Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pn-127/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 15. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Krunoslava Glokovića, odvjetnika u Županji, te tuženika osobno sa punomoćnikom Hrvojem Miličevićem, odvjetnikom u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati pravičnu novčanu naknadu sa naslova neimovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 2.123,59 eura (slovima: dvije tisuće stotinu dvadeset tri eura i pedeset devet centi) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe tj. 3. studenog 2021. pa do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kao i sa dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete (troškovi liječenja) preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 5.143,01 eura.

II. Nalaže se tuženiku AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.162,75 eura (slovima: dvije tisuće stotinu šezdeset dva eura i sedamdeset pet centi) u roku 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa troška, a do ukupno zatraženog iznosa od 2.837,55 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 8-K-59/2020-5 od 9. kolovoza 2021. utvrđeno odnosno dokazano da je tuženik osuđen radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela na štetu tužitelja - teškom tjelesnom ozljedom opisanom i kažnjivom po čl. 118 st. 1. Kaznenog zakona, a sve na i pod uvjetima kako je to detaljnije opisanom samom kaznenom presudom. Stoga smatra da je aktivna i pasivna legitimacija nesporna, kao i krivnja i odgovornost tuženika za nanesene ozljede tužitelju koje su pobliže utvrđene pravomoćnom kamenom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 8-K-59/2020-5 od 9. kolovoza 2021. (čl. 12 st.3. Zakona o parničnom postupku). Nadalje navodi da je tužitelj kritične zgode zadobio teške tjelesne ozljede, osobito tu ističe ozljedu prijeloma nosne kosti, zbog čega i dan danas ima i trpi znatne posljedice, odnosno konkretno otežano disanje, naruženost (nos zakrivljen, trajni otis), uz trajne bolove, a očekuje ga i operacija sa neizvjesnim ishodom i rezultatom. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime fizičkih boli isplati iznos od 10.000,00 kn, na ime straha 6.000,00 kn, na ime duševnih boli zbog smanjenje životne aktivnosti ( od najmanje 10%) 11.250,00 kn, za naruženost (srednji stupanj - vro uočljiva trećima pri bliskim kontaktima) 11.000,00 kn, odnosno ukupno na ime neimovinske štete iznos od 38.250,00 kn, te na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja i u vezi s liječenjem 500,00 kn, odnosno na ime imovinske i neimovinske štete potražuje ukupni iznos od 38.750,00 kn/5.143,0 eura, kao i da naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja i dopune istog, podneskom od 27. prosinca 2022. (list 44 i 45 spisa) tužitelj je uredio i konačno postavio i specificirao tužbeni zahtjev na način da na ime neimovinske štete umjesto iznosa od 38.250,00 kn/5.076,65 eura, sada potražuje iznos od 23.500,00 kn, dok na ime imovinske štete i nadalje potražuje 500,00 kn/66,36 eura, odnosno potražuje ukupni iznos od 5.143,01 eura, a podneskom od 12. travnja 2024. (list 93 i 94 spisa) tužitelj je samo navedeni iznos od 23.500,00 kn preračunao u eure, tako da na ime imovinske štete potražuje iznos od 3.118,99 eura, a na ime imovinske štete iznos od 66,36 eura, odnosno tužitelj na ime imovinske i neimovinske štete potražuje ukupni iznos od 3.185,35 eura.

3. Tuženik se protivio ovakvom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva (list 46 spisa).

4. Čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku) propisano je da tužitelj može povući tužbu, bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, st. 2. citirane zakonske odredbe propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, te da, ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

5. U smislu citirane odredbe, ako se tuženik upustio u raspravljanje u glavnoj stvari, i kada se tuženik protivi povlačenju tužbe bez odricanja od tužbenog zahtjeva, tada se ne treba donijeti rješenje o povlačenju tužbe, već se o tužbenom zahtjevu mora odlučiti presudom. Ovo stoga što već i sama uskrata pristanka tuženika na povlačenje tužbe ima za posljedicu obvezu suda da donese presudu na temelju koje će tužbeni zahtjev biti odbijen, a radi se o svojevrsnoj (sui generis) procesnoj presudi, koja se donosi već zbog samog izostanka pristanka tuženika na povlačenje tužbe. (presuda Županijskog suda u rijeci poslovni broj Gž-3701/2015 od 3. Prosinca 2015., te odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3559/88 od 31. siječnja 1989., PSP 42/137), stoga je valjalo odbiti tužitelja preko zatraženog iznosa štete od 5.143,01 eura, sukladno članku 193. Zakona o parničnom postupku.

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je nesporno da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj K-59/2020 od 9. kolovoza 2021. proglašen krivim radi kaznenog djela, da je tužitelj zadobio ozljedu prijeloma nosne kosti, ali da smatra da je tuženik postupao u nužnoj obrani i tužitelj je bio taj koji se isprovocirao napad, da je tuženik bio pasivan u kaznenom postupku, ali da se sukob nije dogodio krivnjom tuženika, da je tuženik kritičnog dana radio kao konobar, a tužitelj je bio gost u lokalu. Da je sukladno članku 1100. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da nadoknadi parnične troškove.

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 8 K-59/2020-5 od 9. kolovoza 2021. (list 4 do 6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7 do 11), osobni zdravstveni karton tužitelja (list 83 do 87), izradom pisanog nalaza i mišljenja po medicinskom vještaku dr. ŽZ od 17. studenog 2022. (list 39 do 40 spisa), te njegovo pisano očitovanje od 25. ožujka 2024. (list 90 spisa), kao i saslušanjem navedenog vještaka na ročištu od 2. listopada 2024., te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika kao parničnih stranaka, dok drugih dokaza nije bilo.

8. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je tužbeni zahtjev djelomično usvojen, a djelomično odbijen, na način kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke ove presude.

9. Među stranama je nesporno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 8-K-59/2020-5 od 9. kolovoza 2021., tuženik proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela na štetu tužitelja - teške tjelesne ozljede opisane i kažnjive po čl. 118 st. 1. Kaznenog zakona, a na štetu tužitelja,

- nesporna je aktivna i pasivna legitimacija, kao i činjenica da je tužitelju nanesena tjelesna ozljede od strane tuženika.

10. Sporno je da li je tuženik isključivo odgovoran za nastalu štetu tužitelju, ili je šteta nastala kao posljedica toga što se tuženik branio od napada tužitelja, odnosno da li je tuženik postupao u nužnoj obrani, pa je stoga dakle sporan istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti od strane tuženika.

11. Na okolnost nastanka štetnog događaja saslušani su tužitelj i tuženik kao parnične stranke.

12. Tužitelj BZ je u svom iskazu naveo da je kritičnog dana između 6 i 7 sati ujutro došao u caffe bar Pandora u [adresa], gdje je tuženik radio kao konobar, te je naručio piće koje mu je on poslužio, a kako stanuju u istoj ulici (udaljeni smo nekih 5 do 6 kuća) rekao je i tuženiku da i sebi uzme piće, htio ga je počastiti i obratio sam mu se riječima: "Uzmi i sebi komšo", na što mu je on opsovao mater i rekao da oni nisu nikakve komšije, tužitelj mu je rekao da ne psuje, on mu je još jednom opsovao mater, tada mu je tužitelj uzvratio jednakom psovkom. U jednom trenutku tuženik je donio flašu sa pivom, izašao iza šanka, došao do tužitelja, te ga nogom udario u prsa, a kako je sjedio na barskoj stolici od udarca je pao, a tuženik mu nije dao da se ustane, nastavio ga je i dalje udarati nogama po stomaku, tada ga je nogom udario u predio glave kod nosa i slomio mu nos, tužitelj je vidio da ga je tuženik izvukao van i kafića na ulicu i nakon što se pro budio vidio je jednog starijeg čovjeka koji je bio kod njega i pomagao mu. Budući da se prethodno večer čekala Nova godina, on je Novu godinu dočekao kod svoje sestre u [adresa] gdje je konzumirao pivo, popio je između nekih 6 i 7 piva od po 0,5 l, a smatra da je bio svjestan bez obzira na konzumaciju piva svega što se događa oko njega, a također i kada je došao u kafić u kojem je radio tuženik. U vrijeme štetnog događaja bio je star 33 godine, te sam bio težak oko 80 kg, a visok sam 162 cm. Ne zna da li je tuženik konzumirao alkohol, no on je tužitelju djelovao kao da je pod utjecajem nečega, ne zna dali alkohola ili nečega drugoga. Ne zna točno koliko je tuženik tada imao godina, zna samo da je on mlađi od tužitelja i to otprilike 5 do 6 godina, on je od tužitelja viši (no ne zna točno koliko je visok), ali misli da je on lakši od tužitelja. Smatra da ja uopće nije bilo čim isprovocirao tuženika, jedino što mu je ponudio da popije pićem i nazvao ga susjedom, a sada što je tu njega moglo uvrijediti ne zna. Sa tuženikom nije u lošim odnosima bio, niti prije štetnog događaja, nisu se družili, ali su se poznavali budući da žive u istoj ulici i pozdravljali su se, dakle od prije nema bilo kakvih "nerazriješenih računa" s tuženikom. Odgovorio je da tuženik i on nisu susjedi, nego tuženik i tužiteljev djed stanuju u istoj ulici pa se odatle znaju, a prije štetnog događaja nije tuženika napadao, udarao, nije ga napadao, niti fizički, niti verbalno, niti bilo što prema njemu poduzimao; bio je miran i nije ugrožavao javni red u lokalu. Naveo je da je tuženik njega u nos udario nogom, da on nije fizički napao tuženika, a tuženik mu nije dao da se ustane, tako da niti nije mogao tuženika napasti. Vezano za troškove liječenja navodi da je kupovao vitamine Plivit C, Natural E Solgar, koje mu je kupovala supruga, koje je pio ujutro i navečer, a u trajanju između 6 i 7 mjeseci, a mjesečno za kupovinu ovih vitamina bilo mu je potrebno između 50,00 eura i 55,00 eura. Ove vitamine preporučio mu je piti njegov liječnik primane zdravstvene zaštite. Kupovao je kremu – mast koje su imale svrhu bržeg saniranja posljedica naruženosti, ne može se sjetiti imena, niti jedne kreme – masti, iste je koristio oko godinu dana, a misli da je godišnje potrošio između 4 i 5 ovih krema odnosno masti, a one su koštale oko 15,00 eura do 20,00 eura po komadu, a i korištenje ove kreme mi je preporučio također moj liječnik. Kupovina ovih vitamina i kreme ne ide na teret HZZO i ja sam ih morao sam plaćati. Naveo je da nikada prije štetnog događaja nije imao problema sa nosom odnosno curenjem nosa i infekcijama.

13. Tuženik OZ u svom iskazu navodi da osporava nastanak štetnog događaja na način kako ga je tužitelj interpretirao sudu. Pojašnjava da je tužitelj već od ranije i to oko 12,00 sati 31. prosinca 2019. bio u caffe baru Pandora u kojem je tuženik radio kao konobar, naručio piće, koje je platio, on mu je ostavio kusur koji on nije uzeo, otišao je u drugi dio lokala, odnosno cijelu večer je boravio u disku, a tuženik ga je upozorio na kusur i rekao mu da ga uzme, na što je tužitelj rekao da je to baš lijepo što mu to rekao, da to nije očekivao, da bi se oko 8,00 sati 1. siječnja 2020. našao uz šank, na kojem je tuženik radio kao konobar, i počeo se tuženiku obraćati riječima "Šta si ti bolji od mene?", tuženik mu je rekao da sjedne, on ga je napao, počeo je vikati, nekih 15 do 20 minuta je to trajalo, tuženik je pokušao smiriti situaciju, pokušao je razgovarati s njim, ali je on bio vidno alkoholiziran i u iznimno pijanom stanju, te ga ja nije uspio urazumiti, u jednom trenutku tuženiku se obratio ružnim riječima; "Nabijem te na k…. i tebe i mater i cijelu obitelj", tuženik je u tom trenu radio obračun novca od prethodne večeri, tužitelj je krenuo prema tuženiku s ciljem da ga udari, on tuženika nije uspio udariti, pa ga je krenuo ponovno udariti, što je tuženik ponovno uspio izbjeći, ali po tužiteljevom ponašanju i pogledu vidio je da "nije uračunljiv", tada ga je tuženik udario i ponovno odgurnuo i on je pao dolje, nakon što je tužitelj pao tuženik je ostao za šankom, tužitelj se sam ustao i otišao van, te je vidio da je njemu krvav nos. Zna da je udario jednom tužitelja i to šakom, ali ne zna u koji dio tijela, a tuženikova reakcija je bila refleksna, jer je micao tužitelja. U vrijeme štetnog događaja tuženik je bio star 23 godine, visok oko 180 cm, a težak oko 75 kg; zna da je tužitelj niži od tuženika, no znatno je teži. Prigodom samog dolaska u lokal smatra da je tužitelj bio ali pod lakšim utjecajem alkohola, a tuženik ga je poslužio sa 2 piva, no da li je on nešto pio u međuvremenu i prije štetnog događaja to mu nije poznato, no u vrijeme samog štetnog događaja dakle 1. siječnja 2020. oko 8,00 sati on bio vidno alkoholiziran, čak po mišljenju tuženika možda i pod utjecajem nekih drugih opijata. Smatra da tužitelja nije isprovocirao, niti mu se ružno obraćao prije samog štetnog događaja. Tužitelja poznajem od ranije no samo iz viđenja, te nemaju nikakvih nerazriješenih računa od prije, a odgovara da smatram da je tužitelj incidentna osoba, da je on imao i prije napada na druge osobe, te da je to sve zavedeno u njegovoj kaznenoj evidenciji. Odgovara da je tužitelj njega pokušao udariti, no to nije uspio, ga je možda malo okrznuo. Odgovara da je kritične zgode ja konzumirao alkohol i to pivo, no nije bio alkoholiziran u visokom stupnju, nego onoliko koliko je to bilo dozvoljeno, budući da se prethodnu večer čekala dočeku Nova godina.

14. Iz iskaza parničnih stranaka proizlazi da svjedoka očevidaca štetnog događaja nije bilo, a iskazi parničnih stranaka različiti su u dijelu u kojem se navodi što je prethodilo štetnom događaju, budući da tužitelj navodi da on nije izazivao, niti izazvao tuženika, da mu se nije obratio ružnim riječima, vrijeđao ga i psovao, dok tuženik navodi suprotno tome, kao i da se branio od "napada" tužitelja.

15. Kako nije bilo svjedoka štetnog događaja, a iskazi parničnih stranaka su po pitanju okolnosti koje su prethodile štetnom događaju dijametralno suprotni, kako bi provjerio istinitost ovog dijela njihovih iskaza, sud je jedino mogao izvršit uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima poslovni broj KO-DO-513/2020, u kojem je na okolnost počinjenja kaznenog djela - na okolnost nastanka štetnog događaja i onoga što mu je prethodilo saslušan tuženik kao okrivljenik. Uvidom u navedeni spis Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima utvrđeno je da je iskaz tuženika u dijelu u kojem se navodi što je prethodilo štetnom događaju istovjetan iskazu tuženika koji je dan u ovom parničnom postupku, dakle da se tužitelj ponašao čudno, da je bio alkoholiziran, da je vikao na tuženika i vrijeđao ga, da se tuženik bojao za sebe, ali i za novac za koji je bio zadužen radeći kao konobar za šankom, da ga je tuženik upozoravao da prestane, da ga je tužitelj htio udariti, što mu nije uspjelo, da je imao ponovo pokušaju udaranja tuženika, te da je tada tuženik u cilju da se obrani odgurnuo tužitelja koji je pao na pod.

16. Imajući u vidu navedeno, da je iskaz tuženika istovjetan kao onaj koji je on dao u okviru postupka koji se provodio kod Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima, sud mu je u djelu u kojem se navodi što je prethodilo štetnom događaju poklonio vjeru kao istinitom i vjerodostojnom, a nasuprot tome u tom dijelu nije mogao pokloniti vjeru iskazu tužitelja, zato što je on u potpunosti drugačiji od iskaza tuženika, zato što on nije ničim dokazan. Ovdje je potrebno napomenuti da je s obzirom na to da je tužitelj očito bio u vidno alkoholiziranom stanju upitno i da li je tužitelj stoga bio sposoban svjedočiti na okolnost onoga što je štetnom događaju prethodilo, odnosno upitno je da li se istog on mogao sjećati i dosljedno interpretirati.

17. Dakle, imajući u vidu ovakve iskaze parničnih stranaka, te da je sud u cijelosti poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu koji se odnosi na okolnosti koje su prethodile štetnom događaju, sud zaključuje da je tužitelj pridonio štetnom događaju time što je on došavši u lokal u kojem je radio tuženik u vidno alkoholiziranom stanju, isprovocirao tuženika, vikao na tuženika i obraćao mu se ružnim riječima, odnosno psovao ga, čime je pridonio nastanku štetnog događaja, a njegov doprinos istom po stavu suda iznosi 20%. Iako radnje tuženika čine glavni uzrok nastanku štete, jer tuženik nije smio udariti tužitelja (iako ga je tužitelj napadao, psovao i vikao, pa čak i pokušao udariti), jer, iako je tužitelj pokušao udariti tuženika, tuženik nije trebao udariti tužitelja, nego je trebao vratiti mu istom mjerom, pokušati urazumiti tužitelja na drugi način, a ne gurati ga i udariti, a imajući u vidu da je i sam tuženik bio alkoholiziran, no očito i po slobodnoj ocjeni suda, u manjoj mjeri nego tužitelj (imajući u vidu da na okolnost stupnja alkoholiziranosti sudionika štetnog događaja nije izveden nikakav dokaz), pa je sud o ovome odlučio na temelju slobodnog sudačkog uvjerenja.

18. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelju je sud odredio ukupni doprinos nastanku štete od 20%, a tuženiku 80%.

19. S obzirom na sve navedeno tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju u smislu čl. 1054. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom da je šteta nastala za vrijeme važenja istog, razmjerno svojoj krivnji.

20. Na okolnost visine i obujma štete sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. ŽZ.

21. Iz medicinske dokumentacije tužitelja, kao i iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. ŽZ, vidljivo je da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio više ozljeda i to: tupi udarac u glavu i lice, te prijelom nosnih kostiju uz pomak ulomaka. Što upućuje na to da je ozljeda prijelom nosnih kostiju sa pomakom-teška tjelesna ozljeda. Zbog utvrđenih ozljeda vještak zaključuje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 4 dana, bolove lakog intenziteta u trajanju od 20 dana.

22. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. ŽZ tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja do prijama u bolnicu i medicinskog zbrinjavanja, te sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju do 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju do 5 dana, lakog intenziteta u trajanju do 15 dana.

23. Vještak dr. Vjekoslav Čuljak je stava da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 5%, a imajući u vidu da se radi o zaostalom deformitetu nosa i otežanom disanju kroz lijevu nosnicu, 24. Pregledom tužitelja navedeni vještak je utvrdio da je kod tužitelja zaostala naruženost lakog stupnja.

25. Vezano za troškove liječenja i u vezi s liječenjem, liječnik je naveo da smatra da nije bilo troškova liječenja koje je tužitelj morao sam snositi, odnosno da nije bilo dodatnih troškova liječenja.

26. Na ovakav nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koji se temelji na pregledu i iscrpnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja, tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, no imao je određena pitanja za vještaka vezano za troškove nabave odnosno kupnje krema i masti koje je tužitelj kupovao u slobodnoj prodaji, dok je tuženik imao primjedbi i pitanja za medicinskog vještaka.

27. U vezi podneska tuženika od 14. ožujka 2021., da iz priložene medicinske dokumentacije tužitelja koja je priložena uz tužbu nije razvidno da bi tužiteljeve ozljede bile prijelom nosnih kostiju uz pomak ulomaka. Očitujući se na primjedbe tuženika podneskom od 25. ožujka 2024. (list 90 spisa) medicinski vještak navodi, da se u spisu nalazi se RTG nalaz glave i nosnih kostiju učinjen 1. siječnja 2020.u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci, koji je potpisan od spec. radiologije dr. NZ, koje glasi multifragmentarna fraktura nosnih kosti uz pomak ulomaka. Da je tužitelja 2. siječnja 2020. pregledao spec. otorinolaringologije dr. JZ, koji je u svom nalazu potvrdio dg: prijeloma nosnih kostiju, RNS (rinoskopija) deformacija septuma nosa u lijevo. Th: Nasonex, spray u nos, hipertonična otopina u nos, hladni oblozi. Tuženik tvrdi da eventualna začepljenost lijeve nosnice ne potječe od štetnog događaja od 1. siječnja 2020. U praksi je uobičajeno da nakon prijeloma nosnih kostiju sa pomakom, kao učestala posljedica zaostaje začepljenost nosnice. Tuženik smatra da tužitelj povodom ozljede od 1. siječnja 2020. nije mogao zadobiti deformitet nosa, a isti je mogao nastati od nekog ranije događaja prije ili poslije spornog događaja, te smatra da je potrebno izvršiti uvid u zdravstveni karton tužitelja. Da je vještak izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja u kojem nije evidentirana ozljeda nosa prije ili poslije spornog događaja. Da je naruženost koja je zaostala kod tužitelja lakog stupnja vrlo uočljiva trećim osobama.

28. Na raspravnom ročištu od 2. listopada 2024. (list 99 spisa), a vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 14. ožujka 2024. . navodi da se na iste već pisano očitovao u svom očitovanju od 25. ožujka 2024. kod kojeg ostaje u cijelosti. Radi svega naprijed navedenog u cijelosti ostajem kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 17. studenog 2022. i očitovanja od 25. ožujka 2024., te drugo nemam što iskazati. Na upit tuženika da li se začepljenost nosa i problemi s disanjem, kao što je to navedeno da je kod tužitelja, mogu pojaviti i zbog nekih drugih uzroka, a ne zbog ozljede koju je tužitelj naveo da je dobio u štetnom događaju odgovara da se navedene smetnje mogu javiti i kod infekcija gornjih dišnih puteva, običnih prehlada, ali su oni onda kratkotrajni i prolaznog karaktera, a kod tužitelja to nije bio slučaj, te će on vrlo vjerojatno tijekom cijelog života imati povremene smetnje takve vrste zbog krivog zarastanja nosne pregrade. Na upit tužitelja vještak odgovara da nije našao u zdravstvenom kartonu da je tužitelj imao od ranije smetnje vezano uz disanje.

29. Na ovako dodatno usmeno i pisano obrazloženi nalaz i mišljenje parnične stranke nisu imale primjedbi, pa ga tim više sud drži vjerodostojnim, objektivnim i stručnim i prihvaća ga u cijelosti.

30. Cijeneći da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu i trpio bolove kako su naprijed opisani, mišljenje je suda da tužitelju za kvalifikatornu okolnost pretrpljenih fizičkih bolova primjerena naknada iznosi 530,89 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 20% (odnosno iznos od 106,17 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 424,72 eura.

31. Imajući u vidu nalaz i mišljenja medicinskog vještaka mišljenje je suda da je za kvalifikatornu okolnost pretrpljenog straha primjerena naknada iznos od 265,45 eura. Sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 20% (odnosno iznos od 53,09 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 212,36 eura.

32. Imajući u vidu nalaz i mišljenje medicinskog vještaka po pitanju smanjenja životnih aktivnosti koje ukupno iznose 5%, sud je za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 796,34 eura, no sud je i ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 20% (odnosno iznos od 159,26 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 637,08 eura. Ovdje je potrebno napomenuti da smanjenje životne aktivnosti kao posebna osnova za naknadu štete zbog duševnih boli obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je on ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao. Pod ograničenjima se razumije i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima, a taj oblik štete u pravilu je trajnog karaktera.

33. Imajući u vidu stupanj naruženosti koja je preostala kod tužitelja nakon prometne nezgode, a koju je utvrdio medicinski vještak, sud tužitelju za ovu kvalifikatornu okolnost primjerenom naknadom smatra iznos od 1.061,78 eura, no sud je ovaj iznos smanjio za doprinos tužitelja od 20% (odnosno 212,35 eura), te je tužitelju dosudio iznos od 849,43 eura.

34. Dakle, sud je dosudio tužitelju na ime pravične novčane naknade po osnovi neimovinske štete ukupni iznos od 2.123,59 eura.

35. Vezano za troškove liječenja tužitelj je u svom iskazu naveo da je kupovao vitamine Plivit C, Natural E Solgar, koje mu je kupovala supruga, koje je pio ujutro i navečer, a u trajanju između 6 i 7 mjeseci, a mjesečno za kupovinu ovih vitamina bilo mu je potrebno između 50,00 eura i 55,00 eura. Ove vitamine preporučio mu je piti njegov liječnik primane zdravstvene zaštite. Kupovao je kremu – mast koje su imale svrhu bržeg saniranja posljedica naruženosti, ne može se sjetiti imena, niti jedne kreme - masti, iste je koristio oko godinu dana, a misli da je godišnje potrošio između 4 i 5 ovih krema odnosno masti, a one su koštale oko 15,00 eura do 20,00 eura po komadu, a i korištenje ove kreme mi je preporučio također moj liječnik. Kupovina ovih vitamina i kreme ne ide na teret HZZO i ja sam ih morao sam plaćati. Naveo je da nikada prije štetnog događaja nije imao problema sa nosom odnosno curenjem nosa i infekcijama.

36. Na raspravnom ročištu od 2. listopada 2024. (list 98 do 99 spisa) vještak se dodatno očitovao vezano za troškove liječenja tužitelja i u vezi sa troškovima liječenja, navodeći kao što je to već naveo u svom nalazu i mišljenju tužitelj nije imao troškove liječenja koje je morao sam snositi. Na navode tužitelja da se vještak očituje prije svega vezano za troškove nabava tj. kupnje krema i masti koje je tužitelj kupovao u slobodnoj prodaji (na poseban upit tužitelj navodi da se ne može očno očitovati koje kreme i masti je koristio u svrhu bržeg saniranja posljedica naruženosti, zatim vitamine skupine A, C i E radi bržeg saniranja prijeloma nosa, te općenito opravka, a u kojim troškovima ne sudjeluje HZZO), vještak je naveo da je za sve što pomaže tužitelju u liječenju, tužitelj trebao imati recept ili preporuku liječnika, što tužitelj nije imao, a vezano za ove vitamine i kreme za zacjeljivanje ožiljaka i rana navodi da isto tužitelju nije bio neophodno, jer nisu doveli do ubrzanog saniranja prijeloma kosti nosa. Smatra da su tužitelju za liječenje bile potrebne samo kapi za nos, lijekovi protiv bolova i lokalno hladni oblozi, a ovo sve što tužitelj spominje za to nema nikakvog računa odnosno dokaza u spisu, niti po vještaku opravdanja za korištenje istih.

37. Imajući u vidu ovakav nalaz i mišljenje vještaka po pitanju troškova liječenja i u vezi s liječenjem, sud isti i u tom dijelu također prihvaća, te smatra da nije osnovan zahtjev tužitelja za dosudu troškova liječenja kako on to navodi, budući da vještak smatra da su tužitelju za liječenje bile potrebne samo kapi za nos, lijekovi protiv bolova i lokalno hladni oblozi, da ovo sve što tužitelj spominje u svom iskazu za to nema nikakvog dokaza u spisu, niti po vještaku je bilo čim opravdano korištenje istog, pa je stoga tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova liječenja u iznosu od 66,36 eura.

38. Radi svega izloženog, temeljem čl. 1095. st. 1. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, a uz primjenu čl. 19. Zakona o obveznim odnosima presuđeno je kao u izreci.

39. Na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu sukladno čl. 1103. i čl. 1086., u vezi sa čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, pa mu je sud dosudio zateznu kamatu na neimovinsku štetu od 4. studeni 2021. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, kako je to tužbom zatraženo, a po stopi određenoj po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2., a u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, kojoj su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postupku koji je preostao nakon navedenog obračuna postupka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

41. Primjenjujući naprijed navedenu odredbu, a obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 3.185,35 eura, to proizlazi da je s obzirom na uspjeh u pogledu visine zahtjeva, tužitelj kojem je ovom presudom dosuđen iznos od 2.123,59 eura, tužitelj uspio sa 80%, a tuženik sa 20%.

42. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporavao i osnovu zahtjeva, to proizlazi da je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 90% (tužitelj 100%+80%=180%:2=90%); a tuženik 20%+0%=20:2=10%), a tuženika10%.

43. Nadalje, od uspjeha postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj 90%), oduzet je uspjeh postotka stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik 10%), te se i na taj način dolazi do razlike od 80% (90%-10%=80%).

44. Utvrđujući iznos pojedinih i ukupnih troškova tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, sud je istom kao nužne i potrebne priznao, a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), a koje se sastoje u sastavu tužbe, zastupanja na 5 ročišta (od 20. rujna 2022., 21. ožujka 2023., 2. listopada 2024., 14. siječnja 2025. i 15. svibnja 2025.), sastava 2 obrazložena podneska (od 27. prosinca 2022. i 12. travnja 2024.), svaka radnja po 100 bodova, što ukupno iznosi 800 bodova, te pripadajući porez na dodanu vrijednost 200 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova, a što preračunato u eure imajući u vidu vrijednost visine odvjetničkog boda iznosi 2.000,00 eura.

45. Od ovog iznosa tužitelju je priznato 80% od tih troškova, odnosno onaj iznos koji odgovara postupku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, pa mu je odmjerena naknada troška u iznosu od 1.600,00 eura

46. Pored toga, tužitelju je još u cijelosti priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 96,89 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,69 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužitelju iznose 2.162,75 eura.

47. Iskazivanje dosuđenoga iznosa u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

48. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na oglasnoj e-ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku i odredbom Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć, stoga je o trošku odlučeno kao pod točki II. izreke ove presude.

U Županji 12. lipnja 2025.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji,

2. Tuženik po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji.