REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-10046/2021-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koga zastupa punomoćnica OE, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, koga zastupa punomoćnica Mateja Radojević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 30,44 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 8.746,65 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 5. srpnja 1994. osiguranik tužitelja ME smrtno stradao u prometnoj nesreći koju je skrivio ČE upravljajući autobusom osiguranim kod tuženika, a koji je i u kaznenom postupku Općinskog suda u Rovinju poslovni broj K-35/95 proglašen krivim za izazivanje iste. Rješenjem tužitelja broj 296620 od 18. kolovoza 2004. udovici pokojnog osiguranika tužitelja priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Navodi kako je za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 30. rujna 2021. tužitelj s naslova obiteljske mirovine isplatio 8.777,09 eura, čime mu je nastala šteta koju mu je tuženik dužan naknaditi tako da tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 8.777,09 eura sa zateznom kamatom od 1. studenoga 2021. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost svoga osiguranika, dok smatra da nije dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju, jer bi pokojni osiguranik tužitelja prema redovitom tijeku stvari stekao pravo na starosnu mirovinu 2015., s obzirom da je rođen 1950. godine. Navodi da bi tek u slučaju postojanja razlike između one mirovine koju tužitelj plaća udovici pokojnog osiguranika i one koju bi prema redovnom tijeku stvari plaćao svome osiguraniku na ime starosne mirovine, tuženik tužitelju bio dužan platiti upravo tu razliku. Podneskom od 9. lipnja 2022. nadopunjuje odgovor na tužbu na način da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva iz razloga što se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj se razmjerni iznos mirovine, koju je društvo za osiguranje obvezno naknaditi tužitelju kao stvarnu štetu, određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZMO-a, Područne službe u Zagrebu broj 296620 od 18. lipnja 2004. (list 7-8 spisa), potvrdu o isplati (list 21 spisa), presliku spisa HZMO (u priklopu) te je provedeno financijsko vještačenje (list 107-109 spisa).

4. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, nijedna stranka nije imala drugih dokaznih prijedloga, tako da su u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio zbog smrti svoga osiguranika u prometnoj nesreći koju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika, u visini obiteljske mirovine priznate rješenjem HZMO-a od 18. kolovoza 2004., za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 30. rujna 2021., u ukupnom iznosu 8.777,09 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. studenoga 2021. do isplate.

7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika.

8. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom obiteljskih mirovina udovici svoga osiguranika, kao i u kojoj visini.

9. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nesreće (Tako i VSRH Rev-5292/19, Rev 206/22, Rev 12/22, Rev 678/22, Rev 1437/21, Rev 12/22, Rev 1235/21, Rev 66/2022, Rev 184/2022 i dr.) pa se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP). Također, i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 8. lipnja 2022. promijenjeno je pravno shvaćanje prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016., tako da novo pravno shvaćanje glasi: "U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku, odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.".

10. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).

10.1. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

11. Na okolnost postoji li navedena razlika izveden je dokaz provođenjem financijskog vještačenja po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

12. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kojega je sud prihvatio u cijelosti, s obzirom da mu nijedna od stranaka nije prigovarala, proizlazi kako, da bi se utvrdila visina pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja pod pretpostavkom da je ista prouzročena ozljedom na radu, sačinjen je izračun, pri čemu se, u skladu s Zakona o mirovinskom osiguranju, koristio sljedećim elementima: dana 18. prosinca 2002. pokojni osiguranik tužitelja bi pretpostavljeno ostvario pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu, a imao bi 40 godina mirovinskog staža, u skladu s odredbom čl. 79. st. 3. ZOMO: „Pri određivanju osobnih bodova osiguranika za određivanje invalidske mirovine, ako je invalidnost uzrokovana ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću, uzimaju se u obzir vrijednosni bodovi najmanje za 40 godina mirovinskog staža.“, najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi za utvrđivanje mirovine pokojnog osiguranika tužitelja, preuzeti su iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, broj spisa 296620 od 18. kolovoza 2004. (list 7. – 8. spisa) te iznose 1,1279, a ostvareni su u razdoblju od 1971. do 1971., ostali parametri koji sudjeluju u izračunu svote mirovine su polazni faktor (1,00) i aktualna vrijednost mirovine (42,27 kn3), osobni bodovi za određivanje invalidske mirovine dobivaju se tako da se najpovoljniji prosječni vrijednosni bodovi pomnože s ukupnim mirovinskim stažom i polaznim faktorom (čl. 79. st. 1. ZOMO), mirovinski faktor je određen u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. t. 4. ZOMO prema kojem isti iznosi 0,6667 za invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, odnosno 0,8 od 1. siječnja 2003. u skladu s odredbama čl. 39 st.1 i 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZOMO4: ,,Korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kojem je ta mirovina određena primjenom mirovinskog faktora iz članka 80. stavka 1. točke 4. i članka 174. stavka 3. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 102/98., 127/00., 59/01. i 109/01.), Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje će po službenoj dužnosti ponovno odrediti invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad primjenom mirovinskog faktora iz članka 15. ovoga Zakona (0,8). Mirovina iz stavka 1. ovoga članka pripada od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.'' Svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine (čl. 74. st. 1. ZOMO). Na temelju svega navedenog, vještak je dao izračun pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila određena osiguraniku tužitelja pod pretpostavkom ozljede na radu i koja iznosi 1.525,64 kn. Potom je dan izračun pretpostavljene visine te mirovine za daljnja razdoblja (primjenom zakonskih odredaba o periodičkim uvećanjima mirovina), a zatim je ista uspoređena s isplaćenom obiteljskom mirovinom za utuženo razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 30. rujna 2021. (na temelju podataka iz dopisa tužitelja od 4. listopada 2021.; list 21. spisa). U skladu s izračunima iz nalaza i pod pretpostavkom da je invalidska mirovina pokojnog osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, vještak je mišljenja da bi iznos obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje bio veći od iznosa pretpostavljene invalidske mirovine pokojnog osiguranika tužitelja, a razlike između isplaćene obiteljske i pretpostavljene invalidske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 30. rujna 2021. iznose ukupno 30,44 EUR.

13. S obzirom na tako prihvaćen nalaz i mišljenje financijskog vještaka, kojemu niti jedna od stranaka nije prigovarala, utvrđeno je kako tužitelju u skladu s odredbom čl. 27. ZOOP-a pripada pravo na razliku za koju je isplaćeni iznos veći od onoga koji bi bio isplaćen da se radilo o invalidskoj mirovini prouzročenoj ozljedom na radu, a koja razlika iznosi 30,44 eura.

14. U skladu s gornjim utvrđenjima, primjenom iste odredbe, prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev i to za iznos od 30,44 eura sa zateznom kamatom od isplate u skladu s odredbom čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), a u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. ZPP-a) koja teče na dosuđeni iznos od 1. studenoga 2021. do isplate, (točka I. izreke ove presude), dok je u preostalom dijelu, primjenom iste odredbe čl. 27. ZOOP- a, tužbeni zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan za iznos od 8.746,65 eura sa zatraženom zateznom kamatom (točka II. izreke ove presude).

15. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu u pogledu osnove svoga zahtjeva, ali u pogledu visine zahtjeva uspio je s manje od 1% od ukupno traženog iznosa, to bi njegov ukupan uspjeh bio 50%, kao i uspjeh tuženika, gledajući kvalitativno i kvantitativno uspjeh u sporu. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, kojom je propisana situacija kada su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke ove presude).

Zagreb, 12. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku