REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Kralja Petra Krešimira IV br. 2
21300 Makarska
P-1332/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Tučepi 21300, oboje zastupani po punomoćnici IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u odvjetničkom društvu Vrbanović & Božić d.o.o. iz Zagreba, Hrgovići 65, protiv tuženika pod 1. LL (istovjetna sa ZL. UL iz [adresa], te istovjetna sa LL. EL), po nepoznatim nasljednicima, pod 2. ĐL rođ. AL, istovjetna sa ŽL žena D, (tuženici pod 1. i 2. nepoznatog boravišta i po nepoznatim nasljednicima, zastupani po privremenom zastupniku Dariu Laliću, odvjetniku u Makarskoj), pod 3. ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođ. AL pok.O, [adresa] (istovjetna sa: malolj. AL I; AL pok.O i ŠL L, u svoje ime i kao nasljednica iza pok. TL pok. O), pod 4. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. HL, [adresa], pod 5. VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. HL, [adresa], pod 6. DLO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 7. NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave 23. svibnja 2025., uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja, 12. lipnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je 1. tužiteljica DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla dosjelošću, te postala suvlasnica u ¾ dijela, te se utvrđuje da je 2. tužitelj OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao dosjelošću i postao suvlasnik u ¼ dijela nekretnine z. č. zemlje [katastarska čestica], ZU 2079 k. o. [katastarska općina] opisane kao Vrt kod Gospe, pa su tužitelji ovlašteni temeljem ove presude kod Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime prema opisanim suvlasničkim omjerima u cijelosti, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava suvlasništva sa imena tuženih u cijelosti, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude provede upis prava vlasništva na ime tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 10. prosinca 2023., navode da u katastru zemljišta u posjedovnom listu PL 822 k. o. [katastarska općina] kao jedini posjednik z.č. 5057/3 kroz čitavo vrijeme do danas upisan je otac 1. tužiteljice - pok. RL. Kao dokaz prilaže se Posjedovni list PL br. 822 k. o. [katastarska općina] od 3.12.2023.godine. Nasuprot gornjem upisu, u zemljišnoj knjizi na B.listu na č.z. 5057/3 u ZU 2079 k. o. [katastarska općina] upisani su slijedeći suvlasnici: 1. Suvlasnički dio: 10800/75600 LL. Z, 2. Suvlasnički dio:
2160/75600, RL LL pok. EL, 3. Suvlasnički dio: 2160/75600, ĐL žena D, 4. Suvlasnički dio: 4860/75600 Maloljetna AL p. O, 5. Suvlasnički dio: 4860/75600 Maloljetna Šimić Desanka p. Marijana, 6. Suvlasnički dio:
1050/75600, AL, 7. Suvlasnički dio: 1050/75600, TL, 8. Suvlasnički dio: 4413/75600, GL pok. HL, 9. Suvlasnički dio: 4413/75600, OLO, 10. Suvlasnički dio: 4413/75600, ĆL pok. HL, 12. Suvlasnički dio: 1620/75600, ŠL L, 13. Suvlasnički dio:
1620/75600, TL pok. O, 15. Suvlasnički dio: 10576/75600, PL pok. FL, 18. Suvlasnički dio: 5288/75600, PL, 19. Suvlasnički dio:
4413/75600, TL NL, 20. Suvlasnički dio: 7932/75600, PL, 21. Suvlasnički dio: 7932/75600, BL. Kao dokaz prilaže se Izvadak iz zemljišne knjige za z.č.
5057/3, ZU 2079 k. o. [katastarska općina].
2. Nekretninu opisanu pod točkom II. tužitelji smatraju svojim isključivim vlasništvom u cijelosti unatoč gore opisanom zemljišnoknjižnom stanju, a vrijeme stupanja u posjed i pravni slijed rodoslovlja i stjecanja u neprekinutom pravnom nizu obrazlažu nastavno kako slijedi:
1.Tužiteljica je predmetne nekretnine stekla od svoga oca FL na način da su se on i ostali pravni prednici parničnih stranaka suglasno podijelili dana 4.XI.1956. god. uz pomoć vještaka djelitelja KL pok. U i ML pok. EL, te je temeljem tog sporazuma opisana nekretnina pripala pokojnoj JL i pok. ČL, sestrama 1.tužiteljičina oca. O razvrgnuću zajednice pravni prednici parničnih stranaka sastavili su sporazum dana 4.XI.1956.god., te su na temelju te diobe stupili u posjed svaki svoga točno određenoga fizičkog dijela nekretnina. Iz sporazuma o razvrgnuću zajednice nekretnina vidljivo je da su JL I CL ostale živjeti u zajednici sa ocem tužitelja koji je ujedno bio i starješina te zajednice, te su svi zajedno, vršili zajednički posjed nekretnina koje su im Sporazumom pripale. U zajednički posjed su stupili temeljem predmetnog sporazuma od 4.XI.1956.godine i od tada do danas preko svojih pravnih sljednika samostalno vrše vlast nad predmetnom nekretninom, s tim da je 1. tužiteljica nakon svoje pok. majke DJ, žene RL, posjed predmetne čestice vršila zajednički sa svojim bratom EL do zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju između tužitelja sa EL, pa od tada do danas su posjed nastavili tužitelji, koji su bračni drugovi, a njihov zajednički posjed nitko nije ometao.
Dakle, pravni prednici tužitelja: otac RL, njegov brat OJ te sestre JL i CL ostali su živjeti u selu Šimići u preostaloj zajednici, dok su svi ostali napustili selo i prešli živjeti uz more. UL je bio bez zaposlenja tj. zemljoradnik, CL je također bila bez zaposlenja, te je oboje dohranio otac tužitelja FL, jer nisu imali djece niti su se udavali tj. ženili. Otac tužitelja RL jedini je bio zaposlen (radio u državnoj službi), te je bio tadašnjim rječnikom „starješina zajednice“. Sestra JL je iz zahvalnosti prema bratu FL i njegovoj pomoći oko brata UL i sestre CL svoj dio darovala bratu FL – ocu 1.tužiteljice. JL i FL sastavili su Ugovor o darovanju i proveli ga u zemljišnim knjigama. Iako je u Ugovoru o darovanju od 11.06.1973.god. sastavljenom u odvjetničkom uredu Mrkušić Eugena omaškom ispuštena č.z. 5057/3 zbog čega se ta pravna prednica još formalno vodi kao suvlasnica u zemljišnim knjigama, volja ugovornih strana tj. volja darovateljice da daruje bratu RL SVE nekretnine vidljiva je iz formulacije ugovora u kojem stoji: “ ZL LL rođ.RL iz [adresa] daruje svome bratu FL pok.EL iz [adresa] cjelokupno svoje nepokretno imanje koje joj je pripalo u vlasništvo iza smrti njenog oca i majke…”
Dokaz: 1.Sporazum o razvrgnuću zajednice od 4.XI.1956.godine, 2.Ugovor o darovanju između ZL rođ. RL i RL od 11.6.1973.godine, 3. Zahtjev za procjenu darovanih nekretnina od 11.6.1973.godine i 4. Ovosudno rješenje o uknjižbi Z-228/73 od lipnja 1973. godine. 3. Navodi se dalje da je OJ umro 1959.godine u 67.godini bez oporuke živeći do smrti u zajedničkom domaćinstvu sa ocem 1.tužiteljice, a svojim bratom RL, te sestrama CL i JL. Ivanov pripadni suvlasnički dio kod razvrgnuća zajednice isplatio je brat RL, jer je UL bio bez prihoda, neoženjen i bez djece. Zbog ovih činjenica njegove sestre kao nasljednice: CL, JL i ĐL odrekle su se nasljedstva u korist svoga brata RL, oca tužitelja. Nasljedstva se nije odrekao brat IJ, te mu je dodjeljena 2/12 dijela nekretnina pok. UL, a nasljedstva se nisu mogle odreći tužene pod 5. i 6., jer su bile maloljetne u trenutku Ivanove smrti, te im je dodijeljeno svakoj po 1/12 dijela. U tu svrhu prilaže se kao dokaz Rješenje o nasljeđivanju iza pok. OJ broj O.56/59, Priznanice o primitku novca temeljem razvrgnuća zajednice od 6.X.1957. i 11.I.1958. godine kao dokaz da je opisani Sporazum o diobi izvršen. Sestra pok. ČL umrla je 1971. god., nije imala djece, umrla je bez da je ostavila oporuku, te je njezina imovina rješenjem o nasljeđivanju prešla na RL u 8/10 dijela, a na pok. LJ u 2/10 dijela, koji se nije odrekao nasljedstva unatoč tomu što su se svi ostali nasljednici iza pok. CL:
LL (istovjetna sa ZL), TL, ŠL i ŽL odrekle u cijelosti svoga djela iza pok. CL u korist svoga brata FL –oca 1. tužiteljice. Tuženi su kao nasljednici pok. O i ZJ (3. i 4. tužene), te svi ostali tuženi kao nasljednici iza pok. HL i njegovih potomaka formalnim prijenosom nekretnina kroz rješenja o nasljeđivanju upisivani suvlasnici u zemljišnoj knjizi dok faktično nikad nisu vršili vlast nad ovom nekretninom, jer su u samostalnom i isključivom posjedu predmetne nekretnine bili tužitelji osobno i preko svojih pravnih prednika (oca, majke, te EL) sve od 4.XI.1956.godine tj. od dana razvrgnuća zajednice nekretnina pa sve do danas. Tužitelji obrađuju predmetnu nekretninu, ubiru masline, kose travu i na drugi način njome gospodare, bez da su ikad od bilo koga uznemiravani u svom samostalnom posjedu. U odnosu na upisani dio od 2160/75600 dijela na imenu UJ, tužitelji smatraju da su vlasnici i tog suvlasničkog dijela, jer se ona odrekla ostalih suvlasničkih dijelova iza ostalih ostavitelja (CL, UL) u korist oca tužitelja RL, kao nasljednika zajednice i kao uzdržavatelja njezine sestre CL i brata UL, te tužitelji smatraju da se ona odrekla i da ona nije suvlasnica nekretnine, jer nikad nije niti vršila posjed nekretnine, a tužitelji pretpostavljaju da živi u [adresa] već od 50. tih godina prošlog stoljeća i ne posjećuje [adresa], pa su izgubili kontakt i ne znaju da li je živa niti tko su njezini nasljednici. Ova upisana suvlasnica potisala je Izjavu o davanju u posjed predmetne nekretnine, a i iza pok. CL je uložila žalbu pozivajući se na tu izjavu i protiveći se da ona bude nasljednik iza pok. OJ. Kao dokaz u prilog navedenom dostavlja se Rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČL br.O:49/71 i Gž.1557/71.
4. Tužitelji su se ovom tužbom upustili u sređivanje zemljišnoknjižnog stanja ove nekretnine za koju tvrde da su ju stekli temeljem zakona dosjelošću kroz zakonom predviđeni broj godina, još prema pravilima Općeg građanskog zakonika tzv. OGZ-a, a ako ne temeljem tog zakonika, tada temeljem kasnije preuzetih i donesenih zakona ZOVO-a i ZV-a. Prednik tužitelja pa samim time i tužitelji kao pravni slijednici imaju zakonit pravni osnov stjecanja vlasništva. Tužitelji su vlasništvo stekli dosjelošću temeljem neprekinutog samostalnog, istinitog, zakonitog i poštenog posjeda u trajanju od najmanje 10 godina koliko je potrebno za redovnu dosjelost, te najmanje 20 godina koliko vremena je potrebno za izvanrednu dosjelost. Zakonitost posjeda tužitelja postoji jer, kao što je već istaknuto, imaju valjani pravni temelj posjedovanja, najprije u Sporazumu o razvrgnuću zajednice od 4.XI.1956.god. dok 2. tužitelj preko pravnih prednika pok. EL, pa preko Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog s pok. EL, bratom 1.tužiteljice, temeljem kojeg Ugovora je stupio u posjed i nastavio dosjedanje zajedno sa suprugom 1. tužiteljicom u ½ dijela Stipinog suvlasničkog dijela svaki. Tužitelji imaju istinit posjed jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja te pošten posjed jer njihovo pravo vlasništva pa tako i pravo na posjed nikada i ni od koga nije bilo dovedeno u pitanje do trenutka podizanje ove tužbe. Tužitelji su oduvijek znali da je nekretnina njihovo vlasništvo, kao što su znali da je suvlasništvo upisano u zemljišne knjige na imena tuženih kao ostalih suvlasnika na ovoj čestici nepravo, jer ostali upisani nisu faktični suvlasnici ni suposjednici predmetne nekretnine.
Pravni osnov za stjecanje vlasništva tužitelja kao i dokaz o stupanju u posjed nekretnine, nalazi se, kao što je gore već opisano, najprije u kvalificiranom posjedu nekretnine vršenom temeljem sporazuma od 1956.godine i taj sporazum djeluje prema svim tadašnjim sudionicima tog sporazuma i to: FL (ocu tužitelja) UL, HL, EJ (za ŠL i TL), ĐJ i CL kao što djeluje i prema svim njihovim nasljednicima, ovdje tuženima od 1. do 8. Posjed na ovoj nekretnini vršili su samo pravni prednici tužitelja: RL, UL, ZL i ČL, te kasnije, po njihovoj smrti DJ (majka 1.tužiteljice), EL (brat 1.tužiteljice), a po njegovoj smrti 1. i 2. tužitelji osobno neprekidno do danas. Nakon smrti UL (1959.god.) i CL (1971.god.) tužiteljevi pravni prednici nastavljaju zakonit posjed i na njihovim dijelovima od njihove smrti s osnova njihovog dohranjivanja od strane 1.tužiteljičina oca i majke, FL i DJ. Svoj kvalificirani posjed na suvlasničkom dijelu LL nastavljaju temeljem Ugovora o darovanju od 11.6.1973.god. (usprkos tomu što je omaškom ispuštena ova čestica, jer je darovala svu svoju imovinu). U prilog navedenom dostavlja se povijest promjena u katastru, drugi dokazi po potrebi predlaže se uvid u zemljišnu knjigu i povijest upisa do upisa tuženih, povijesni izvadak za č.z., Rješenje o nasljeđivanja iza pok. OJ O. 56/59-5, Preinačeno Rješenje o nasljeđivanju od Okružnog suda u Splitu GŽ..1557/71 iza pok. OJ CL od 1.6.1973.god., Rješenje o nasljeđivanju iza pok. DJ O.260/2006, Rješenje o nasljeđivanju iza pok. EL. O-138/2022, UPP-OS-9/2023 od 10.08.2023 Općinskog suda u Makarskoj za korist jedine nasljednice tužiteljice, Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između 1. i 2. tužitelja i pok. EL OU-73/17 od dana 21.07.2017. godine. Tužitelji su oduvijek držali da je utužena nekretnina njihovo vlasništvo, kao što su oduvijek znali da je vlasništvo tuženih upisano u zemljišne knjige neistinito. Prednici tužitelja uzgajali su masline na predmetnim nekretninama najmanje u zadnjih 70, a možda i više godina, održavali su i čistili zemlju, a od maslina proizvodili ulje. Tužiteljevi prednici su uživali zemlju isključivo kao svoju, vršili faktičnu vlast na nekretnini u cijelosti. Tužitelje u njihovom posjedu nitko nikad nije smetao niti im posjed na drugi način osporavao, te je njihov posjed nesmetan i samostalan, a treće privatne osobe ne polažu nikakva vlasnička prava na tim nekretninama, tako da se tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima nalaze u samostalnom, nesmetanom, poštenom i istinitom posjedu više od 70 godina, te su s pravnom i faktičnom voljom držali predmetne nekretnine kao svoje (animo domini) kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost što dokazuju činjeničnim utvrđenjima koje predlažu da sud provede u ovom postupku. Dakle, tužitelji tvrde da su dosjelošću temeljem zakona preko svojih pravnih prednika stekli predmetnu nekretninu još prema pravilima OGZ-a, ali ne moraju ići u tako daleku prošlost pa nastavno u točci VI. ove tužbe obrazložu tijek dosjelosti prema ZV-u.
5. Tužitelji smatraju da su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. ZV-u kojom je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.), time da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3.), dok samostalni posjednik stvari u vlasništvu R. H. dosjelošću stječe vlasništvo protekom dvostrukog vremena od onoga iz stavaka 2. i 3. tog članka (st. 4.). Slijedom svega gore navedenoga tužitelji smatraju da su dokazali da su preko svojih pravnih prednika i osobno u neprekinutom pravnom slijedu u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu utužene nekretnine u vremenskom periodu od najmanje 70 godina, stoga predlaže da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
6. Na temelju članka 284. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), tuženici su pozvani u roku od 30 dana dostaviti pisani odgovor na tužbu i upozoreni su na pravne posljedice propuštanja. Tuženici pod 3., 4., 5., 6. i 7. u udijeljenom roku nisu osporili tužbeni zahtjev tužitelja, pa je sud u odnosu na te tuženike, temeljem članka 331. b. ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega je odlučeno kao u izreci presude jer pored navedenog sud zaključuje da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama koje su općepoznate. Ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su navedeni tuženici bili spriječeni opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu.
7. U odnosu na preostale tuženike, sud je rješenjem broj: P-1332/2023-14, od 29. kolovoza 2024., istima postavio privremenog zastupnika u osobi Daria Lalića, odvjetnika u [adresa] a isti je postavljen iz razloga koji su propisani odredbom članka 84. stavak 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku.
8. Na pripremnom ročištu održanom 23. svibnja 2025., u nenazočnosti uredno pozvanog p.z. tuženih, sud je prihvatio dokazne prijedloge tužitelja, te je odlučio po zaključenju prethodnog postupka provesti i glavnu raspravu i izvesti dokaze saslušanjem predloženih svjedoka AJ i ŽJ iz [adresa], kako je to predloženo od tužitelja te je po tim izvedenim dokazima odlučio zaključiti raspravljanje u predmetnom postupku.
9. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te je izveden i dokaz saslušanjem svjedoka AJ i ŽJ iz [adresa].
10. Tužbeni zahtjev je utemeljen.
11. Tužitelji nisu popisali niti zatražili troškove postupka.
12. Predmet spora jest traženje tužitelja da bi se isti utvrdili kao suvlasnici nekretnine z. č. zemlje [katastarska čestica], ZU 2079 k. o. [katastarska općina] opisane kao Vrt kod Gospe, a koju su prema navodima i tvrdnjama iz tužbe stekli dosjelošću jer su za to ispunjeni uvjeti a upis u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju.
13. Pregledom priloženog prijepisa posjedovnog lista broj 822, k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio kako je kao posjednik upisan sada pok. AJ FL iz [adresa], inače otac prvotužiteljice, dok je pregledom i čitanjem priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu razvidno da su kao suvlasnici na predmetnoj nekretnini upisani upravo tuženici u ovom postupku odnosno njihovi prednici pa je u tom dijelu točno postavljen zahtjev tužitelja u smislu legitimacije tuženika u ovom postupku.
14. Pregledom i čitanjem priloženih isprava (list. 13. -31. spisa), sud je utvrdio kako je valjano od tužitelja dokumentiran i dokazan pravni slijed rodoslovlja i stjecanja u neprekinutom pravnom nizu a kako je to detaljno opisano u točki III. 1. podnesene tužbe. Tužiteljica ističe kako je stekla nekretnine od svojeg pok. oca FL a upravo se pok. RL (upisan i kao posjednik na nekretnini), zajedno s ostalim pravnim prednicima stranaka suglasno podijelio još. 4. studenoga 1956. godine, slijedom čega je sačinjen i sporazum istog dana a koji je i priložen u predmetni spis (list. 13. -15. spisa). U prilog tvrdnjama tužiteljice svakako ide i priloženi Ugovor o darovanju koji je proveden u zemljišnim knjigama ovog suda od 11. lipnja 1973. godine a kojim je JL darovala bratu RL (ocu tužiteljice pod 1.), svoj dio koji je naslijedila i koji ju je pripao po sporazumu o razvrgnuću od 4. studenoga 1956. godine s tim da je omaškom ispuštena č. zem. [katastarska čestica], pa je to i isključivi razlog zbog kojeg se ista još uvijek vodi u zemljišnim knjigama kao upisana suvlasnica. Pregledom i čitanjem priloženog Ugovora o darovanju (list. 19.-20. spisa), sud je neprijeporno utvrdio kako jest u članku 1. Ugovora navedeno kako ZL E iz [adresa] daruje svojem bratu FL pok. EL iz [adresa] cjelokupno svoje nepokretno imanje koje joj je pripalo iza smrti njenog oca i majke a pok. RL FL to je i prihvatio.
15. U prilog tvrdnjama iz tužbe dostavljeno je od tužitelja i rješenje iza pok. OJ, broj O.56/59 (list. 28 spisa), prema kojem je temeljem rješenja o nasljeđivanju O.56/59, od 16. travnja 1959. godine, te u vezi s člankom 230. Zakona o nasljeđivanju dozvoljena uknjižba prava vlasništva cjelokupne nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u korist FL, ŠJ, TJ i TL. Tužitelji ističu kako su se sestre nasljednice i to CL, JL i ĐL odrekle u korist svojeg brata RL koji je otac tužitelja, dok se nije odrekao brat IJ pa mu je pripalo 2/12 dijela a nisu se mogle odreći tuženice pod 5. i 6. u ovom postupku jer su tada bile maloljetne pa im je pripalo pod 1/12 dijela svakoj. Ističe se kako nasljednici iza pok. HL su se upisivali kao suvlasnici u zemljišnim knjigama iako nikada nisu faktično vršili vlast na ovoj nekretnini jer su to bili isključivo tužitelji po svojim prednicima i to od 4. studenoga 1956. godine odnosno od razvrgnuća suvlasničke zajednice. Nadalje, u odnosu na upisani dio od 2160/75600, upisanog dijela na SJ, isti su vlasnici jer se ona odrekla u korist tužiteljeva oca RL koji je bio nasljednik i uzdržavatelj njezine sestre CL i brata UL i ista se odrekla prema stajalištu tužitelja jer nikada i nije vršila posjed na nekretnini. Pored toga, ona je potpisala i izjavu o davanju u posjed predmetne nekretnine. To uostalom proizlazi iz priložene Izjave (list. 29. spisa), čime je sud utvrdio osnovanim ovakve tvrdnje tužitelja.
16. Nadalje, pregledom i čitanjem priloženog rješenja o nasljeđivanju O-260/06, od 9. studenoga 2006. godine, iza pok. DJ pok. O, utvrđeno je da njezinu imovinu čini i pored ostalom nekretnina oznake č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to 1/7+1/35+8/72+48/350 dijela čestice zemljišta a kao nasljednici proglašeni su DL, ovdje tužiteljica i sin EL za ½ dijela. Pored toga, priložen je i Ugovor o doživotnom uzdržavanju broj OU-73/17, sastavljen pred javnim bilježnikom Antom Pejkovićem u [adresa] 21. srpnja 2017. godine, pa je pregledom istog sud utvrdio da su tužitelji kao davatelji uzdržavanja obvezali se doživotno uzdržavati EL pok. FL kao primatelja uzdržavanja a isti da će ostaviti nakon smrti u vlasništvo nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] što se odnosi i na suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini. U tom pravcu su točni i osnovani navodi i tvrdnje tužitelja izneseni u tužbi a potkrijepljeni su odgovarajućim dokazom (list. 36. -40. spisa), što daje tužiteljima temelj za podizanje ovakve tužbe i isticanje zahtjeva jer su za to neprijeporno legitimirani.
17. Na ročištu održanom 23. svibnja 2025. sud je izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka AJ sina pok. Đ, iz [adresa], koji je potvrdio navode iz tužbe te naveo da se radi o masliniku a to može potvrditi jer je susjed koji u neposrednoj blizini ima zemljište. Za predmetnu nekretninu svjedok je naveo kako se uvijek govorilo da je isto od HJ, da je u pitanju Vrt kod Gospe a naveo je kako je tu bio "lokanj" odnosno mjesto gdje se skupljala voda. Svjedok je u blizini nastanjen godinama a po umirovljenju za stalno posljednjih 15 godina, pa da zna za EJ i OL kojima nitko nikada nije sporio pravo na ovu nekretninu niti zna za bilo kakve probleme u vezi s tim. Iz iskaza saslušane ŽJ pok. A iz [adresa], proizlazi da je svjedokinja došla živjeti u [adresa] još 1974. godine, kada se udala pa da je zatekla stanje kavko je i sada. Navela je da je bila u iznimno dobrim odnosima s " Ž" kako su zvali obitelj tužitelja. Navela je ova svjedokinja da je i sama znala pomagati pok. HJ i RL ([adresa]), da ova nekretnina je u naravi maslinik a inače da taj predio zovu "Podgomilom". Nikada prema navodima ove svjedokinje ovdje nije bilo problema a baš su tužitelji po smrti pok. FL i pok. HJ koja je preminula negdje 2002. godine ili 2003. godine stalno u posjedu.
18. Iz ovakvih iskaza svjedoka sud je nedvojbeno zaključio kako su točni i istiniti tužbeni navodi tužitelja. Naime, svjedoci koji su saslušani imaju potrebna saznanja, žive u neposrednoj blizini te su i upoznati sa stvarnim stanjem na terenu a to mogu potvrditi za dulje razdoblje, barem od 1974. godine pa nadalje. Ovakvi iskazi su u potpunoj korelaciji i s ostalim priloženim dokazima tužitelja pa je stoga i sud prihvatio njihove iskaze kao istinite i točne, osobito u dijelu koji se odnosi na nasljeđivanje iza pok. HJ i RL, kao i vjerodostojnost kod opisa i stanja nekretnine. Nesumnjivo su roditelji tužitelja i sami tužitelji godinama u posjedu ove nekretnine te im nitko ne spori pravo na istu niti je to bio slučaj u prošlosti.
19. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravim stvarima ("Narodne Novine" broj 91/96 – 94/17, dalje: ZV) stjecanjem, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema odredbi članku 389. stavak 1. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona, ne dira se u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari s druge strane. U konkretnom slučaju na ovaj stvarni odnos valjalo je primijeniti odredbe naprijed navedenog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
20. Pravo vlasništva može se steći samo na jedan od načina predviđenih zakonom. Odredbom članka 114. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona. Stavkom 2. istog članka određeno je da je pravo vlasništva stečeno kada su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
21. Odredbom članka 115. stavak 1. ZV-a, propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom, dok je odredbom članka 128. stavak 1. ZV-a određeno je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka određeno je da je nasljednik ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, dok je stavkom 3. određeno da stjecanjem prava vlasništva nasljeđivanjem ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koja je to određeno zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Stavkom 4. je određeno da što je određeno za nasljeđivanje, vrijedi na odgovarajući način i za svako sveopće sljedništvo (univerzalnu sukcesiju).
22. Odredbom članka 159. stavak 1. ZV-a, propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 3. propisano je da je samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten, nekretninu stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnim posjedom.
23. Člankom 160. stavak 1.ZV-a, određeno je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost. Stavkom 2. istog članka određeno je da se u vrijeme u potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali, kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni, samostalni posjednik. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je to nasljednik znao ili je morao to znati ( st.3.).
24. U konkretnom slučaju tužitelji su osnovano postavili tužbeni zahtjev u ovom postupku. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, nisu utvrđene činjenice da tuženici vrše ikakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini, a u tom pravcu ni privremeni zastupnik tuženika nije sudu predočio nikakve dokaze kojima bi osporili navode tužitelja iznesene u tužbi i tijekom postupka. Naprijed iznesena utvrđenja suda dodatno potvrđuje i činjenica što se tuženici pod 3., 4., 5., 6. i 7., koji su uredno zaprimili tužbu tužitelja, istoj nisu usprotivili niti su bilo čime osporili zahtjev tužitelja. Tužitelji su stoga stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, na valjanom pravnom osnovu – dosjelošću, posjedujući osobno i preko svojih pravnih prednika, predmetnu nekretninu kroz zakonom propisano vrijeme, pa čak i dulje (barem 70 godina što bi značilo i prema pravilima OGZ-a) propisano odredbom čl. 159. i čl. 160. ZV- a, zbog čega se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti osnovanim, radi čega je odlučeno kao u izreci presude 25. Odluka o parničnom trošku izostala je jer tužitelji nisu tražili troškove postupka.
U Makarskoj, 12. lipnja 2025.
S U D A C
Lari Glavaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP-a). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. pun. tužitelja,
2. tuženima 1. i 2. po privremenom zastupniku Dariu Laliću, odvjetniku u Makarskoj
3. preostalim tuženicima osobno
4. u spis.
Po pravomoćnosti:
5. Porezna Uprava, Područni ured Split, Ispostava Makarska
