REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-250/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog NF, II. okrivljenog BF i III. okrivljenog ĆF, zbog kaznenih djela iz članka 229. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-586/2024-51 od 31. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-586/2024-51 od 31. siječnja 2025. proglašeni su krivim kako slijedi: I. okrivljeni NF pod točkom 1.) da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – izradom i nabavljanjem oružja i sredstva namijenjenih počinjenju kaznenog djela, opisano i kažnjivo u članku 330. stavku 2. KZ/11, djelima pod točkama 2.) i 4.) da je počinio dva kaznena djela protiv imovine i to pod točkom 2.) - teškom krađom – opisano po članku 229. stavku 2. u svezi članka 229. stavka 1. KZ/11 točke 1. i članka 228. stavka 1. KZ/11, sve u svezi članka 52. KZ/11, a pod točkom 4.) - krađom - opisano po članku 228. stavku 3. KZ/11 te pod točkama 3.) i 5.) dva kaznena djela protiv javnog reda i to pod točkom 3.) – izradom i nabavljanjem oružja i sredstava namijenjenih počinjenju kaznenog djela – opisano po članku 330. stavku 2. KZ/11 te pod točkom 5.) - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano po članku 331. stavku 1. KZ/11, a pod točkom 6.) – kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – opisano po članku 190. stavku 2. u svezi članka 190. stavka 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, II. okrivljeni BF da je počinio kaznena djela opisana pod točkama 2.) i 4.) dva kaznena djela protiv imovine i to pod točkom 2.) - teškom krađom - opisano po članku 229. stavku 2. u svezi članka 229. stavka 1. točke 1. i 2. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11, a sve u svezi članka 52. KZ/11 te pod točkom 4.) - krađom - opisano po članku 228. stavku 3. KZ/11, a pod točkom 3.) - kazneno djelo protiv javnog reda – izradom i nabavljanjem oružja i sredstava namijenjenih počinjenju kaznenog djela – opisano po članku 330. stavku 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11, a III. okrivljeni ĆF pod točkom 7.) da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prikrivanjem – opisano po članku 244. stavku 1. KZ/11 te pod točkom 8.) - kazneno djelo protiv javnog reda – nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari – opisano po članku 331. stavku 1. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.
1.1. Temeljem članka 330. stavak 2. KZ/11 I. okrivljeniku NF je za kazneno djelo iz točke 1.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, temeljem članka 229. stavak 2. KZ/11 je za kazneno djelo iz točke 2.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, temeljem članka 330. stavak 2. KZ/11 je za kazneno djelo iz točke 3.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, temeljem članka 228. stavak 3. KZ/11 je za kazneno djelo iz točke 4.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 190. stavak 2. KZ/11 je za kazneno djelo iz točke 5.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu je temeljem članka 331. stavak 1. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 6.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.
1.2. Temeljem članka 330. stavak 2., članka 229. stavak 2., članka 330. stavak 2., članka 228. stavak 3., članka 331. stavak 1. i članka 190. stavak 2.KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11 I. okrivljeni NF je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.
1.3. Temeljem članka 54. KZ/11 određeno je da se I. okrivljeniku NF u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno kod uhićenja, u pritvoru i istražnom zatvoru od 19. lipnja 2024. do 31. siječnja 2025.
1.4. Temeljem članka 229. stavak 2. KZ/11 II. okrivljeniku BF je za kazneno djelo iz točke 2.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, temeljem članka 330. stavak 2. KZ/11 je za kazneno djelo iz točke 3.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci, te mu je temeljem članka 228. stavak 3. KZ/11 za kazneno djelo iz točke 4.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.
1.5. Temeljem članka 229. stavak 2., članka 228. stavak 3. i članka 330. stavak 2. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11 II. okrivljeni BF je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci.
1.6. Temeljem članka 54. KZ/11 određeno je da se II. okrivljeniku BF u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme provedeno kod uhićenja, u pritvoru i istražnom zatvoru od 19. lipnja 2024. do 31. siječnja 2025.
1.7. Temeljem članka 244. stavak 1. KZ/11 III. okrivljeniku ĆF je za kazneno djelo iz točke 7.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, temeljem članka 331. stavak 1. KZ/11 je za kazneno djelo iz točke 8.) utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca.
1.8. Temeljem članka 244. stavak 1. i članka 331. stavak 1. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11 III. okrivljeni ĆF je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
1.9. Temeljem članka 56. KZ/11 III. okrivljeniku ĆF je izrečena uvjetna osuda kojom je istodobno određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko III. okrivljeni ĆF u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku), jer smatra da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti te da je podcijenio značaj otegotnih okolnosti prilikom odmjeravanja visina kazni kako u odnosu na I. okrivljenika NF, tako i u odnosu na II. okrivljenika BF i III. okrivljenika ĆF. Navodi kako su okrivljenici tek na kraju postupka priznali počinjenje kaznenih djela te da sud to nije trebao cijeniti kao olakotnu okolnost, jer na taj način nisu bitno pridonijeli ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Dalje navodi kao su I. i II. okrivljeni višestruko kazneno osuđivane osobe i to zbog kaznenih djela na štetu imovine te da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi kako su istima u više navrata izricane bezuvjetne kazne zatvora koje kazne okrivljenike očito nisu odvratile od činjenja novih, istih i istovrsnih kaznenih djela, te da su isti sa svojim kriminalnim aktivnostima nastavili neposredno nakon izdržavanja kazne. U odnosu na III. okrivljenika žalitelj smatra da je sud neosnovano olakotnim cijenio okolnost da je isti neosuđivana osoba, te da je u odnosu na djela koja je počinio sud trebao izreći strožu uvjetnu osudu odnosno uvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju i s duljim rokom provjeravanja. Žalitelj smatra kako izrečene pojedinačne kazne zatvora kao i jedinstvene kazne zatvora I. i II. okrivljenom neće u dovoljnoj mjeri imati učinka na specijalnu prevenciju, te da se takvim kaznama neće ostvariti svrha generalne prevencije, kao i to da se izrečenom uvjetnom osudom III. okrivljeniku u navedenom trajanju također neće ostvariti opća prevencija činjenja kaznenih djela, odnosno isti smatra da će se jedino strožim kažnjavanjem okrivljenika utjecati na povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te da će se time utjecati i na same okrivljenike, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se I. okrivljeniku NF i II. okrivljeniku BF izreknu bezuvjetne kazne zatvora u duljem trajanju, a III. okrivljeniku ĆF da se izrekne uvjetna kazna zatvora u duljem trajanju s duljim rokom kušnje.
3. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu nije osnovana.
4. Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te im izrekao preblage kazne odnosno da je podcijenio otegotne okolnosti. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odluke o kaznenoj sankciji pravilno cijenio sve okolnosti od značaja za donošenje odluke o vrsti i mjeri kazne na koju su okrivljenici osuđeni u smislu kako svrhe kažnjavanja, tako i generalne i specijalne prevencije.
4.1. Prvostupanjski sud je I. okrivljenom NF kao olakotno cijenio priznanje djela i žaljenje zbog istih, spremnost oštećenicima naknaditi štetu čime je pridonio i ekonomičnosti, a i efikasnosti postupka, te iskazao spremnost prihvaćanja kazne i odricanja od posljedica počinjenja djela. Nadalje, sud je kao olakotno cijenio osobne i obiteljske prilike okrivljenika, odnosno da je okrivljenik osoba u dobi od 53 godine, živi s tetkom koja je narušenog zdravlja i o kojoj se brine, a brine se i o kćeri i unučadi. Kao olakotno je cijenjeno također i da je nezaposlen, da nema imovine u svom vlasništvu, no ima se namjeru zaposliti i pomagati u uzdržavanju osoba, te da se nastoji uklopiti u uobičajeni opće prihvaćeni način funkcioniranja, dok je kao otegotno cijenjena činjenica njegove višestruke osuđivanosti, kao na uvjetne tako i na bezuvjetne kazne zatvora.
4.2. II. okrivljenom BF kao olakotno sud je cijenio priznanje inkriminiranih mu kaznenih djela, iskreno žaljenje i kajanje i spremnost da obešteti oštećenike, da se radi o osobi u dobi od 36 godina koja živi s ocem o kojem se brine, jer je narušenog zdravlja, a i sam je narušenog zdravlja, nezaposlen, ali spreman se zaposliti, dok je kao otegotno cijenjena njegova ranija osuđivanost.
4.3. III. okrivljenom ĆF prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio priznanje inkriminiranih djela u cijelosti, izraženo žaljenje i kajanje čime je pridonio ekonomičnosti i efikasnosti postupka, te spremnost prihvaćanja kazne i odricanja od posljedica počinjenja djela, činjenica da se radi o osobi od 36 godina koja živi s roditeljima, zaručnicom i njezinim malodobnim djetetom, da je uredno zaposlen i prima plaću, urednog socijalnog funkcioniranja te je do sada kazneno neosuđivana osoba.
5. Kada se imaju u vidu izrečene jedinstvene kazne zatvora i to I. okrivljenom NF u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, II. okrivljenom BF u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci i III. okrivljenom ĆF u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetno s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, to ovaj drugostupanjski sud smatra kako su izrečene kazne pravilno odmjerene te će polučiti svrhu kažnjavanja. Iako su I. – III. okrivljenici tek pri kraju postupka priznali krivnju, to je pravilno prvostupanjski sud kao olakotno cijenio njihovo priznanje djela, iskazano kajanje i žaljenje, jer su na taj način okrivljenici učinili činjenično stanje nespornim, što gledajući kazneni postupak u cjelini doprinosi ekonomičnosti i efikasnosti postupka. U odnosu na žalbeni navod optužbe da se I. okrivljenom NF i II. okrivljenom BF propustilo otegotnim cijeniti okolnost da su postupali s višim stupnjem kriminalne volje, jer su kaznena djela opisana pod točkama 2.), 3.) i 4.) bila pomno isplanirana te da su radi izvršenja djela prethodno pribavili sredstvo kojim su otključali ulaz, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako se upravo radi o kaznenim djelima koja se mogu počiniti sa izravnom namjerom (najteži stupanj krivnje) što predstavlja samo obilježje kaznenog djela (protupravno stjecanje stvari izravnom namjerom prvog stupnja).
5.1. Činjenica da se I. okrivljeni NF i II. okrivljeni BF nalaze u kaznenim evidencijama te da su osuđivani i na bezuvjetne kazne zatvora koje kazne očito nisu iste odvratile od činjenja novih kaznenih djela, pa se ovdje javljaju kao specijalni povratnici, je pravilno cijenjeno od strane prvostupanjskog suda, te su im u ovom postupku izrečene bezuvjetne kazne zatvora i to I. okrivljeniku NF u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a II. okrivljeniku BF u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci. Istovremeno je III. okrivljeniku ĆF koji je do sada kazneno neosuđivana osoba pravilno sud prvog stupnja izrekao za kazneno djelo prikrivanja kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, za kazneno djelo neovlašteno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa na temelju članka 51. KZ/11 III. okrivljenika ĆF osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine. Pravilno je prvostupanjski sud odmjeri kako pojedinačne tako i jedinstvene kazne zatvora imajući u vidu kako opću i posebnu svrhu kažnjavanja, tako i generalnu i specijalnu prevenciju uz uvažavanje načela individualizacije kazne.
5.2. Prvostupanjski sud je, po stavu ovog drugostupanjskog suda, uzeo u obzir sve okolnosti prilikom odmjeravanja kazne, kao što su stupanj krivnje, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, jačina ugrožavanja ili povreda zaštićenog dobra, te okolnosti u kojima je djelo počinjeno, u kojima je počinitelj živo prije počinjenja kaznenog djela, kao i dosadašnja usklađenosti ponašanja okrivljenika.
5.3. Ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako će se upravo izrečenim kaznama po prvostupanjskom sudu utjecati dovoljno na I. – III. okrivljenike da se ubuduće klone vršenja kaznenih djela, te da će se upravo tako izrečenim kaznama zatvora postići svrha kažnjavanja. Dakle, ovaj sud smatra da će se ovakvim kaznama u konkretnom slučaju i s obzirom na konkretne I. – III. okrivljenike izraziti potrebna društvena osuda prema počiniteljima zbog počinjenih kaznenih djela, a da je takva sankcija primjerena i za ostvarivanje ostalih zakonom propisanih svrha kažnjavanja. Sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njom ostvari, pored specijalne i generalna prevencija, te da će se istom jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da se utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Također, sud smatra kako će upravo izrečene kazne zatvora djelovati na I. – III. okrivljenike da svoja ponašanja ubuduće usklade sa normama prihvatljivog društvenog ponašanja.
6. Stoga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u svojoj presudi pri donošenju odluke o kazni koji razlozi su jasni i argumentirani tako da i ovaj sud vjeruje da će se izrečenim kaznama u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, uslijed čega se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu ukazuje kao neosnovana.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 12. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Mile Soldo
