REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-331/2025-7

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja USP, državljanina Nepala, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Teo Ranić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Teo Ranić i Ivo Matić, Užarska 17, Rijeka, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, Josipa Runjanina 1, Požega, OIB: 36162371878, kojeg zastupa US, službena osoba, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova KLASA: UP/I-216-02/25-23/3562, URBROJ: 511-22-04-25-1 od 14. ožujka 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (slovima: tisuću dvjesto pedeset) eura, u roku od 60 dana od dostave odluke o troškovima.

i

r i j e š i o  j e

Odgađa se izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave požeško-slavonske, Službe zajedničkih i upravnih poslova KLASA: UP/I-216-02/25-23/3562, URBROJ: 511-22-04-25-1 od 14. ožujka 2025. do pravomoćnosti odluke u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/25-23/3562, URBROJ: 511-22-04-25-1 od 14. ožujka 2025. pod točkom 1. ukida se dozvola tužitelju za boravak i rad broj: UP/I-216-02/2409/146220, 511-22-04-24-1 od 4. listopada 2024. s rokom važenja od 4. listopada 2024. do 3. listopada 2025. Također je određeno da je tužitelj dužan napustiti područje EGP-a u roku od 7 dana, računajući od dana izvršnosti rješenja (točka 2.), uz obvezu predaje ovog rješenja prilikom ili nakon napuštanja Republike Hrvatske te pod prijetnjom prisilnog udaljenja (točke 3. i 4.). Osim toga, riješeno je i da je tužitelj dužan vratiti dozvolu boravka serijski broj: [serijski broj] izdanu 4. listopada 2024.

2.1. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda upravnog postupka.

2.2. Navodi da je dolaskom na područje Republike Hrvatske podnio zahtjev za dozvolom za boravak i rad pri Policijskoj upravi požeško-slavonskoj te je isti ishodio pozitivno rješenje 04.listopada 2024., pri čemu nije odmah po dolasku u Republiku Hrvatsku bio prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, s obzirom na to da ga tadašnji krajnji korisnik, odnosno potencijalni poslodavac koji je zatražio njegovo angažiranje, u tom trenutku nije imao potrebu zaposliti. Posljedično, iako je za radnika naknadno ishodovana radna dozvola, ista je u međuvremenu stavljena izvan snage. Međutim, do navedenog ukidanja radne dozvole došlo je tek nakon što je radnik uredno prijavljen kod novog poslodavca te je započeo s obavljanjem poslova u skladu s važećim zakonskim propisima. Smatra da je tuženik pogrešno protumačio odredbu članka 94. stavak 1. točka 7. Zakona o strancima, te tvrdi da je obrazloženje pobijanog rješenja u proturječnosti s izrekom, te bez valjanog obrazloženja u smislu sadržaja izvedenih dokaza i/ili utvrđenih činjenica. Navodi i da je tužitelju 4. listopada 2024. izdana dozvola za boravak i rad na teritoriju Republike Hrvatske, pri čemu Zakonom o strancima nije propisan rok u kojem je stranac, odnosno državljanin treće države obvezan pristupiti teritoriju na kojeg se dozvola odnosi. Dakle, dozvola je izdana na vrijeme trajanja od jedne godine, pri čemu ostaje valjana čak i ako stranac ne uđe na teritorij Republike Hrvatske odmah nakon izdavanja iste te je tužitelj u skladu sa Zakonom o strancima ishodio prijavu boravišta te prijavu u sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Osporava kao neosnovan i neobrazloženi zaključak tuženika utemeljen na pretpostavci da je tužitelj u konkretnom slučaju nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske te da za vrijeme od kad je izdana dozvola za boravak i rad pa do vremena donošenja pobijanog rješenja, nisu podmirena javna davanja s naslova zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, jer je obveza podmirivanja istih nastupila tek zasnivanjem radnog odnosa odnosno prijavom u sustav zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Predlaže da sud izvede dokaze saslušanjem zakonskog zastupnika tvrtke BRIGHT FUTURE d.o.o., saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, te uvidom u putovnicu, dozvolu boravka tužitelja i potvrdu o OIB broju tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika uz vraćanje na ponovni postupak te odrediti odgodni učinak tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora. Isti obrazlaže na način da bi izvršenjem pobijanog rješenja za tužitelja nastala nenadoknadiva šteta protjerivanjem iz Republike Hrvatske u kojoj je zaposlen, ugrozilo bi njegovu materijalnu egzistenciju i budućnost jer je podigao kredit te, u slučaju uspjeha u sporu, ne bi imao financijske mogućnosti za povratak. Također predlaže da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno na temelju službenih evidencija o strancima za državljane trećih zemalja kojima su izdane dozvole za boravak i rad te koji imaju prijavljene adrese boravka te izdane dozvole boravka. Ali, tuženik priznaje da nije u potpunosti utvrdio činjenice da tužitelj ili poslodavac nisu poštivali propise o radu, obveznom zdravstvenom osiguranju i mirovinskom osiguranju pa su pogrešno primijenjene odredbe članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima te članak 130. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga tuženik priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti, te prema odredbi članka 98. stavka 1. točki 1. Zakona o upravnim sporovima ne traži održavanje rasprave u predmetnom sporu.

4. S obzirom na prirodu predmeta spora i odredbu članka 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), sud je presudu donio bez prethodnog dostavljanja odgovora na tužbu tužitelju.

5. Imajući u vidu navode tuženika i priznanje o pogrešno primijenjenoj odredbi članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), Sud je riješio predmetni spor bez održavanja rasprave u skladu s člankom 98. stavkom 1. točkom 1. (i točkom 6.), u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.1. Člankom 94. stavkom 1. točkom 7. Zakona o strancima propisano je da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako državljanin treće zemlje ili poslodavac ne poštuje propise o radu, zaštiti na radu, obveznom zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati.

7.2. Prema članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), obrazloženje rješenja sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar.

8. Osporavano rješenje ne sadrži nikakvo obrazloženje odlučnih činjenica kao ni dokaza, odnosno istim nisu dani razlozi za primjenu članka 94. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima te su povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. ZUP-a. Tuženik je i sam u odgovoru na tužbu priznao propust potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

9. Stoga je Sud usvojio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

10. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

11. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se u skladu s Tbr. 27. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. - dalje: Tarifa) priznaje nagrada od 500 bodova za sastav tužbe, prema Tbr. 27. točki 1. Tarife, dok prema Tbr. 54 bod iznosi 2,00 eura, što iznosi 1.000,00 eura, na koji iznos se obračunava PDV od 25 % u skladu s Tbr. 46, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura.

12. Slijedom navedenoga valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

13. Člankom 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.).

14. S obzirom da u je konkretnom slučaju tuženik priznao pogrešnu primjenu materijalnog prava, te je Sud osporavano rješenje utvrdio nezakonitim, opravdano je predloženo određivanje odgodnog učinka tužbe radi mogućeg nastanka nepopravljive štete za tužitelja i obveze napuštanja Republike Hrvatske. Stoga je Sud primjenom odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 125. stavkom 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci rješenja.

U Osijeku 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 42. stavak 5. ZUS-a u vezi članka 128. stavak 1. i stavak 3. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku – uz odgovor na tužbu

2. Tuženiku