REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

P-610/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Juraju Blažičko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri, u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 4. ožujka 2025. u nazočnosti KU, odvjetničkog vježbenika u zamjenu za punomoćnika tužitelja, e ŠU, odvjetničku vježbenicu u zamjenu za punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP), 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha u postupku koji se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalnom službom u Samoboru vodi pod poslovnim brojem Ovr-998/2024 i to radi naplate tražbine koju je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave, i to Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini."

II. Nalaže se tužitelju UU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku ERSTE & STEIRMAERKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, nadoknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao ovršenik temeljem Zaključka Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, posl. br. Ovr-998/2024 od 21. lipnja 2024. godine, upućeni da u roku od 15 dana od zaprimanja tog Zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku koji se pred Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalnom službom u Samoboru, vodi pod poslovnim brojem Ovr-9988/2024 i to zbog razloga koji su navedeni u Žalbi od 6. lipnja 2024., izjavljenoj protiv Rješenja o ovrsi, posl. br. Ovr-998/2024 od 6. svibnja 2024. godine kojim je radi ostvarivanja tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, određena ovrha na 858/10000 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, ZK odjela Samobor, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 15, opisane kao, k. č. br. [katastarska čestica],STAMBENA ZGRADA BR. 23 U UL. SVIBA i DVORIŠTE, površine 801 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to trosobnog stana u prizemlju oznake S3 i spremišta u podrumu oznake SPREM 03, ukupne neto korisne površine 61,04 m2. Tuženik je kao ovrhovoditelj pokrenuo predmetni ovršni postupak radi naplate tražbine koje je nastalo nakon što su tuženik i društvo LEORAH d.o.o. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5118592372 te nakon što su tužitelj, tuženik i društvo LEORAH d.o.o. sklopili Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, u kojem tužitelj ima ulogu kao protivnik osiguranja i vlasnik nekretnine na kojoj se zasniva založno pravo u korist tuženika. Tuženik je podnio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-998/2023. Tužitelj ističe kako je predmetna ovrha nedopuštena jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika – ovdje tužitelja (čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona). Tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja na temelju predmetne ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja, a ujedno je i predmetna tražbina prestala, te je nastupila zastara tražbine osigurane predmetnom ovršnom ispravom. Predmetni ovršni postupak u kojem tužitelj traži proglašenje ovrhe nedopuštenom je pokrenut na temelju ovršne isprave – someniziranog Sporazuma o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 4. veljače 2021. godine. Sklapanjem Sporazuma tuženik je ugovorio sredstvo osiguranja za ispunjenje Ugovora o kreditu koji je sklopio s društvo LEORAH d.o.o., kako je i navedeno pod II. Naime, u odnosu za društvo LEORAH d.o.o. doneseno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, posl. br.: St- 1646/2023 od 26. siječnja 2024. godine kojim je potvrđen Plan restrukturiranja u odnosu na dužnika LEORAH d.o.o. u predstečajnom postupku. Potvrđenim Planom restrukturiranja usklađena je i otplata tuženikovog potraživanja koji je predmet ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalnom službom u Samoboru koji se vodi pod posl. br.: 998/2024. Tuženik je navedeno potraživanje isključivo ovlašten potraživati u skladu s uvjetima iz Plana restrukturiranja, ono ne može biti predmetnom prisilne naplate u ovršnom postupku. Dodatno, tužitelji ističu kako tuženik nije ovlašten tražiti predmetnu ovrhu jer je u odnosu na predmetnu tražbinu zastupila zastara. Tužitelj osporavaju i visinu predmetne tražbine tuženika, navodeći kako stvarno stanje ne odgovara iskazanom, s obzirom da nije usklađeno s Planom restrukturiranja.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba od 08.07.2024. i u istoj postavljeni tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani. Tuženik, prije svega, ukazuje da nije sporno da je u predstečajnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnom službom u Karlovcu vodio pod posl.br. St-1646/23 nad glavnim dužnikom, društvom Leorah d.o.o., doneseno rješenje kojim se potvrđuje plan restrukturiranja, a koje je tužitelj dostavio u prilogu svoje tužbe. Međutim, predmetno rješenje ni na koji način ne utječe na pravo tuženika da pokrene i vodi ovršni postupak čije proglašenje nedopuštenim se traži tužbom, i to radi naplate svojeg potraživanja osiguranog ovršnom ispravom temeljem koje je predmetni postupak pokrenut, i to naplate istog u punom iznosu. Naime, tuženik prema glavnom dužniku, društvu Leorah d.o.o., ima potraživanje iz više ugovora o kreditu a potraživanja iz kojih se prijavio kao predstečajni vjerovnik u predstečajnom postupku posl.br. St- 1646/23. Osim što je u navedenom postupku tuženik bio predstečajni vjerovnik, isti je bio i razlučni vjerovnik. Kao razlučni vjerovnik, tuženik se odrekao prava na odvojeno namirenje i pristao da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja u odnosu na predmet razlučnog prava i tražbinu osiguranu Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnine od 27.02.2020., posl.br. OV-2444/20. U odnosu na predmet razlučnog prava i tražbinu osiguranu Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 04.02.2021., posl.br. OV-1685/21, a koji sporazum je ovršna isprava temeljem koje je pokrenut i vodi se ovršni postupak posl.br. Ovr-998/24, tuženik se nije odrekao prava na odvojeno namirenje i nije pristao da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja. Dakle, u odnosu na ovršnu ispravu i potraživanje osigurano istom (potraživanje iz Ugovora o kreditu broj: 5118592372) tuženik je ostao izvan plana restrukturiranja i predstečajnog postupka glavnog dužnika, te predmetni plan restrukturiranja ne utječe niti na potraživanje iz Ugovora o kreditu broj: 5118592372, niti na pravo tuženika da radi naplate istog pokreće i vodi ovršne postupke, kako na nekretninama glavnog dužnika koje su predmet razlučnog prava, tako i na drugim nekretninama na kojima je radi osiguranja naplate predmetnog potraživanja zasnovano založno pravo u korist tuženika, a što su upravo nekretnine koje su predmet ovršnog postupka posl.br. Ovr- 998/24. Osporava da bi potraživanje bilo u zastari.

3.Sud je tijekom postupka izvršio uvid u ovosudni spis Ovr-998/2024, Plan restrukturiranja Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1646/2023 (list 5-13), Prijava tražbine u predstečajni postupak (list 24-27).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj Zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, posl. br. Ovr-998/2024 od 21. lipnja 2024. godine, upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u postupku koji se pred Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalnom službom u Samoboru, vodi pod poslovnim brojem Ovr-998/2024.

5.1.Nije sporno da je Rješenjem o ovrsi ovoga suda posl. br. Ovr-998/2024 od 6. svibnja 2024. radi ostvarivanja tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, određena ovrha na 858/10000 idealnog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, ZK odjela Samobor, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], podul. 15, opisane kao, k. č. br. [katastarska čestica],STAMBENA ZGRADA BR. 23 U UL. SVIBA i DVORIŠTE, površine 801 m2, s kojim je suvlasničkim dijelom neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to trosobnog stana u prizemlju oznake S3 i spremišta u podrumu oznake SPREM 03, ukupne neto korisne površine 61,04 m2.

5.2. Nije sporno da je tužitelj kao založni dužnik jamčio navedenom nekretninom za tražbinu iz Ugovora o kreditu Ugovora o kreditu broj: 5118592372 od 4. veljače 2021. kojeg je sklopilo trgovačko društvo LEORAH d.o.o. Loborsko Završje kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, za iznos od 670.000,00 HRK, a obzirom da tražbina nije namirena pokrenut je ovršni postupak na nekretnini tužitelja kao založnog dužnika.

5.3.Nije sporno da je u predstečajnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnom službom u Karlovcu vodio pod posl.br. St-1646/23 nad glavnim dužnikom, društvom Leorah d.o.o., doneseno rješenje kojim se potvrđuje plan restrukturiranja.

6. Sporno je je li potraživanje tuženika prema tužitelju u zastari, odnosno ima li tužitelj pravo koje sprečava ovrhu.

7. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa obzirom je tuženikovo potraživanje iz Ugovora o kreditu broj: 5118592372, osigurano ovršnom ispravom i to Sporazumom o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 4. veljače 2021., a na temelju koje je i pokrenut predmetni ovršni postupak posl.br. Ovr-998/24, to se na predmetno tuženikovo potraživanje primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Stoga prigovor zastare nije osnovan.

8. Tužitelj tvrdi da tuženik svoju tražbinu radi naplate koje je pokrenut i vodi se predmetni ovršni postupak ovlašten naplatiti isključivo u skladu s uvjetima plana restrukturiranja glavnog dužnika, društva Leorah d.o.o., donesenog u predstečajnom postupku navedenog društva koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, Stalnom službom u Karlovcu pod posl.br. St-1646/23.

8.1. Međutim, tužitelj nije dokazao da bi potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja bilo obuhvaćeno planom restrukturiranja glavnog dužnika.

8.2. Upravo suprotno, iz Prijave tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku vidljivo je da je tuženik prijavio tražbine i to temeljem: - Ugovora o kreditu broj: 5117678024 od 27.02.2020. s pripadajućim aneksima od 04.02.2021., 10.03.2021. i 18.03.2022. i Ugovora o ustupu (regresu) tražbine radi ispunjenja u okviru Sporazuma o financiranju za izdavanje pojedinačnih jamstava financiranih iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova od 09.06.2023.,

- Ugovora o kreditu broj: 5118592372 od 04.02.2021. s pripadajućim aneksom od 18.03.2022. te

- Ugovora o kreditu broj: 5119056069 od 17.06.2021. s pripadajućim aneksom od 18.03.2022.,

8.3. Dakle, u pravu je tuženik kada navodi da tražbina koje je predmet ovršnog postupka u Ovr-998/2024 nije bila predmetom Plana restrukturiranja.

8.4. No da ona i jest prijavljena, temeljem odredbe čl. 340. Stečajnog zakona u svezi s odredbom čl. 62. st. 4. Stečajnog zakona rješenje o potvrdi stečajnog plana u stečajnom postupku ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu (st. 2.), kao i ako je neki vjerovnik namiren u većoj mjeri nego što bi imao pravo prema stečajnom planu, on nema obvezu vratiti primljeno (st. 3.).

8.5. Kako je tužitelj založni dužnik u odnosu na glavnog dužnika LEORAH d.o.o., Lobor, a potraživanje nije obuhvaćeno planom restrukturiranja glavnog dužnika, to svakako tuženik ima pravo voditi predmetni ovršni postupak u smislu prethodno citiranih odredbi.

9.Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da nema uvjeta proglasiti ovrhu nedopuštenom, jer tužitelj nema pravo koje bi sprječavalo ovrhu na predmetnoj nekretnini, sve u smislu odredbe čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. OZ-a, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci presude točka I.

10.Obzirom da su tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukadno visini predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT) tuženiku pripada pravo na naknadu troška koji se odnosi na: sastav odgovora na tužbu iznos od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), zastupanje na ročištu 24. ožujka 2025. iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT) sve uvećano za PDV od 25% na ovaj iznos od 100,00 EUR, ukupno 500,00 EUR, te je odlučeno kao u izreci presude, točka II.

10.1.Kamate na trošak određene su temeljem odredbe čl. 29. stavak 2. ZOO-a a teku od dana presuđenja do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

U Samoboru, 12. lipnja 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana dostave ove presude.

Rj

Dna Tužitelj po pun.

Tuženik po pun.

Izdvoji Ovr-998/2024

Kal. 30 dana