REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Mireli Prstec Batarelo, uz sudjelovanje zapisničarke Biljane Maljković, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TĆ, zbog prekršaja iz članka 22. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne Novine" br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22), pokrenutog povodom optužnog prijedloga MUP PUZ, V PP Zagreb, klasa: 211-07/23-5/15946, ur. broj: 511-19-31-23-1 od 20. lipnja 2023. godine, nakon ročišta održanog u nazočnosti okrivljenog i braniteljice, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, temeljem odredbe čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne Novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), dana 12. lipnja 2025. godine, objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik: GĆ, sin HĆ i T, rođ. **.**.1957., OIB [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom od 350,00 eura, udovac, otac troje punoljetne djece, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

I/ što bi dana 14. lipnja 2023. godine u 20:50 sati u [adresa], počinio psihičko i tjelesno nasilje prema svom sinu HĆ, na način da ga je zbog nesuglasica oko nastale štete zbog curenja krova na garaži dva puta otvorenim dlanom odgurnuo u predjelu prsa, te mu rekao "ubrzo ću te se riješiti", na koji način je kod HĆ prouzročio osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, prilikom kojeg događaja HĆ nije zadobio nikakvu ozljedu,

dakle, što bi na štetu sina počinio psihičko i fizičko nasilje,

čime da bi počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u svezi s čl. 10. st. 1. t. 1. i t. 3. citiranog Zakona,

II/ Na temelju odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1. MUP PUZ, V PP Zagreb, klasa: 211-07/23-5/15946, ur. broj: 511-19-31-23-1 od 20. lipnja 2023. godine, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom Presudom broj Pp-10332/2023 dana 12. siječnja 2024. godine, koja je po žalbi okrivljenika ukinuta odlukom VPS RH broj: Ppž-1414/2024 dana 4. travnja 2024. godine.

3. Okrivljenik GĆ u prisustvu braniteljice Ranke Usorac, naveo je kako se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj za koji ga se tereti. Dana 14. lipnja 2023. godine u 20:50 sati, došao je u [adresa], u [adresa], u kuću u kojoj živi njegov sin FĆ, a većinski vlasnik kuće je on. Došao je sa EĆ i ČĆ, koje su mu prijateljice, tamo ih je dočekala DĆ koja je koristila njegove garaže u dvorištu i trebala mu je vratiti ključeve, a on njoj vratiti polog, jer je otkazala najam garaža, trebali su se dogovoriti oko naknade štete koja je nastala na njenom namještaju zbog toga što je krov garaže prokišnjavao. Razgovarali su u dvorištu kada je došao HĆ, agresivno i grubo je pitao "Što vi tu radite, to je moja imovina?". Nakon toga je DĆ otišla, dogovorili su se da će se telefonskim putem čuti oko naknade štete. EĆ i ČĆ su ostale uz njega, nije bilo obiteljskog nasilja, nije ga niti verbalno niti fizički napao. HĆ je tada rekao "bit će krvi, ja ću se baciti s krova zgrade i ubit ću se". Napomenuo je kako je HĆ teško bolestan, ima epilepsiju, teški oblik, shizofreniju, cistu na malom mozgu, a nakon smrti majke stanje mu se pogoršalo, otišao je živjeti u tu njihovu kuću sam. HĆ nigdje ne radi, on plaća troškove te kuće. Nakon što je on rekao da će se ubiti, a to nije prvi puta da je to rekao, otišao je to prijaviti na socijalni rad, policiju i njegovoj obiteljskoj liječnici. Liječnica mu je rekla kako se dvije godine nije javljao, samo je jednom kontaktirao telefonski, ali se nije pojavio. Istaknuo je kako ih je HĆ više puta pokrao u vrijednosti većoj od 100.000,00 eura. Policija je odmah po njegovoj prijavi pokušala doći do HĆ na adresi u [adresa], ali on nije otvarao, nakon toga su ga kontaktirali i pitali ima li ključ, dok je otišao po ključ, HĆ je izašao iz kuće, otišao na policiju i prijavio ovo obiteljsko nasilje koje se nije dogodilo. HĆ ga je više puta prijavljivao policiji, zbog nezakonitog držanja oružja, utaju poreza, sve neosnovano. HĆ ne živi u realnosti, on je sebe zamislio da ima ženu i dvoje djece, a živi sam, nema nikoga. Dodao je kako je u srpnju 2024. HĆ fizički napao i ozlijedio sestru TĆR, da ju nije spasio stanar on bi ju i ugušio jer je prijetio da će ju ubiti. Oteo joj je ključeve kada je išla obići stanare u kući u [adresa], kojom prilikom je HĆ preko krova susjedne zgrade, ušao kroz krovni prozor u kuću gdje je bila sa tim stanarom i tada ju je napao. Dodao je također kako je HĆ njega lažno prijavio da drži oružje kod više prijatelja na više lokacija, gdje je policija dolazila i vršila pretres kuća prijatelja na više lokacija, te kako je sinoć kod njega bila policija i obavila razgovor s njim vezano za oružje, i tada su mu rekli da su sa svima već obavili razgovore i provjerili.

2.1. Na pitanje tužiteljice kada je policiji prijavio mogući suicid sina, okrivljenik odgovara 15. lipnja 2023. otišao je u Remetinec, ali ga policajac uputio da po mjestu događaja mora prijaviti sve na V. PP Zagreb, pa je sutradan 16. lipnja 2023. otišao u V. PP Zagreb i prijavio događaj. Na pitanje braniteljice hoće li pojasniti zašto je tek nakon dva dana izvršena prijavila ovog događaja, potencijalnog suicida HĆ, okrivljenik odgovara kako je on 15. otišao u Centar za socijalnu skrb u Draškovićevoj, ali su mi oni rekli da nisu nadležni jer HĆ ima prijavljeno prebivalište području Centra Novi Zagreb, pa je otišao u Novi Zagreb i Centru za socijalnu skrb prijavio događaj. Isti dan taj 15. otišao je i njegovoj liječnici prijavio sve.

2.2. Na pitanje sutkinje ima li HĆ problema s alkoholom ili drogom, okrivljenik odgovara da, više puta su ga supruga i on znali zateći u autu, pijanog ili drogiranog da nisu znali je li živ ili mrtav, više puta ga je hitna vozila na Rebro.

3. U tijeku dokaznog postupka sutkinja je ispitala u svojstvu svjedoka žrtvu nasilja u obitelji sina HĆ, GĆR, HĆR, TĆR i ĆĆ, OĆ i IĆ, izvršila uvid i pročitala dokaze obavijest izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilu u obitelji od 16. lipnja 2023. godine, naredba o određivanju mjere opreza od 16. lipnja 2023.,obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, potvrda iz PE, punomoć odvjetnici Ranki Usorac, podnesak okrivljenika od 6. listopada 2023. službene zabilješke, službena bilješka Suda od 15. studenog 2023., obrasci procjene žrtve, povijest bolesti FĆ od 5. lipnja 2019. Specijalističke bolnice Sveta Katarina, izvješće o poduzetom MUP, PUZ, V PP Zagreb klasa: 210-01/23-01/15421, ur.br. 511-19-31-23-2 od 28. studenog 2023. godine, uvid u zdravstveni karton TĆ dr. med. FĆR, podnesak MUP-a klasa: 213-01/23-05/276, ur.br. 511-19-22-24-2 od 10. srpnja 2024., zdravstveni karton FĆ, dr. med. ŠĆ, podnesak odvjetnice Ranke Usorac od 23. srpnja 2024. godine s obavijesti žrtvi kaznenog djela i medicinskom dokumentacijom, Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Kir-DO-951/2024 od 5. rujna 2024., dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva broj KO-DO 1847/2024 od 27. studenog 2024. godine, povijest bolesti IĆ, podnesak MUP, PUZ klasa: 213-01/23-05/276 od 10. srpnja 2024. VB, liječnička potvrda za TĆ od 16. prosinca 2024. godine u kojoj liječnica ĐĆ za liječnicu ŽĆ izdaje potvrdu da u liječničkom kartonu ne nalazi evidentiranu ovisnost o alkoholu, potvrda Lovačkog društva Tetrijeb, Pazarište, Klanac kojim se potvrđuje kako je GĆ TĆ duži niz godina dio uprave i član nadzornog odbora lovačkog društva.

3.1. Uvidom u zdravstveni karton FĆ, dr. med. ŠĆ vidljivo je kako nije evidentirano liječenje od psihičkih bolesti.

3.2. Uvidom u zdravstveni karton TĆ od dr. med. FĆR vidljivo je kako nema navoda o ovisnosti o alkoholu pacijenta.

3.3. Uvidom u Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Kir-DO-951/2024 od 5. rujna 2024., sutkinja je utvrdila kako je okrivljeniku HĆ Vučković produljena mjera opreza zabrane približavanja i uspostavljanja veze s Nikolinom Vučković Alavanja vezano uz predmet DP-Do 2063/2024.

3.4. Uvidom u dopis Općinskog kaznenog državnog odvjetništva broj KO-DO 1847/2024 od 27. studenog 2024. godine,sutkinja je utvrdila kako je dovršeno istraživanje i podignuta optužnica protiv FĆ, pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, zbog kaznenog djela tjelesne ozlijede iz čl. 117. st. 1.i 2. i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona.

3.5. Okrivljenik, braniteljica i tužitelj nisu imali primjedbi na pročitane dokaze, niti daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Svjedok FĆ iskazao je kako želi dati svoju obranu, otklanja blagodat ne svjedočenja. Sjeća se dana 14. lipnja 2023. oko 20:40 sati u [adresa], u [adresa], gdje živi u prizemlju kuće gdje se gornja dva kata iznajmljuju bez njegova znanja, a radi se o naslijeđenoj kući, došla je gospođa kojoj je njegov otac GĆ iznajmio garažu u dvorištu, a u garaži je bio vrijedan namještaj. Garaža je prokišnjavala i namještaj je oštećen, što sudu kao dokaz pokazuje na fotografijama iz mobitela, radi se o starom vrijednom namještaju iz 18. stoljeća. Otac je unazad 6 godina nelegalno iznajmljivao te garaže i prostore bez suglasnosti njega i sestara. Gospođa nije mogla ući u taj prostor jer nije imala ključ. Kada je došao otac s njegovom nevjenčanom suprugom, kako se ona predstavlja, otišao je na treći kat kuće i odozgo sve snimao. Međutim, kada je vidio da je problem i da otac ne želi gospođu pustiti do njenih stvari i dati joj financijsku odštetu zbog uništenog starog namještaja, a šteta je nastala njegovom krivicom zbog prokišnjavanja garaže, spustio se dolje jer je imao ključ garaže. Došao je do njih i rekao u čemu je problem. Otac mu se tada obratio: "Ne miješaj se". Međutim, izvadio je ključ i htio otvoriti garažu, stavio je ključ u bravu i htio otključati garažu, na što ga otac odgurnuo u predjelu prsa i rekao: "Ubrzo ću te se riješiti, platit ćeš mi za to". Istaknuo je kako obiteljsko nasilje od oca trpi cijeli život. Otac je tukao njegovu baku i djeda, majku, tetki je odsjekao 4 prsta, susjede je tukao, muža i ženu u njihovoj kući. Njega i sestru je vezao za hidrofor i tukao u podrumu psećim lajnama i vojničkim remenima, i sa željeznim lajnama. Po tijelu ima ožiljke i danas. Kao dijete prije škole otac ga odveo baki u Liku prisilno za vrijeme rata i tamo ga ostavio. Mjesecima nije vidio majku, niti čuo, plakao je, a kada bi povremeno otac došao u Liku bez majke, htio je nazad u Zagreb da vidi mamu. U školu je išao u Lici, sam je morao raditi jer mu otac nije davao dovoljno novca za školovanje i za prijevoz. Svjedok je naveo ga je tada u Lici otac, bio je mali prije škole, udario drvenim štapom u glavu i u leđa. Kada nije znao plivati bacao ga je u Liku, gnjurio, gušio i pokušao ubiti, i cijelo se vrijeme smijao, kao i sada. Otac se liječio na psihijatriji i pio lijekove i na temelju toga dobio mirovinu, imao je problema s alkoholom cijeli život. Napominje kako se nikada nije liječio na psihijatriji, niti boluje. Sudu kao dokaz priložio je povijest bolesti iz LĆ. Liječio se zbog stomatoloških problema, neurološki, zbog neuropatije, ali ne zbog psihičkih problema. Oca se boji, strahuje da ga ne otruje jer mu ulazi u stambeni prostor, mijenja brave, onemogućuje mu da ulazi u svoj stan i uzme svoje stvari i u sve ostale nekretnine koje posjeduju, krade mu poštu. Dodao je kako mu se otac i dalje prijeti, osjećam se nesigurno i boji se za svoju sigurnost, vodi se nekoliko sudskih postupaka vezano za oduzimanje imovine.

4.1. Na pitanje sutkinje posjeduje li vaš otac oružje svjedok odgovara: Da, nelegalno.

4.2. Predstavnica tužitelja odgovara kako su oduzeli puno oružja odmah po dojavi o obiteljskom nasilju i oduzeli su dosta streljiva, na što svjedok odgovara: Da, ali to nije sve, ima još. Predstavnica tužitelja pokazuje svjedoku fotografiju osobe uz pitanje je li ta osoba bila nazočna kritične zgode vezao za iznajmljivanje garaže i je li tada svjedočila obiteljskom nasilju koje se dogodilo svjedok odgovara: Da, to je ta gospođa.

4.3. Na pitanje braniteljice: Rekli ste da nemate ključeve stana, kako onda ulazite u stan? Svjedok odgovara: Moj otac je promijenio brave na adresi [adresa], gdje su mi bile sve stvari, nakon toga je promijenio bravu na Aleja Pomoraca, i svaki put bi ja morao ponovno premještat se na drugu lokaciju i vaditi osobne dokumente, u [adresa] imam samo ključeve od prizemlja, on ima sve ključeve u [adresa], a ja imam samo od prizemlja, uzeo je ključeve i iz Zadra.

4.4.Braniteljica, tužiteljica i okrivljenik nisu više imali pitanja za svjedoka.

4.5. Braniteljica i okrivljenik su prigovorili iskazu svjedoka u cijelosti.

5. Tijekom dokaznog postupka sutkinja nije provodila suočenje okrivljenika i svjedoka žrtve nasilja u obitelji, jer su predstavnica tužitelja i braniteljica suglasno izjavile kako to nije potrebno, s čime se suglasila i sutkinja, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

6. Svjedokinja GĆR iskazala je kako je ona socijalna radnica u Centru za socijalni rad Gornji Grad Medveščak i od kolega iz Centra za socijalni rad Novi Zagreb zaprimila je zapisnik o prijavi obiteljskog nasilja od strane oca TĆ prema sinu HĆ. Budući FĆ ima prebivalište na našem području pozvala ga na razgovor. U razgovoru s HĆ rekao je o kritičnom događaju obiteljskog nasilja koje se dogodilo, spomenuo kako presuda Suda još nije donesena. Potužio se da nakon smrti majke otac koristi cijelu imovinu, daje kuću u najam, iako je i on nasljednik i ima pravo na dio nekretnine. Spomenuo je kako mu otac ulazi u njegov stambeni prostor, uzima stvari i dokumente. Tada mu je rekao da otac govori da se on liječi od šizofrenije što nije istina. Rekao je da se otac liječio zbog alkoholizma na psihijatriji, a HĆ se liječio na neurologiji kao posljedica prometne nesreće, o čemu joj je pokazao liječničku dokumentaciju u koju je izvršila uvid. Tijekom razgovora HĆ je bio pričljiv, suvislo je odgovarao na pitanja, jasan, nije dobila dojam psihički bolesne osobe, niti osobe koja bi bila na bilo koji način opasna za sebe ili druge, u tom trenutku. Nakon razgovora upoznala ga je sa protokolom i svim njegovim pravima na psihosocijalni tretman i pomoć koja mu se pružiti, što je on u tom trenu odbio i upoznat je da se treba suzdržavati od bilo kakvog oblika obiteljskog nasilja.

6.1. Tužiteljica nije imala pitanja, niti primjedbi.

6.2. Na pitanje braniteljice, vi ste rekli da ste HĆ saslušavali kao žrtvu obiteljskog nasilja, svjedokinja odgovara da, jer joj je tako stiglo iz Područnog ureda Novi Zagreb. Na daljnje pitanje braniteljice, Vi uvijek i žrtvu i nasilnika upozoravate da se suzdrže bilo kakvog obiteljskog nasilja, svjedokinja odgovara da, po protokolu to uvijek činimo, i žrtvu i nasilnika upozoravamo. Na daljnje pitanje braniteljice, imate li saznanja je li do vas došla uputa iz CZSR Novi Zagreb da HĆ ima čudno ponašanje i suicidalne namjere, svjedokinja odgovara da, zato sam u razgovoru i ponudila psihosocijalnu pomoć koju je on odbio, a ona to na silu njemu ne može nametnuti, osim suda. Na daljnje pitanje braniteljice, jeste li ga pitali gdje živi, ako imovina nije podijeljena i otac koristi imovinu, svjedokinja odgovara on je rekao da živi u kući ali otac iznajmljuje garažu i postoje neke druge nekretnine koje još nisu podijeljene. Sjećam se kako je rekao da ima dvije sestre od kojih se jedna razvela pa je prisiljena živjeti kod tate i sa tatom je u boljim odnosima. Na daljnje pitanje braniteljice, imate li informaciju da je nakon ovog događaja HĆ pod osnovanom sumnjom da je počinio kazneno djelo prijetnje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda, svjedokinja odgovara ne, ništa nismo dobili, nema saznanja, policija nas uvijek obavijesti, ali o ovome nemam nikakvih saznanja.

6.3. Braniteljica i okrivljenik nisu imali daljnjih pitanja za svjedokinju, niti primjedbi na isti.

7. Svjedokinja EĆR iskazala je kako je ona od g TĆ iznajmila garažu u [adresa], u [adresa] u kojoj je smjestila stari namještaj svojih roditelja. Svaki mjesec dolazila bi tamo i plaćala najam od 2015. godine. U rujnu 2022. godine kada je bila u garaži vidjela je da se strop lista od vlage i na to je upozorila g TĆ, ali on je rekao da je to od ranije, da je to sve sanirano, a ona je naivno povjerovala. U prosincu 2022. bile su velike kiše, uslijed prokišnjavanja oštećena joj je starinska komoda u toj garaži, a nije upozorena, to je sama otkrila i javila g TĆ. Nakon toga organizirali su premještanje u obližnju prostoriju, namještaja, a g GĆ je jamčio kako tu neće biti vlage, došla je sa sinom i suprugom, a u premještanju joj je pomogao g GĆ. Napomenula je kako kada je otkrila u prosincu prokišnjavanje, susrela na toj adresi sina gospodina TĆ, u trenutku kada se našla s g TĆ. Sjeća se kako je sin jednom zgodom rekao da obnavlja kuću tako da namještaj mora iznijeti najkasnije do lipnja 2023. Premjestila je namještaj na drugu lokaciju i 14. lipnja 2023. došla u [adresa], radi primopredaje garaže, kada je sastavila i svoj zapisnik, u kojem je konstatirala kako joj je oštećena komoda, čija obnova bi stajala okvirno oko 500 eura. Gospodin GĆ je tada došao sa dvije ženske osobe, njoj nepoznate, od kojih je jedna slabo govorila hrvatski jezik, tada je osporavao činjenicu da je komoda oštećena uslijed prokišnjavanja njegove garaže, tražio je fotografije prije oštećenja, koje naravno nije imala, imala je samo fotografiju nakon oštećenja komode. Sve je to nemalo iznenadilo, obzirom na činjenicu da joj je on pomagao premještati namještaj zbog prokišnjavanja. Sve to je izbacilo iz takta i bila je glasna jer g GĆ nije htio niti pogledati zapisnik. Tada je na dvorište iza kuće došao sin GĆ, kojem je otac GĆ rekao da ode, da nema tu šta tražiti, a sin je rekao da je to njegovo, pa su se porječkali verbalno, nije bilo fizičkog sukoba. Vidjelo se da su im odnosi narušeni jer su se postavljali jedna nad drugoga, pa ih je njen sin morao razdvojiti, da ne bi došlo do fizičkog sukoba. Na posebno pitanje može reći kako se ne sjeća što su točno jedan drugom govorili. Gospođa koja loše govori hrvatski je otišla sa sinom i razgovarala, a ona je raščišćavala pitanje zapisnika.

7.1. Braniteljica, tužiteljica i okrivljenik nisu imali pitanja za svjedoka, niti primjedbi na isti.

8. Svjedokinja TĆR iskazala je kako otklanja blagodat ne svjedočenja, te je iskazala kako nažalost nema neposrednih saznanja za kritični događaj ali može opisati obiteljske prilike u kojima je živjela sa bratom HĆ. On je od nje mlađi nepunih godinu dana i za vrijeme rata on je imao 6, a ona 7 godina, tata ih je odveo u Liku svojim roditeljima jer se bojao za sigurnost, budući su živjeli u [adresa] blizu zračne luke. To su bile teške prilike rata, ali tata ih je posjećivao u Lici. Mama nije uvijek dolazila jer nije imala mogućnost dobiti godišnji odmor. Ne sjeća se koliko dugo su bili u Lici, tamo su ih čuvali baka i djed i živjeli su zajedno sa drugim bratićima i sestričnama koje su čuvali, kao da su im roditelji. U prvi razred osnovne škole krenuli su zajedno HĆ i ona u isti razred, sjedili su zajedno. Međutim, HĆ uvijek izazivao, uzeo bi nekom pernicu i bježao po razredu, tukao bi se, kada mu se u trećem razredu nije pisao kontroli ispit, izašao je van iz škole i popeo se na drvo. Kada bi sve to radio uvijek mu je netko drugi bio kriv, žalio bi se da mu se rugaju, da ga drugi izazivaju, uvijek je sebe prikazivao kao žrtvu, a u većini slučajeva je on bio taj koji je izazivao. HĆ je oduvijek bio osoba koja je uvijek morala dobiti ono što želi i nije birao načine da dobije to što želi. Kada bi im tata u Liku donio slatkiše i podijelio na pola, on bi pojeo svoje i onda uzeo njeno, kada mu ne bi dala onda bi je napao. HĆ je pao 4 razred OŠ. U 6. razredu na školskom tulumu, ne zna kako je došao do alkohola i napio se, nosili su ga kući, a mama je plakala. HĆ je imao loše ocjene, iz tog razloga nije mogao upisati niti jednu srednju školu u Zagrebu pa su ga roditelji upisali u Gospić, tada je ponovo živio sa bakom. Problemi u obiteljskom odnosima eskalirali su nakon smrti majke jer je HĆ zahtijevao od oca da svu imovinu prepiše na njega, na što otac nije pristao i rekao mu kako ima još dvije sestre. Napomenula je kako je u srednjoj školi roditeljima nestala određena svota novca, koju je HĆ uzeo i potrošio na izlaske, častio je cijeli klub i zakupljivao VIP prostore za provod. HĆ je zaželio raditi na brodu, pa su roditelji digli kredit da mu to omoguće, a kada je otišao tri godine se nije javljao, prekinuo je svaki kontakt, nije odgovarao na poruke, nije se javljao niti kada se vratio s broda, to je preko poznanika saznala i tražila ga po klubovima gdje je izlazio i na radnom mjestu gdje su joj rekli da radi. Nije mu se javila kada ga je nakon tri tjedna traženja našla, nego je rekla roditeljima koji su odmah otišli na njegovo radno mjesto, nisu ga zatekli ujutro, rečeno im je da dođu poslijepodne jer tada radi, pa su došli poslijepodne da vide svoje dijete i pitaju ga zašto se nije javljao sve te godine i zašto nije javio da se vratio. Dodala je kako ju je HĆ verbalno i fizički napao dana 2. srpnja 2024. i otuđio ključeve od kuće, tražio je novce i prijetio joj smrću, te rekao da će sad ostati bez svega i da će vidjeti što je on.

8.1. Na posebno pitanje sutkinje je li vas otac tukao i kažnjavao kao dijete lajnama ili šibom, svjedokinja je odgovorila ne, jedina kazna je bila da su stali u kut ili klečali i tata bi ih špotao, ali ne bi ih tukao.

8.2. Na pitanje tužiteljice 2. srpnja 2024. kada vas je napao HĆ, prije toga da li Vas je ikada pokušao napasti i jeste li to prijavili, svjedokinja odgovara, da i prijavila je to, na što tužiteljica ističe, provjerila sam u sustavu nema niti jedne prijave, ovo je prva prijava, na što je svjedokinja pitala jeste li provjerili pozive 112, tužiteljica kaže ne, jer se to tako ne radi, tu prijavu svi u Zagrebu mogu vidjeti, ne postoji to. Nakon toga okrivljenik izjavljuje kako je u PP Remetinec u nekoliko navrata zaprimljena prijava, ne zna je li se radilo o zapisniku ili telefonskoj prijavi, ali je prijava svakako bilo.

8.3. Na daljnje pitanje imate li saznanja da je HĆ psihički bolestan, liječen, svjedokinja odgovara, HĆ je neki put znao pasti, činilo se da je bez svijesti, kao dijete roditelji su ga vodili psihologu zbog neprilagođenog ponašanja, zna da joj je rekao da ima šizofreniju i da se liječi, ali drugih saznanja nema.

8.4. Na pitanje braniteljice je li bilo nekih neugodnih situacija koje bi njen brat izveo, svjedokinja je odgovorila, da kada ne bi bilo po njegovom on bi je napadao, vrijeđao pogrdnim riječima.

9. Svjedokinja ĆĆ iskazala je kako otklanja blagodat ne svjedočenja, želi dati svoj iskaz, te iskazuje kako su oni bili jedna skladna obitelj, problemi su počeli kada je brat ukrao roditeljima novce i kada je to mama saznala na policiji, od stresa joj je pozlilo i završila je u bolnici i ubrzo nakon toga je umrla 2016. godine. Tada su krenuli problemi, jer je brat HĆ želio da sva imovina pripadne njemu i da sve proda da bude njegovo, a tata na to nije pristao. Ona je najmlađa i nije bila upućena u sve. S bratom HĆ se ne čuje i ne vidi od 2023. kada je bila trudna, a on je učestalo zvao i to je prešlo u uznemiravanje, rekao da je oženjen i da ima dvoje djece, slao joj je slike te djece, ali ih nije upoznala, obećavao kako će joj kupiti kuću ili stan, svašta je pričao. Kako je bila trudna, a sve je to uznemiravalo, molila ga je da je više ne zove. Jedino što pamti da se prema njoj loše ponašao je jedan trenutak, kada su bili mali igrali su se, on se nešto naljutio jer ga možda nešto nije poslušala, ružno je naganjao da je kroz podrum pobjegla preko drva iz kuće, jer je imao mračan pogled. Kada se vratila on se smirio, drugo ništa nije bilo. Sjećam se kako je brat ukrao roditeljima novac, otišao na kruzer, bar dvije godine se nije javljao kući, a roditelji su ga tražili.

9.1. Na pitanje tužiteljice imate li saznanja da se vaš brat ambulantno ili u bolnici liječio od šizofrenije ili nečeg drugog, svjedokinja odgovara ne, nema saznanja.

9.2. Na pitanje braniteljice koja je razlika u godina između nje i brata, svjedokinja je odgovorila 10 godina. Na daljnje pitanje braniteljice jesu li vas roditelji fizički kažnjavali, svjedokinja je odgovorila ne, kazna je bila nema izlaska, učenje ili na spavanje.

10. Svjedokinja OĆ iskazala je kako se sjeća dana 14. lipnja 2023. oko 20:50 sati, bila je zajedno s IĆ, svojom prijateljicom i njenim TĆ vani i autom su se vraćali, kada je GĆ rekao da treba stati samo na putu na jedno mjesto, jer se treba nešto dogovoriti s nekom gospođom i pokupiti poštu. Tada su došli, nije pitala o kojoj se ulici radi i TĆ je tamo čekala neka gospođa, on je s njom razgovarao, nešto oko garaže, ne sjeća se, nije slušala, pričala je s IĆ. Tada je do njih došao jedan gospodin i derao se "Što tu radite, što se događa", jako se derao, mislila je da je to susjed, da smo došli na njegov teritorij. Jako se uplašila i loše reagira kada se netko dere, pa se sakrila iza TĆ. GĆ je tada govorio tom čovjeku neka se smiri. Rekao je " Dobro je HĆ, smiri se", a HĆ je rekao "Bit će krvi". IĆ je pitala tko je to, a ona je rekla da je to Markov sin. Sve to je bilo za nju traumatično iskustvo i to je sve čega se sjeća.

10.1. Braniteljica i okrivljenik nisu imali pitanja za svjedokinju.

11. Svjedokinja IĆ iskazala je kako otklanja blagodat ne svjedočenja, želi dati svoj iskaz sjeća se kako su dana 14. lipnja 2023. oko 20:50 sati GĆ, ČĆ i ona došli u [adresa], jer je GĆ rekao da mora pokupiti poštu, dogovorio se s nekim ljudima vezao za primopredaju. Kada su došli u dvorište GĆ je razgovarao s tim ljudima, bilo je dvoje ljudi, jedan muškarac i jedna žena. Tada je došao HĆ, ne zna ga od ranije i zna da je sin, bio je agresivan, derao se što rade na njegovom posjedu. Pokušala ga je smiriti i odmaknuti od ovih ljudi, smirivala ga riječima jer se on agresivno derao, govorio je bit će krvi, a kasnije ubit ću se. Malo je i uspjela, odmaknula ga od tih ljudi, razgovorom, govorila mu to je tvoj tata, tata te voli, razgovarali su, a kada je GĆ završio s tim ljudima, otišli su.

11.1. Na posebno pitanje sutkinje: Jeste li vidjeli kontakt između TĆ i HĆ svjedokinja je odgovorila ne.

11.2. Na pitanje braniteljice je li GĆ ima problema s alkoholom i ima li oružje, svjedokinja je odgovorila GĆ ne pije, a oružje ima jer je lovac i stvorio je lovačko društvo u Lici. Na daljnje pitanje braniteljice koliko ste dugo u vezi, svjedokinja je odgovorila šestu godinu su zajedno i to je zapravo kao bračna zajednica. Na pitanje braniteljice poznajete li HĆ, svjedokinja odgovara da ga poznaje kada je došao na more s prijateljem upoznala ga je, a oni su tada otišli s mora. Na pitanje braniteljice imate li saznanja o bolestima HĆ, svjedokinja je odgovorila da, ali samo ono što joj je GĆ rekao.

11.3. Okrivljenik nije imao pitanja za svjedokinju.

12. U završnoj riječi okrivljenik je ostao kod svoje obrane.

13. U završnoj riječi braniteljica je navela kako u provedenom dokaznom postupku nije dokazano da bi okrivljeni počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom, odnosno nije počinio psihičko ni tjelesno nasilje prema svom sinu HĆ. Naime, svi provedeni dokazi ponaosob personalni kao i sam iskaz okrivljenog upućuju da se ovdje nije dogodilo nikakvo nasilje spram HĆ. Posebno se ističe da je ovaj postupak na neki način pokrenut kao posljedica straha i bojazni okrivljenika da ni njegov sin FĆ obzirom na njegovo pogoršano psihičko sanje mogao počiniti suicid na što je on i reagirao kao roditelj, te obavijestio sve nadležne institucije, a sve iz razloga što je sin punoljetan, nije u mogućnosti s njim razgovarati o liječenju, te je bio prinuđen na jedini mogući način skrenuti pozornost da se ne dese loše posljedice. Nažalost, tako upozorenje završili je na način da je pokrenut postupak upravo protiv njega, oca HĆ. Obrana želi istaći da je u međuvremenu u tijeku ovog postupka došlo do ekscesa prema članu obitelji, kćeri okrivljenika od strane FĆ u smislu da joj je nanio ozljedu izvršio prijetnju kvalificiranog oblika, što nadalje upućuje da je FĆ opasna osoba, obzirom na njegovo postupanje prema sestri, a na što je okrivljenik cijelo vrijeme upućivao. Za sada njegovog ponašanje se manifestira prema van, odnosno prema drugim osobama, no otac strahuje da bi moglo eskalirati i suicidnim ponašanjem kojim se HĆ prijetio. Obzirom kako je već navedeno provedeni dokazi ne upućuju na počinjenje prekršaja iz optužnog prijedloga, obrana predlaže da sud odbaci optužni prijedlog, odnosno oslobodi svake krivnje okrivljenika, te odbije prijedlog za izricanjem zaštitne mjere, da se izvrši povrat oduzetih predmeta u ovom postupku, legalno posjedovanog oružja.

14. Djelomično je prihvaćen iskaz svjedoka FĆ koji je iz svoje perspektive narušenih odnosa od djetinjstva prikazao događaj, ali u ovom predmetu se ne sudi događajima iz prošlosti.

15. Prihvaćeni su iskazi svjedokinja dani uvjerljivo, životno, na temelju neposrednih saznanja.

16. Obrana okrivljenika je prihvaćena budući je u skladu sa dodatno provedenim dokazima.

17. Na temelju provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako su odnosi oca TĆ i sina FĆ trajno narušeni, imaju povijest još iz djetinjstva. HĆ je prepričavao fizičko zlostavljanje i psihičko nasilje oca koji je imao problema s alkoholom, prema njemu, majci, sestrama, baki i djedu. Međutim Nikoline sestre to nisu potvrdile u svojim iskazima, štoviše navele su niz životnih situacija u kojima je HĆ bio razlog obiteljskog nesklada, sukoba, pa čak i krađe obiteljskog novca. Tijekom postupka utvrđeno je kako je kritične zgode EĆR došla je na primopredaju u [adresa], susresti se sa TĆ kojom prilikom je došlo do sukoba vezano uz naknadu štete za njen namještaj koji je oštećen prilikom prokišnjavanja garaže koju je iznajmila od GĆ u dvorištu kuće u kojoj živi sin FĆ, a koju štetu je GĆ osporavao i nije želio pogledati njen zapisnik. Sama svjedokinja RĆ priznaje da je bila glasna jer ju je ponašanje TĆ uzrujalo. U toj situaciji dolazi FĆ, kojem je otac GĆ rekao da ode, da nema tu šta tražiti, a sin je rekao da je to njegovo, pa su se porječkali verbalno, nije bilo fizičkog sukoba. Svjedokinja RĆ navodi kako su se postavljali jedna nad drugoga, pa ih je njen sin morao razdvojiti, da ne bi došlo do fizičkog sukoba, ali se nije sjećala što su točno jedan drugom govorili. Potvrđuju to i svjedokinje OĆ i IĆ koja je tada odvojila sina HĆ i s njim razgovarala da ga umiri. Okrivljenik je u obrani naveo kako je tada sin HĆ prijetio suicidom riječima "bit će krvi ubit ću se" što su u svojim iskazima potvrdile svjedokinje OĆ i IĆ, radi čega je GĆ prijavio mogući suicid Centru za socijalni rad u Zagrebu. Okrivljenik je u obrani naveo kako je sin psihički bolestan, kako se zbog toga liječi, što tijekom postupka nije utvrđeno. Sin je naveo kako je otac alkoholičar, što tijekom postupka uvidom u liječnički karton nije utvrđeno. Ostalo je sporno tko je započeo sukob sin ili otac, ostale su sporne riječi koje su jedan drugom tada izrekli. Nažalost povijest sukoba i narušenih obiteljskih odnosa koji su se pogoršali smrću majke, imovinskim pitanjima oko nasljedstva, nastavlja se dalje pokretanjem optužnice protiv FĆ, pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, zbog kaznenog djela tjelesne ozlijede i kaznenog djela prijetnje na štetu sestre TĆR.

18. Slijedom svega navedenog, okrivljenika koji je porekao činjenicu da bi se sporni događaj dogodio. Nakon provedenog dokaznog postupka, iskaza ispitanih svjedoka koji su znatno doveli u sumnju iskaz FĆ, sestra TĆR je navodila primjere kroz djetinjstvo kako je HĆ uvijek sebe prikazivao kao žrtvu, a u većini slučajeva je on bio taj koji je izazivao, a uvijek mu je netko drugi bio kriv. Naime, tijekom postupka je utvrđeno prema iskazu svjedokinje RĆ kako je otac GĆ rekao sinu kritične zgode da ode, da nema tu šta tražiti, a sin je rekao da je to njegovo, pa su se verbalno sukobili, ali se svjedokinja ne sjeća izgovorenih riječi, oni su se postavljali jedan nad drugoga, pa ih je njen sin morao razdvojiti, da ne bi došlo do fizičkog sukoba, što potvrđuju svjedokinje OĆ i IĆ. Stoga sutkinja nije mogla sa potrebitom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj na način kako mu se stavlja na teret ovim optužnim prijedlogom.

19. Trebalo je stoga uz primjenu načela „in dubio pro reo“, u slučaju sumnje zbog nedostatka dokaza okrivljenika osloboditi od optužbe temeljem odredbe čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.140.st.2. Prekršajnog zakona, prema kojoj u slučaju obustavljanja prekršajnog postupka troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 4. istog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Biljana Maljković

Mirela Prstec Batarelo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisano Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, na adresu Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Av. Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj.

Presuda se dostavlja:

1. Okrivljeniku: GĆ, [adresa],

2. Braniteljica: Ranka Usorac, Čakovec, Strossmayerova 9,

3. Žrtva: FĆ, [adresa],

4. Tužitelju: MUP PUZ, V PP Zagreb,

5. Pismohrani