REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-820/2023-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Srđanu Sessa, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I-tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa HT, zaposlenica I-tuženika i protiv II-tuženika USTANOVA ZOOLOŠKI VRT GRADA ZAGREBA, Zagreb, Fakultetsko dobro 1, OIB: 69262261098, kojeg zastupa zaposlenik II-tuženika ŽT, uz prisustvo umješača na strani II-tuženika – CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa NT, zaposlenica umješača, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2025., s danom objave 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 i II-tuženiku USTANOVA ZOOLOŠKI VRT GRADA ZAGREBA, Fakultetsko dobro 1, Zagreb, OIB: 69262261098 solidarno isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., Heinzelova 70, Zagreb; OIB: 23759810849 iznos od 1.607,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na od dana 09.02.2022. godine pa do 31.12.2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.424,71 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 313,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj ističe da se 16. siječnja 2022. godine u Zagrebu, na kolniku Zelene magistrale kod broja 54 dogodila prometna nezgoda na način da je FT upravljao motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] te je dolaskom do prethodno opisanog mjesta pred njegovo vozilo neočekivano istrčala divljač (srna) u slijed čega je došlo do udara na vozilo te je na vozilu nastala materijalna šteta. Vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja. Tužitelj je po polici osiguranja društvo Impuls leasing d.o.o. na ime štete na vozilu isplatio iznos od 1.607,01 EUR-a. U mirnom postupku tužitelj se obratio I-tuženiku odnosno njegovom osiguravatelju no njegov zahtjev je bio odbijen. Tužitelj je isti zahtjev uputio i II-tuženiku no također je i njegov zahtjev odbijen. Tužitelj smatra da su I-tuženik i II-tuženik odgovorni za nastanak štetnog događaja te predlaže sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 1.607,01 EUR-a sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2023. ističe da tužitelj nije dokazao da je imao uvjete za isplatu utužene tražbine te osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. Nadalje I-tuženik ističe da u konkretnom slučaju ne postoji dokaz da je šteta nastala udarom divljači na vozilo osiguranika tužitelja te u tom smjeru I-tuženik osporava dinamiku nastanka štetnog događaja. I- tuženik ističe da su na predmetnoj dionici postavljeni prometni znakovi "divljač na cesti" te da je shodno tome osiguranik tužitelja bio dužan prilagoditi svoju vožnju uvjetima na cesti. I-tuženik također ističe da je na istoj dionici također postavljen i znak ograničenja brzine do 30 km/h te je osiguranik tuženika dužan prilagoditi svoju brzinu sukladno navedenom prometnom znaku. I-tuženik također ističe da je isplatu osiguranine izvršio društvu Impuls leasing d.o.o. a da prethodno nije utvrdio dinamiku, nastanak te uzrok štete na predmetnom vozilu. I-tuženik također ističe budući da je sporna šteta nastala izvan lovišta u prostoru gdje je ustanovljenje zakonom zabranjeno kao i provođenje lova odnosno lovačkog oružja na udaljenosti manje od 300 m od naselja ne postoji odgovornost I-tuženika kao lovoovlaštenika. Slijedom navedenog I-tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Zaključno osporava uzročno- posljedičnu vezu uslijed postupanja tuženika i nastanka sporne štete te I-tuženik osporava dospijeće utuženog iznosa. Slijedom navedenog I-tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu od 13. lipnja 2023. ističe da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da osporava nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu te da je šteta prouzročena sudarom srne i vozila osiguranika tuženika. II-tuženik ističe da se navedene činjenice o nastanku štetnog događaja ne mogu utvrditi na temelju potvrde policijske uprave jer je ista sastavljena isključivo na temelju navoda vozača te da fotografije vozila nisu snimljene neposredno nakon štetnog događaja. II-tuženik nadalje se pridružuje i navodima I-tuženika da osiguranik tuženika predmetne zgode nije vozilom upravljao sukladno prometnim znakovima koji su se nalazili na predmetnoj dionici. II-tuženik posebno ukazuje sudu da na temelju članka 24. Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama i divljim životinjama (Službeni glasnik Grada Zagreba 28/18-dalje u tekstu Odluka) je dužnost II-tuženika sve divlje životinje (divljač) koje su pronađene na području Grada Zagreba a izvan svog prirodnog staništa dužan skupljati i vraćati u prirodno stanište. U konkretnom slučaju II-tuženik smatra da je postupao sukladno navedenoj odluci te da nije razumno niti životno očekivati da II-tuženik u svakom trenutku nadzire i skuplja divlje životinje koje su pronađene na području Grada Zagreba.

4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to: potvrdu Policijske uprave zagrebačke od 16. siječnja 2022. godine (list 5-6 spisa), policu osiguranja (list 7-8 spisa), uvjeti osiguranja motornih vozila tužitelja (list 9-108 spisa), odštetni zahtjev (list 109-113 spisa), izvid štete (list 114 spisa), fotografije vozila (list 115-120 spisa), račun popravka vozila (list 121-123 spisa), nalog za isplatu društvu Impuls leasing d.o.o. (list 124-127 spisa), odštetni zahtjev (list 128-131 spisa), dopis društva Croatia osiguranje d.d. od 28. kolovoza 2022. (list 132-134 spisa), dopisi I-tuženika (list 153-154 spisa), rješenje I-tuženika od 12. siječnja 2016. (list 155 spisa), karta predmetne dionice s fotografijama (list 156- 161 spisa), izvadak iz sudskog registra za društvo Impuls leasing d.o.o. (list 162- 163 spisa), fotografije (list 164-165 spisa), te je saslušao svjedoka FT (list 204-206 spisa), izvršio uvid u spis Policijske uprave Zagrebačke, II Postaja prometne policije (list 211-214 spisa) te je proveo prometno vještačenje po vještaku Vladimiru Botici (list 221-229 spisa) te je istog vještaka i usmeno saslušao na ročištu od 14. svibnja 2025. (list 243-245 spisa).

5. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge obzirom da je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva moguće donijeti na temelju stanja spisa.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022, 114/2022 dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 1.607,01 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice sa zateznim kamatama.

8. Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete odnosno da se štetni događaj odvio na način kako je to tužitelj opisao u tužbi. Osporava se nadalje i odgovornost I-tuženika i II- tuženika za predmetni štetni događaj te je posljedično sporna i visina tužbenog zahtjeva. Osporava se i tužiteljeva aktivna legitimacija.

9. Uvidom u potvrdu policijske uprave (list 5. spisa) sud je utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju sudjelovalo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu društva Impuls leasing d.o.o. a koje je imalo zaključenu policu osiguranja sa tužiteljem (list 7. spisa). Uvidom u potvrdu o isplati (list 124. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj svom osiguraniku društvu Implus leasing d.o.o. dana 7. veljače 2022 uplatio iznos od 12.108,00 kn.

10. Člankom 963. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO-a) je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

11. Budući da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja te je svom osiguraniku isplatio naknada iz osiguranja tada su sva osiguranikova prava sukladno članku 963. stavku 1. ZOO-a prešli na ovdje tužitelja. Stoga je prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovan.

12. Nadalje svjedok AT je na ročištu od 24. travnja 2024. (list 205 spisa) iskazao da je na dan štetnog događaja se kretao zelenom magistralom te da mu je s lijeve strane naletjela srna. Nakon udarca srne na vozilo svjedok je istaknuo da je pokušao vidjeti srnu no da je ista pobjegla s mjesta nesreće. Svjedok se doduše ne sjeća kojom se brzinom kretao predmetne zgode no istaknuo je da se pridržavao ograničenja brzine. Svjedok je također istaknuo da je srna udarila u lijevi retrovizor vozila te se potom zarotirala i udarila u branik. Svjedok je u konačnici istaknuo da je po štetnom događaju pozvao predstavnike Hrvatskog lovačkog saveza i policije te da se ne sjeća da li je vozilo bilo u njegovom vlasništvu ili u leasingu.

13. Naslovni sud je rješenjem poslovni broj P-820/2023 od 21. siječnja 2025. odredio dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. stroj. Vladimiru Botici iz Zagreba, Hvarska 11, a na okolnost dinamike štetnog događaja i visine štete na vozilu osiguranika tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka].

14. Sudski vještak Vladimir Botica je sudu predao svoj nalaz i mišljenje 13. veljače 2025. (list 221-223 spisa) u kojem je istaknuo da se vozilo osiguranika tužitelja prije kontakta sa divljom životinjom kretalo brzinom od oko 60 km/h. Vještak je nadalje istaknuo da bi se osobno vozilo zaustavilo s divljom životinjom da je vozač ugledao životinju i reagirao kočenjem na udaljenosti većoj od oko 31,65 m ali s obzirom da je do kontakta došlo iznenada nakon naleta divlje životinje vozač nije imao vremena reagirati kočenjem i izbjeći kontakt. U odnosu na visinu štete vještak je mišljenja da budući da je vozilo osiguranika tužitelja popravljeno u ovlaštenom servisu Peugeot vozila (TM vozila d.o.o., Kovinska ulica 4, Zagreb) da trošak popravka u iznosu od 2.008,89 EUR-a odnosno 15.135,00 kn je stvarna visina štete.

15. Na navedeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe te je isto istaknuo u svom podnesku od 17. veljače 2025.

16. Sudski vještak je saslušan i na ročištu od 14. svibnja 2025. (list 243-245 spisa) u kojem je istaknuo da se prilikom izrade nalaza i mišljenja isključivo vodio materijalnim dokazima u spisu te da iz dužine zaustavnog puta vozila zaključuje da je došlo do iznenadnog sudara odnosno pretrčavanje srne pred vozilom. Vještak je nadalje istaknu da stvarna visina šteta na vozilu predstavlja šteta koja je utvrđena po ovlaštenom serviseru vozila te koja visina je potrebna da se predmetno vozilo vrati u prvobitni stanje. Vještak je nadalje istaknuo da ne može odgovoriti da li bi ti troškovi popravka bili manji da je vozilo popravljeno u drugom servisu.

17. Prije svega, I-tuženik se pogrešno pozvao na odredbu čl. 50. Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23., dalje u tekstu:ZC-a). Tom odredbom propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Međutim, ta se zakonska odredba ne odnosi na odgovornost lovoovlaštenika (I-tuženika), nego na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, a što proizlazi iz stavka 2. tog članka kojim je određeno da po toj osnovi za štetu odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar i to ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu nije označio prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. I Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. navodi da čl. 50. ZC-a ne propisuje odgovornost za naknadu štete po osnovi krivnje osoba koje gospodare lovištima, već je njihova odgovornost za štetu koju divljač nanese vozilima na javnim cestama (na dijelu te ceste koji je u lovištu) i nadalje objektivna sukladno odredbi čl. 76. st. 2. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24., dalje u tekstu: ZL-a) i općim propisima obveznog prava iz čl. 1063. -1067. ZOO-a, a s obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar - proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.

18. Slijedom navedenog, odgovornost osoba koje gospodare lovištem utvrđuje se prema općim propisima obveznog prava, odnosno Zakona obveznim odnosima (čl. 1063. - čl. 1067.). Tuženik kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo tužiteljevog osiguranika. Divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a.

19. Prema odredbama čl. 1067. st. 1. -3. ZOO-a vlasnik opasne stvari može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (viša sila), ili da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, a ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, vlasnik se djelomično oslobađa odgovornosti. Stoga je tuženik u tijeku prvostupanjskoga postupka bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji neki od ekskulpacijskih razloga iz čl. 1067. ZOO-a za (potpuno ili djelomično) oslobođenje od odgovornosti.

20. Člankom 24. stavkom 1. Odluke je propisano da divlje životinje koje su pronađene na području Grada Zagreba izvan prirodnog staništa Ustanova skuplja i vraća u prirodno stanište ako je to moguće.

21. Člankom 24. stavkom 2 . Odluke je propisano da ako divlju životinju nije moguće vratiti u njezino prirodno stanište, Ustanova je prvo nudi najbližem lovoovlašteniku u skladu s posebnim propisima o lovstvu, a ako je najbliži lovoovlaštenik ne može prihvatiti, smješta se u Ustanovu ili drugi zoološki vrt ako je to moguće.

22. Člankom 24. stavkom 3. Odluke je propisano da se životinja se može usmrtiti ako se ne može vratiti u prirodno stanište ili lovište niti smjestiti u Ustanovu ili zoološki vrt.

23. Člankom 24. stavkom 4. Odluke je propisano da divlje životinje koje se smatraju divljači prema propisima o lovstvu, a obitavaju na površinama izvan lovišta Grada Zagreba, štite se sukladno programu zaštite divljači.

24. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka Vladimira Botice iz kojeg jasno proizlazi da tužiteljev osiguranik nije odgovoran za nastalu prometnu nezgodu, već je nezgoda rezultat iznenadnog istrčavanja divljači na cestu, pa nema ni razloga za oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu prema odredbi čl. 1067. ZOO- a. Što se tiče visine nastale štete, vještak je jasno naveo da su sve stavke oštećenja iz računa popravka vozila osiguranika tužitelja realno obračunate budući da je popravak vozila izvršen u ovlaštenom servisu te da visina štete na vozilu iznosi 2.008,89 EUR-a. Slijedom navedenog, uzevši u obzir takav nalaz i mišljenje vještaka, koji se prihvaća u cijelosti jer ga je izradila ovlaštena osoba, stručno i nepristrano, proizlazi da tužitelj opravdano potražuje iznos od 1.607,01 EUR-a a kako je isti iznos naveo u tužbi. Solidarna odgovornost II-tuženika proizlazi iz članka 24. stavak 2. Odluke budući da iz iste proizlazi da je upravo I- tuženik II-tuženiku povjerio brigu o sakupljanju odnosno zbrinjavanju divljih životinja.

25. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku I. izreke.

26. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) prema zahtjevu za naknadu troškova (list 246. spisa) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

27. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu temeljem članak 154. i 155. ZPP-a te pripada zahtijevani trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak pristupa na ročišta od 28. veljače 2024., 24. travnja 2024. i 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife) trošak sastava podneska od 19. rujna 2023., 22. studenog 2023., 20. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki (Tbr. 8/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 29. siječnja 2025. i 17. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8/3. u vezi s Tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno 1.600,00 EUR-a što uvećano za pripadajući PDV-a od 25% sveukupno iznosi 2.000,00 EUR-a. Navedenom trošku valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 159,26 EUR-a i trošak uplaćenog predujma za provođenje prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR-a što sveukupni trošak tužitelja čini 2.424,71 EUR-a.

28. Preko dosuđenog iznosa od 2.424,71 EUR-a do zahtijevanog iznosa od 2.737,71 EUR-a za iznos od 313,00 EUR-a trošak tužitelja nije osnovan jer podnesci od 26. travnja 2023. kojim dostavlja potvrdu o plaćenoj sudskoj pristojbi te podnesak od 20. veljače 2024. kojim požuruje postupanje suda nisu bili bitni za vođenje ove parnice. Nadalje tužitelju nije priznat trošak sastava podnesak od 29. siječnja i 17. veljače 2025. po punoj tarifi jer mu je već sukladno tbr 8/1 Tarife priznat trošak po punoj tarifi za četiri obrazloženo podneska ( u koju je uključena i tužba).

29. Odluka o zateznim kamata na ime troškova parničnog postupka je donesena na temelju članka 29. ZOO-a.

30. Slijedom navedenog je odlučeno kao u stavku I. i II. izreke.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025. godine

Sudac:

Srđan Sessa

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po pun uz rješenje za sudsku pristojbu

- I-tuženiku

-II-tuženiku

- umješaču na strani tuženika