REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : Pn-8/2021.-36 .

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužiteljice ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grohovca 1, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Martićeva 71, Zagreb, OIB: 38922958547, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik iz OD Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4, radi naknade štete ( v.p.s. 7.963,37 eura) nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana. 30. travnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika te objave odluke dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, da tužiteljici ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos u visini od 4.747,50 EUR ( slovima: četiritisuće sedamstočetrdesetsedam eura i pedesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 6. prosinca 2019. godine pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje predhodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 7.963,37 EUR , kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547, da tužiteljici ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana nadoknadi troškove prouzročene ovim parničnim postupkom u iznosu od 551,37 EUR ( slovima: petstopedesetsedam eura i tridesetisedamcenti) , zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje predhodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tužiteljici ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB: 38922958547,nadoknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 eura ( slovima:dvjestoeura) . u roku od 15 dana s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate .

Obrazloženje

1.Tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika traži na ime naknade štete isplatu iznosa od ukupno 5.786,05 eura kao pravične novčane naknade, s osnove pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i za naruženje.

2. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na činjenici što je dana 30. lipnja 2019. u 2 sata na 0 km + 400 m , prve dionice ŽC 5125 Općine Punat, sudjelovala u prometnoj nesreći s jedne strane, a IP iz [adresa], s druge strane. IP je proglašena krivom za prometnu nesreću presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Kmp-58/19. Uslijed štetnog događaja tužiteljica je zadobila teške tjelesne ozljede. Istog dana, ubrzo nakon štetnog događaja, tužiteljica je hospitalizirana u KBC Rijeka, Klinika za kirurgiju, Zavod za traumatologiju. Razdoblje od nastanka štetnog događaja pa sve do operacijskog zahvata potrebno je posebno istaći iz razloga što za tužiteljicu to predstavlja jedan od najstresnijih životnih događaja koji je bio popraćen jakom fizičkom boli , jakim strahom za vlastiti život i jakim stupnjem duševne boli zbog naruženosti na mjestu ozljede. 2. srpnja 2019. tužiteljica je puštena na kućnu njegu s preporukom da hoda na štakama. Postoperacijski period obilježen je čestim posjetama i kontrolama pri KBC Rijeka, Klinici za kirurgiju te specijalističkoj ordinaciji fizikalne medicine i rehabilitacije s obzirom da je umjesto kućne njege odrađena fizikalna terapija. Tužiteljica je koristila usluge segmentalne masaže , a za simptomatsko ublažavanje bolova koristila je Fastum gel te lijek Skudex za bolove. Od 14. listopada 2019. pa do 4. studenog 2019. boravila je u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Opatiji. Tužiteljica je imala troškove zbog posjećivanja zdravstvenih ustanova u Rijeci, a njeno je prebivalište u [adresa] kao i troškove odlazaka na fizikalnu terapiju u Krk. Kod tužiteljice su ostale trajne posljedice zbog ozljede koje se nisu očitovale samo kroz trajanje i jačinu fizičkih boli, pretrpljeni strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nego i kroz sve nelagodnosti i troškove kojima je bila izložena tijekom liječenja kao i kroz sva ograničenja kojima će zbog naprijed navedenih tegoba biti izložena u budućnosti u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima. Od dana prometne nezgode tužiteljica i danas osjeća posljedice štetnog događaja posebno prilikom dužeg boravka u automobilu kao suvozač, rada za računalom, ležanju , pri obavljanju vježbi, obavljanju kućanskih poslova i općenito u svakodnevnom životu. Tužiteljica je 5. prosinca 2019. podnijela Zahtjev za naknadu štete od Triglav osiguranje d.d. Po odštetnom zahtjevu Triglav osiguranje d.d. isplatio joj je ukupno 34.827,60 kn/ 4.622,42 eura. Tim iznosom podmiren je iznos koji je tužiteljica potraživala na ime imovinske štete i odvjetničkog troška sastava odštetnog zahtjeva dok je preostali dio u visini od 7.705,03 kn/ 1.022,63 eura podmiren kao dio naknade neimovinske štete. Stoga tužiteljica ovim tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje razliku neuplaćenog iznosa na ime neimovinske štete. Tužiteljica je

precizirala tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke, uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je došla do iznosa od 6.808,68 eura. Budući da je tužiteljici sukladno odštetnom zahtjevu isplaćen iznos od 1.022,63 eura, tuženik je ostao dužan isplatiti još 5.786,05 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i dalje u postupku osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Navodi kako tuženik sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, priznaje pasivnu legitimaciju kao i činjenicu nastanka prometne nesreće od 30. lipnja 2019. , a priznaje i odgovornost za prometnu nesreću. Navodi kako je tuženik putem svog korespondenta za obradu i likvidaciju štete, Triglav osiguranja d.d. Zagreb, tužiteljici na ime naknade štete isplatio ukupno 34.827,60 kn. Tuženik tvrdi da su neosnovani navodi tužbe prema kojima je isplaćenim iznosom podmiren iznos na ime naknade imovinske štete i odvjetničkog troška , a da je preostali dio u visini od 7. 705,03 kn podmiren kao dio naknade neimovinske štete. Tuženik ističe kako je s osnova tjelesnih bolova isplaćen iznos 6.000,00 kn, s osnova pretrpljenog straha iznos od 4.800,00 kn, a s osnove trajnih posljedica iznos od 8.880,00 kn , s osnova duševnih boli zbog naruženosti iznos od 2. 500,00 kn, s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 2.250,00 kn, za troškove liječenja 2.383,54 kn, za izgubljenu zaradu 6.502,03 kn i za troškove puta iznos od 1.512,03 kn. Tuženik stoga ističe prigovor potpunog namirenja tužiteljice po svim osnovama proizašlim iz predmetne nesreće. Podredno, u odnosu na postavljeni zahtjev za naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, tuženik ističe da je visina neprimjerena karakteru zadobivenih ozljeda. Tuženik predlaže o parnici obavijestiti treću osobu : IP iz [adresa] ,zbog mogućnosti postavljanja naknadnog regresnog zahtjeva prema istoj.

3.1. Sud je o parnici obavijestio treću osobu , ali se ista nije očitovala.

4. U dokaznom postupku saslušana je tužiteljica, saslušani su svjedoci ZP i CP, provedeno je medicinsko vještačenje te su pročitane sve isprave u spisu.

5. Ocjenom svim provedenih dokaza, a na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud utvrđuje tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika te činjenica da je tužiteljica sudjelovala u prometnoj nesreći koju je skrivila treća osoba – IP iz [adresa].

7. Među strankama je sporna visina postavljenog zahtjeva budući da je tuženik istakao prigovor potpunog namirenja tužiteljice po svim osnovama proizašlim iz prometne nesreće. Tuženik smatra kako je isplata tužiteljici sukladna važećoj sudskoj praksi i samim time je tužiteljica u cijelosti namirena.

8. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" br. 35/05, 41/08125/11, 78/15 i 29/18 dalje : ZOO) propisano je da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, time da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako utvrdi da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravično novčanu naknadu neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Imajući u vidu zakonske odredbe i sporne okolnosti tj. visinu štete, provedeno je medicinsko vještačenje.

10. Iz nalaza sudskog vještaka dr.sc. Nikole Gržalja proizlazi da je tužiteljica kao sudionica prometne nezgode dana 30. lipnja 2019. zadobila ozljede : kontuzija desnog ramena, prijelom donjeg dijela desne palčane kosti i prijelom unutarnjeg i stražnjeg maleola lijevog gležnja. Navedeno predstavlja višestruke ozljede tijela od kojih prijelom donjeg dijela desne palčane kosti i prijelom regije lijevog gležnja predstavljaju tešku tjelesnu povredu. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je liječenje tužiteljice završeno 23. ožujka 2021. , dakle 632 dana po predmetnoj nezgodi te su po završetku liječenja zaostale posljedice koje su u direktnoj uzročno – posljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u spomenutoj prometnoj nezgodi. U spomenutom periodu tužiteljica je u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 30. travnja 2020. i u razdoblju od 29. siječnja 2021. do 11. ožujka 2021. bila nesposobna za rad i nalazila se na bolovanju. Tijekom cijelog razdoblja liječenja tužiteljica se pridržavala danih uputa o istom.

11. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz vještaka. Ustraje kod prigovora potpunog namirenja tužiteljice smatrajući kako to proizlazi i iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja. Tuženik tvrdi kako je tužiteljici isplatio pojedine iznose za pojedine osnove ( točka 3. obrazloženja ). Međutim, iz priloženih isprava koje su dostavljene u spis ne proizlazi da je tuženik posebno naveo koji iznos se odnosi na koji vid štete odnosno nema nikakve specifikacije već je naveden samo ukupni iznos namirenja. Radi se dakle o paušalnim navodima tuženika .

12. Tužiteljica je na nalaz vještaka imala primjedbi pa je on saslušan na ročištu 24. ožujka 2025. Vještak je u cijelosti ustrajao kod svog nalaza i mišljenja. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti vještak je objasnio da je uzeo u obzir zanimanje tužiteljice te utjecaj ozljeda na njeno zdravstveno stanje i buduće zapošljavanje te da bi ograničenja koja se sada očituju kod tužiteljice odgovarala smanjenju opće životne aktivnosti od 10 %. Također, u odnosu na pretrpljeni strah vještak je pojasnio da se vještak služi i daje svoje mišljenje na osnovu priložene medicinske dokumentacije iz sudskog spisa. U medicinskoj dokumentaciji nema podataka o liječenju od strane psihijatra kao niti o korištenju anksiolitika pa stoga ne može dati ocjenu povrede psihičke sfere.

13. Tužiteljica je u podnesku od 25. travnja 2025. precizirala tj. postavila konačni zahtjev. Tako potvrđuje kako je tuženik po njenom odštetnom zahtjevu isplatio joj ukupno 4. 622,42 eura, a to da se odnosilo na trošak imovinske štete i odvjetničkog troška dok je preostalim dijelom od 1. 022,63 eura podmiren samo dio naknade neimovinske štete. Visina neimovinske štete bi sukladno nalazu vještaka iznosila 6.808,68 eura kojem iznosu treba oduzeti 1.022,63 eura pa je tuženik tužiteljici dužan još 5.786,05 eura. Sud prihvaća ovakav način obračuna jer kako je već navedeno, tuženik nije, prilikom isplate tužiteljici, posebno specificirao isplatu.

14. Tužiteljica je u stranačkom iskazu potvrdila koje je ozljede zadobila u nesreći. Nakon nesreće auto je počela voziti u proljeće 2020. godine , a raditi je počela u šestom mjesecu iste godine. Vozeći se po mjestu na kojem se nesreća dogodila ( cestom iz [adresa] u [adresa] ) osjetila bi strah i osjećala kao da auto iz suprotnog smjera ide u njeno vozilo. Imala je traume i noćne more. Govorila je o bolovima, a sud se uvjerio i u izgled ožiljka na lijevoj nozi. Tužiteljica navodi kako ju noga boli svako jutro kada se probudi i tako dok se ne razgiba, a prilikom svake duže šetnje ili trčanja noga u gležnju natekne.

15. Svjedokinje ZP i CP su majka i sestra tužiteljice. Potvrdile su kakvo je bilo stanje tužiteljice nakon prometne nesreće te iz njihovih iskaza proizlazi da je tužiteljica trpila jake bolove, da ju je i danas strah voziti noću te da joj noga otiče kod svake promjene vremena ili dužeg kretanja.

16. Analizom svih provedenih dokaza sud utvrđuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada zbog povede prava osobnosti u iznosu od 4. 747,50 eura, jer iznos od 1.022,63 eura sigurno nije dovoljan kada se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja i zaostale posljedice koje tužiteljica trpi. Tužiteljica je u podnesku kojim je precizirala tužbeni zahtjev , specificirala iznose naknade imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH iz 2002. godine , koji su izmjenama iz 2020. povećani za 50 %. Tužiteljica je međutim u tom podnesku pogrešno iznose povećala za 100 % umjesto za 50 %.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan. Stoga je imajući u vidu nalaz vještaka odlučeno da bi tužiteljici s osnove pretrpljenih fizičkih bolova i nelagodnosti tokom liječenja pripadao iznos od 1. 124, 83 eura, imajući u vidu činjenicu da tužiteljica do danas osjeća bol u nozi kod promjene vremena kao i kod malo dužeg trčanja ili hodanja. S osnova straha tužiteljici je priznat iznos od 2. 654,46 eura , a kod utvrđenja visine sud je u obzir uzeo i ostale okolnosti slučaja kao npr. činjenicu da je tužiteljica i godinu dana nakon događaja, kad je počela putovati na radno mjesto u Punat, prolazeći po cesti na dijelu na kojem se nesreća dogodila , znala osjetiti strah tj. imala bi osjećaj kao da vozilo iz suprotnog smjera ide u njeno vozilo. S osnova duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti tužiteljici pripada iznos od 1. 493, 13 eura te zbog naruženosti iznos od 497,71 euro ( što je ukupno 5.770,13 eura od kojeg iznosa treba oduzeti 1.022,63 eura koji dio je isplaćen na temelju odštetnog zahtjeva izvan suda pa je konačni iznos 4.747,50 eura). Iznosi su priznati unutar iznosa na koje upućuju Orijentacijski kriteriji građanskog odjela Vrhovnog suda RH te iznosi ne predstavljaju puku matematičku formulu već je sud vodio računa o svim okolnostima slučaja. Na dosuđeni iznos priznata je zatezna kamata od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva koji je tužiteljica podnijela 5. prosinca 2019. ( članak 1103. ZOO-a), a na temelju odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Tužiteljica je tužbom tražila naknadu štete u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn / 7.963,37 eura. Podneskom od 25. travnja 2025. tužiteljica je smanjila tužbeni zahtjev. Tuženik je predložio da sud taj podnesak ne uzme u obzir jer nije dostavljen sukladno odredbama čl. 299. a. ZPP-a. Sud je podnesak prihvatio jer je njime tužiteljica postavila konačni zahtjev, a sam tuženik se o njemu i očitovao. Tako tuženik navodi da je tužiteljica ustvari djelomično povukla tužbu čemu se tuženik izričito protivi. Smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe ( tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela od 26. travnja 2021. ). Prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je u ovom postupku valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice kako je on postavljen u tužbi.

18. Utvrđujući tužbeni zahtjev djelomično osnovanim sud je od utuženog iznosa koji je bio 7. 963, 37 eura, tužiteljici dosudio 4.747,50 eura što je 60 % od traženog iznosa. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. U preostalom dijelu tužbeni je zahtjev neosnovan o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

19.O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a. , a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje: OT) . Tako su tužiteljici priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 200,00 eura prema tbr. 7.t.1., za sastav podneska od 28. svibnja 2021. 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., za ročišta 28. ožujka 2023. i 29. siječnja 2025. za svako po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. , za podneske od 12. veljače 2025. i 25. travnja 2025. za svaki pod 200,00 eura prema tbr. 8.t.1. i za ročište 30. travnja 2025. 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. OT-a, kao i PDV od 25 % na navedene iznose . Tužiteljici je priznat trošak izrade nalaza i mišljenja u iznosu od 600,00 eura te trošak radi pristupa vještaka na ročište u iznosu od 217,70 eura te trošak sudskih pristojbi na tužbu 63,04 eura i na presudu 126, 09 eura sukladno Tarifi sudskih pristojbi. Stoga je tužiteljici ukupno priznat iznos od 2. 756,83 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za pristup na ročište 24. ožujka 2025. jer je taj trošak priznat tuženiku. Tužiteljica je u parnici uspjela s 60 %, a tuženik s 40 % pa se oduzimanjem manjeg od većeg iznosa dolazi do 20 % troškova što je 551,37 eura. O troškovima je odlučeno kao u točki III. presude.

20. Tužiteljica se nije na vrijeme očitovala o nalazu vještaka nego je to učinila naknadno nakon ročišta 29. siječnja 2025. na kojem je ročištu tužiteljica saslušana. Radi toga vještak je pozvan radi usmenog iznošenja nalaza na ročište 24. ožujka 2025. Stoga trošak tog ročišta ide na teret tužiteljice jer se ono ne bi moralo održati da je na vrijeme dostavila očitovanje na nalaz vještaka pa bi vještak bio saslušan na ročištu 29. siječnja 2025. kao i sama tužiteljica. Tuženik je stoga tražio naknadu troška pa mu je priznat trošak za pristup na ročište 24. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura prema tbr. 9.t.1. , a na temelju odredbi čl. 156. ZPP-a. Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. presude.

U Krku 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.