Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj 10 P-280/2021 -21

                              

                 REPUBLIKA HRVATSKA

         OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

     STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ulica biskupa Augustina Kažotića 13

                                          Poslovni broj 10 P-280/2021 -21

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                              P R E S U D A

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja D. J., OIB …, ,  O. zastupanog po punomoćniku N. H., iz Z., protiv tuženika OTP b. dioničko društvo, OIB …, ,  S., zastupanog po punomoćnici S. V., odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. & P. iz Z., radi obvezno – ništetnost, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, dana 15. veljače 2023., zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika N. H. i zamjenice punomoćnice tuženika K. J., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22. dalje u tekstu: ZPP), 28. kolovoza 2023.

 

             

p r e s u d i o    j e

 

              I Utvrđuje se ništetnom dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržan u čl. 3. st. 3. Ugovora o kreditu broj , oznaka UK-2, od dana 18.05.2007., sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, i tuženika kao kreditora koji glasi:

 

„Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“

 

              II Nalaže se tuženoj OTP B. D.D., S., da tužitelju D. J., O., , OIB: na ime stjecanja bez osnova isplatiti iznos od 11.400,34 eur/85,895,87 kuna1 s pripadajućim zakonskim zateznim na pojedine iznose kako slijedi :

- iznos od 38,03 EUR/286,52 HRK1 s kamatom tekućom od 13.02.2008. sve do isplate,

- iznos od 47,49 EUR/357,82 HRK1 s kamatom tekućom od 02.03.2008. sve do isplate,

- iznos od 47,44 EUR/357,47 HRK1 s kamatom tekućom od 03.04.2008. sve do isplate,

- iznos od 47,29 EUR/356,34 HRK1 s kamatom tekućom od 17.05.2008. sve do isplate,

- iznos od 47,23 EUR/355,87 HRK1 s kamatom tekućom od 17.06.2008. sve do isplate,

- iznos od 82,20 EUR/619,34 HRK1 s kamatom tekućom od 17.07.2008. sve do isplate,

- iznos od 116,80 EUR/880,00 HRK1 s kamatom tekućom od 19.08.2008. sve do isplate,

- iznos od 115,32 EUR/868,85 HRK1 s kamatom tekućom od 17.09.2008. sve do isplate,

- iznos od 115,99 EUR/873,95 HRK1 s kamatom tekućom od 21.10.2008. sve do isplate,

- iznos od 115,42 EUR/869,62 HRK1 s kamatom tekućom od 18.11.2008. sve do isplate,

- iznos od 132,37 EUR/997,32 HRK1 s kamatom tekućom od 17.12.2008. sve do isplate,

- iznos od 142,38 EUR/1072,73 HRK1 s kamatom tekućom od 06.01.2009. sve do isplate,

- iznos od 144,17 EUR/1086,25 HRK1 s kamatom tekućom od 17.02.2009. sve do isplate,

- iznos od 143,28 EUR/1079,54 HRK1 s kamatom tekućom od 17.03.2009. sve do isplate,

- iznos od 143,01 EUR/1077,49 HRK1 s kamatom tekućom od 17.04.2009. sve do isplate,

- iznos od 142,28 EUR/1071,98 HRK1 s kamatom tekućom od 19.05.2009. sve do isplate,

- iznos od 140,38 EUR/1057,69 HRK1 s kamatom tekućom od 17.06.2009. sve do isplate,

- iznos od 141,73 EUR/1067,85 HRK1 s kamatom tekućom od 17.07.2009. sve do isplate,

- iznos od 141,02 EUR/1062,48 HRK1 s kamatom tekućom od 20.08.2009. sve do isplate,

- iznos od 140,85 EUR/1061,24 HRK1 s kamatom tekućom od 22.09.2009. sve do isplate,

- iznos od 139,80 EUR/1053,34 HRK1 s kamatom tekućom od 21.10.2009. sve do isplate,

- iznos od 140,54 EUR/1058,93 HRK1 s kamatom tekućom od 17.11.2009. sve do isplate,

- iznos od 140,48 EUR/1058,42 HRK1 s kamatom tekućom od 16.12.2009. sve do isplate,

- iznos od 140,52 EUR/1058,74 HRK1 s kamatom tekućom od 16.01.2010. sve do isplate,

- iznos od 140,41 EUR/1057,90 HRK1 s kamatom tekućom od 21.02.2010. sve do isplate,

- iznos od 139,80 EUR/1053,31 HRK1 s kamatom tekućom od 28.03.2010. sve do isplate,

- iznos od 139,61 EUR/1051,87 HRK1 s kamatom tekućom od 17.04.2010. sve do isplate,

- iznos od 139,44 EUR/1050,60 HRK1 s kamatom tekućom od 21.05.2010. sve do isplate,

- iznos od 138,22 EUR/1041,40 HRK1 s kamatom tekućom od 01.07.2010. sve do isplate,

- iznos od 138,73 EUR/1045,23 HRK1 s kamatom tekućom od 17.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 138,64 EUR/1044,58 HRK1 s kamatom tekućom od 17.08.2010. sve do isplate,

- iznos od 139,64 EUR/1052,09 HRK1 s kamatom tekućom od 17.09.2010. sve do isplate,

- iznos od 140,46 EUR/1058,26 HRK1 s kamatom tekućom od 19.10.2010. sve do isplate,

- iznos od 141,25 EUR/1064,24 HRK1 s kamatom tekućom od 17.11.2010. sve do isplate,

- iznos od 141,70 EUR/1067,64 HRK1 s kamatom tekućom od 17.12.2010. sve do isplate,

- iznos od 141,50 EUR/1066,13 HRK1 s kamatom tekućom od 18.01.2011. sve do isplate,

- iznos od 141,50 EUR/1066,13 HRK1 s kamatom tekućom od 20.02.2011. sve do isplate,

- iznos od 140,96 EUR/1062,10 HRK1 s kamatom tekućom od 31.03.2011. sve do isplate,

- iznos od 140,40 EUR/1057,83 HRK1 s kamatom tekućom od 19.04.2011. sve do isplate,

- iznos od 140,63 EUR/1059,58 HRK1 s kamatom tekućom od 14.05.2011. sve do isplate,

- iznos od 140,83 EUR/1061,09 HRK1 s kamatom tekućom od 17.06.2011. sve do isplate,

- iznos od 141,25 EUR/1064,24 HRK1 s kamatom tekućom od 19.07.2011. sve do isplate,

- iznos od 141,44 EUR/1065,67 HRK1 s kamatom tekućom od 17.08.2011. sve do isplate,

- iznos od 142,19 EUR/1071,34 HRK1 s kamatom tekućom od 17.09.2011. sve do isplate,

- iznos od  141,74 EUR/1067,95 HRK1 s kamatom tekućom od 25.10.2011. sve do isplate,

- iznos od 141,61 EUR/1066,96 HRK1 s kamatom tekućom od 19.11.2011. sve do isplate,

- iznos od 141,97 EUR/1069,66 HRK1 s kamatom tekućom od 18.12.2011. sve do isplate,

- iznos od 142,67 EUR/1074,91 HRK1 s kamatom tekućom od 18.01.2012. sve do isplate,

- iznos od 143,10 EUR/1078,17 HRK1 s kamatom tekućom od 22.02.2012. sve do isplate,

- iznos od 141,75 EUR/1068,03 HRK1 s kamatom tekućom od 20.03.2012. sve do isplate,

- iznos od 141,08 EUR/1062,96 HRK1 s kamatom tekućom od 21.04.2012. sve do isplate,

- iznos od 142,44 EUR/1073,20 HRK1 s kamatom tekućom od 31.05.2012. sve do isplate,

- iznos od 141,76 EUR/1068,11 HRK1 s kamatom tekućom od 27.06.2012. sve do isplate,

- iznos od 140,39 EUR/1057,74 HRK1 s kamatom tekućom od 19.07.2012. sve do isplate,

- iznos od 140,49 EUR/1058,55 HRK1 s kamatom tekućom od 26.08.2012. sve do isplate,

- iznos od 138,54 EUR/1043,81 HRK1 s kamatom tekućom od 25.09.2012. sve do isplate,

- iznos od 140,98 EUR/1062,20 HRK1 s kamatom tekućom od 23.10.2012. sve do isplate,

- iznos od 141,21 EUR/1063,91 HRK1 s kamatom tekućom od 27.11.2012. sve do isplate,

- iznos od 140,25 EUR/1056,74 HRK1 s kamatom tekućom od 18.12.2012. sve do isplate,

- iznos od 140,92 EUR/1061,76 HRK1 s kamatom tekućom od 18.01.2013. sve do isplate,

- iznos od 141,07 EUR/1062,92 HRK1 s kamatom tekućom od 20.02.2013. sve do isplate,

- iznos od 140,99 EUR/1062,31 HRK1 s kamatom tekućom od 23.03.2013. sve do isplate,

- iznos od 141,08 EUR/1063,00 HRK1 s kamatom tekućom od 30.04.2013. sve do isplate,

- iznos od 140,14 EUR/1055,88 HRK1 s kamatom tekućom od 23.05.2013. sve do isplate,

- iznos od 139,10 EUR/1048,03 HRK1 s kamatom tekućom od 18.07.2013. sve do isplate,

- iznos od 139,11 EUR/1048,10 HRK1 s kamatom tekućom od 17.08.2013. sve do isplate,

- iznos od 138,87 EUR/1046,30 HRK1 s kamatom tekućom od 18.09.2013. sve do isplate,

- iznos od 138,67 EUR/1044,80 HRK1 s kamatom tekućom od 30.10.2013. sve do isplate,

- iznos od 138,59 EUR/1044,19 HRK1 s kamatom tekućom od 06.12.2013. sve do isplate,

- iznos od 138,42 EUR/1042,90 HRK1 s kamatom tekućom od 18.12.2013. sve do isplate,

- iznos od 138,22 EUR/1041,43 HRK1 s kamatom tekućom od 25.01.2014. sve do isplate,

- iznos od 138,35 EUR/1042,41 HRK1 s kamatom tekućom od 18.02.2014. sve do isplate,

- iznos od 133,60 EUR/1006,58 HRK1 s kamatom tekućom od 16.03.2014. sve do isplate,

- iznos od 128,78 EUR/970,28 HRK1 s kamatom tekućom od 26.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 128,54 EUR/968,45 HRK1 s kamatom tekućom od 26.04.2014. sve do isplate,

- iznos od 128,26 EUR/966,39 HRK1 s kamatom tekućom od 24.05.2014. sve do isplate,

- iznos od 127,31 EUR/959,21 HRK1 s kamatom tekućom od 24.06.2014. sve do isplate,

- iznos od 127,69 EUR/962,10 HRK1 s kamatom tekućom od 23.07.2014. sve do isplate,

- iznos od 125,78 EUR/947,68 HRK1 s kamatom tekućom od 26.08.2014. sve do isplate,

- iznos od 116,64 EUR/878,83 HRK1 s kamatom tekućom od 23.09.2014. sve do isplate,

- iznos od 116,81 EUR/880,13 HRK1 s kamatom tekućom od 17.10.2014. sve do isplate,

- iznos od 116,87 EUR/880,58 HRK1 s kamatom tekućom od 16.12.2014. sve do isplate,

- iznos od 116,60 EUR/878,51 HRK1 s kamatom tekućom od 16.12.2014. sve do isplate,

- iznos od 116,46 EUR/877,50 HRK1 s kamatom tekućom od 18.01.2015. sve do isplate,

- iznos od 113,16 EUR/852,64 HRK1 s kamatom tekućom od 22.04.2015. sve do isplate,

- iznos od 105,64 EUR/795,91 HRK1 s kamatom tekućom od 12.09.2015. sve do isplate,

- iznos od 105,38 EUR/793,95 HRK1 s kamatom tekućom od 12.09.2015. sve do isplate,

- iznos od 104,74 EUR/789,19 HRK1 s kamatom tekućom od 24.03.2016. sve do isplate,

sve po stopi koja se do 31.srpnja 2015. godine utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

             

              II. Nalaže se tuženiku OTP B. D.D., OIB … naknaditi tužitelju tužitelja  D. J., OIB trošak ovog postupka u iznosu od 1.741,88 eura/13.124,19 kuna1,  zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1.Tužitelj D. J. u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom OTP B. D.D.( odnosno njegovim prednikom), kao davateljem kredita sklopio 18.5.2007. Ugovor o kreditu broj . Tim ugovorom odobren mu je kredit u kunskoj protuvrijednosti od 60.000,00eura. U članku 3. Ugovora ugovorena je kamatna stopa u visini od 5,99 % godišnje, promjenjiva, u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatama kreditora. Mjesečni anuitet se radi jednostrane promjene kamatne stope od strane tuženika mijenjao, jer se mijenjala kamatna stopa pa od 7.1.2008.. iznosila 6,99%, od 16.6.2008. iznosila je 8,49%, od 10.11.2008. iznosila je 8,99%, od 15.7.2013.. iznosila je 8,95%, od 15.1.2014 iznosila je 8,75%, od 26.7.2014. iznosila je 8,49%, od 26.1.2015 iznosila je 8,28% od 26.7.2015. iznosila je 8,08% od 26.1.2016. iznosila je 7,86%. U navedenom ugovoru nigdje nisu navedeni parametri i metodologija izračuna kamatne stope, a niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao niti dogovarao promjenu iste, već je ona mijenjana jednostrano, također bez ikakvog navoda o metodologiji izračuna kamatne stope, dakle kamatna stopa nije niti određena, a niti odrediva. Poziva se na čl. 46 Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. dalje ZOO) kojim je propisano da činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovorna odredba je ništetna (čl. 47 ZOO). Kamatna stopa u ugovoru mijenjana je isključivo jednostranom odlukom tuženika, te je takvim postupanjem tuženika tužitelj oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog jednostrane promjene kamatne stope. Stoga traži da se utvrdi ništetnom dio odredba Ugovora koji se odnosi na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržan u čl. 3. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu. Obzirom da zastara za tužiteljevo potraživanje počinje teći od utvrđenja ništetnosti, a sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 2020. gdje se navodi kako zastara počinje teći tek utvrđenjem ništetnosti pojedine ugovorne odredbe. Tužitelj postavlja i kondendantorni zahtjev za isplatom stečenog bez osnove te s osnova preplaćenog iznosa kamata potražuje iznos od 11.400,34 eura/85.895,87 kuna1 s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od svakog preplaćenog iznosa pa do isplate, kako je to tužitelj specificirao po nalazu financijskog vještaka podneskom od 14.9.2022. (list 246) te potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je iz dokaza koji prilaže spisu vidljivo da su treće osobe vršile uplatu na ime dospjelih obveza po predmetnom kreditu. Navodi da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je uplatio neki iznos na ime naknade za obradu kredita. Osporava tužiteljevo svojstvo potrošača, te da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Ističe prigovor zastare za sve iznose anuiteta jer je zadnji iznos plaćen 27. travnja 2016. za koji je zastara nastupila 27. travnja 2021., a tužba je podnesena 10. lipnja 2021. Ovo iz razloga jer smatra da se zastarni rok računa od svake mjesečne isplate. Smatra da odredbe ugovora o promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne jer su dopuštene temeljem čl. 26 ZOO 05, te su u skladu sa čl. 84 Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da tužitelj nema pravo osporavati valjanost ugovora koji je raskinut i više nije na snazi. Ističe i da je tuženik bio ovlašten ugovarati promjenjivost ugovorne kamatne stope zbog tržišnih uvjeta, a što je bilo propisano i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003., 2007. te 2014. Navodi da je tijekom 2012. uskladio svoje poslovanje sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te je kamatna stopa u predmetnom Ugovoru o kreditu sadrži fiksni i varijabilni dio. Tužitelj je pri uzimanju kredita samostalno odabrao kredit u valuti eur sa promjenjivom kamatnom stopom pa smatra da je u razumnoj mjeri obaviješten u pogledu svog tržišnog djelovanja sukladno odredbi Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Ističe  i da je predmetni Ugovor solemniziran pa da je javni bilježnik upozorio na preuzete obveze, a tužitelj je izjavio da uklanja bilo kakvu nejasnoću u pogledu nerazgovjetnosti ili dvosmislenosti odredbi ugovora. Smatra da tužitelj traži fiksiranje kamatne stope na prvotno ugovorenu, dok je Ugovorom određena ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Dakle, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

3.Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj navodi da ima pravni interes  od suda tražiti deklaratornu pravnu zaštitu radi utvrđenja ništetnom dijela ugovorne odredbe bez obzira što je predmetni Ugovor o kreditu raskinut i nije na snazi jer se sukladno čl. 322 i 326 ZOO 05 utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja ugovora. Osporava da je njegovo potraživanje u zastari. Osporava prigovor da tužitelj nije aktivno legitimiran jer je on plaćao anuitete po ugovoru što dokazuje Ugovorom o trajnom nalogu. Ističe da tužbom niti ne potražuje naknadu za obradu kredita pa je prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije u tom djelu bespredmetan. Navodi da tužitelj ima svojstvo potrošača jer je Ugovor sklopio kao fizička osoba, a namjera mu je bila otplata postojećih kredita. Ukazuje da zaštita predviđena direktivom vijeća 93/11/EZ od 5. travnja 1993. se primjenjuje na sve potrošače a ne samo one koji se mogu smatrati "prosječnim potrošačem". Tužitelj da ima pravnu osnovu za svoj tužbeni zahtjev neovisno o činjenici da se radi o kreditu o valuti eur, a pozivajući se na presudu VTS RH broj -6623/2017-10. Ponovno ističe da je tuženik kamatnu stopu mijenjao jednostrano što predstavlja nepošten način postupanja bez pojedinačnog pregovaranja i mogućnosti utjecaja na odluke banke. Tužitelju nije bilo prezentirano od čega se sastojala kamatna stopa i temeljem čega se formirala. S obzirom da je Ugovorom određena godišnja kamata od 5,99% uklanjanje dijela odredbe koji se odnosi na pridržaj prava na jednostranu izmjenu kamatne stope ne znači da Ugovor ne može dalje obvezivati stranke.

4.Sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu broj .... od 18.5.2007. (list 9-13, dalje Ugovor),  otplatni plan od 29.5.2008. (list 15-21), obavijesti o dospijeću obroka sa prikazom promjene kamatnih stopa (list 22-25), pregled prometa po kreditu (list 26-51), ugovor o trajnom nalogu (list 72), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku  D. P., dipl. oec. stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire iz D. d.o.o. te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog s prilozima (list 86-245), te je saslušan tužitelj (list 260).

5.Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP - a.

              7.Specificirani tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

              8.Među strankama je sporna valjanost čl. 3. st.3. Ugovora o kreditu broj .... sklopljenog između tužitelja i tuženika 18.5.2007., a posljedično tomu i zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, a koji se odnosi na, prema tvrdnji tužitelja, preplaćeni iznos redovne kamate tijekom trajanja ugovornog odnosa nastao zbog promjene kamatne stope u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o  kamatnim stopama banke. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja jer je tuženik osporava. Sporno je i da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja kako je on navodi.

10.Sporno je da li se o predmetnoj ugovornoj odredbi iz čl. 3.st.3. Ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo i naposljetku je li ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da li uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i svojstvo tužitelja kao potrošača.

              11.Prigovor zastare zahtjeva je neosnovan. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

12. Prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran je neosnovan. Uvidom u Ugovor o kreditu broj .... 18.5.2007. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika OTP b. H., dioničko društvo, Z., ,  dana 18.5.2007. Da je tuženik pravni slijednik OTP banka H. utvrđeno je uvidom u sudski registar trgovačkih društva RH. Da je tužitelj plaćao taj kredit utvrđeno je uvidom u Ugovor o trajnom nalogu, uvidom u pregled prometa po kreditu vlasnika računa D. J. te nalazom financijskog vještaka. (list 26-51). Dakle tužitelj je zaključio Ugovor s prednikom tuženika i plaćao ga je do raskida, pa je aktivno legitimiran na podnošenje tužbe.

13. Neosnovan je i prigovor da tužitelj ne može tražiti utvrđenje ništetnosi odredbe ugovora koji je raskinut. Prema odredbi čl. 328 ZOO-a pravo na isticanje ništavosti se ne gasi pa su stoga neodlučni navodi tuženika da je predmetni ugovor u međuvremenu otkazan (što bi bilo od utjecaja samo da je ugovor valjan, a ne i kod ništavosti koja djeluje od samog početka kao da ugovor nije niti postojao).

              14. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 koja je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13.6.2014. br. -7129/13-4 (i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14), između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 01.09.2004. godine do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Prema stajalištu ovoga suda, a odgovarajuće i smisleno primjenjujući odredbu čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud (dakle ne samo u parnicama za naknadu štete) te se tužitelj može ovdje pozivati na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud. Naime, prema odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. – dalje: ZZP 03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz iskaza tužitelja koji je sud u cijelosti prihvatio kao iskren i uvjerljiv proizlazi da je kredit uzeo i iskoristio za obnovu kuće u O., ( u kojoj i prebiva). Dakle, u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je tužitelj kao fizička osoba sklopio ugovor o kreditu sa svrhom eventualno namijenjenom njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok tuženik osim paušalno iznesenih tvrdnji ničim ne dokazuje suprotno, slijedom čega se odluke donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (koje se u tom dijelu odnose na sve takve potrošačke ugovore o kreditu neovisno o valuti kredita) nedvojbeno imaju primijeniti na konkretni pravni odnos stranaka.

15. Nastavno na izloženo, za istaknuti je i da je odredbama čl. 81. ZZP 03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati. Prema odredbi čl. 82. ZZP 03 nepoštenom odredbom može se između ostaloga smatrati primjerice odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, dok je odredbom čl. 83. istoga zakona određeno da je prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena potrebno uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 03 nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok prema st. 2. istoga članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

              16.Iz priležećeg ugovora o kreditu razvidno je da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, te je stoga tuženik bio dužan dokazati da se o spornoj ugovornoj odredbi kojom je bila predviđena promjena ugovorene kamatne stope pojedinačno pregovaralo, a što tuženik u ovom postupku ne čini (a upravo suprotno proizlazi iz prihvaćenog iskaza tužitelja). Naime tužitelj je iskazao da mu je objašnjeno da do promjene kamate dolazi Odlukom banke, da dolazi do smanjenja i povećanja ali uglavnom da ostaje ista. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru, i smatra ga iskrenim i vjerodostojnim. Sud mu vjeruje da s tuženikom nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, već da je ponuđene uvjete kredita  koji su mu preporučeni kao najbolji prihvatio, kao i da s tuženikom o spornoj odredbi nije posebno raspravljao jer mu je ugovor ponuđen kakav je i on ga je prihvatio. U takvim okolnostima, logično je i prihvatljivo da je tužitelju ponuđena opcija kreditiranja na način da je ili prihvati ili odbija, a da u same uvjete kreditiranja nije mogao intervenirati, o njima raspravljati ili ih pak dogovorno s tuženikom mijenjati. 

              17.Okolnost da je tuženik tužitelju dostavljao obavijesti o promjeni (povećanju) kamatne stope sama za sebe nema značaj niti predstavlja pojedinačno pregovaranje u smislu odredaba čl. 81. ZZP 03. U spomenutom ugovoru o kreditu nema nikakvih pobližih odredaba o načinu utvrđivanja promjene kamatne stope odnosno parametara na temelju kojih se ista mijenja i utvrđuje, što pak ukazuje da je tuženik prema svom vlastitom nahođenju mogao donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu, pa stoga takva odredba nije razumljiva te nedvojbeno dovodi do zaključka da je u konkretnom slučaju visina kamatne stope isključivo ovisila o odluci jedne ugovorne strane – ovdje tuženika. Štoviše u spornoj odredbi čl.3.s.t.3. Ugovora propisano je  da  korisnik kredita bezuvjetno pristaje na  to da se promjena kamatne stope vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke. U navedenoj odredbi č.3.st.3. Ugovora Tužitelju su u ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje iz ugovora mogu proizaći (stoga nije dovoljno da je tužitelj općenito znao i bio svjestan da je kamatna stopa promjenjiva), pa kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope u skladu s odlukama tuženika od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane - tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer nastaje situacija da tuženik, kao vjerovnik, jednostrano određuje obvezu tužitelja koju isti ne može predvidjeti, na nju utjecati niti provjeriti pravilnost promjene zbog nedostatka potrebnih jasnih i razumljivih kriterija, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja. S obzirom da se stoga radilo o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu citiranih odredaba ZZP 03, ista odredba je ništava (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredbe čl. 103. u vrijeme sklapanja ugovora važećeg Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/). Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (tako i čl. 87. st. 2. ZZP 03).

              18. Slijedom izloženoga, valjalo je kao pod toč. I. izreke presude prihvatiti tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje ništavost predmetnog čl.3.st.3 Ugovora o kreditu od 8.35.2007.

              19.Kako je tuženik primio više nego što je trebao na ime ugovorene redovne kamate, a s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015 i 79/18, dalje u tekstu: ZOO), dužan vratiti tužitelju preplaćeni iznos.

20.Naime, čl. 1111. ZOO određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO  uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

              21.Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku  D. P., dipl. oec. stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire iz D. d.o.o.. Vještaku je dano u zadatak očitovati se na okolnost visine utuženog potraživanja tužitelja prema tuženiku, dakle utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj platio na ime kamate obračunate prema Odlukama tuženika o promjeni kamatne stope donesenim tijekom trajanja kredita i iznosa koji bi tužitelj trebao platiti temeljem Ugovora o kreditu, a kojim je među strankama ugovorena redovna godišnja promjenjiva kamata od 5,99%.

22.U nalazu i mišljenju vještak je utvrdio razliku u iznosu redovnih kamata obračunatih primjenom promjenjivih kamatnih stopa tuženika te naplaćenih od tužitelja, u odnosu prema redovnim kamatama obračunatima primjenom početne kamatne stope u visini 5,99% godišnje, propisane člankom 3.1. Ugovora o kreditu, a za cijelo razdoblje otplate kredita, počev od dana dospijeća 1. anuiteta 1.7.2007. do dospijeća posljednjeg plaćenog anuiteta 1.5.2015. Naime, primjenom promjenjivih kamatnih stopa tuženika ukupno obračunate i naplaćene redovne kamate od tužitelja za cijelo razdoblje otplate kredita, iznose 34.512,11 eura, dok primjenom početno ugovorene kamatne stope u visini 5,99% godišnje u razdoblju otplate kredita iznose 22.967,23 eura, odnosno razlika iznosi 11.544,88, eura odnosno kunska protuvrijednost 85.895,87 kn. U nalazu i mišljenju vještak je u Tabeli (list 93-94 spisa) prikazao pojedinačne više plaćene iznose redovnih kamata, te prikaz visine kamata obračunatih primjenom početne kamatne stope, propisane člankom 3.1. Ugovora o kreditu i usporedbu s plaćenim iznosima kamata.

              23. Niti tužitelj niti tuženik nisu imali prigovora na nalaza vještaka, te ga je i sud prihvati u cijelosti jer je isti jasan, logičan i argumentiran te izrađen u skladu s pravilima struke.

              24.U tužbi od 10.6.2021. tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 94.598,41kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od dana plaćanja do isplate. Nakon provedenog vještačenja, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka podneskom od 14.9.2022.. potraživao je iznos od 11.544,88, eura 85.895,87 kn1, dakle snizio je tužbeni zahtjev te je precizirao pojedine mjesečne iznose na koje potražuje isplatu zatezne kamate sukladno nalazu vještaka .

              25.Slijedom navedenog, usvojen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.544,88, eura/85.895,87 kn1, kojeg je isti platio više na ime redovne ugovorne kamate u odnosu na iznos koji proizlazi na ime redovne ugovorne kamate za ugovoreno razdoblje prema precizno definiranoj kamati po stopi od 5,99 % godišnje, sukladno čl. 1111. ZOO. Odluka o zateznoj kamati na svaki pojedini mjesečni iznos temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO. Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos od dana stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa jer je tijekom postupka utvrđeno da je njegovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa.  Tužitelj je zateznu kamatu zatražio sukladno nalazu vještaka, a prema utvrđenjima o dospijeću pojedinih rata.

26.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl.155 ZPP-a. Naime tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Tužitelju zastupanom po odvjetniku dosuđen je trošak parničnog postupka sukladno važećoj Tarifi (NN.142/12,103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 126/22) i VPS u vrijeme poduzimanja pojedine radnje. Tako je tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak, prema troškovniku (list 264) koji se odnosi na sastav tužbe u iznosu 100b po Tbr 7. toč. 1. OT, sastav podneska od 23.11.2021 i 14.9.2022.. svaki 100b po Tbr. 8/1 OT, zastupanje na ročištu 18.5.2022. i 15.2.2023. svako 100b po Tbr. 9/1 OT,  sveukupno 500b x1,99eura/15,00kn1, ukupno 995,00eura/7.496,83 kn1, + PDV 25% od 248,75/1.874,21 kn1 , tj. 1.243,75eura/1.874,21kn1 , trošak sudske pristojbe na tužbu 86,00eura/647,97 kn1 i presudu od 80,32 eura/605,17 kn1 (jer odluku prima e-komunikacijom te ukoliko je plati u roku 3 dana plaća nižu pristojbu), trošak plaćenog financijskog vještačenja u iznosu od 3.331,81/2.500,00kn1, ukupno 1.741,88eura/13.124,19 kn1, sukladno čl. 155. ZPP - a.

27.S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do plateža, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ( NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20, 114/22 dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 28. kolovoza 2023. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

              28. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22., 88/22.), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

              29.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Dugom Selu 28. kolovoza 2023..

 

                                                                                                                                   Sudac                                                                                    

                                                                                                                                       Ranka Memišević, v.r.  

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

 

 

 

Rj:

1.  punomoćnik tužitelja N. H. uz rješenje za pristojbu  na presudu VPS                11.544,88, eura

2. punomoćnica tuženika S. V.

 

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu