REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-807/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Silvano Radobuljac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika ODO u Zagrebu MO, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj isplatiti tužitelju RO iznos od 3.065,70 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2013. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 8.835,55 eura sa zatraženim zateznim kamatama, kao djelomično neosnovan.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužitelju RO troškove postupka u iznosu od 761,40 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora temeljem presude Županijskog suda u Osijeku broj K-47/09 od 22. prosinca 2009. i to: od 30.5.2009. do 24.6.2009. u Zatvoru u Osijeku, od 1.7.2011. do 25.7.2011. u Zatvoru u Zagrebu, od 25.7.2011. do 26.8.2011. u Zatvoru u Osijeku, od 26.8.2011. do 18.10.2011. u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, od 18.10.2011. do 20.1.2012. u Zatvoru u Osijeku, od 20.1.2012. do 9.2.2012. u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, potom da je iz Zatvora u Osijeku prebačen u Zatvor u Zagrebu, od 16.3.2012. do 3.4.2012. i od 21.6.2012. do 6.7.2012. u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu te da se u vrijeme podnošenja tužbe nalazio u Zatvoru u Zagrebu. Navodi da se u Zatvoru u Osijeku, Zatvoru u Zagrebu i Zatvorskoj bolnici u Zagrebu zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta radilo o smještaju nedostojnog čovjeka. U Zatvoru u Osijeku boravio je u sobi od 25 kvadrata sa još devet osoba, dok je u drugoj sobi bio primoran spavati na podu te bi madrac dobio navečer, a morao ga vratiti ujutro. U zatvorskoj bolnici je vezan, jer se pokušao ubiti, a potom je vraćen u Osijek u sobu od 20 m2 gdje je boravilo sveukupno 12 zatvorenika, nakon čega je premješten u sobu od 35 kvadrata u kojoj je boravilo 14 zatvorenika. U Zatvoru u Zagrebu boravio je u sobi veličine 21 m2 u kojoj je bilo smješteno 7 osoba, a higijenski uvjeti bili su neadekvatni, budući da je u sobi bio i sanitarni čvor koji nije potpuno odijeljen od prostora za prebivanje. Boravak na otvorenom prostoru omogućavan je u trajanju od dva sata dnevno što je nedostatno. Bio je i vezan i smještan u sobu tzv. gumenjaru u trajanju od približno 24 sata bez pristupa sanitarnom čvoru i pitkoj vodi. U zatvorskoj bolnici u Zagrebu boravio je u maloj sobi sa još pet zatvorenika i cijeli dan je bio zaključan u sobi. Dijagnosticirana mu je shizofrenija, na koju je nepovoljno utjecao boravak u nehumanim uvjetima. Nije imao mogućnosti ostvarivati zakonom zajamčeno pravo na rad, na sportske aktivnosti, na druženja, na pristup knjižnici i na izobrazbu. Zbog navedenoga povrijeđeno mu je pravo osobnosti i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Stoga, potražuje 9,29 eura (ranije 70,00 kn) po svakom danu provedenom u navedenim uvjetima pa kako je proveo ukupno 1281 dana u takvim uvjetima to od tužene na ime naknade štete potražuje iznos od 11.901,25 eura (ranije 89.670,00 kn) sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora do isplate, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena poriče da bi tužitelj u Zatvoru u Zagrebu, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, Zatvoru u Osijeku te Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu bio izložen nečovječnom postupanju te da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo zbog neosiguranja humanih uvjeta za boravak u Zatvoru. Ističe prigovor zastare za potraživanja koja se odnose na razdoblje prije 12. ožujka 2010. Navodi da je tužitelj boravio u prostorijama koje su po površini znatno veće nego se u tužbi navodi, dok je broj osoba s kojima je boravio manji. Navodi i da je prostor u kojem je tužitelj boravio tek neznatno manji u odnosu na propisane standarde te da nije takvog karaktera da bi utjecao na povredu prava osobnosti, a da je prenapučenost nadoknađena korištenjem ostalih pogodnosti, kao što su sloboda kretanja, tjelovježba, razne radionice, pravo na rad, čitaonice i ostale pogodnosti. Također navodi da je podkapacitiranost prostora posljedica objektivnih okolnosti koje će se otkloniti kada to objektivne prilike dopuste, a ne radi se o ciljanom i namjernom uskraćivanju prava zatvorenika. Stoga smatra kako tužitelju nije povrijeđeno bilo koje od prava osobnosti te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova postupka tuženoj.

3. U tijeku prvostupanjskog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 16.8.2012. (list 10 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - zatvorska bolnica od 29.4.2013. (list 23 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - Zatvor u Zagrebu od 12.6.2013. (list 24- 25 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - Centar za dijagnostiku u Zagrebu od 6.6.2013. (list 26 - 28 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - Zatvor u Osijeku od 29.4.2013. (list 29 - 31 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - zatvorska bolnica od 24.3.2014. (list 35 - 36 spisa), uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 63 - 150 spisa), saslušan je tužitelj (list 39 i 219 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - Zatvor u Osijeku od 10.3.2015. (list 43 spisa), dopis Uprave za zatvorski sustav - Zatvor u Osijeku od 5.4.2016. (list 51 spisa), saslušan je svjedok TO (list 162 spisa), svjedok ĐO (list 163 spisa), svjedok KO (list 202 spisa), svjedok SO (list 230 spisa), svjedok GO (list 230 spisa), svjedok UO (list 230 spisa) i svjedok ĆO (list 231 spisa) te je, uz suglasnost stranaka, izveden dokaz čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka DO od 3.3.2014. (list 238 spisa), čitanjem zapisnika o očevidu u Zatvoru u Zagrebu (list 240 spisa) i zapisnika o očevidu u zatvorskoj bolnici (list 235 spisa).

4. Prvostupanjskom presudom od 28. studenoga 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda) naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti podnositelju 16.500,00 kuna (sada 2.189,93 eura) sa zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 73.170,00 kuna (sada 9.711,33 eura) sa zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo podnositelju naknaditi tuženici 1.600,00 kuna (sada 212,36 eura) troškova postupka (točka III. izreke).

5. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba podnositelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom (odbijajućem) dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 73.170,00 kuna (sada 9.711,33 eura), potvrđena je i u dosuđujućem dijelu za iznos od 6.050,00 kn (sada 804,30 eura), dok je preinačena za ostali dosuđeni iznos od 10.450,00 kn (sada 1.386,95 eura) i za taj dio je tužbeni zahtjev odbijen te je tužitelju naloženo naknaditi tuženici daljnji trošak parničnog postupka od 7.000,00 kuna (sada 929,06 eura) sa zateznima kamatama, kao i trošak sastava žalbe od 800,00 kuna (sada 106,18 eura).

6. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-lII-257/2021 od 12. ožujka 2025. usvojena je ustavna tužba tužitelja i ukinute su drugostupanjska i prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. U obrazloženju odluke Ustavni sud Republike Hrvatske naveo je kako u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku nisu dostatno ocijenjeni svi elementi na temelju kojih bi se mogli ispitati kriteriji i standardi iz predmeta Muršić protiv Hrvatske, kako u odnosu na površinu prostorija u kojima je podnositelj boravio, tako i u odnosu na ostale uvjete. Primjenom stajališta iz presuda ESLJP-a te u odluci Ustavnog suda broj: U-lll-3047/2019, Ustavni sud nalazi da su uvjeti u kojima je podnositelj izdržavao kaznu zatvora u Zatvoru u Osijeku i Zatvoru u Zagrebu u trajanju od ukupno 330 dana nedvojbeno bili nečovječni i ponižavajući te da su stoga podnositelju povrijeđena prava iz članaka 23. i 25. Ustava, te članka 3. Konvencije. Navodi kako je prema mjerilima ESLJP-a potrebno ispuniti dvije pretpostavke kako bi podnositelj prestao biti žrtvom povrede nekog konvencijskog prava, u konkretnom onog propisanog člankom 3. Konvencije koji štiti iste vrijednosti kao i članci 23. stavak 1. i 25. stavak 1. Ustava: prvo, da je utvrđena povreda podnositeljevih prava zajamčenih Konvencijom, te drugo, da je za tako utvrđene povrede podnositelj dobio odgovarajuću zadovoljštinu (odluke Ustavnog suda broj: U-lll-3141/2021 od 25. studenoga 2021. i broj: U-l11-2793/2021 od 25. studenoga 2021., obje na www.usud.hr; te predmete ESLJP-a Eckle protiv Njemačke, br. 8130/78, § 66., presuda od 15. srpnja 1982.; Peša protiv Hrvatske, br. 40523/08, §§ 74. - 76., presuda od 8. travnja 2010.; Gafgen protiv Njemačke [Vv], br. 22978/05, § 115.; presuda od 1. lipnja 2010.; Brumarescu protiv Rumunjske, br. 28342/95, § 50., presuda od 28. listopada 1999.; i Ringvvald protiv Hrvatske, br. 14590/15 i 25405/15, § 53., odluka od 22. siječnja 2019.). Imajući na umu navedene predmete ESLJP-a, te činjenicu da je u ovome predmetu utvrđeno da su podnositelju ustavne tužbe zbog nečovječnih i ponižavajućih uvjeta smještaja u Zatvoru u Osijeku i Zatvoru u Zagrebu (u kojima je podnositelj boravio ukupno 330 dana) povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. i 25. Ustava, odnosno člankom 3. Konvencije, Ustavni sud smatra da je iznos dosuđene naknade - 6.050,00 kuna (sada 802,97 eura) - neprimjeren i nedostatan da podnositelj prestane biti žrtva povrede ustavne i konvencijske zabrane zlostavljanja.

8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. svibnja 2025. tužitelj je naveo kako ostaje kod tužbenog zahtjeva kojega specificira u eurskoj valuti u iznosu 11.908,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. ožujka 2013. do isplate, kao i kod zahtjeva za naknadom troškova postupka; dok je tuženik naveo kako ostaje kod odgovora na tužbu i svih iznesenih navoda.

9. Obje stranke suglasno su navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, dok su svi predloženi dokazi izvedeni te kako predlažu zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku na temelju stanja spisa.

10. Stoga je sud izvršio uvid u sve dokaze koje je izveo u ovome postupku i na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 11.908,00 eura zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i psihičko zdravlje. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da mu je tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Osijeku, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i Zatvoru u Zagrebu povrijeđeno pravo na tjelesni, psihički i duševni integritet te dostojanstvo.

12. Među strankama nije sporno da se tužitelj u razdoblju od 30. svibnja 2009. do podnošenja tužbe nalazio na izvršenju kazne zatvora u Zatvoru u Osijeku, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i Zatvoru u Zagrebu.

13. Sporno jest je li tužitelju za vrijeme izdržavanja kazne u Zatvoru u Osijeku, Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i Zatvoru u Zagrebu povrijeđeno pravo osobnosti te ima li tužitelj s tim u svezi pravo na naknadu neimovinske štete, kao i je li tužiteljevo potraživanje u zastari.

14. U pogledu zastare potraživanja tužitelja prvenstveno valja navesti kako tužitelj na ročištu za glavnu raspravu iznosi stajalište kako zastarni rok ne teče sve dok se zatvorenik nalazi u zatvorskoj ustanovi. Pritom navodi da takvo shvaćanje proizlazi iz novije prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske.

14.1. Na navedeno valja odgovoriti kako iz prakse Ustavnog suda Republike Hrvatske pa tako primjerice iz odluke toga suda poslovni broj U-III-1115/2020 od 20. veljače 2025. proizlazi kako u slučaju kad se prigovor povrede prava na pristup sudu iscrpljuje u shvaćanju da bi se cijelo razdoblje boravka u zatvorskom sustavu trebalo razmatrati kao kontinuirana situacija, Ustavni sud ocjenjuje da je tako postavljeni prigovor neosnovan jer se po stajalištu ESLJP-a koje je prihvatio i Ustavni sud, "kontinuiranom situacijom" smatra boravak u istoj vrsti zatvorske ustanove u bitno sličnim uvjetima, a trogodišnji zastarni rok (članak 230. stavak 1. ZOO-a/05) počinje teći nakon izlaska iz pojedine zatvorske ustanove (v. predmet Huber protiv Hrvatske, br. 39571/16, § 10., presuda od 7. srpnja 2022.; te odluke i rješenja Ustavnog suda broj: U-III-1106/2021 od 7. ožujka 2023., toč. 17.1. - 17.2.; U-III-232/2020 od 26. rujna 2024., toč. 20. - 20.1.).

14.2. Odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine, otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. Tužiteljevo potraživanje u odnosu na zahtjev za naknadom štete za koju tvrdi da mu je nastala prije 3. listopada 2010., zastarjelo je, s obzirom da se odnosi na izdržavanje kazne u Zatvoru u Osijeku, koje je započelo 30. svibnja 2009. i trajalo je do 24. lipnja 2009. S obzirom da je tada prestao boravak u istoj vrsti zatvorske ustanove u bitno sličnim uvjetima, to je po premještanju u drugu ustanovu počeo teći subjektivni zastarni rok od 3 godine (jer tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da mu tada ne bi bio poznat štetnik ni nastala šteta), a koji je istekao prije podnošenja tužbe, tako da je osnovan prigovor zastare u odnosu na tužiteljevo potraživanje naknade štete zbog uvjeta u Zatvoru u Osijeku u razdoblju od 30. svibnja 2009. do 24. lipnja 2009.

15. U skladu sa standardima iz presude Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske utvrđene su činjenice vezano uz svaku zatvorsku ustanovu u kojoj je podnositelj boravio, pribavljeni su podaci o površini zatvoreničkih soba te površini pripadajućeg sanitarnog čvora ukoliko se isti nalazi u sklopu sobe, točna razdoblja boravka podnositelja u svakoj pojedinoj zatvoreničkoj sobi, točan broj drugih zatvorenika koji su s podnositeljem u određenom razdoblju boravili u određenoj zatvoreničkoj sobi te su potom utvrđene površine osobnog prostora kojom je podnositelj raspolagao tijekom boravka u svakoj pojedinoj zatvoreničkoj sobi tijekom određenog razdoblja boravka u svakoj pojedinoj zatvorskoj ustanovi, a potom su tako dobivene površine osobnog prostora (prostorni čimbenik) povezane s drugim aspektima fizičkih uvjeta boravka u zatvoru, kao što su pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima

16. U odnosu na uvjete u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu:

Iz dopisa Uprave za zatvorski sustav od 24. ožujka 2014. utvrđeno je da je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu tužitelj boravio od 26.8.2011. -18.10.2011., 20.1.2012. - 9.2.2012., 16.3.2012.-3.4.2012., 21.6.2012.-9.7.2012., 4.10.2012.-24.10.2012., 28.12.2012.-14.1.2013., 13.3.2013.-25.3.2013. i 30.3.2013.-5.4.2013. Bio je smješten u sobi 111 površine 21,54 m2 i prostornosti 66,77 m3, u sobi 112 površine 21,12 m2 i prostornosti 65,47 m3, visine 310 cm, s tri prozora dimenzija 100x160 cm, s još pet pacijenata; te u sobi 113 površine 8,74 m2, prostornosti 27,09 m3, s dva prozora istih dimenzija. Dnevnim rasporedom utvrđeno je vrijeme za obavljanje osobne higijene, a tijekom noći po pozivu pravosudnih policajaca, kao i pristup tekućoj vodi. Zdravstvena zaštita osigurana je u skladu sa zdravstvenim standardima, konzumiraju se tri obroka uz mogućnost dodatnog obroka. Boravak na svježem zraku osiguran je svakodnevno kroz šetnje u bolničkom šetalištu, a po nepovoljnim vremenskim uvjetima u hodnicima odjela. Omogućeno je posuđivanje knjiga iz bolničke knjižnice i praćenje TV programa.

Svjedok KO, voditeljica tretmana u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, iskazala je da je tužitelj liječen na odjelu psihijatrije te da je to odjel na kojem svi pacijenti imaju pravo na šetnju, praćenje TV programa, posuđivanje knjiga iz bolničke biblioteke, mogućnost igranja društvenih igara i to svakodnevno, a svakodnevno im je dostupan i psiholog i psihijatar. Prehrana ovisi o dijagnozi, ali svi imaju tri osnovna obroka i dva međuobroka. U velikim sobama smješteno je maksimalno 6 pacijenata, a moguć je i manji broj pacijenta, ovisno o popunjenosti bolnice.

Svjedok GO, liječnica u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, iskazala je da se svim pacijentima pruža potrebna zdravstvena skrb, a ukoliko postoji potreba za specijalističkim pregledima, šalju se u vanjske ustanove radi pružanja skrbi. Zdravstveni postupak se ni po čemu ne razlikuje od onoga u javnom zdravstvu, čak je i brže, jer se sve dobije na jednom mjestu.

Čitanjem Zapisnika o očevidu u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu utvrđeno je da je soba 111 sastavljena od kupaonice sa tri lavaboa, tušem za invalide, jednom tuš kabinom i jednom kadom, sadrži 6 kreveta, na zidu se nalazi zvono s time da se signal zvona čuje u dežurani i svijetli lampica pored broja sobe. Prostor za boravak na svježem zraku se sastoji od šetnice pravokutnog oblika s rampom za invalide, postoje pepeljare i dvije klupe – velike, ograđena je visokim zidom s bodljikavom žicom na vrhu, a jedna strana ograđena je žičanom ogradom.

17. U odnosu na uvjete u Zatvoru u Osijeku:

Uvidom u dopis Uprave za zatvorski sustav od 29. travnja 2013. i 5. travnja 2016. utvrđeno je da je tužitelj u toj ustanovi bio smješten u sobi broj 2 veličine 25 m2 i prostornosti 82,50 m3 u razdoblju od 25.7.2011. do 26.8.2011. i od 18.10.2011. do 20.1.2012. sa još devet zatvorenika; u sobi broj 18 veličine 25 kvadrata i prostornosti 82,50 m3 od 10.2.2012. do 14.2.2012. sa još devet zatvorenika; te u sobi broj 24 veličine 38 kvadrata i prostornosti 125,40 m3 sa još 13 do 15 zatvorenika od 14.2.2012. do 15.3.2012. Određen dio dana zatvorenici borave izvan svojih soba, u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku. Tijekom boravka na svježem zraku postoji mogućnost bavljenja sportskim aktivnostima. Zatvorenici sami održavaju čistoću prostora u trajanju od 2 sata na dan bez novčane naknade, a za što im se Zatvor u Osijeku osigurava vodu i sredstva. Omogućen im je stalni pristup pitkoj vodi i sanitarnim čvorovima, kao i redovito održavanje osobne higijene korištenjem tuševa s toplom vodom, a osigurano im je rublje, odjeća, obuća i posteljina koja se po zamolbi pere i suši u praonici.

Svjedok TO, koji je u predmetnom razdoblju bio upravitelj Zatvora u Osijeku naveo je da je u to vrijeme Zatvor u Osijeku bio prekapacitiran, s obzirom da je predviđen za 130 do 140 zatvorenika, a broj zatvorenika kretao se između 200 i 250, na što oni nisu mogli utjecati. Iz toga razloga pokušali su maksimalno poboljšati uvjete unutar Zatvora kako bi se zatvorenicima omogućio lakši i ugodniji boravak, pa su tako za vrijeme svakodnevne šetnje zatvorenici mogli igrati nogomet, bili su im postavljeni aparati za kavu na otvorenom te im je vani provedena tekuća voda radi osvježenja. Uređena je i prostorija za posjete odvjetnika, kao i jedna prostorija gdje zatvorenici za vrijeme posjeta nisu bili odvojeni pleksiglasom, za one zatvorenike kojima su u posjet dolazila djeca, neki zatvorenici su privremeno spavali na madracima na podu koji su se ujutro odnosili i navečer opet vraćali u sobe, ali radilo se o kratkotrajnom rješenju od najviše nekoliko dana i tražilo se rješenje da čim bi netko bio otpušten, osoba koja je spavala na madracu selila bi se u drugu sobu. Zatvorenicima je omogućen rad u kuhinji, kao i korištenje knjižnice, svaka soba imala je barem jedan televizor, a zatvorenicima je bila dopuštena upotreba igrica i mini linija. Svaki tjedan su se održavale kino predstave, povremeno kazališne predstave, zatvor je imao prodavaonicu sa više od 200 artikala, svakodnevno je omogućena tekuća voda, redovito kupanje, pranje rublja, a sanitarni čvorovi ograđeni su od soba. Omogućena im je liječnička pomoć po potrebi. Hrana je bila jako dobra, jer je zatvorenik morao dnevno dobiti 3000 kalorija uz dodatni obrok za zaposlene zatvorenike. Što se tiče spavanja na madracu na oglasnoj ploči je bilo crveno označeno te se to hitno rješavalo. Svi zatvorenici od 0 do 24 osim u vrijeme spavanja mogli su doći u društvenu prostoriju u kojoj su imali dnevni tisak, društvene igre, televiziju i prostor za druženje.

18. U odnosu na uvjete u Zatvoru u Zagrebu:

Uvidom u dopis Uprave za zatvorski sustav od 12. lipnja 2013. tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu utvrđeno je da je tužitelj od 1. do 27. srpnja 2011. boravio na izdržavanju kazne u Centru za dijagnostiku u sobi broj 99 sa 5 do 7 zatvorenika, a od 15. ožujka 2012. na izdržavanju kazne u Zatvoru u sobi broj 108 sa još četiri do šest zatvorenika do 20. kolovoza 2012., a potom u sobi 142 sa još 5 do 6 zatvorenika. Sve te sobe imaju površinu od 21,10 m2 prostornosti 49,80 m3, četiri prozora visine 86 i širine 67 cm koji se uvijek mogu otvoriti. Hrana se konzumira u sobama u tri obroka dnevno. Sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm. Svakodnevno im je omogućeno pranje tijela, a u sobama imaju stalno dostupnu pitku hladnu i toplu vodu. Plahte i jastučnice mijenjaju se svakih 15 dana. Zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od najmanje 2 sata dnevno, omogućeno im je korištenje sportske dvorane, 1 puta tjedno u trajanju od 1 sata, a imaju mogućnost posuđivanja i čitanja knjiga iz zatvorske knjižnice, praćenje dnevnog tiska i radio i TV programa. Kalorijska vrijednost tri obroka dnevno je 3000 do 3500 kalorija, a radno angažirani dobivaju dodatni obrok. Svakodnevno im je omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika te liječnika psihijatra, liječnika opće medicine i stomatologa. Zatvorenicima se u sobe svakih 15 dana uručuju sredstva za čišćenje te su obvezni održavati čistoću prostorija u kojima borave i koje koriste u trajanju od dva sata dnevno bez novčane naknade.

Svjedok ĐO, voditeljica tretmana u Zatvoru u Zagrebu iskazala je da u tome zatvoru svi zatvorenici imaju pravo na rad, ali se uzima u obzir njihov interes i mogućnosti. Poznato joj je da u vrijeme kada je tužitelj bio u zatvoru zbog objektivnih okolnosti prostor bio prekapacitiran, ali su osim toga uvjeti u zatvoru dobri te je zatvorenicima svaki dan osiguran izlazak na svježi zrak po 2 sata dnevno, imaju 3 obroka na dan od 3000 do 3500 kalorija, pere im se rublje, imaju tekuću vodu, a dužni su sami održavati higijenu i urednost prostorija u kojima borave za što su im osigurana sredstva. U zatvoru ima puno slobodnih aktivnosti i velika sportska dvorana, organizirana su predavanja i tribine, glazbene slušaonice i kazališne predstave, knjižnica sadrži 4000 do 5000 knjiga. Svaka prostorija ima sanitarni čvor koji je odvojen od prostorije u kojoj spavaju zidom 1,80, svi zatvorenici imaju pravo na kontakt putem telefona, pisama i posjeta, svakodnevno su dostupni liječnici, stomatolozi i psihijatri, a ako primarna zaštita ne pomaže zatvorenici se upućuju u zatvorsku bolnicu. Postoji prostorija koja je osigurana bez opasnih predmeta u koju se zatvorenici upućuju kada postoji opasnost kako za druge, tako i za vlastitu sigurnost zatvorenika.

Svjedok SO, upravitelj Zatvora u Zagrebu i UO, voditelj Odsjeka unutarnjeg osiguranja u Zatvoru u Zagrebu iskazali su suglasno iskazu svjedokinje ĐO, s time da su dodali da kada je zatvorenik smješten u tzv. gumenjaru, odnosno posebno osiguranu prostoriju, omogućava mu se pristup sanitarnom čvoru i pitkoj vodi po traženju samog zatvorenika, a tamo se zatvorenici zatvaraju u slučaju narušavanja reda i sigurnosti ili prijetnjom takvog postupanja i to najduže do 48 sati. Osobe koje su unutra imaju trajni nadzor, kao i zvonce kojim pozovu službenika kada im nešto treba, a osiguran im je i liječnički nadzor svaka 24 sata, koji liječnik mora i potvrditi opravdanost smještaja u roku od 6 sati. U tu prostoriju smještaju se i osobe koje prijete suicidom jer u toj prostoriji nema opasnih stvari, a opasne stvari im se oduzmu.

Svjedok ĆO voditelj je odsjeka vanjskog osiguranja i sprovođenja u Zatvoru u Zagrebu. Iskazao je da je tužitelj boravio maksimalno mjesec dana u Centru za dijagnostiku, a potom u Zatvoru u Zagrebu sa 4 do 5, a nekada 6 zatvorenika, a od kolovoza 2012. već je imao sudsku zaštitu koju je tražio od suca izvršenja i dobio je rješenje pa je boravio sa 4 osobe u sobi.

Čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka DO utvrđeno je da je isti bio voditelj Odsjeka unutarnjeg osiguranja, kako su sobe cca 21 kvadrat sa 4-7 zatvorenika, u sobi je stol sa klupama i stolcima, kao i sanitarnim čvorom sa toplom i hladnom vodom, kao i WC odvojen zidom visine 180 cm. Zatvorenici se tuširaju po 2 puta tjedno, po potrebi i više puta. Zatvorenici mogu naručiti knjigu iz knjižnica te u svim odjelima osim u prvom odjelu imaju mogućnost korištenja sportske dvorane. Na raspolaganju im je liječnička njega psihijatra, stomatologa i liječnika opće prakse.

Čitanjem zapisnika o očevidu u Zatvoru u Zagrebu utvrđeno je da se po ulasku u sobu s desne strane nalazi WC s umivaonikom i ogledalom, a WC je odvojen zidom od oko 180 cm koji nije skroz do stropa, u prostoriji se nalazi drveni stol s klupama, postoje 3 ormara, TV u boji te prozorski otvori koji gledaju za zatvorsko dvorište. Zatvorski djelatnik je istakao da je zatvorenicima omogućen dvosatni boravak na svježem zraku u zatvorskom dvorištu. Na zidu se nalaze sredstva za čišćenje koja su vlasništvo Zatvora. Jelo im se dostavlja u sobu.

19. Tužitelj je u svome iskazu naveo kako su u Zatvorskoj bolnici vladali jako loši uvjeti, stražari su bili arogantni, za odlazak u WC moralo ih se čekati po pola sata, a imali su i tzv. patku, struje nije bilo do 15,00 sati, a hrana jako loša, npr. za doručak mali maslac, dva komada kruha i čaj, što mu nije bilo dovoljno zbog teške terapije, ručak mala riba i malo salate, a večera griz ili riža na mlijeku. Jedan sat dnevno bilo je dopušteno kretanje po hodniku i stalno je bio u pidžami, a posteljina se mijenja svakih 15 dana. U Osijeku je morao spavati na madracu na podu, koji madrac bi ujutro odnijeli i nije imao gdje sjediti pa bi sjedio na podu ili na daskama, prehrana je bila loša pa su mu propali zubi, kretanje jedan sat ujutro i jedan popodne u dvorištu. U Zagrebu je više puta pokušao suicid te su ga smjestili u gumenjaru gdje je bio vezan i u donjem vešu, a odvezivali su ga samo radi odlaska na WC. Na slobodu je izišao 5.9.2014. Po dobivanju sudske zaštite premješten je na 8. odjel, gdje je bila veća arogancija prema njemu. Nije bio adekvatno liječen, a omalovažavali su ga zatvorenici i zatvorski čuvari, higijenski uvjeti su bili jako loši i sve smrdi.

20. Svi iskazi svjedoka prihvaćeni su kao uvjerljivi, iz razloga što su suglasni jedan drugome i svim ispravama koje prileže spisu, dok iz istog razloga iskaz tužitelja, u dijelu koji je u protivnosti sa svim iskazima svjedoka i ispravama koje prileže spisu, nije prihvaćen u istom dijelu.

21. Odredbom čl. 23. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - u nastavku teksta: Ustav RH) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja, odredbom čl. 25. st. 1. Ustava RH propisano da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora poštivati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo i odredbom čl. 35. Ustava RH propisano je da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

22. Odredbom čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - MU, br. 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06 - u nastavku teksta: Konvencija) propisano je da nitko ne smije biti podvrgnut ponižavajućem postupanju ili kazni.

23. U smislu Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, br. 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pravo, između ostaloga, na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, stručnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru najmanje 2 sata dnevno i druga prava (čl. 14.). Sukladno istom Zakonu, prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora te zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74.). Prema istom Zakonu, zatvorenicima također mora biti omogućeno svakodnevno pranje tijela (čl. 76.) te im se mora osigurati liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja (čl. 103.).

24. Pravilnikom o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine, br. 92/02) propisano je da se zatvoreniku mora osigurati u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i Kućnim redom zatvora.

25. Iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj boravio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu u prostorijama veličine 21,12 m2 i prostornosti 65,47 m3 s još maksimalno pet pacijenata, da mu je u toj ustanovi pružena odgovarajuća liječnička skrb, koja je vidljiva i iz opsežne medicinske dokumentacije koja prileži spisu, da je osigurana kvalitetna prehrana i boravak na svježem zraku, kao i šetnja po hodnicima odjela, praćenje TV programa, posuđivanje knjiga iz bolničke biblioteke, mogućnost igranja društvenih igara, a svakodnevno mu je bio dostupan psihijatar te bolnice.

25.1. S obzirom na takva utvrđenja, sud je zaključio da u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti, s obzirom da su prostorni kapaciteti neznatno niži od propisanih (oko 3,5 m2 po pacijentu, prostornosti preko 10 m3 po pacijentu), a osiguran je boravak na zraku i hodnicima te korištenje drugih sadržaja. Pritom valja uzeti u obzir da se radi o bolnici te je uobičajeno da pacijenti nose pidžame (na koju okolnost tužitelj upire u iskazu), kao i da je primarno pružanje zdravstvene skrbi, za koju je utvrđeno da je tužitelju u toj ustanovi pružena u cijelosti, što je vidljivo iz opsežne dokumentacije koja potječe iz te ustanove.

26. Što se tiče prostornih kapaciteta Zatvora u Osijeku u utuženom razdoblju, oni su nepovoljniji od prethodnih, a što nije niti sporno, budući da i iz iskaza djelatnika te ustanove proizlazi da su u to vrijeme sobe bile prekapacitirane zbog velikog priljeva zatvorenika. Tako je u toj ustanovi tužitelju bilo na raspolaganju oko 2,77 m2 površine i 9,166 m3 prostornosti, što svakako nije u skladu s citiranim odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora. Također, utvrđeno je i da je jedno vrijeme tužitelj spavao na madracu kojega bi ujutro odnijeli upravo zbog nedostatka prostornog kapaciteta. Iz iskaza djelatnika te ustanove, kao i isprava koje prileže spisu, proizlazi da je takvo spavanje na madracu bilo u trajanju od najviše nekoliko dana, da su obilježavali na oglasnoj ploči ako bi netko spavao na madracu te ga odmah, čim bi se oslobodilo mjesto, premjestili u drugu sobu te da su na druge načine pokušali zatvorenicima učiniti boravak u ustanovi što lakšim pa je zatvorenicima bio omogućen rad u kuhinji, korištenje knjižnice, barem jedan televizor u sobi, igranje igrica i slušanje linije, s održavanjem kino predstava svaki tjedan, povremeno kazališnih predstava, korištenje prodavaonice sa više od 200 artikala. Prehrana u toj ustanovi bila je dobra i energetski dovoljna u vrijednosti 3000 do 3500 kalorija, pitka voda je bila omogućena stalno, a sanitarni čvorovi bili su odvojeni od soba.

27. Prostorni kapaciteti Zatvora u Zagrebu također su nešto ispod propisanih, tako da je na tužitelja otpadalo otprilike 3,5 m2 površine i 8,3 m3 prostornosti. U toj ustanovi sanitarni čvor je u sklopu sobe u kojoj zatvorenici borave, a ograđen je zidom visine 1,80 m, odnosno, nešto niže od stropa, ali sve sobe imaju prozore visine 86 i širine 67 cm koji se uvijek mogu otvoriti. U toj ustanovi zatvorenicima je omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od dva sata dnevno, kao i korištenje velikog broja slobodnih aktivnosti i velika sportska dvorana, organizirana su predavanja i tribine, glazbene slušaonice i kazališne predstave, a zatvorska knjižnica sadrži 4000 do 5000 knjiga. Što se tiče smještaja tužitelja u tzv. gumenjaru, odnosno sobu osiguranu od opasnih stvari, iz iskaza djelatnika te ustanove proizlazi da o opravdanosti smještaja u tu sobu ocjenu daje liječnik u roku od šest sati te da se u nju smještaju osobe opasne po sebe ili druge, dok i iz samog iskaza tužitelja proizlazi da je pokušao suicid u zatvoru više puta, a smještaj u takvu sobu traje najviše do 48 sati.

28. Izvršen je uvid i u rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Ik-I.- 492/12 od 16. kolovoza 2012., kojim je povodom zahtjeva za sudsku zaštitu tužitelja utvrđeno da je došlo do nezakonitosti u primjeni čl. 74. st. 3. Zakona o izvršenju kazne zatvora u odnosu na njegov smještaj u spavaonicu propisane kvadrature i kubikaže u Zatvoru Zagreb u sobi broj 108 na VI zatvorskom odjelu, s obrazloženjem da je utvrđeno da prostorni kapacitet ne odgovara propisanom u visini od 4m2 površine i 10m3 prostornosti po zatvoreniku.

29. Iz iskaza svjedoka ĆO, kao i iz iskaza samog tužitelja, proizlazi da je po donošenju tog rješenja, u kolovozu 2012. tužitelj je na temelju iste odluke premješten na drugi odjel u kojemu je boravio sa još četiri osobe u sobi, umjesto sa šest, kao do tada.

30. Iz navedenoga proizlazi da je po traženju zaštite, tužitelj istu i dobio i to u razumnom roku, budući da je istu zatražio podneskom od 24. travnja 2012., koji je dopunjen 11. srpnja 2012., a odmah po donošenju rješenja u kolovozu 2012., premješten je na drugi odjel, sa manje zatvorenika u sobi.

31. U odnosu na prigovore tužitelja kojima ukazuje na loše higijenske uvjete valja navesti da je izvođenjem svih dokaza utvrđeno da i u Zatvoru u Osijeku i u Zatvoru u Zagrebu zatvorenici su dužni sami održavati čistoću prostora u kojima borave, dok im zatvorska ustanova osigurava sredstva za čišćenje.

32. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da su prostorni smještani kapaciteti u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, u pogledu prostornosti bili u skladu s odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora, dok su po površini bili neznatno niži od propisanih, dok u pogledu ostalih uvjeta u toj ustanovi, posebno imajući na umu liječenje kao primarnu svrhu tog boravka, bili su u skladu s citiranim zakonskim odredbama te da prilikom boravka u toj ustanovi tužitelju nije nastala šteta u vidu povrede prava osobnosti.

33. Što se tiče boravka u preostale dvije ustanove, u Zatvoru u Osijeku, kao i u Zatvoru u Zagrebu, ograničenost prostora tužitelja u spavaonici postojala je i to čak do mjere da tužitelj nije imao na raspolaganju krevet, već je spavao na madracu kojega bi ujutro odnosili (u Zatvoru u Osijeku), a preko dana nije imao stolac te je sjedio na podu; u Zatvoru u Zagrebu nedostatak prostora, kao i lokacija sanitarnog čvora unutar prostorije u kojemu je tužitelj bio smješten i u kojemu je konzumirao i obroke, takve su mjere da taj nedostatak nije bio nadoknađen slobodom kretanja i korištenjem sadržaja koje je tužitelj uživao tijekom dana u trajanju od dva sata. Stoga je ocijenjeno da je u tim ustanovama nedostatak prostora tužitelja bio te mjere da postupanje tuženice nije bilo usklađeno s Preporukom R (99) 22 te stajalištem Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne (CPT), kojom je određeno da u slučaju prenapučenosti u zatvorskom sustavu države imaju dužnost takvo stanje nadoknaditi zatvorenicima povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije te lakšoj vezi s obitelji. Uzeta je u obzir ukupna kvaliteta života u te dvije ustanove, u kojima je utvrđen nedostatak smještajnog kapaciteta te je ocijenjeno da ona, s obzirom na organizaciju različitih aktivnosti iskoristivost mogućnosti boravka, kako u vremenskom, tako i u sadržajnom smislu, nije takve naravi da u konkretnom slučaju anulira skučenost prostora te spriječi nastanak povrede prava osobnosti tužitelja.

34. Pritom je u obzir uzeto razdoblje boravka tužitelja u Zatvoru u Osijeku u cijelosti, osim onoga u 2009. za koje je nastupila zastara (otprilike 5 mjeseci), a u Zatvoru u Zagrebu do kolovoza 2012. (otprilike 6 mjeseci), kada je po pritužbi tužitelj premješten u sobu sa četiri zatvorenika, čime je otklonjeno nezakonito prikraćivanje i ograničavanje zatvorenika u njegovom pravu iz čl. 74. st. 3. ZIKZ, kako je određeno rješenjem Županijskoga suda u Zagrebu od 16. kolovoza 2012.

35. Stoga ovaj sud zaključuje kako tuženica nije u potpunosti omogućila podnositelju u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Osijeku uvjete propisane člancima 14. stavkom 1. točkom 1. i 74. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99. , 55/00. , 59/00. - ispravak, 129/00. , 59/01. , 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje USRH broj: U-l-3843/2007, 125/11, 56/13., 150/13. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZIKZ) u smislu nedostatka prostora, prenapučenosti i poluotvorenog toaleta u sklopu soba, te su ti uvjeti bili nečovječni, neadekvatni i neprimjereni, a kod podnositelja su prouzročili povredu prava osobnosti i dostojanstva.

35.1. Uz navedenu povredu prava osobnosti tužitelja do koje je dovelo preskučeno stanje prostora u kojemu je boravio u navedenom razdoblju, tužitelj nije dokazao da bi prilikom boravka u navedenim ustanovama bio podvrgnut kakvom drugom obliku trpljenja ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s danim oblikom legitimnog lišenja slobode.

36. S obzirom na navedeno, kao i s obzirom da je tužitelj zahtjevom za sudsku zaštitu istu i ostvario u razdoblju nakon kolovoza 2012., a uzevši u obzir samo trajanje boravka tužitelja u Zatvoru u Osijeku te u Zatvoru u Zagrebu do kolovoza 2012., sud je ocijenio primjerenom naknadu štete u visini od 3.065,70 eura, što odgovara naknadi od 9,29 eura (koliko tužitelj i traži po danu provedenom u neprimjerenim zatvorskim uvjetima) za svaki od tih 330 dana provedenih u neodgovarajućim uvjetima, dok je pritom sud imao na umu i odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO kojom je propisano da će prilikom odlučivanja o visini novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

36. Tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu na navedeni iznos koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate (čl. 1103. ZOO) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO.

37. U preostalom dijelu iz navedenih razloga tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u pogledu svoga zahtjeva uspio s otprilike 30%, to mu u tom omjeru pripada i pravo na naknadu troškova postupka. Trošak zastupanja tužitelja odmjeren je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a imajući u vidu postavljeni troškovnik. Sukladno traženju tužitelju je priznat parnični trošak koji se sastoji od sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1) i trošak zastupanja na osam ročišta za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1000 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, što, uvećano za plaćene pristojbe na tužbu i presudu, iznosi 2.538,00 eura. S obzirom da, kako je obrazloženo, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u omjeru 30%, to mu je dosuđen iznos naknade troškova postupka u visini 761,40 eura.

39. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe, jer s istom nije uspio, a niti trošak sastava ustavne tužbe, o kojemu je odlučeno u postupku pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske broj U-III-257/2021 (toč. 22. obrazloženja rješenja).

40. S obzirom na navedeno, o troškovima postupka odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po ODO