REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj P Ob-78/2024-142

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu ovog suda Petru Matiću, u pravnoj stvari tužiteljice OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Goran Katić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Rigler, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 10. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da 4. etaža 104/1000 dijela kčbr. [katastarska čestica] za posebni dio zgrade i to: dvosobni stambeni prostor u potkrovlju zgrade lijevo ukupne neto površine 79,96 m2 u [adresa], upisano u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice OĐ iz [adresa] O 38, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis u zemljišne knjige i posjedovni list.

II. Nalaže se tužiteljici ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 11.040,56 eura (slovima: jedanaesttisućačetrdeseteuraipedesetšestcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne tope za tri postotna, sve u roku od 15 dana poena.

III. Zahtjev za naknadu troškova postupka tuženika u iznosu od 29.584,44 eura (slovima: dvadesetdevettisućapetstoosamdesetčetrieuraičetrdesetčetricenta) odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da su ona i tuženik živjeli zajedno od 1997. godine, da su 16. kolovoza 2002. sklopili brak, koji je razveden pravomoćnom presudom od 21. studenoga 2011. Nadalje, tužiteljica navodi da je prije zasnivanja zajednice s tuženikom, bila vlasnica stana kojeg je prodala 9. siječnja 1997. te, kad je započela zajednički život s tuženikom, taj život je prvotno sama financirala novcem od prodaje stana jer tuženik u to vrijeme nije radio. Stranke su započele zajednički život na adresi [adresa] u podstanarskom stanu kojeg je plaćala isključivo tužiteljica. Na istoj adresi su iznajmili lokal i otvorili ugostiteljski obrt [obrt] isključivo sredstvima tužiteljice, ali na ime tuženika. Kako je tuženik imao novčane dugove zbog kockanja, tužiteljica je s vremenom prodala automobil Hyundai Accent kako bi pokrila troškove, a novčanu pomoć je dobivala i od kćeri. Tijekom trajanja zajednice, tužiteljica je cijelo vrijeme radila s tuženikom u obrtu, a 2003. su zajednički kupili nekretnine koje su upisane na tuženika i to poslovni prostor u prizemlju zgrade desno ukupne neto korisne površine od 93,29 m2 u [adresa] pisano u zk. ul [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] i 4 etaža 104/1000 dijela čkbr. [katastarska čestica] za posebni dio zgrade i to: dvosobni stambeni prostor u potkrovlju zgrade lijevo ukupne neto površine 79,96 m2 u [adresa]. Stranke su zajednički uložili značajna sredstva u opremanje navedenih nekretnina koje su kupljene u roh bau stanju. Također, tužiteljica je tijekom trajanja bračne zajednice cijelo vrijeme radila u ugostiteljskom obrtu tuženika, neko vrijeme je bila prijavljena, ali za svoj rad nije dobivala plaću. Ona je zajedno s tuženikom sudjelovala u stvaranju dobiti koja je stečena za vrijeme trajanja braka i predstavlja bračnu stečevinu, a čiji iznos tužiteljici nije poznat, pa predlaže da se službenim putem pribave podatci o visini dobiti predmetnog obrta za vrijeme trajanja braka. Zbog svega, tužiteljica predlaže da sud utvrdi da predmetne nekretnine koje su ranije opisane predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis u zemljišne knjige i posjedovni list. Također, predlaže da se tuženiku naloži da s osnova bračne stečevine isplati tužiteljici 50% dobiti obrta za ugostiteljstvo [obrt] i to za razdoblje od 1. studenog 2007. do 21. studenog 2011. Predlaže da joj tuženik nadoknadi troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava da bi tužiteljica imala stan u [adresa], već je bila podstanar. Navodi da je tuženik nasljeđivanjem iza pok. oca stekao imovinu, između ostalog i stan u [adresa] kojeg je prodao te je od tako ostvarenih sredstava kupio predmetne nekretnine, odnosno ove nekretnine predstavljaju njegovu posebnu imovinu. Nadalje, napominje da se radi o nekretninama koje su opterećene hipotekama po osnovi kredita, ali i duga prema državi i u pogledu kojih se vode ovršni postupci. Osporava da bi stranke vršila nekakva ulaganja u predmetnu nekretninu i zbog svega predlaže tužbeni zahtjev odbiti i obvezati tužiteljicu da mu nadoknadi troškove postupka.

3. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica pojašnjava da su ona i tuženik u vrijeme dok su stanovali na adresi [adresa] bili u najmu dva caffe bara [obrt] 1 i Orion 2, da su plaćali najam 14.000,00 kn i otvorili obrt za ugostiteljstvo na ime tuženika, jer je u to vrijeme obrt mogao otvoriti samo onaj tko je imao ugostiteljsku školu. Tuženik je u navedeno vrijeme imao stari automobil marke Golf, dok je tužiteljica prodala svoj stan u [adresa] i imala novi automobil Hyundai Accent. S obzirom da su ovi prostori bili u derutnom stanju, stranke su vršile određena ulaganja i renoviranja. Nakon pet godina, kupili su prostor u [adresa] koji je bio u roh bau stanju te je za potrebe renovacije tužiteljica podigla kredit od 15.000,00 eura u Raiffeisenbank, a založni dužnik je bio tuženik, a navedeni tužiteljica i dalje otplaćuje. U odnosu na visinu prometa koju je ostvarivao putem obrta, navodi da su postojale dvije kase te se ne može utvrditi vjerodostojan promet, jer je tuženik jednu traku ispisivao za sebe, a drugu za poreznu prijavu poslije radnog vremena. Tužiteljica je cijelo vrijeme kontinuirano radila u navedenom kafiću, time da većinom nije bila prijavljena kao zaposlena.

4. Tuženik u daljnjem tijeku postupka navodi da je tužiteljica u vrijeme kad su se upoznali živjela kao podstanar u Velikoj Gorici te je imala novi Hyundai, ali nije imala novčanih sredstava. Osporava da bi ona financirala tuženika i da bi lokal bio otvoren isključivo njezinim sredstvima. Tuženik je, pak, od srednje škole bio stalno u radnom odnosu u ugostiteljstvu i zarađivao. U jesen 1997. je preuzeo mjesto voditelja u lokalu HĐ u [adresa] – Caffe bar Orion 1 te je neko kraće vrijeme taj lokal i vodio, a onda mu je ponuđeno da ga preuzme. Radilo se o uređenom i opremljenom prostoru i ulaganja u prostor nije bilo. Kada je vlasnik nekretnine 2003. prodao ove prostore, a novi vlasnik nije želio zadržati zakupce, tuženik je bio prisiljen tražiti novi prostor te je iz prodajne cijene naslijeđenog očevog stana u [adresa] kupio novi lokal u [adresa] za iznos od 50.000,00 eura te isti uredio za što je također iskoristio naslijeđena novčana sredstva u iznosu od otprilike 6.000,00 USD. Iz ranijeg prostora je iselio u minusu od otprilike 40.000,00 kn, a dugovi su se i dalje gomilali, pa je tuženik prodao kuću u [adresa], također nasljedstvo po ocu, što je utrošio na podmirivanje dugova, kredita, ovrha i sl. Nije točno da bi tužiteljica i dalje otplaćivala kredit, jer je tuženik predmetni kredit u cijelosti otplatio, što tužiteljici nije moglo ostati nepoznato.

4.1. U podnesku od 12. prosinca 2022. tuženik navodi da je predmetni stan u [adresa] u međuvremenu prodan u ovršnom postupku ovog suda poslovni broj Ovr-867/20, rješenjem o dosudi od 12. srpnja 2022. Stoga, tuženik više nije vlasnik predmetnog stana, pa se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Pojašnjava da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O- 1989/03 od 23. prosinca 2003. iza oca naslijedio stan u [adresa] na adresi [adresa]. Navedeni stan je prodao ugovorom o kupoprodaji od 27. siječnja 2004. za što mu je isplaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 64.000,00 eura te je iz tog iznosa kupio predmetni poslovni prostor u [adresa] za iznos od 50.000,00 eura. Pritom je ugovor o kupoprodaji za poslovni prostor sklopio 16. prosinca 2003., dok je kupoprodajnu cijenu isplatio nakon prodaje stana u [adresa] o čemu je prodavatelj poslovnog prostora izdao potvrdu s ovjerenim potpisom od 16. veljače 2004.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Samoboru od 21.11.2011. (str. 4 spisa), sporazum tužiteljice s GĐ (str. 5-6 spisa), potvrdu o prijavi prebivališta za tužiteljicu (str. 7, 280 spisa), presliku kupoprodajnog ugovora od 05.08.2000. i potvrdu od 9. kolovoza 2000. (str. 8-9, 123 spisa), potvrdu o imovnom stanju za tuženika (str. 14 spisa), stanje računa tuženika od 29. veljače 2012. (str. 15 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽĐ (str. 34 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27.01.2004. (str. 35-38 spisa), potvrde - tabularne isprave (str. 39-40 spisa), kopiju izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 41-44, 68 spisa), potvrdu o visini dohotka za tužiteljicu (str. 53, str. 61, 149, spisa), presliku osobne iskaznice za tužiteljicu (str. 54, 60, 79, 131 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o visini mirovine tužiteljice (str. 55 spisa), obavijest PBZ d.d. o mirovinskim primanjima tužiteljice (str. 62, 80-81 spisa), ugovor o kreditu od 15.09.2005. (str. 63- 67 spisa), potvrdu Zemljišnoknjižnog odjela Samobor od 12.05.2015. (str. 82, 152 spisa), uvjerenje Državne geodetske uprave (str. 83, 151 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka za tužiteljicu (str. 85 spisa), potvrdu o imovnom stanju za tužiteljicu (str. 86, 150 spisa), Očevidnik o redoslijedu plaćanja Fine za tužiteljicu (str. 87-89, 146- 148, 259-264 spisa), zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zadru od 13. kolovoza 2009. (str. 94 spisa), Izvadak iz matice vjenčanih (str. 95 spisa), popisni list (str. 96-97 spisa), vlasnički list (str. 98-99 spisa), teretovnicu (str. 100-101, 104-105 spisa), teretni list (str. 102-103 spisa), uvjerenje o prebivalištu tužiteljice (str. 113, 279 spisa), rješenje Grada Zagreba (str. 115 spisa), ugovor o kupoprodaji stana od 19.09.1995. (str. 117-119 spisa), izračun vrijednosti stana (str. 120 spisa), prijedlog za upis prava vlasništva (str. 121 spisa), uplatnice (str. 122 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova (str. 124 spisa), ugovor o kreditu od 14.09.2005. (str. 125-129 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Samoboru (str. 130 spisa), presliku osobne iskaznice za DĐ (str. 133 spisa), potvrdu o prijavi promjene adrese stanovanja (str. 134 spisa), podaci o zaposlenju DĐ (str. 135 spisa), potvrdu HZMO-a za DĐ (str. 136-137 spisa), presliku osobne iskaznice za NĐ (str. 138 spisa), podaci o zaposlenju za NĐ (str. 139 spisa), potvrdu HZMO-a za RĐ (str. 140-142 spisa), uvjerenje o prebivalištu za NĐ (str. 143-144 spisa), izvadak iz obrtnog registra (str. 158-159 spisa), presliku radne knjižice tuženika (str. 160-168 spisa), dopis Raiffeisenbank od 24.09.2015. (str. 180 spisa), stanje na štednoj knjižici Privredne banke Zagreb za ŽĐ (str. 181-182 spisa), potvrdu o visini dohotka za tuženika (str. 187-198 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 241-242 spisa), Potvrdu policijske postaje [adresa] od 30.11.2011. (str. 243 spisa), potvrda ovršnosti za ugovor o kreditu od 6. srpnja 2006. (str. 244-245 spisa), ugovor o kreditu od 06.07.2006. (str. 247-249 spisa), ugovor o prodaji od 04.07.2006. (str. 250-252 spisa), informaciju o ukupnom stanju potraživanja banke (str. 254 spisa), rješenje Općinskog suda u Samoboru od 20.03.2012. (str. 266-267 spisa), ugovor o kreditu (str. 268-272 spisa), ugovor o kreditu od 12.03.2004. (str. 273-277, 384-392 spisa), prijavu potpisa Zavodu za platni promet (str. 278 spisa), uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu (str. 279 spisa), presudu Prekršajnog suda u Samoboru od 20. srpnja 2009. (str. 281-284 spisa), obavijest o postupanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (str. 285-286 spisa), zapisnik od 10. srpnja 2007. pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (str. 287 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (str. 288 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanja predmeta Ministarstva unutarnjih poslova od 21.09.2006. (str. 289, 301 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova od 12.10.2006. (str. 290 spisa), rješenja Prekršajnog suda u Samoboru (str. 292-293, 294, 297-298, 299-300 spisa), domovnicu tužiteljice (str. 339 spisa), rodni list za tužiteljicu (str. 340 spisa), rješenje Grada Zagreba od 25.05.2018. (str. 341-342 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 366-371 spisa), ugovor o prodaji poslovnog prostora od 16.12.2003. (str. 372-376 spisa), ugovor o prodaji stana od 16.12.2003. (str. 377-381 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 382 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NĐ, FĐ (str. 90-91), HĐ (str. 202), KĐ (str. 209), IĐ (str. 232), UĐ, MĐ, VĐ, ĆĐ (str. 235) te saslušanjem stranaka.

6. Predmet postupka je utvrđenje bračne stečevine na nekretninama - poslovnom prostoru i stanu, obje nekretnine na adresi u [adresa], odnosno utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica navedenih nekretnina u ½ dijela što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis u zemljišnim knjigama i posjedovnom listu. Također, predmet postupka je i isplata 50% dobiti " [obrt]" Obrt [obrt] – vl. JĐ, [adresa], i to za razdoblje od 01.11.1997. sve do 21.11.2011. s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

7. U dosadašnjem tijeku postupka pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je nekretnina i to poslovni prostor u [adresa] bračna stečevina te je odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu koji se odnosi na isplatu 50% dobiti " [obrt]" Obrt [obrt] – vl. JĐ, [adresa], i to za razdoblje od 01.11.1997. sve do 21.11.2011. s pripadajućim kamatama, dakle u daljnjem tijeku postupka preostalo je za odlučiti predstavlja li nekretnina stan u [adresa] na adresi [adresa], koji je bio upisan kao vlasništvo tuženika, bračnu stečevinu stranaka.

8. Na temelju provedenog dokaznog, cijeneći sve dokaze sukladno odredbi iz čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 55/23 – dalje ZPP) sud je utvrdio relevantne činjenice iz kojih proizlazi da je preostali dio tužbenog zahtjeva osnovan u cijelosti

9. Sud je utvrdio da su stranke sklopile brak 16. kolovoza 2002. kako to proizlazi iz izvatka iz matice vjenčanih (str. 95 spisa) koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P2-891/11 od 21. studenog 2011.

10.1. Za vrijeme trajanja braka stranaka tuženik JĐ je kao kupac 16. prosinca 2003. sklopio Ugovor o prodaji poslovnog prostora s prodavateljem SĐ za nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Samoboru zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] – u naravi stambeno poslovna zgrada broj 41, [adresa], površine 357 m2 i dvorište površine 467 m2 upisane kao zk tijelo AI, s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela upisanog u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] – 122/1000 k. č. br. [katastarska čestica] za poseban dio zgrade i to u naravi poslovni prostor u prizemlju zgrade desno, ukupne neto korisne površine 93,29 m2 (str. 372-375 spisa).

10.2. Također, za vrijeme trajanja braka stranaka tuženik JĐ je kao kupac 16. prosinca 2003. sklopio Ugovor o prodaji stana s prodavateljem SĐ Bingula za nekretninu upisanu kod Općinskog suda u Samoboru zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od suvlasničkog dijela k. č. br. [katastarska čestica] – u naravi stambeno poslovna zgrada broj 41, [adresa], površine 357 m2 i dvorište površine 467 m2 upisane kao zk tijelo AI, s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela upisanog u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] – 104/1000 k. č. br. [katastarska čestica] za poseban dio zgrade i to u naravi dvosobni stambeni prostor u potkrovlju zgrade lijevo, ukupne neto korisne površine 79,96 m2 (str. 377-380 spisa).

11. Odredbom članka 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03 – dalje ObZ/03) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Članak 249. ObZ/03 propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. U članku 253. ObZ/03 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina te da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

12. U odnosu na nekretninu - poslovni prostor koji je predmet ovog postupka, kao i isplatu dobiti obrta " [obrt]", kao što je navedeno već je pravomoćno odlučeno tako da je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

13. U odnosu na drugu nekretninu – stan na adresi u [adresa] - utvrđeno je da je isti stan tijekom trajanja ovog postupka prodan kupcu Spin Global Consulting d.o.o. u ovršnom postupku ovog suda Stalna služba u Samoboru poslovni broj Ovr-867/20, dok je na temelju daljnjeg Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. studenog 2022. kao vlasnik nekretnine upisana OĐK. Navedeno proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga za navedenu nekretninu priloženog spisu na str. 366 do 371.

14. Međutim, isto tako iz zemljišno knjižnog izvatka za predmetni stan proizlazi da je na temelju tužbe upisana zabilježba spora pod brojem Z-1028/2012 od 15. ožujka 2012. i to povodom tužbe tužiteljice, ranije LĐ sada OĐ, protiv tuženika a koji parnični predmet se ranije vodio pod brojem P-28/12 Općinskog suda u Samoboru, a sada P Ob-294/2022 Općinskog suda u Novom Zagrebu, dakle upravo na temelju tužbe podnesene u ovoj pravnoj stvari.

15.1. Sukladno odredbi iz čl. 195. st. 1. ZPP-a nije spriječeno da se parnica među istim strankama dovrši ukoliko je za vrijeme trajanja parnice predmet spora otuđen. Dakle, u načelu zbog navedene promjene stranka ne gubi procesnu, ali gubi materijalnopravnu legitimaciju pa treba uskladiti postavljeni tužbeni zahtjev radi materijalnopravne osnovanosti.

15.2. Međutim, budući je tužiteljica još 15. ožujka 2012. imala u svoju korist upisanu zabilježbu spora kako to proizlazi iz do sada utvrđenog činjeničnog stanja te s obzirom na pravne učinke zabilježbe spora (članak 81. ranije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama - "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – ZZK/96 odnosno sada važećeg članka 86. Zakona o zemljišnim knjigama - "Narodne novine" broj 63/19, 128/22– ZZK/19) stranke unatoč provedenoj promjeni vlasništva predmetne nekretnine tijekom parnice nisu izgubile materijalno pravnu legitimaciju to tužiteljica u konkretnom slučaju nije bila dužna u skladu sa navedenom promjenom usklađivati istaknuti tužbeni zahtjev jer zabilježba spora ima upravo učinak da pravomoćno donesena presuda povodom zabilježbe tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu.

15.3. Također, treba naglasiti da je do otuđenja predmetne nekretnine došlo u ovršnom postupku (s tim da je kupac u ovršnom postupku temeljem pravnog posla potom predmetnu nekretninu prodao trećoj osobi) te da u tom ovršnom postupku a temeljem rješenja o dosudi ne treba odrediti brisanje zabilježbe spora upisane u zemljišnoj knjizi s ranijim prvenstvenim redom u odnosu na zabilježbu ovrhe (tako i zaključak pod točkom 3. sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-87/2022 od 11. ožujka 2022.).

15.4. Stoga, iako tuženik više nije upisan kao vlasnik, tužiteljica s obzirom na upisanu zabilježbu spora ima pravni interes utvrditi da je navedeni stan bračna stečevina stranaka, a sve s obzirom na obrazloženi doseg upisane zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini.

16. U konkretnom slučaju, sud je u dosadašnjem tijeku postupka utvrdio da je tužiteljica u svom iskazu potvrdila da je novac dobiven prodajom stana u [adresa] koji je tuženik naslijedio bio korišten za kupnju predmetnih nekretnina, a da je isplata kupoprodajne cijene za predmetni poslovni prostor uslijedila neposredno nakon što je tuženik prodao naslijeđeni stan (odnosno nekoliko tjedana kasnije), odnosno da je predmetni poslovni prostor plaćen upravo novcem što ga je tuženik dobio prodajom naslijeđenog stana pa je stoga utvrđeno da je poslovni prostor stečen vlastitom imovinom tuženika zbog čega taj poslovni prostor ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka.

17. Međutim, budući da je utvrđeno da je poslovni prostor stečen novcem koji je bio osobna imovina tuženika stečena nasljeđivanjem dakle, mimo zajedničkog rada za trajanja braka, ostalo je za utvrditi kako su stranke stekle drugu nekretninu, odnosno stan na istoj adresi.

18. Tuženik u svom iskazu navodi da je stan kupio kreditom za koji je kao zalog dao poslovni prostor, da je tužiteljičin sin dizao kredit radi podmirenja dugova, da je tužiteljica dizala kredit radi uređenja lokala te dodaje da je sva plaćanja izvršavao iz novca kojeg je zarađivao u obrtu [obrt] za koji tvrdi da je tužiteljica u njemu radila tri mjeseca.

19. S druge strane, tužiteljica u svom iskazu navodi da je kredit za kupnju stana podigao njezin sin koji je novac potom dao tuženiku, a iznos su njezinom sinu trebali vratiti njih dvoje zajedno što se nije dogodilo te je sin nastavio otplaćivati kredit.

20. Iz provedenih dokaza sud nedvojbeno zaključuje da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka.

21. Tuženikova tvrdnja da je stan kupljen kreditom kod Raiffeisen banke d.d. i da zbog toga stan nije bračna stečevina još sam po sebi nije dovoljna da bi se utvrdilo da stan nije bračna stečevina. Naime, tuženik bi u tom slučaju morao dokazati da je kredit otplatio imovinom koju je stekao na drugi način osim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, za što dokaze tuženik u konkretnom slučaju nije predložio. Štoviše, u svom iskazu navodi da je sva plaćanja izvršavao na temelju zarade stečene radom u obrtu " [obrt]".

22. Iz nesporne činjenice da je stan kupljen za vrijeme trajanja braka, a da je novac koji je dobio prodajom stana koji je njegovo nasljedstvo tuženik uložio u kupnju poslovnog prostora, za koji je pravomoćno utvrđeno da nije bračna stečevina, sud zaključuje da tuženik nije dokazao da bi i stan koji je predmet ovoga postupka stekao na pravnom temelju koji nije bračna stečevina.

23. Stranke su, naime u vrijeme stjecanja nesporno bile zajedno, i za vrijeme trajanja braka tuženik je na svoje ime stekao predmetni stan, a svojim iskazom niti priloženim dokazima nije na nedvojben način dokazao da bi i ta nekretnina, kao i poslovni prostor, bila njegova imovina stečena na drugom pravnom temelju osim radom za vrijeme trajanja braka. Naime, teret dokaza za tvrdnju da je imovinu stekla po drugoj pravnoj osnovi osim radom za trajanja braka u situaciji kad je imovina nesporno stečena za vrijeme trajanja braka je na strani koja to tvrdi, a to je u ovom slučaju tuženik.

24. Stoga, kad na temelju svih provedenih dokaza, primjenom članka 8. ZPP-a nije bilo moguće utvrditi da bi tuženik stan u [adresa] na adresi [adresa], stekao po kojem drugom pravnom temelju, osim radom za vrijeme trajanja braka, zbog čega sud o navedenom zaključuje temeljem pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. a ZPP, odnosno da tuženik činjenicu stjecanja po kojoj drugoj pravnoj osnovi nije dokazao, pa je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu ocijenjen kao osnovan, odnosno da stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka slijedom čega je u tužiteljičinom suvlasništvu u ½ dijela sukladno odredbi iz čl. 249. ObZ-a.

25. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u točki I. izreke.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a budući da su stranke djelomično uspjele u sporu.

27. U konkretnom slučaju postavljena su tri različita zahtjeva i to dva na utvrđenje prava vlasništva i jedan na isplatu neodređenog novčanog iznosa. Budući da je vrijednost predmeta spora određena u ukupnom iznosu od 92.905,97 eura (700.000,00 kn – list 11. spisa), a bez da je pobliže označeno na koji se dio zahtjeva odnosi koji iznos, to je sud uspjeh u sporu ocijenio uzimajući da sva tri dijela zahtjeva imaju jednaku vrijednost budući da niti jedan od zahtjeva nije označen u novčanom iznosu. Slijedom toga, budući da je tužiteljica već pravomoćno odbijena sa dva zahtjeva, a da je ovom presudom uspjela u sporu s trećim preostalim zahtjevom, to je tužiteljica u konačnici u sporu uzimajući u obzir sve zahtjeve uspjela s 33,33%, a tuženik sa 66,66%, pa je tužiteljica tuženiku dužna nadoknaditi trošak postupka u omjeru od 33,33% osnovanih troškova.

28. Tuženiku su primjenom odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav podnesaka od 03. svibnja 2013., 4. siječnja 2016., 25. ožujka 2016. 12. prosinca 2022., ukupno 4 obrazložena podneska, po 700 bodova za svaki (Tbr. 8./1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), za podneske, 25. studenog 2016. i 19. veljače 2022. po 100 bodova (Tbr. 8/3 u vezi Tbr. 7/1) za zastupanje na ročištima 16. prosinca 2014., 19. svibnja 2015., 14. rujna 2015., 18. studenog 2015., 26. siječnja 2016., 22. ožujka 2016., 26. travnja 2016., 8. lipnja 2016., 21. rujna 2016., 21. prosinca 2022., 21. ožujka 2023., 29. studenog 2023. i 10. travnja 2025. po 700 bodova (Tbr. 9/1 u vezi Tbr 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 14. svibnja 2013. i 15. veljače 2017. po 50 bodova za svako (Tbr. 9/5 u vezi Tbr 7/1 OT), za zastupanje na ročištima 20. travnja 2017. i 5. listopada 2017. i 13. veljače 2019. po 350 bodova za svako (Tbr. 9/2 u vezi Tbr 7/1 OT) ukupno 13250 bodova, odnosno 26.500,00 eura što uz pripadajući PDV od 6.600,00 eura ukupno iznosi 33.125,00 eura. Navedeni iznos opravdanih troškova zatim valja staviti u omjer uspjeha u sporu od 33,33% pa ukupan tuženikov osnovani trošak iznosi 11.040,56 eura

13.1. Zatezne kamate su određene primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

13.2. Tuženiku nisu priznati troškovi podneska od 9. travnja 2013. , 10. veljače 2015. 26. svibnja 2015. jer podnesaka s tim datumima nema u spisu, podnesaka od 22. rujna 2015. i 19. listopada 2015. jer sud smatra da nisu bili potrebni obzirom da je adrese predloženih svjedoka tuženik mogao dostaviti na ročištu 14. rujna 2015., kao i podneska od 17. listopada 2013, 8. ožujka 2016. i 19. prosinca 2022. jer se ne smatraju potrebnim za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP. Također, tuženik nisu priznati troškovi za sastav žalbe od 7. ožujka 2022. obzirom da isti nije uspio u žalbenom postupku, dok se sastav odgovora na žalbu od 30.1.2024. također ne smatra nužnim za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a. Stoga je u navedenom dijelu njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

13.4. Slijedom navedenoga je tuženiku valjalo priznati ukupan iznos troška od 11.040,56 eura, dok je ostatak od zahtjeva za trošak od 29.584,44 eura do ukupno zatraženih 40.625,00 eura valjalo odbiti kao neosnovan pa je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Sudac:

Petar Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.