenjem s pripremnog ročišta 21. travnja 2021. (list 86 i 87) je određeno koji će se dokazi izvoditi kao mjerodavni za utvrđenje odlučnih činjenica (toč. I.), dok ostali dokazi nisu izvedeni, jer isto nije potrebito, budući da će drugim određenim dokazima predmet biti dovoljno raspravljen i utvrđene sve odlučne činjenice mjerodavne za donošenje odluke u ovom predmetu. Osim toga sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

31. Mjerodavno pravo za rješenje spornog odnosa su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV). Vlasnik stvari ima pravo tražiti predaju stvari od svakog tko posjeduje njegovu stvar, sukladno čl. 161. ZV-a. Nadalje, prava vlasnička tužba određena je čl. 162. ZV, koji propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (st. 1.), te da vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti (st. 2.), nadalje, da tuženik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokaže da je posjeduje, mora već samo zbog toga predati tu stvar tužitelju u posjed, ali zadržava pravo da stvar natrag zahtijeva vlasničkom tužbom; a tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tužitelja, odgovara za svu štetu koja iz toga proizlazi (st. 3.), kao i da tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari (st. 4.). Stoga, vlasničkom tužbom, rei vindicatio, vlasnik mora dokazati vlasništvo stvari, da se stvar koju traži nalazi u posjedu odnosno u faktičnoj vlasti tuženika, te identitet stvari (čl. 162. st. 2. ZV). Međutim, posjednik se može s uspjehom suprotstaviti vlasniku, ako ima pravo kojega ovlašćuje na posjedovanje te stvari (čl. 163. st. 1. ZV-a).

Tužitelj, kao jedan od suvlasnika nekretnine, ovlašten je temeljem odredbe čl. 37. st. 6. ZV-a glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasništva.

Osim toga, prema odredbi čl. 46. st. 1. i 2. ZV-a svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Isto tako svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjev koje može staviti vlasnik stvari. U ovom slučaju to znači da tužitelj, kao jedan od suvlasnika cijele nekretnine oznake zk.č.br. 8158/16, imao bi pravo prema drugim suvlasnicima, postavljati zahtjev na predaju u suposjed cijele nekretnine odnosno svih građevina položenih na predmetnim nekretninama. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZV-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Iz toga slijedi da je vlasnik posebnog dijela nekretnine, ujedno i suvlasnik cijele nekretnine u odgovarajućem suvlasničkom dijelu, pri čemu je isti i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade, odnosno nekretnine, a ti zajednički dijelovi nisu u zajedničkom vlasništvu svih vlasnika stanova u predmetnoj zgradi. Naime, čl. 9. st. 1. ZV-a propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišnoknjižna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a kada je više zemljišnoknjižnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Navedenom odredbom uvedeno je načelo jedinstva nekretnine u pravni sustav Republike Hrvatske, koje se primjenjuje od stupanja na snagu ZV-a, odnosno, od 1. siječnja 1997. Od dana stupanja na snagu navedenog Zakona se sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZV-a odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada, odnosno dijelova zgrada od pripadnosti zemljišta, treba tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. To znači da nakon stupanja na snagu citirane odredbe odluke sudova, bez obzira na kojem se propisu temelje, moraju prihvaćati navedeno načelo jedinstva nekretnine i ne mogu se u odnosu na pitanje prava vlasništva na nekretnini tumačiti tako da odstupaju od istog načela.

32. Dovodeći u svezu suglasne iskaze tuženice te svjedoka JU, GU i TU, koji se u cijelosti prihvaćaju kao životno logični i neposredno uvjerljiviji od iskaza tužitelja te svjedokinja SU i LU, s ostalim podudarnim pisanim dokazima, te poglavito očevidom na mjestu prijepora na ročištu 24. svibnja 2022., uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. grad. ŠU, te po potonjem izvedenim vještačenjem, utvrđeno je da na predmetnoj nekretnini-zk.č.br. 8158/16, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo), a iz kojeg proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno. Naime, ovdje je riječ o nekretnini- obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], koja je podijeljena u naravi, ali nije etažirana u zemljišnim knjigama, te svaki od suvlasnika posjeduje i koristi točno određeni dio nekretnine, u koji nitko od ostalih suvlasnika nekretnine nema pristupa, jer se radi o zasebnim odvojenim cjelinama. Tako tuženica nema pristup dijelu nekretnine-zasebnoj cjelini koju koristi tužitelj, niti obratno, tužitelj nema pristupa dijelu nekretnine-zasebnoj cjelini koju koristi tuženica. Stranke se nalaze u posjedu predmetne nekretnine na opisani način preko 60 godina. Vještačenjem je utvrđeno je da je tužitelj zk. suvlasnik cijele nekretnine u 9/48 dijela (19/100 dijela) što odgovara zatečenom stanju na očevidu i utvrđenju vještaka u 14/100+5/100=19/100 dijela, u naravi stana ST2 u prizemlju površine 66,90 čm i garsonijere u suterenu površine 25,13 čm, dok je tuženica zk. suvlasnica cijele nekretnine u 12/48 dijela (25/100 dijela) odnosno prema zatečenom stanju na očevidu i utvrđenju vještaka u 26/100 dijela, a koja je vlasnica stana u visokom potkrovlju i pripatka istom iznad istoga zatvorenog dijela potkrovlja koji je uređen kao stambeni prostor i čini dvoetažni stan u visokom potkrovlju i potkrovlju ukupne površine 119,64 čm, kao i garaže položene s uličnu stranu površine 14,39 čm. Naprotiv tužiteljevim tvrdnjama, ovdje utužene zasebne cjeline-potkrovni prostor površine 62,46 čm i garaža ne predstavljaju zajedničke dijelove cijele nekretnine zbog čega bi tužitelj, kao suvlasnik, imao pravo zahtijevati predaju istih u suposjed, već su utužene cjeline u vlasništvu i posjedu tuženice. To stoga što su tuženičin otac ČU i njegov brat VU sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju tijekom 1966. godine s ĆU (list 51-53) te su na taj način stekli pravo vlasništva na stanu na prvom katu s kojim je povezan i stan u mansardi (potkrovlju), te ujedno su stekli i garažu, spremište u podrumu i drugi dio podruma. Tuženičin otac je umro 1995. godine i od tada je tuženica započela stanovati u stanu u potkrovlju pa su oko 2005. godine gips pločama zatvorena vrata koja su izravno povezivala stan u prizemlju sa stubištem koje vodi do stana u potkrovlju. Stoga danas stan u prizemlju ima svoja zasebna vrata, dok su tik do istih vrata za ulazak u stubište koje vodi do vrata, odnosno stana u potkrovlju. Navedena dva stana (u prizemlju i u potkrovlju) su sada dvije zasebne cjeline. Tuženica je vlasnica stana u potkrovlju. Tuženičina sestra GU je vlasnica stana na I. katu. Tuženica i njezina obitelj su 1985./1986. g. uselili u stan na prvom katu i stan u potkrovlju te su od tada isključivi vlasnici i nitko drugi nema pristup navedenim stanovima. Tuženičini otac je sklopio s g. LU sporazum, kojim je tuženičin otac dobio dozvolu za uređenje ostatka prostora u potkrovlju, koji se inače prethodno koristio kao spremište i to isključivo u korist stana tuženičine obitelji u mansardi (potkrovlju), a istu suglasnost- dozvolu, je izdala ĐU, kako to proizlazi iz Izjave (list 7). IU i ĐU su 1956. g. sklopili s ZU dodatak kupoprodajnom ugovoru, kojim je NU dopustio korištenje dvije sobe i kuhinje na prvom katu, sve dok se ne oslobodi i ne omogući ulazak u stan u prizemlju te je tako korišteno do 1986. godine, kada je umro g. Đ, koji je bio stanar stana u prizemlju kojega je kupila obitelj ĐU. Stoga, ne postoji pravna osnova za korištenje potkrovnog prostora od strane obitelji ĐU. Tuženičin otac je od svih suvlasnika zatražio dozvolu za uređenje stana u potkrovlju. Tuženičina obitelj je 1986. godine uselila i isključivo koristi, kao posjednik i vlasnik, predmetnog stana na I. katu i potkrovlju, te garaže i spremišta u podrumu. Stoga obitelj ĐU od 1986. g. ne koristi utuženi potkrovni prostor, a isto tako niti garažu. Naime, 2017. godine pokušali su podjelu, kao razvrgnuće suvlasništva, te je sklopljen Međuvlasnički ugovor. Tuženica je ovdje tužitelju ustupila svoje spremište u podrumu, a isto je i gđa FU, koja ima stan u podrumu, također ustupila svoje podrumsko spremište te je ovdje tužitelj uredio predmetna podrumska spremišta u stambeni prostor. U etažnom elaboratu je utvrđeno da je tuženičin mansardni stan isključivo u potkrovnom prostoru, dakle u potkrovlju nema drugih posebnih dijelova. S predmetnim razvrgnućem nije se usuglasila SU, tužiteljeva sestra. Tijekom 2019. g. je tuženica izvela dogradnju te su iznad predmetnog mansardnog stana izgrađene dvije sobe na etaži više, svaka u površini 7 čm, dok u ostalim gabaritima nisu pratili stan u mansardi (visoko potrkovlje).

S obzirom na to, ne može se prihvatiti tužiteljev iskaz, poglavito u dijelu kojim tvrdi da se je tužiteljeva obitelj doselila s podosta stvari, a s obzirom da stan koji su kupili nije bio podoban za stanovanje tražili su od g. NU da im omogući korištenje dvije sobe u njegovom stanu na prvom katu, no kako to isti nije omogućio, tužiteljeva se obitelj smjestila u predmetnom potkrovnom prostoru i garaži. Predmetna obiteljska kuća sastojala se od stana u prizemlju, kojeg je kupila tužiteljeva obitelj, te stana na prvom katu, kojeg je vlasnik bio g. NU, dok su zajednički dijelovi od navedena dva suvlasnika bili zajedničko korištenje potkrovnog prostora, podruma i jedne garaže. Tužiteljeva majka ĐU je, nakon smrti tužiteljevog oca 1968. g., kao jedina vlasnica stana u prizemlju, dala u korist ČU, tuženičinog oca, suglasnost odnosno izjavu da mu dozvoljava gradnju u jednom dijelu predmetnog potkrovnog prostora, s time da je tužiteljeva majka zadržala pravo koristiti dio predmetnog potkrovnog prostora i to kosog dijela. Međutim, unatoč navedenoj izjavi, kao sporazumu suvlasnika, ČU je zauzeo cijelo potkrovlje i tako ga koristi do današnjeg dana. U predmetnoj obiteljskoj kući postoje samo dva stana, a nikako tri stana i tako je bilo od kupnje stana 1956. godine. Predmetno spremište od 25 čm u podrumu tužitelj nije preuredio u stambeni prostor. U navedenom spremištu ne stanuje nitko, već ga koristi samo tužitelj. Unatoč navedenom spremištu u podrumu od 25 čm, tužitelj je i nadalje zakinut za odgovarajuću površinu i to od 23 čm.

Naime, sam tužitelj navodi da je NU bio vlasnik cijele kuće koji je tužiteljevom ocu prodao stan u prizemlju te da je sada predmetna obiteljska kuća u [adresa], podijeljena među suvlasnicima po posebnim dijelovima, ali je se ne prihvaća tužiteljeva tvrdnja da je u stvarnosti uslijed predmetnog razvrgnuća suvlasništva tužitelj zakinut za 23 čm, te sada u predmetnoj obiteljskoj kući ima ukupno četiri stana: stan u suterenu koristi obitelj P, a vlasnik je gđa FU, zatim, stan u prizemlju u suvlasništvu tužitelja i njegove sestre SU, potom, dva stana na prvom katu kojih je vlasnici GU i njezina sestra, ovdje tuženica. Podijeljen je prvotno jedan stan na prvom katu, dok su stanovi na prvom katu povezani stubama sa stanom u potkrovlju, te osim navedenih stuba nema drugih stuba za potkrovlje. Tužitelj je dobio dio podruma i to kao spremište površine oko 25 čm, a kako bi se umanjio nedostatak površine koji tužitelj ima s obzirom na etažni elaborat izrađen za potrebe sudskog postupka.

Isto tako ne može se prihvatiti kao životno logičan iskaz svjedokinja SU, tužiteljev sestre i LU, tužiteljeve supruge, koje su očito zainteresirane za uspjeh tužitelja u sporu, poglavito u dijelu kojim svjedokinja SU tvrdi da je obitelj ČU prisvojilo dio potkrovlja, u površini 62,46 čm, a koji je predmet ove tužbe i povrh toga nisko potkrovlje koje je neovlašteno dograđen dio od strane obitelji DU. Nadalje, ne prihvaća se iskaz u dijelu kojim se navodi da ĐU, majka svjedokinje, je imala usmeni i pisani dogovor s obitelji Crc, kojim je Marija ĐU dozvolila obitelji DU posjedovanje i korištenje sobe s terasom u potkrovlju, a u zamjenu je obitelj DU dozvolila posjedovanje istog prostora po površini i to na prvom katu (treća etaža), no, neđutim, dio istog dogovora je bio da njezina majka ĐU zadrži u posjedu zajedničko posjedovanje i predmetnog prostora u potkrovlju, površine 62,46 čm, a što je predmet tužbe, koji je cijelo vrijeme obitelj ĐU zajednički koristila s ĆU, a potonji je predmetnu sobu s terasom u potkrovlju prepustio obitelji DU. Nadalje, ne prihvaća se tvrdnja da je tijekom 80-tih godina prošlog stoljeća, za vrijeme dok obitelj ĐU je bila odsutna, obitelj DU je neovlašteno prisvojila i dodala svojem stanu u potkrovlju i predmetni prostor u potkrovlju površine 62,46 čm te da je na isti način obitelj DU također prisvojila predmetnu garažu na prednjem dijelu dvorišta. Isto tako, ne prihavaća se navod iste svjedokinje da je potonja garaža bila zajednički korištena od strane obitelji ĐU i od strane ĆU, te da je ĐU po saznanju da je obitelj Crc neovlašteno prisvojila predmetni prostor u potkrovlju i predmetnu garažu, isticala obitelji DU da se radi o zajedničkim dijelovima nekretnine te da joj dopuste posjedovanje i korištenje istih. Ista svjedokinja navodi da se je odrekla u korist svojega brata, ovdje tužitelja, svojeg dijela predmetnog prostora u potkrovlju površine 62,46 čm i predmetne garaže. Ugovorom o kupoprodaji iz 1956. godine je njezin otac IU kupio 1/3 predmetne nekretnine, odnosno istim Ugovorom je IU u naravi kupio cijelo prizemlje. Nadalje, ne prihvaća se tvrdnja iste svjedokinje da je obitelj Crc tražila suglasnost od ĐU te je ĐU dala obitelji Crc suglasnost za uređenje, ali bez da zadiru u zajednički prostor u potkrovlju površine 62,46 čm, koji je ovdje predmet spora, dakle, bez suglasnosti ĐU, je obitelj DU prisvojila predmetni prostor u potkrovlju. Naposljetku, ista svjedokinja navodi da je predmetna obiteljska kuća izgrađena istovremeno kada i garaža na prednjem dijelu dvorišta, dakle 1939. godine. Nadalje, ne prihvaća se iskaz svjedokinje LU poglavito u dijelu kojim tvrdi da je prvotno dogovoreno između g. ĆU i ĐU podjela potkrovlja na način da je gledano s ulaza u potkrovlje i to na način da je s lijevu stranu potkrovlja položena jedna soba koju je posjedovao i koristio g. S, u sredini potkrovlja bila je jedna soba s balkonom koju su posjedovali obitelj ĐU i s desnu stranu je položen zajednički dio-soba koja je prolazna, a istu su zajednički koristili po navedenom dogovoru g. ĆU i obitelj ĐU. Međutim, odmah po useljenju obitelji DU u predmetnu kuću je g. DU zatražio i dobio od ĐU ključ od potkrovlja, a kako je g. DU obrazložio iz razloga da preuredi svoj dio potkrovlja. No, obitelj DU nije više vratila ĐU ključ potkrovlja te su prisvojili cijeli prostor u potkrovlju pa je tako stanje isto nepromijenjeno do današnjeg dana. Isto tako ne prihvaća se navod iste svjedokinje da kada je obitelj ĐU doselila na navedenu adresu, obitelj ĐU je u predmetnu garažu s ulične strane, kao jedina garaža, odložila sve svoje stvari u istu. Naime, sama svjedokinja iskazuje da nedugo nakon što je obitelj DU prisvojila predmetno potkrovlje kuće, obitelj DU je ujedno izbacila sve stvari obitelji ĐU iz iste garaže i ista obitelj je u isključivom posjedu garaže i to zadnjih 20-tak godina te da obitelj DU nije tražila suglasnost obitelji ĐU za izvođenje radova u potkrovlju kao niti za dograđeni dio potkrovlja.

33. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u suposjed predmetnih zasebnih cjelina nekretnine (u naravi potkrovlje i garaža), a koje isključivo tuženica drži u posjedu i odbija tužitelju predati suposjed istih.

34. No, tuženica je tijekom postupka dokazala da joj kao vlasnici isključivo pripada pravo na posjed predmetnih zasebnih cjelina nekretnine-potkrovnog prostora i garaže i to na način da iz posjeda predmetnih nekretnina isključuje tužitelja, kao suvlasnika cijele nekretnine te da iste zasebne cjeline ne predstavljaju zajedničke dijelove cijele nekretnine.

35. S obzirom na ovakva utvrđenja, svi ostali tužiteljevi navodi su posljedično ocijenjeni neosnovanim. Uzgred rečeno, tužitelj nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda pa se u ovom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP-a.

36. Stoga, u ovom slučaju kad tužitelj, kao suvlasnik cijele nekretnine, isključivo posjeduje i vlasnik je zasebnih cjelina (stan u suterenu i stan u prizemlju), koji zatečenim stanjem odgovaraju suvlasničkim omjerima prema zemljišnoj knjizi, dok tužitelj nije uspio dokazati ta utužene zasebne cjeline (potkrovni prostor i garaža) predstavljaju zajedničke dijelove cijele nekretnine-obiteljske stambene zgrade i dvorišta u [adresa], to tim više što nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova (etažiranje), dok tuženica kao vlasnica isključivo posjeduje ovdje utužene zasebne cjeline, dakle isti su nesporno u posjedu iste, nije svrsishodno i opravdano zahtjev tužitelja upraviti protiv tuženice za predajom u suposjed istih zasebnih dijelova nekretnine.

37. Ujedno, tužiteljevo pozivanje na izjavu tužiteljeve majke ĐU od 8. prosinca 1975. ne može biti opravdani razlog za zahtjev tužitelja na predaju u posjed predmetnih zasebnih cjelina nekretnine, a kojih je tuženica isključiva vlasnica i posjednica. Dakle, ne može se prihvatiti tvrdnja tužitelja da istim tužbenim zahtjevom tužitelj želi namiriti 23 čm za koliko je prema tužiteljevim tvrdnjama isti zakinut kao suvlasnik za odgovarajuću površine, već naprotiv, prema zatečenom stanju na očevidu tužitelj je vlasnik i posjednik zasebnih cjelina sukladno suvlasničim omjerima prema zemljišnoj knjizi. Stoga, upravo ovakvo postupanje tužitelja je protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao i dužnosti suradnje suvlasnika, radi ostvarenja i izvršavanja prava (su)vlasništva predmetnih nekretnina.

38. Slijedom navedeno, na temelju ovako utvrđenih činjenica, a s obzirom na sve okolnosti, te primjenom citiranih odredbi, utvrđeno je da je tužitelj zk. suvlasnik cijele nekretnine u 9/48 dijela (19/100 dijela) što odgovara zatečenom stanju na očevidu i utvrđenju vještaka u 14/100+5/100=19/100 dijela, u naravi stana ST2 u prizemlju površine 66,90 čm i garsonijere u suterenu površine 25,13 čm, dok je tuženica zk. suvlasnica cijele nekretnine u 12/48 dijela (25/100 dijela) odnosno prema zatečenom stanju na očevidu i utvrđenju vještaka u 26/100 dijela, a koja je vlasnica stana u visokom potkrovlju i pripatka istom iznad istoga zatvorenog dijela potkrovlja koji je uređen kao stambeni prostor i čini dvoetažni stan u visokom potkrovlju i potkrovlju ukupne površine 119,64 čm, kao i garaže položene s uličnu stranu površine 14,39 čm. Slijedom navedenog, proizlazi da su suvlasnici de facto podijelili predmetnu nekretninu na način da svaki od suvlasnika posjeduje zasebne posebne dijelove, premda de iure na istoj nekretnini nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova (etažiranje), opravdano tuženica uskraćuju tužitelju suposjed predmetnih zasebnih cijelina- potkrovnog prostora površine 62,46 čm i garaže na uličnom (prednjem) dijelu dvorišta, to tim više što iste cjeline ne predstavljaju zajedničke dijelove zgrade odnosno cijele nekretnine. Naime, predmetne zasebne cjeline-potkrovlje i garaža nalaze se u isključivom posjedu, odnosno u faktičnoj vlasti tuženice, koja je zk. suvlasnica predmetne nekretnine u 12/48 dijela, a što i odgovara zatečenom stanju s očevida od 24. svibnja 2022.

39. Zbog izloženog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev za predaju u suposjed predmetnih zasebnih cjelina nekretnine od tuženice, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

40. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

41. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT) i podnesaka od 20. siječnja 2021., 30. rujna 2022., 15. veljače 2023., 26. listopada 2022., 29. svibnja 2024. i 25. listopada 2023., od toga su priznata četiri obrazložena podneska (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 21. travnja 2021., 15. rujna 2021., 24. svibnja 2022. (očevid), 7. studenoga 2024., 25. veljače 2025. i 6. svibnja 2022. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška zastupanja na ročištima 25. ožujka 2021. i 6. lipnja 2024., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 2.300,00 EUR, uvećanog za PDV 25% (575,00 EUR). Ujedno je tužitelju valjalo priznati trošak očevida i vještačenja u ukupnom iznosu 543,87 EUR / 4.097,80 HRK, od toga 372,80 HRK za izlazak suda i 3.725,00 HRK za trošak vještačenja, jer je isto bilo neophodno za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Međutim, nije priznat trošak sastava podneska od 30. rujna 2024. u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR uvećanog za PDV 25%, jer isti ne prileži, niti je priznat trošak sudske pristojbe po određenju suda, jer isti zahtjev nije određeno postavljen, kako glede radnje, tako niti glede visine (čl. 164. st. 2. ZPP-a). No, ovako odmjereni parnični troškovi u sveukupnom iznosu 3.418,87 EUR, sa zatraženim zateznim kamatama, nisu dosuđeni tužitelju, s obzirom na neuspjeh istoga u sporu, kako je odlučeno pod toč. I. izreke presude.

42. Također je i tuženici valjalo odmjeriti troškove postupka, kao potrebite za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i sastava podnesaka od 25. ožujka 2021. i 15. studenoga 2022. (Tbr. 8./1. OT) te zastupanja na ročištima 21. travnja 2021., 15. rujna 2021., 24. svibnja 2022. (očevid), 7. studenoga 2024., 25. veljače 2025. i 6. svibnja 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 200,00 EUR, te troška sastava podneska od 28. veljače 2025. i 31. ožujka 2025., za svaku radnju u zahtijevanom iznosu 50,00 EUR (Tbr. 8./4. OT) i zastupanja na ročištima 21. siječnja 2021., 25. ožujka 2021. i 6. lipnja 2024., za svaku radnju u iznosu 50,00 EUR umjesto zahtijevanog iznosa 200,00 EUR (Tbr. 9./5. OT), dakle ukupno u iznosu 2.050,00 EUR. Stoga je tuženici valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.050,00 EUR, kako je odlučeno pod toč. II. izreke presude, dok je ostatak tuženičinog zahtjeva za naknadom parničnih troškova preko dosuđenog iznosa, valjalo odbiti kao neosnovan (toč. III. izreke presude).

43. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22.) su iskazane novčane vrijednosti, s obzirom na fiksni tečaj konverzije 7,53450 HRK / 1 EUR.

44. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

S u d a c:

Mario Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP-a).

DNA: - opun. tužitelja, uz rješenje o sud. pristojbi za presudu u iznosu 53,09 EUR i

- opun. tuženice.