REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ivana Gundulića 27
Split
P-8025/2015
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja ŽT iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Radiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB:52508873833 Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, zbog utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 29. travnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 12. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl.1 st.1.1., 1.3., 1.4. i čl.3 st.3.3. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanom u Z. UL. [broj ZK uloška] [broj poduloška] za K. O. [katastarska općina], zaključenog u Splitu, dana 13. lipnja 2006.g. i potvrđenog od JB Mire Rubić, u Splitu, dana 26. lipnja 2006.g. pod posl. br. OU-414/06-1, a kojim je određen predmet iznosa kredita i obračun povrata kredita primjenom valutne klauzule u CHF-u i ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranim odlukama banke.
II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 4.783,03 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj za razdoblje, do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče:
- na iznos od 0,40 € od 10.09.2006.,
- na iznos od 0,89 € od 10.10.2006.,
- na iznos od 5,84 € od 10.11.2008.,
- na iznos od 5,46 € od 10.12.2008.,
- na iznos od 14,41 € od 10.02.2009.,
- na iznos od 21,16 € od 10.03.2009.,
- na iznos od 11,34 € od 10.04.2009.,
- na iznos od 11,18 € od 10.05.2009.,
- na iznos od 9,44 € od 10.06.2009,.
- na iznos od 10,43 € od 10.07.2009.,
- na iznos od 7,85 € od 10.08.2009.,
- na iznos od 9,59 € od 10.09.2009.,
- na iznos od 6,81 € od 10.10.2009.,
- na iznos od 8,49 € od 10.11.2009.,
- na iznos od 8,80 € od 10.12.2009.,
- na iznos od 13,98 € od 10.01.2010.,
- na iznos od 17,44 € od 10.02.2010.,
- na iznos od 16,13 € od 10.03.2010.,
- na iznos od 21,29 € od 10.04.2010.,
- na iznos od 23,78 € od 10.05.2010.,
- na iznos od 31,30 € od 10.06.2010.,
- na iznos od 36,61 € od 10.07.2010.,
- na iznos od 29,72 € od 10.08.2010.,
- na iznos od 49,79 € od 10.09.2010.,
- na iznos od 41,08 € od 10.10.2010.,
- na iznos od 42,49 € od 10.11.2010.,
- na iznos od 50,54 € od 10.12.2010.,
- na iznos od 63,41 € od 10.01.2011.,
- na iznos od 49,45 € od 10.02.2011.,
- na iznos od 53,62 € od 10.03.2011.,
- na iznos od 48,29 € od 10.04.2011.,
- na iznos od 59,89 € od 10.05.2011.
- na iznos od 70,68 € od 10.06.2011.,
- na iznos od 73,52 € od 10.07.2011.,
- na iznos od 120,01 € od 10.08.2011.,
- na iznos od 76,35 € od 10.09.2011.,
- na iznos od 70,94 € od 10.10.2011.,
- na iznos od 71,29 € od 10.11.2011.,
- na iznos od 71,31 € od 10.12.2011.,
- na iznos od 77,35 € od 10.01.2012.,
- na iznos od 80,88 € od 10.02.2012.,
- na iznos od 81,33 € od 10.03.2012.,
- na iznos od 82,78 € od 10.04.2012.,
- na iznos od 82,78 € od 10.05.2012.,
- na iznos od 82,77 € od 10.06.2012.,
- na iznos od 79,73 € od 10.07.2012.,
- na iznos od 79,98 € od 10.08.2012.,
- na iznos od 74,77 € od 10.09.2012.,
- na iznos od 76,49 € od 10.10.2012.,
- na iznos od 80,21 € od 10.11.2012.,
- na iznos od 79,07 € od 10.12.2012.,
- na iznos od 80,92 € od 10.01.2013.,
- na iznos od 76,10 € od 10.02.2013.,
- na iznos od 74,72 € od 10.03.2013.,
- na iznos od 79,70 € od 10.04.2013.,
- na iznos od 75,69 € od 10.05.2013.,
- na iznos od 73,72 € od 10.06.2013.,
- na iznos od 68,73 € od 10.07.2013.,
- na iznos od 72,24 € od 10.08.2013.,
- na iznos od 74,51 € od 10.09.2013.,
- na iznos od 77,45 € od 10.10.2013.,
- na iznos od 77,70 € od 10.11.2013.,
- na iznos od 79,45 € od 10.12.2013.,
- na iznos od 76,11 € od 10.01.2014.,
- na iznos od 80,50 € od 10.02.2014.,
- na iznos od 81,82 € od 10.03.2014.,
- na iznos od 80,83 € od 10.04.2014.,
- na iznos od 79,03 € od 10.05.2014.,
- na iznos od 78,64 € od 10.06.2014.,
- na iznos od 80,11 € od 10.07.2014.,
- na iznos od 82,82 € od 10.08.2014.,
- na iznos od 83,81 € od 10.09.2014.,
- na iznos od 83,03 € od 10.10.2014.,
- na iznos od 86,03 € od 10.11.2014.,
- na iznos od 87,03 € od 10.12.2014.,
- na iznos od 86,30 € od 10.01.2015.,
- na iznos od 87,32 € od 10.02.2015.,
- na iznos od 87,32 € od 10.03.2015.,
- na iznos od 87,32 € od 10.04.2015.,
- na iznos od 87,32 € od 10.05.2015.,
- na iznos od 87,32 € od 10.06.2015.,
- na iznos od 76,30 € od 10.07.2015.
III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 2.852,64 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj za razdoblje, do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, od dana 01.08.2015. do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče:
- na iznos od 11,12 € od 10.02.2008.,
- na iznos od 11,32 € od 10.03.2008.,
- na iznos od 11,17 € od 10.04.2008.,
- na iznos od 11,01 € od 10.05.2008.,
- na iznos od 11,00 € od 10.06.2008.,
- na iznos od 17,24 € od 10.07.2008.,
- na iznos od 19,91 € od 10.08.2008.,
- na iznos od 19,99 € od 10.09.2008.,
- na iznos od 20,64 € od 10.10.2008.,
- na iznos od 21,34 € od 10.11.2008.,
- na iznos od 36,13 € od 10.12.2008.,
- na iznos od 35,08 € od 10.01.2009.,
- na iznos od 37,49 € od 10.02.2009.,
- na iznos od 38,52 € od 10.03.2009.,
- na iznos od 37,03 € od 10.04.2009.,
- na iznos od 37,00 € od 10.05.2009.,
- na iznos od 33,53 € od 10.06.2009.,
- na iznos od 46,86 € od 10.07.2009.,
- na iznos od 46,36 € od 10.08.2009.,
- na iznos od 46,70 € od 10.09.2009.,
- na iznos od 46,16 € od 10.10.2009.,
- na iznos od 46,49 € od 10.11.2009.,
- na iznos od 46,55 € od 10.12.2009.,
- na iznos od 47,55 € od 10.01.2010.,
- na iznos od 48,22 € od 10.02.2010.,
- na iznos od 47,97 € od 10.03.2010.,
- na iznos od 48,97 € od 10.04.2010.,
- na iznos od 49,45 € od 10.05.2010.,
- na iznos od 50,90 € od 10.06.2010.,
- na iznos od 51,93 € od 10.07.2010.,
- na iznos od 50,60 € od 10.08.2010.,
- na iznos od 54,48 € od 10.09.2010.,
- na iznos od 52,80 € od 10.10.2010.,
- na iznos od 53,07 € od 10.11.2010.,
- na iznos od 54,63 € od 10.12.2010.,
- na iznos od 57,12 € od 10.01.2011.,
- na iznos od 47,71 € od 10.02.2011.,
- na iznos od 36,23 € od 10.03.2011.,
- na iznos od 38,40 € od 10.04.2011.,
- na iznos od 39,99 € od 10.05.2011.,
- na iznos od 41,47 € od 10.06.2011.,
- na iznos od 41,86 € od 10.07.2011.,
- na iznos od 48,24 € od 10.08.2011.,
- na iznos od 42,25 € od 10.09.2011.,
- na iznos od 41,51 € od 10.10.2011.,
- na iznos od 41,55 € od 10.11.2011.,
- na iznos od 41,56 € od 10.12.2011.,
- na iznos od 42,39 € od 10.01.2012.,
- na iznos od 42,87 € od 10.02.2012.,
- na iznos od 42,93 € od 10.03.2012.,
- na iznos od 43,13 € od 10.04.2012.,
- na iznos od 43,13 € od 10.05.2012.,
- na iznos od 43,13 € od 10.06.2012.,
- na iznos od 42,71 € od 10.07.2012.,
- na iznos od 42,75 € od 10.08.2012.,
- na iznos od 42,03 € od 10.09.2012.,
- na iznos od 42,27 € od 10.10.2012.,
- na iznos od 42,78 € od 10.11.2012.,
- na iznos od 42,62 € od 10.12.2012.,
- na iznos od 42,87 € od 10.01.2013.,
- na iznos od 42,21 € od 10.02.2013.,
- na iznos od 42,02 € od 10.03.2013.,
- na iznos od 42,71 € od 10.04.2013.,
- na iznos od 42,16 € od 10.05.2013.,
- na iznos od 41,89 € od 10.06.2013.,
- na iznos od 41,20 € od 10.07.2013.,
- na iznos od 41,68 € od 10.08.2013.,
- na iznos od 41,99 € od 10.09.2013.,
- na iznos od 42,40 € od 10.10.2013.,
- na iznos od 42,43 € od 10.11.2013.,
- na iznos od 42,67 € od 10.12.2013.,
- na iznos od 16,57 € od 10.01.2014.
IV. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 3.062,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamate na navedeni iznos teku od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate.
Obrazloženje
1. Dana 21.svibnja 2015. tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika, u kojoj je naveo da su stranke 13.lipnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanima u ZU 4708 [broj poduloška] za k. o. [katastarska općina], a koju je tužitelj od tuženika ishodio kredit u iznosu od 60.000 CHF- a u kunskoj protuvrijednosti sa ugovorenom kamatnom stopom od 4,39 % godišnje. Ugovor je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a koja se mijenja isključivo jednostranom odlukom tuženika. Tijekom otplatnog razdoblja tuženik je bez suglasnosti tužitelja povećavao kamatnu stopu, a odredba kojom je to banka ugovorila je ništetna jer je protivna načelu savjesnosti i poštenja o čemu je već pravomoćno odlučio Visoki Trgovački sud RH Odlukom Pž-7129/2013-4 dana 13.lipnja 2014. Zbog navedenog tužitelj je predložio da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojima je određena ovako nepoštena ugovorna odredba te da se tuženiku naloži da pretplaćene iznose zajedno sa troškovima parničnog postupka tužitelju isplati.
1.1. Tijekom postupka tužitelj je u više navrata uređivao tužbeni zahtjev da bi konačno istog precizirao i uredio podneskom od 06.travnja 2025. s tim da je u tužbeni zahtjev ukalkulirao odnosno prebio iznose po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli utvrđene pretplate po osnovi iste ove odredbe u razdoblju od 10.kolovoza 2006. do 10.prosinca 2008. a negativne razlike u pogledu pretplaćene kamate prebio je s pretplatom po osnovi kamate za isto to razdoblje. Također je uređenjem tužbenog zahtjeva odustao od ranije postavljenog "glavnog" zahtjeva iz podneska od 19. veljače 2019.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik smatra da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz kojim bi se moglo utvrditi je li i koliko otplatio na ime povrata glavnice i na ime kamata, a temeljem sklopljenog pravnog posla. Istakao je prigovor zastare. Tuženik smatra da tužitelj nema pravnog interesa za vođenjem ove parnice obzirom da je svoj Ugovor o kreditu konvertirao u €. Tuženik je također utvrdio da predmetni Ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti sve kad bi sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope eventualno i bile ništetne.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Ugovora o kreditu broj 060614158339-SN, izvatka iz zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina], Z. k. uloška [broj ZK uloška], [broj poduloška], amortizacijskog plana, obavijesti o dospjeću obroka i redovne kamate, nalaza i mišljenja vještaka Mate Zeljka, Dodatak br. 1 Ugovora o kreditu, prometa po računu tužitelja, Odluke o mijenjanju kamatnih stopa tuženika, obavijesti tuženika tužitelju o promjeni kamatne stope, Odluku Europskog suda za ljudska prava C- 118/17, nalaza i mišljenja sudske vještakinje Jasenke Bubić od 27.srpnja 2020. na koje su stranke imale prigovora radi čega je ista pozvana na dopunu nalaza i mišljenja kojeg je izradila 21. lipnja 2022., recentne sudske prakse te je saslušan tužitelj i proveden dokaz pribavom nalaza i mišljenja sudskog vještaka Marijana Jovića, a koji je isto sudu dostavio 22. prosinca 2023. te Dopunu nalaza i mišljenja kojeg je dostavio sudu 03. svibnja 2024.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Tužitelj je popisao parnični trošak.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za utvrđenje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 060614158339-SN kao i isplata neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe i zahtjev za isplatu parničnog troška.
7. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se predmetnim ugovaranjem postupilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja a što bi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja) te je li se konverzijom odnosno sklapanjem Dodatka Ugovoru ta neravnoteža uklonila. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
8. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu dana 13. lipnja 2006. kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 60.000,00 CHF s rokom otplate od 20 godina uz ugovornu otplatu mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, da su stranke odredbom članka 3. Ugovora o kreditu ugovorile kamatnu stopu od 4,39% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukama Banke, da je tijekom otplate kredita vršena promjena kamatne stope prema Odlukama tuženika.
8.1. Nadalje, nije sporno da su stranke dana 11. veljače 2016. sklopile Dodatak broj 1 Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak Ugovora) kojim su promijenjene odredbe Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, sve pozivom na ZID ZPK, da je korisnik kredita, ovdje tužitelj, potpisom tog Dodatka Ugovora potvrdio da mu je dostavljen izračun konverzije kredita sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu i izvod otvorenih stavki, te da se potpisom ugovora suglasio sa izračunom konverzije kojeg mu je dostavio tuženik. Člankom 2. Dodatka Ugovora utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u skladu sa izračunom konverzije iznosi 25.759,42 €
8.2. Valjalo je dakle, odgovoriti na pitanje da li tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, te da li nakon sklapanja Dodatka Ugovora, kojim je izvršena konverzija valutne klauzule CHF u €, ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa temeljem djelomične ništetnosti osnovnog Ugovora o kreditu, zatim da li je nastupila zastara tražbine i od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, dok je prema žalbenim navodima tužitelja sporno da li ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti.
9. U konkretnom slučaju se radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu, a tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije predložio da se sasluša zaposlenik banke, kao niti tužitelj, tako da je prvostupanjski sud temeljem isprava u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13, te primjenjujući odredbe čl. 96 st.1 i čl.102 Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12 i 56/13, nadalje u tekstu: ZZP) u vezi sa čl.4 ZOO-a, utvrdio ugovorne odredbe Ugovora o kreditu i to čl.1 st.1.1, 1.3, 1.4 i čl3 st.3.3 ništetnima.
10. Temeljem odredbe čl.326 st.1 ZOO-a pravilno je bilo zaključiti da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka broj 1 Ugovoru. Nadalje, iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe čl.19b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit demoliran u valuti €, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka ugovoru nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.
11. U postupku je utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u € na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u €.
11.1. Valja dodati i to da tuženik nije u pravu kada tvrdi da tužitelj s obzirom na izvršenu „konverziju“ ugovora ne bi imao pravo na obeštećenje jer u smislu odredbi Direktive 93/13 EU, sporni aneks kojim bi bila izvršena tzv. „konverzija“ obvezivala bi potrošača isključivo u slučaju da je potrošač u trenutku zaključenja istoga raspolagao relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica istoga dodatka ugovora, a što ovdje nije slučaj. Ujedno, u smislu istih odredbi i tumačenja suda Europske unije prešutno ili izričito odricanje od prava na obeštećenje zbog nepoštene odredbe može biti valjano isključivo pod uvjetom “da je to odricanje rezultat slobodnog i informiranog pristanka potrošača”. Ovdje sporni Dodatak broj 1 Ugovora kojim je izvršena tzv. “konverzija” kredita ne zadovoljava niti jedan od uvjeta koji pred takav sporazuma (da bi bio obvezujući za potrošača) postavljaju odredbe Direktive 93/13, u smislu odluke suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. Naime, prvenstveno predmetnim Dodatkom Ugovora, ekonomska neravnoteža između stranaka nije ispravljena, već je dodatno narušena, a isti Dodatak nije rezultat slobodne volje i informirane odluke potrošača da zaključi predmetni Dodatak, nego rezultat ekonomske i institucionalne prisile uzrokovane nepoštenim odredbama i ekonomskom ravnotežom prvotnog Ugovora o kreditu.
12. U svom pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak financijske struke Marijan Jović je kazao da su tužitelj (kao korisnik kredita) i tuženik (kao kreditor) sklopili ugovor o kreditu broj 060614158339. U razdoblju od 07.01.2008. do 31.12.2013. tuženik da je mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu, te je za plaćanje anuiteta korišten srednji tečaj CHF/KN HNB-a važeći na dan plaćanja. U izračuni da su uključeni iznosi manje plaćenih anuiteta za vrijeme nižeg tečaja i kamate (negativne razlike) slijedom čega da se može zaključiti da je tužitelj zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju otplate platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Kn=20.117,88 (2.670,10 €). Navedeni iznos da je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj nadalje da je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu, uključujući i manje plaćene iznose za vrijeme nižeg tečaja, u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Kn=36.195,45 (4.803,96 €).
12.1. Također je vještak Jović kazao da je tužitelj kao korisnik kredita zbog mijenjanja kamatne stope u razdoblju od 10.02.2008. do 10.01.2014. platio veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjena početno ugovorena kamatna stopa u ukupnom iznosu Kn=21.493,20 (2.852,64 €).Navedeni iznos da je kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita. Tužitelj je kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu Kn=37.436,35 (4.968,66 €).
12.2. Odgovarajući na prigovore tužitelja, u Dopuni nalaza i mišljenja vještak Jović je kazao da konverzijom potrošaču nije nadoknađena cjelokupna preplata s osnove nevažećih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali su sve uplate tužitelja uračunate u otplatu rekonstruiranog kredita s valutnom klauzulom € i da obveza tužitelja nakon provedene konverzije bi bila veća od obveze da konverzija nije provedena. Pod uvjetom nevažećih odredbi CHF kredita, ostatak glavnice bi 11.02.2016. iznosio 37.669,20 CHF, po početnom tečaju 174.800,95 kn, odnosno po fiksnom tečaju konverzije 23.200,07 €. Dodatkom broj 1 Ugovora kojim je kredit konvertiran na dan 11.02.2016. utvrđen je ostatak glavnice od 25.759,42 €.
13. Imajući u vidu da je na temelju navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno da konvertiranjem kredita nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, te da prema presudi Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. (predmet RT protiv Erste bank Hungary Zrt) činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer Dodatkom broj 1 od 11. veljače 2016. nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer je tužitelj na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama preplatio utuženi iznos.
14. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji nije osnovan iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl.225 ZOOa jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOOa, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl.323 st.1 ZOOa kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
14.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude poslovni broj: Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. svibnja 2015., tužba je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina, tako da zastara nije nastupila.
15. Budući je odredbom čl.1115 ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva i kako je u postupku utvrđeno da je tuženik nepošten stjecatelj a iz priloženog prometa po kreditu, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj mjesečne anuitete plaćao 10-og u mjesecu, valjalo je odlučiti kao u točkama II. i III. izreke ove presude.
16. Iako nije od značaja za razrješenje ove pravne stvari valja istaknuti da je u postupku nalaz i mišljenje dala vještakinja Jasenka Bubić koja međutim, nije na adekvatan i pravilan način dala izračun pretplate zbog čega su stranke opravdano prigovarale da je njen nalaz i mišljenje neuporabljiv pa je potom imenovan novi vještak ekonomske struke, Marijan Jović, čiji nalaz i mišljenje su dali odgovore na sporna pitanja među strankama u ekonomskom pogledu.
17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, dok je visina određena pozivom na Tbr.7 st.1 toč.1, Tbr.8 točaka 1 i 3 te Tbr.9 točaka 1, 2 i 5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, nadalje u tekstu: Tarifa), a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, za sastav obrazloženih podnesaka od 19.02. i 29.03.2019., 25.04.2021. i 15.11.2023.te pristupe i zastupanja na ročištima od 02.04. i 31.05.2019, 08.09. i 12.12.2022. te 30.04.2025. - svaka radnja po 100 bodova, za sastav podnesaka od 06.03.2024. i 07.04.2025. te za pristup i zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima dana 26.03.2024. – svaka radnja po 50 bodova i konačno za pristupe na ročišta koja su odgođena bez raspravljanja na dane 27.06., 03.10. i 17.11.2022. – svaka radnja po 25 bodova Ukupan zbir od 1225 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos od 2.450,00 € kojem je pridodan i iznos od 612,50 € na ime 25% PDV- a. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška koji je tužitelju prouzročen, a nadoknaditi će mu ga tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 3.062,50 €.
17.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužiteljici dosuđene od presuđenja do isplate.
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Splitu, 12. lipnja 2025.
S U D A C
Dunja Ljubičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
