REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

Povrv-1116/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista CČN, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv tuženika MIKRONIS, d.o.o., OIB: 59964152545, Nova cesta 166, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, Ilirski trg 6, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 7. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te je 12. lipnja 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13, posl.broj UPP/OS- Ovrv-252/2023 od 2. svibnja 2023..

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.317,24 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

-  na iznos od 219,54 € s kamatom tekućom od 6.7.2022. do isplate,

-  na iznos od 219,54 € s kamatom tekućom od 6.8.2022. do isplate,

-  na iznos od 219,54 € s kamatom tekućom od 6.9.2022. do isplate,

-  na iznos od 219,54 € s kamatom tekućom od 6.10.2022. do isplate,

-  na iznos od 219,54 € s kamatom tekućom od 6.11.2022. do isplate,

-  na iznos od 219,54 € s kamatom tekućom od 6.12.2022. do isplate,

a koje kamate se obračunavaju do 31. prosinca 2022. po kamatnoj  stopi  koja  se  određuje,  za  svako  polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate  za  referentno  razdoblje  koje  prethodi  tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, kao i u dijelu o troškovima postupka u iznosu od 25,00 €, sa kamatom tekućom od 2.svibnja 2023. do isplate,  a koje kamate se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište,  uvećanjem  kamatne  stope  koju  je  Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženik za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 437,50 eura.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 242,10 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

- na iznos od 40,35 € s kamatom tekućom od 6.7.2022. do isplate,

- na iznos od 40,35 € s kamatom tekućom od 6.8.2022. do isplate,

- na iznos od 40,35 € s kamatom tekućom od 6.9.2022. do isplate,

- na iznos od 40,35 € s kamatom tekućom od 6.10.2022. do isplate,

- na iznos od 40,35 € s kamatom tekućom od 6.11.2022. do isplate,

- na iznos od 40,35 € s kamatom tekućom od 6.12.2022. do isplate,

a koje kamate se obračunavaju do 31.12.2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-252/2023 od 2. svibnja 2023. donesenog na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, a radi naplate tužiteljeve novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 1.559,34 eura. Tužitelj potražuje i pripadajuće zatezne kamate te troškove postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor kojim isto pobija u cijelosti, navodeći kako nema evidentirano potraživanje tužitelja, a da iz rješenja o ovrsi nije razvidno s koje osnove tužitelj potražuje utužene iznose od tuženika, dakle, niti da je razvidno na što se odnosi utuženo potraživanje niti kako je utvrđena njegova visina. Osporio je i valjanost izvatka, naveo da nikada nije zaprimio račune na iste iznose, te je istaknuo prigovor zastare.

3. Rješenjem poslovni broj Povrv-2426/2023-2 od 20. rujna 2023. Općinski građanski sud u Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će se predmet po pravomoćnosti navedenoga rješenja ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

4. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-1116/2023-2 od 5. siječnja 2024., a po prigovoru tuženika pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje određeno da će se postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga. Istim rješenjem je stranke upozorio na odredbu čl. 461.a Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP).

5. Podneskom od 29. siječnja 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora, ocijenivši ih neosnovanima i paušalnima, obrazlažući osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da tužitelj protiv tuženika već vodi jedan parnični postupak pred istim sudom pod poslovnim brojem Povrv-735/2023, s iste pravne osnove, ali za utuženo razdoblje od siječnja 2022. do lipnja 2022., dok se u ovoj pravnoj stvari tuženik tereti za korištenje istog poslovnog prostora za utuženi period od srpnja do prosinca 2022.. Da utužena tražbina predstavlja naknadu za bespravno korištenje ¼ dijela poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi [adresa], ukupne površine 141,13 m2, sistemski broj objekta 06613306, a koji prostor da je u utuženom periodu od srpnja do prosinca 2022. koristio tuženik bez valjanog pravnog osnova. Da se za predmetnu nekretninu vodio upravni postupak za povrat oduzete imovine, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te da je 27. ožujka 2006. doneseno djelomično rješenje, KLASA: UP/I-942-01/01-01/38 (pravomoćno 25. travnja 2006.), a kojim da se po zahtjevu ranijeg vlasnika ŠČN iz [adresa], DČN iz [adresa] i CČ iz [adresa], predmetna nekretnina vraća u vlasništvo u ¾ dijela. Djelomičnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, KLASA: UP/I-942-01/08-06/33 od 30. prosinca 2013. da je preostala ¼ dijela predmetne nekretnine, a temeljem koje ovdje tužitelj Grad Zagreb i potražuje utuženu tražbinu, vraćena ĆČN. Da predmetno rješenje još uvijek nije postalo pravomoćno jer da je Republika Hrvatska na isto uložila žalbu, te da se cijeli upravni spis od 21. srpnja 2014. nalazi kod Ministarstva pravosuđa RH na nadležnom rješavanju. Dakle, da je tužitelj do okončanja označenog upravnog postupka ovlašten upravljati ¼ predmetnog prostora na način da ga daje u zakup te da ima aktivnu legitimaciju za ubiranje naknade za korištenje protiv bespravnog korisnika sve do utvrđenja vlasnika sukladno odredbama ZON-a, kao i temeljem čl. 41. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora. Iz dostavljene dokumentacije i navedenih rješenja upravnog tijela da jasno proizlazi da je obveznik naknade Grad Zagreb, pa da je isti do pravomoćnog okončanja označenog upravnog postupka ovlašten upravljati ¼ predmetnog poslovnog prostora, sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, zbog čega da je aktivna legitimacija tužitelja na utuženi period nesporna. Tužitelj napominje kako je ¾ predmetnog poslovnog prostora sada u vlasništvu trgovačkog društva TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, Šoštarićeva br. 10, dok je za preostalu ¼ dijela predmetne nekretnine kao vlasnik upisan Grad Zagreb, kojim dijelom isti i upravlja sve do pravomoćnog okončanja označenog upravnog postupka povrata. Nadalje, da je tuženik koristio ¼ predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju bez valjane pravne osnove, a budući da bespravno korištenje ne znači i besplatno korištenje, da je dužan tužitelju na ime naknade za korištenje predmetnog prostora isplatiti utuženi iznos. Da su u ovoj pravnoj stvari izrađeni i Zapisnici od strane službene osobe Grada Zagreba i kao takvi imaju snagu javne isprave pa da prema tome u ovoj pravnoj stvari nije sporna niti pasivna legitimacija. S obzirom na sve navedeno, a budući da je tuženik u utuženom razdoblju držao u posjedu i bespravno koristio predmetni poslovni prostor te za isti tužitelju u utuženom razdoblju nije platio naknadu, a obzirom tužitelj nije mogao istim raspolagati na način da ga je drugima davao u zakup, da je tuženik neosnovano stekao imovinu u visini zakupnine za predmetni poslovni prostor pa da sukladno odredbi čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, utuženu tražbinu duguje tužitelju. Tužitelj tuženikovo osporavanje vjerodostojne isprave ocjenjuje neosnovanim, te navodi kako je navod tuženika da mu utuženi računi nisu dostavljeni također paušalan i neosnovan, a u odnosu na visinu utužene tražbine istaknuo je da se naknada obračunava temeljem Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 6 od 2. svibnja 2016.) te Zaključka o određivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor. Tužitelj je detaljno obrazložio način izračuna naknade sukladno navedenim propisima, a u odnosu na konkretni poslovni prostor, te je naveo kako se na obračunatu naknadu za korištenje poslovnog prostora od siječnja 2014. obračunava i PDV, temeljem čl. 16.st.1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. U odnosu na prigovor zastare, ocijenio ga je neosnovanim jer da se na bespravno korištenje poslovnog prostora primjenjuje zastarni rok od 5 (pet) godina, pa da s obzirom na pokretanje postupka u ožujku 2023., a u odnosu na utuženo potraživanje od srpnja do prosinca 2022., da je tuženikov prigovor u cijelosti neosnovan. Slijedom svega navedenoga, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev.

6. U podnesku od 5. travnja 2024. tuženik se očitovao na navode tužitelja, te je, u bitnome, ostao kod navoda iz prigovora. Naveo je kako je iz samog Izvatka iz poslovnih knjiga razvidno da tužitelj tereti tuženika za prostor na adresi [adresa], a da je stvarni vlasnik predmetnog poslovnog prostora koji koristi tuženik društvo TALON GRADNJA d.o.o., što da je jasno vidljivo i iz aktivnog e-izvatka iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik u utuženom periodu bespravno koristio poslovni prostor u Jurišićevoj ulici 16 u Zagrebu, tuženik ističe kako koristi predmetni poslovni prostor temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog s trgovačkim društvom TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, Šoštarićeva 10, OIB: 73868026827 (dalje: TALON GRADNJA d.o.o.) od 20. listopada 2011., pa je stoga tuženik predložio da se o ovom predmetu izvijesti društvo TALON GRADNJA d.o.o., 10000 Zagreb, Šoštarićeva 10, OIB: 73868026827, s kojim tuženik ima zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora, te da ga se pozove na miješanje u ovoj parnici na strani tuženika. Tuženik je naveo kako se iz obrazloženog podneska tužitelja ni dalje ne vidi pravna osnova niti osnovanost visine izračuna tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je također naveo kako je suglasan i predlaže da se u ovom postupku koriste dokazi izvedeni u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1596/2017, u kojem predmetu je izveden dokaz očevidom u poslovnom prostoru tuženika na adresi [adresa], 11. rujna 2020., te izveden dokaz građevinskim vještačenjem stalnog sudskog vještaka mr. Zlatka Omerhodžića, dipl. ing. građ., Zagreb, Tina Ujevića 5, od 16. listopada 2020., kao i Dopuna nalaza i mišljenja istog vještačkog nalaza od 18. studenoga 2020.. Naveo je kako iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da površina poslovnog prostora kojeg koristi tuženik, u Jurišićevoj ulici 16 u Zagrebu, iznosi 107,57 m2 stvarne podne površine, a koja površina je gotovo jednaka veličini površine prostora od 107,43 m2 navedenoj u Ugovoru o zakupu sklopljenom između tuženika i TALON GRADNJA d.o.o. od 20. listopada 2011.. Tuženik je ostao kod osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, a osporio je i obračun visine naknade tužitelja navodeći da se temelji na pogrešnim podacima, pretpostavljenim, nepreciznim i paušalno utvrđenim vrijednostima.

7. Tužitelj se podneskom od 28. listopada 2024. očitovao na navode tuženika te je ostao kod svojih navoda iz podneska od 29. siječnja 2024., kao i tužbenog zahtjeva specificiranog istim podneskom. Naveo je kako nije sporno da je ¾ predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu trgovačkog društva TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, Šoštarićeva br.10, ali da sa preostalom ¼ dijela predmetne nekretnine upravlja i raspolaže Grad Zagreb, kao jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave, i to sve do pravomoćnog okončanja označenog upravnog postupka povrata. Također, da je tužitelj u privitku svog podneska od 29. siječnja 2024., uz ostalu dokumentaciju, dostavio sudu i Izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, a iz kojeg da je razvidno da je upravo Grad Zagreb upisan u suvlasničkom omjeru ¼ dijela predmetne nekretnine kao etažno vlasništvo (E-5). Da je tuženik koristio ¼ predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju bez valjane pravne osnove, a budući da bespravno korištenje ne znači i besplatno korištenje, to da je isti dužan tužitelju na ime naknade za korištenje predmetnog prostora isplatiti utuženi iznos. Tim više, što tuženik kao nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, sukladno odredbi čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. S obzirom da tuženik s tužiteljem u utuženom periodu nije imao sklopljen ugovor o zakupu ¼ dijela predmetnog poslovnog prostora, to tužitelj gornju tražbinu i potražuje od tuženika s osnova korištenja, sukladno odredbi iz čl.165.st.1. ZV-a, a u svezi s odredbom iz čl.166.st.1. i st.4. istog Zakona, kao naknadu koristi-civilnih plodova koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja. Tužitelj posebno ukazuje da je tuženik u utuženom periodu koristio predmetni poslovni prostor u cjelini, odnosno u njegovom idealnom dijelu, pa tako i ¼ suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora koji je nesporno u vlasništvu tužitelja, pa da je upućivanje na primjenu odredbe iz čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potpuno opravdano i osnovano, budući da je predmet ovoga spora isplata naknade iz osnove uporabe tuđe stvari u svoju korist. Naime, da je tuženik prilikom sklapanja ugovora o zakupu sa TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, Šoštarićeva br.10, morao znati da je navedeno trgovačko društvo vlasnik ¾ prostora kojeg mu je dao u zakup, slijedom čega da se ima smatrati nepoštenim posjednikom u smislu čl. 165. ZV-a. Da to što je tuženik za dio prostora zakupninu neosnovano plaćao trgovačkom društvu TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, kao zakupodavcu ne isključuje njegovu obvezu prema tužitelju kao stvarnopravnom ovlašteniku naknade za koristi koje je tuženik imao posjedovanjem i korištenjem tog dijela prostora u utuženom razdoblju. S tim u svezi, tužitelj se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige, koje su javne i svatko ima pravo uvida u njih (čl. 7. Zakona o zemljišnim knjigama), pa da nitko, a tako niti ovdje tuženik nema pravo isticati da mu zemljišnoknjižno stanje nije bilo poznato, kao što se nikome ne može predbaciti jer nije istraživao izvanknjižno stanje. Tužitelj se ne protivi tuženikovom prijedlogu da se o ovom sporu izvijesti društvo TALON GRADNJA d.o.o. (OIB: 73868026827), Zagreb, Šoštarićeva br.10, te da se pozove na miješanje u ovoj parnici na strani tuženika, a u odnosu na visinu tražbine tužitelj navodi kako je utužena tražbina tuženiku obračunata na temelju valjanog Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (“Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 6/2016.), te Zaključka o određivanju vrijednosti boda za određivanje zakupnine za poslovni prostor, prema jasno definiranim kriterijima, i sve to po umanjenju od 75%, odnosno u omjeru ¼ dijela predmetne nekretnine s kojom upravlja i raspolaže Grad Zagreb. U odnosu na prijedlog tuženika da se u ovoj pravnoj stvari koriste dokazi izvedeni u predmetu koji se vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Povrv-1596/2017, između istih parničnih stranaka, sa iste pravne osnove, ali samo za drugo utuženo razdoblje, odnosno u kojem su izvedeni dokazi očevidom predmetnog poslovnog prostora i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. Zlatku Omerhodžiću, dipl.ing.građ., Zagreb, od 16. listopada 2020., kao i Dopuna nalaza i mišljenja istog vještačkog nalaza od 18. studenoga 2020., tužitelj se sukladno načelu ekonomičnosti, označenom prijedlogu tuženika ne protivi, i to s napomenom da stranke tijekom postupka suglasno učine nespornom stvarnu podnu površinu poslovnog prostora od 107,57 m2, sukladno nalazu i mišljenju označenog sudskog vještaka. U tom slučaju tužitelj i nadalje ustraje sa svojim već iznesenim dokaznim prijedlogom za provođenjem financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva, i to sa zadatkom vještaku financijske struke da izradi nalaz i mišljenje sa točnim obračunom visine naknade po nesporno utvrđenoj podnoj površini predmetnog poslovnog prostora od 107,57 m2, a sve radi mogućnosti naknadne specifikacije ovog tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik se podneskom od 11. studenoga 2024. očitovao na navode tužitelja, ostavši kod ranije istaknutih navoda i prigovora, pozivajući se na sudsku praksu. Sažeto je sumirao pravno relevantne činjenice spora, navodeći kako tužitelj u ovom predmetu traži plaćanje iznosa s osnove naknade za korištenje dijela (1/4) poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa], do povrata tog prostora u vlasništvo prijašnjoj vlasnici sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 31/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, dalje: Zakon o naknadi). Da je tuženik zakupnik poslovnog prostora u vlasništvu trgovačkog društva TALON GRADNJA d.o.o. (koje je vlasnik prostora u 3/4 dijela), te da za isto uredno plaća zakupninu temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Budući da nije sporno da je društvo TALON GRADNJA d.o.o. vlasnik poslovnog prostora s kojim je tuženik sklopio Ugovor o zakupu te da tuženik istome uredno plaća zakupnine sukladno navedenom Ugovoru, da je tuženik pošteni posjednik poslovnog prostora površine 107,57 m2 kojeg koristi na valjanoj pravnoj osnovi, u prilog čemu da govori sudska praksa koju dostavlja u spis, pa predlaže tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovan.

9. U podnesku od 10. siječnja 2025. tužitelj je, u bitnome, ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva specificiranog podneskom od 29. siječnja 2024., osporio je navode tuženika te istaknuo postojanje suprotne sudske prakse koju je i dostavio u spis te naveo kako je zbog različite sudske prakse u predmetima potpuno identične pravne i činjenične osnove uložio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koja da se vodi pod poslovnim brojem Rev-1350/2024. Ustraje na prijedlogu da stranke suglasno učine nespornom stvarnu podnu površinu poslovnog prostora od 107,57 m2, sukladno nalazu i mišljenju građevinskog vještaka u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv- 1596/2017, te da će u tom slučaju tužitelj izraditi novi obračun visine tužbenog zahtjeva, a ukoliko bi tuženik i dalje sporio takav obračun, ostaje kod prijedloga da se na navedenu okolnost provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

10. U odnosu na dostavljenu sudsku praksu tužitelja, tuženik se očitovao podneskom od 20. siječnja 2025., navodeći kako ista nije primjenjiva u ovom predmetu jer se u tom predmetu nije provelo vještačenje na okolnost koju površinu poslovnog prostora tuženik koristi, a koje vještačenje iz predmeta ovog suda poslovni broj Povrv-1596/2017 se predlaže koristiti u ovom predmetu. U odnosu na dostavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-682/2023 od 30.listopada 2023. da je tuženik 2. travnja 2024. podnio Prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koju da je VSRH dopustio, temeljem čega da je tuženik u navedenom predmetu podnio reviziju te je revizijski postupak još uvijek u tijeku, kao i da je tuženik već dostavio pravomoćne presude koje su presuđene u korist tuženika i to u potpuno identičnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi u kojima su provedeni isti dokazni prijedlozi predloženi kao u ovome predmetu, a na koje tužitelj nije podnio niti jedan izvanredan pravni lijek, dok je u drugim predmetima žalba tužitelja odbijena kao neosnovana. Tuženik je naveo i kako je suglasan da se u ovom predmetu učini nespornom površina poslovnog prostora koji koristi tuženik u Jurišićevoj 16, Zagreb, a koja iznosi 107,57 m2 stvarne podne površine, te koja je površina gotovo jednaka veličini površine prostora od 107,43 m2, navedenoj u Ugovoru o zakupu tuženika s društvom TALON GRADNJA d.o.o. od 20. listopada 2011.. U odnosu na prijedlog tužitelja da se u tom slučaju izradi novi obračun, da se tome, opreza radi, protivi jer je riječ o pravnom pitanju, pa da je novi obračun visine irelevantan.

11. Na pripremnom ročištu od 22. siječnja 2025. stranke su učinile nespornim da je površina poslovnog prostora koji je predmet ovog spora 107,57 m2, a sukladno utvrđenjima stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Zlatka Omerhodžića u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1596/2017, a tužitelj se sukladno navedenome obvezao specificirati tužbeni zahtjev.

12. Podneskom od 23. siječnja 2025., a s obzirom na suglasno utvrđenje površine poslovnog prostora od 107,57 m2, tužitelj je dostavio novi obračun naknade, te je sukladno istome specificirao tužbeni zahtjev. Budući da je mijenjao pojedinačne iznose i kamatne stope, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog te o tužbenom zahtjevu odlučivao kao po tužbi, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude. Istim podneskom tužitelj je i djelomično povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, pa je sud u skladu s čl. 193.st.2. ZPP-a odlučio kao u izreci ovoga rješenja.

13. Sud je temeljem prijedloga tuženika, a kojem se tužitelj nije protivio, obavijestio društvo TALON GRADNJA d.o.o. o parnici između stranaka, zbog eventualnog miješanja na strani tuženika, no, društvo TALON GRADNJA d.o.o. do dana objave ove presude nije stupilo u parnicu kao umješač na strani tuženika, već je na obavijest suda ostalo pasivno.

14. Tuženik je u podnesku od 28. travnja 2025. ponovno istaknuo kako se u ovom predmetu radi isključivo o pravnom pitanju te da je irelevantno tužiteljevo uređenje tužbenog zahtjeva, pa time i novi obračun visine istoga po površini od 107,57 m2, no, da izračun visine svojim znanjem i sud može provjeriti pa da sam obračun tuženik ne osporava, no ostaje kod svih prigovora osnovi tužbenog zahtjeva.

15. U dokaznom postupku, sud je na sporne činjenice izveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 10 spisa), Djelomično rješenje RH, Grad Zagreb, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, KLASA: UP/I-942-01/01-01/38 od 27. ožujka 2006. s potvrdom o dostavi (list 54-61 spisa), Djelomično rješenje RH, Grad Zagreb, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, KLASA: UP/I-942-01/08-06/33 od 30. prosinca 2013. (list 62-69 spisa), žalbu RH broj III-Un-DO-1262/01 od 17. veljače 2013. protiv Djelomičnog rješenje RH, Grad Zagreb, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, KLASA: UP/I-942-01/08-06/33 od 30. prosinca 2013. (list 70-71 spisa), dopis od 21. srpnja 2014. (list 72 spisa),

dopis od 12. travnja 2017. (list 73 spisa), dopis od 22. kolovoza 2017. (list 74 spisa), ZK izvadak (list 75-78 spisa), Zapisnik od 21. ožujka 2013. (list 79-80 spisa), Zapisnik od 25. listopada 2018. (list 81 spisa), ispis fotografija (list 82- 83 spisa), račune (list 84-89 spisa), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor broj 6 od 2. svibnja 2016. (list 90-99 spisa), indekse potrošačkih cijena u prosincu 2021. (list 100 spisa), Obavijest (list 101 spisa), potvrde plaćanja troškova postupka (list 102-111 spisa), sudsku praksu (list 112-120 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. listopada 2011. (list 125-127 spisa), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka od 20. listopada 2020. (list 128-134 spisa), dopuna nalaza i mišljenja građevinskog vještaka od 17. studenoga 2020. (list 135-136 spisa), sudsku praksu (list 147- 165 spisa), sudsku praksu (list 170-185 spisa), obavijest o otpremi spisa na VSRH (list 186-187 spisa), sudsku praksu (list 209-221, 227-232 spisa).

16. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

17. Predmet ovog spora, a nakon što je tužitelj podneskom od 23. siječnja 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev, je isplata iznosa od 1.317,24 eura, koji iznos tužitelj potražuje na ime naknade za korištenje poslovnog prostora na adresi u [adresa], kojeg je tužitelj vlasnik u ¼ dijela, zajedno sa zateznim kamatama, i to za period od srpnja do prosinca 2022. godine.

18. Između stranaka nije sporno da je tuženik u utuženom periodu bio posjednik poslovnog prostora u Zagrebu, na adresi [adresa], da je vlasnik navedenog prostora u ¾ dijela trgovačko društvo TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, kao niti da podna površina navedenog prostora iznosi 107,57 m2. Nije sporno niti da je tuženik za navedeni prostor u predmetnom razdoblju imao sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora s društvom TALON GRADNJA d.o.o., sud je mišljenja da tuženik ne spori niti da je tužitelj vlasnik ¼ dijela predmetnog prostora, ali da spori pravnu osnovu utuženja u odnosu na tuženika s obzirom na postojanje ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između tuženika i društva TALON GRADNJA d.o.o. .

19. Među strankama je svakako sporna pravna osnova utuženja, te sukladno tome visina tužbenog zahtjeva, iako tuženik sam obračun specificiranog tužbenog zahtjeva ne spori. Sporna je i vjerodostojna isprava temeljem koje je doneseno rješenja o ovrsi, te zastara tužbenog zahtjeva.

20. U odnosu na prigovor vjerodostojnoj ispravi ovaj sud navodi kako izvadak iz poslovnih knjiga temeljem kojega je doneseno rješenje o ovrsi u cijelosti udovoljava zahtjevima odredbe čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.; dalje u tekstu: OZ) Također, u odnosu na procesne prigovore tuženika valja istaknuti da predmetni ovršni prijedlog sadrži sve podatke koji su bili potrebni da bi se na temelju istog moglo donijeti rješenje o ovrsi, u smislu odredbe čl. 41. st. 1. i 2. OZ-a, poglavito platni nalog, a time i samo rješenje o ovrsi sadrži sve potrebne propisane podatke te je ovrha u konkretnom slučaju bila određena sukladno odredbi čl. 280. st. 2. OZ-a. Međutim, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi bespredmetno je raspravljati o podobnosti ovršnog prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi te o podobnosti rješenja o ovrsi za provedbu ovrhe, s obzirom da sud u predmetnoj parnici odlučuje isključivo o održavanju na snazi ili ukidanju platnog naloga koji je sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi (čl. 58. st. 3. OZ-a u vezi čl. 451. st. 3. ZPP-a).

21. U odnosu na osporavanje pravne osnove, sud navodi da je sporni poslovni prostor bio predmet povrata temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.), da je pravomoćnim djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada klasa:

UP/I-942-01/01-01/38 od 27. ožujka 2006. sporni poslovni prostor predan u vlasništvo, odnosno vraćen ŠČN, DČN i CČ, svakome u 1/4 dijela poslovni prostori s kojima su povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi nekretnine i to kuće popisni broj 911 i dvorišta u Jurišićevoj 16 u Zagrebu, a za preostalih 1/4 dijela nekretnine da je IČN podnijela zahtjev za povrat oduzete imovine, međutim da do zaključenja glavne rasprave upravni postupak povrata nije bio pravomoćno okončan,, niti su stranke sudu dostavile dokaz da bi postupak bio pravomoćno okončan. Točkom 2. tog rješenja određeno je da je obveznik naknade vraćanja Grad Zagreb, a prema odredbi čl. 13. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96) obveznik naknade u naravi je fizička ili pravna osoba u čijoj imovini se nalazi imovina koja se na temelju ovoga Zakona daje prijašnjem vlasniku, ako ovim Zakonom za određenu imovinu nije drukčije propisano. Sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja tužitelj čine njegovu imovinu sve dok ta imovina ne bude prenesena na drugog subjekta (čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi; “Narodne novine” broj 90/92., 94/93., 117/93., 5/97., 17/99., 128/99., 51/00. i 33/01.) i čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu (“Narodne novine” broj: 76/93., 6995., 14/97. i 36/98.), odnosno da spornim dijelom od ¼ upravlja tužitelj, a što proizlazi i iz e-izvatka koji prileži spisu. Dakle, s obzirom na navedeno i dostupnu materijalnu dokumentaciju u spisu, sud je mišljenja da aktivna legitimacija tužitelja nije sporna, no, pravnu osnovu utuženja, s obzirom na postojanje ugovora o zakupu između tuženika kao zakupoprimca i društva TALON GRADNJA d.o.o. kao zakupodavca, potrebno je dodatno obrazložiti, što sud u nastavku ove odluke i čini.

22. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 20. listopada 2011. utvrđeno je da su isti sklopili TALON GRADNJA d.o.o. iz Zagreba, Šoštarićeva 10, OIB: 73868026827, kao zakupodavac i MIKRONIS d.o.o. iz Zagreba, OIB: 59964152545, ovdje tuženik, kao zakupoprimac. Prema čl. 1 istoga zakupodavac daje, a zakupoprimac uzima u zakup poslovni prostor u Zagrebu, na adresi [adresa], ulično prizemlje, površine 107,43 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema čl. 2 navedenoga ugovora zakupoprimac će plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 3.000,00 eura uvećano za PDV. Prema čl. 5 Ugovor je zaključen na rok od 5 (pet) godina, a nakon 15.11.2016. se automatski produžava za daljnjih 5 (pet) godina ukoliko niti jedna ugovorna strana ne obavijesti 90 (devedeset) dana prije prestanka ugovora da ne želi produženje, dok čl. 6 ostavlja mogućnost daljnjeg produljenja ugovora. Pritom sud navodi kako niti jedna parnična stranka tijekom postupka nije osporavala da je tuženik u utuženom period bio u posjedu predmetnoga poslovnoga prostora.

23. Stranke su tijekom postupka učinile nespornim da podna površina predmetnog poslovnog prostora iznosi 107,57 m2, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja, te dopune istoga vještaka Zlatka Omerhodžića, koji se na suglasan prijedlog stranaka koristio u ovom predmetu iz razloga ekonomičnosti, a koji dokazi su provedeni u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-1596/2017.

24. Sud je stava da se o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu treba odlučivati temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96., 68/98.137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje ZV). Odredbom čl. 164. st. 1 ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba niti naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Prema čl. 165. st.1 ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

25. Kako u konkretnom slučaju nije sporno da je ¾ dijela predmetnog poslovnog prostora u vlasništvu trgovačkog društva TALON GRADNJA d.o.o., Zagreb, a da s preostalom ¼ dijela upravlja i raspolaže Grad Zagreb, kao jedinica lokalne i regionalne uprave i samouprave do pravomoćnog okončanja upravnog postupka povrata, koji prostor je nesporno podne površine od 107,57 m2, a u Ugovoru o zakupu između društva TALON GRADNJA d.o.o. i tuženika je navedeno da se u zakup na navedenoj adresi daje poslovni prostor površine 107,43 m2 i to po mjesečnoj zakupnini od 3.000,00 eura uvećano za PDV, sud je stava da je tuženik kao zakupnik predmetnog prostora imao valjanu pravnu osnovu za posjed istoga u utuženom razdoblju, te da je odstupanje od 0,14 m2 između nesporne površine prostora i površine iz ugovora o zakupu zanemarivo. Odnosno, društvo TALON GRADNJA d.o.o., koje je koristilo predmetni (idealni) dio nekretnine bez pravne osnove i pritom ostvarivalo korist kao da je vlasnik cjelokupne nekretnine, a ne ¾ dijela, bilo bi pasivno legitimirano za plaćanje naknade zbog neovlaštenog korištenja tuđe stvari u svoju korist, a ne tuženik.

26. Nadalje, sud opreza radi navodi i da čak kad bi se tuženik cijenio kroz odredbu čl. 165. st. 1. ZV-a kao nepošteni posjednik, a što sud smatra da nije jer ga tužitelj nikada nije pozvao da mu vrati posjed, da tužbeni zahtjev tužitelja također ne bi bio osnovan. Naime, prema odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a, tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, što znači da posjednik ne plaća naknadu samom činjenicom posjedovanja stvari, već je nužno i da je tim posjedovanjem ostvario imovinsku korist, u kojem slučaju je dužan platiti naknadu za ostvarenu korist. No, kako je tuženik za posjedovanje predmetnoga prostora društvu TALON GRADNJA d.o.o. plaćao mjesečnu zakupninu od 3.000,00 eura, a iz samog obračuna tužitelja za navedeno razdoblje naknada tužitelju bi iznosila 219,54 eura, koji obračun nije bio sporan, razvidno je da niti po toj osnovi tuženik nije posjedovanjem ostvario korist, već je tu korist kao posredni posjednik nekretnine ostvarilo društvo TALON GRADNJA d.o.o..

27. Budući da sam obračun specificiranog tužbenog zahtjeva nije bio sporan, već je sporno samo pravno pitanje, odnosno pravna osnova utuženja, sud nije proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem jer je isto ocijenio nepotrebnim, a kako su se stranke suglasile da se za donošenje odluke koristi materijalna dokumentacija u spisu, te da nije potreban priklop predmeta ovog suda poslovni broj Povrv-1596/2017, budući se isti povodom odlučivanja po reviziji nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, sud nije navedeni predmet priklopio ovome, već je koristio materijalnu dokumentaciju u spisu.

28. U odnosu na prigovor zastare, sud isti ocjenjuje neosnovanim budući je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku u ožujku 2023., a za potraživanja dospjela od srpnja do prosinca 2022., no, u konkretnom slučaju budući da sud pravnu osnovu potraživanja nije našao osnovanom, navedeni prigovor nije odlučan za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

29. S obzirom na sve navedeno, sud je specificirani tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, pa je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

30. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. ZPP-a, te je tuženiku s obzirom na uspjeh u postupku i konačno postavljeni tužbeni zahtjev priznat trošak: sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi od 5.5.2023.- 75 bodova odnosno 150,00 eura prema Tbr.11.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarifa), sastava podneska od 8.4.2024. - 75 bodova odnosno 150,00 eura po Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, sastava podneska od 12.11.2024. - 75 bodova odnosno 150,00 eura prema Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, sastava podneska od 21.1.2025. - 75 bodova odnosno 150,00 eura prema Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, pristupa na ročište 22.1.2025. - 75 bodova odnosno 150,00 eura prema Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, sastav podneska od 29.4.2025. - 75 bodova odnosno 150,00 eura prema Tbr.8.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, te pristupa na ročište 7.5.2025. - 75 bodova odnosno 150,00 eura prema Tbr.9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. Tarife, dakle, ukupno 1.050,00 eura uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 262,50 eura sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno sveukupno 1.312,50 eura, pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

31. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi, niti sudske pristojbe na presudu, kao niti sudske pristojbe na rješenje o plaćanju sudske pristojbe 2x, budući isti nisu zatraženi određeno, a u skladu s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku nisu priznati niti troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi, te podnesaka od 8.4.2024., 12.11.2024., 21.1.2025. i 29.4.2025., te pristupa na ročišta 22.1.2025. i 7.5.2025. iznad priznatih 75 bodova do zatraženih 100 bodova, dakle, 25 bodova svaki, što iznosi 175 bodova odnosno 350,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46 Tarife u iznosu što iznosi 87,50 eura (ukupno 437,50 eura), a sukladno Tbr.7.t.1. Tarife te vrijednosti predmeta spora od 1.317,24 eura nakon djelomičnog povlačenja tužbe, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, pa je odlučeno kao pod točkom IV izreke ove presude.

32. Tužitelj, s obzirom na uspjeh u sporu, nema pravo na naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a,

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

SUDAC:

Mirna Panjan

Nacrt odluke

izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

CČN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 53,09 eura

- tuženiku: MIKRONIS, d.o.o., OIB: 59964152545, Nova cesta 166,

Zagreb, po punomoćniku Timonu Sakomanu, odvjetniku u Zagrebu,

Ilirski trg 6

- kal. 30 dana