REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-145/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FR, zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženika Mislava Srb, odvjetnika u Osijeku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 15. ožujka 2025. br. K-762/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 12. lipnja 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog FR i zamjenika branitelja, odvjetnika Marka Petkovića iz Šibenika, te zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku LR,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog FR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku od 14. ožujka 2025. pod brojem K- 762/2024-31 od 15. travnja 2025. optuženi FR proglašen je krivim zbog kaznenog djela napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. i 4. KZ/11, pa je optuženik na temelju članka 315. stavka 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu zatvora je, sukladno članku 54. KZ/11 optuženiku uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. rujna 2024., pa nadalje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi FR po branitelju, odvjetniku Mislavu Srb iz Osijeka i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona sa prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbene navode, preinači pobijanu presudu, a podredno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz zahtjev da bude izvješten o održavanju sjednice vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prethodno dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog FR putem audio-video veze sa Zatvorom u Osijeku te zamjenika branitelja Mislava Srb, odvjetnika u Osijeku, odvjetnika Marka Petkovića iz Šibenika te zamjenice ŽDO Šibenik Maje Dogan.

6. Žalba optuženog nije osnovana.

7. Iako žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 pri čemu nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Prema tome, žalba optuženika izjavljena iz žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.

8. Nije u pravu žalitelj i kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je inkriminirani događaj iskonstruiran i pri tomu ukazujući na različitosti u iskazima oštećenog SR i svjedoka BR, posebno upirući na izostanak videosnimke događaja čije pribavljanje je zatražio tijekom dokaznog postupka, naglašavajući pri tomu, da se događaj zbio na način kako se tereti, da zasigurno ne bi predlagao pribavljanje videosnimke koja bi ga inkriminirala. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u žalbi se navodi da tijekom postupka nije provedeno sudsko-medicinsko vještačenje iz kojega bi bilo utvrđeno da je do ozljede oštećenika na utuženi način i došlo.

8.1. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud izveo sve potrebne dokaze koje je potom valjano i savjesno analizirao i kritički i logički ocijenio i to kako svaki pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, zbog čega se i zaključci do kojih je na takav način došao, ukazuju u svemu ispravnim.

8.2. Prije svega treba naglasiti da je prvostupanjski sud svoj zaključak o načinu i dinamici odvijanja događaja donio na osnovu iskaza oštećenog SR, pravilno cijeneći njegov iskaz kao vjerodostojan i pouzdan te u suglasnosti sa iskazom svjedoka BR, kao i sa medicinskom dokumentacijom o zadobivenoj ozljedi oštećenog i iskazom vještaka, specijalista sudske medicine doc. dr. sc. Borisa Dumenčića. Oštećeni SR je opisujući terećeni događaj naveo da bi na traženje optuženika istoga odveo do toaleta, gdje bi mu optuženik prvo kazao "hoće li se tući", a potom kada je čekajući da isti obavi nuždu okrenuo glavu prema optuženiku, ovaj da ga je sa obje ruke otvorenim dlanovima udario po glavi, istovremeno sa obje ruke, prilikom čega bi ga ogrebao noktima po nosu. Suglasno oštećeniku i svjedok ČR je u svom iskazu potvrdio da je prvo u hodniku čuo viku i vidio da optuženik s otvorenim dlanovima udara oštećenog po glavi, a potom je vidio i da su oštećenom pale naočale sa glave. Da je tom prilikom oštećeni zadobio tjelesnu ozljedu u vidu površinske ogrebotine po nosu razvidno je iz priležeće liječničke dokumentacije. Nastavno tomu, sudsko-medicinski vještak dr. Boris Dumenčić je u svom usmenom nalazu i mišljenju istaknuo da površinska ozljeda nosa u pravilu nastaje kosim povlačenjem tupo-tvrdim sredstvom slabog intenziteta, a može nastati povlačenjem nokta ili noktiju snagom slabog intenziteta.

8.3. Prema tome, a na temelju prednje izloženih u postupku provedenih dokaza, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud zaključio da je optuženik počinio utuženo kazneno djelo iz članka 315. stavka 1. i 4. KZ/11 na štetu policijskog službenika SR. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kraj tako, u svemu, međusobno suglasnih iskaza oštećenika i svjedoka te vještaka i priležeće liječničke dokumentacije za oštećenog, neutemeljeno se optuženik poziva na izostanak videosnimke nadzorne kamere iz koje snimke bi se, po njegovom mišljenju, moglo utvrditi da se događaj nije desio na način kako to opisuje oštećenik. Ovo tim više, a kako to osnovano utvrđuje i prvostupanjski sud, što je i sama obrana optuženika o tijeku utuženog događaja oprečna. Tako bi na raspravi tvrdio da bi ozljedu oštećenik imao od ranije, a kada bi mu, pravilno, prvostupanjski sud predočio navode njegove obrane pred državnim odvjetnikom u kojoj je tvrdio da bi ga u stvari oštećenik pet do šest puta udario u prostoriji za zadržavanje i prilikom toga se "potepao" o prag, zbog čega su mu naočale pale i oderale nos, naveo da zbog svega što je proživio se ne sjeća detalja događaja. Stoga je osnovano prvostupanjski sud izloženu obranu optuženika ocijenio neuvjerljivom te očito danom u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.

8.4. Što se tiče okolnosti da su oštećeni i svjedok ČR u svojim iskazima dijelom oprečno iskazivali u pogledu zadobivene povrede oštećenog, što žalitelj ističe u žalbi, valja navesti da raspoloživa liječnička dokumentacija i iskaz vještaka, ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu tjelesne ozljede koju je zadobio oštećenik i mehanizma njenog nastanka, o čemu su uostalom i iskazi oštećenog i svjedoka BR u svemu suglasni. Nastavno tomu, vezano za žalbeni navod da tijekom postupka nije provedeno sudsko-medicinsko vještačenje tjelesnih ozljeda oštećenika, valja navesti slijedeće. Iz zapisnika o ispitivanju vještaka specijalista sudske medicine doc. dr. sc. Borisa Dumenčića od 11. listopada 2024. sastavljenog kod državnog odvjetnika, proizlazi da je sukladno članku 309. ZKP/08 vještaku dan usmeni nalog za vještačenje, a potom, nakon što je propisno upozoren po zakonu, vještak je izložio svoj nalaz i mišljenje. Zapisnik sa iskazom, na izloženi način, ispitanog vještaka, sud je pročitao na raspravi održanoj dana 14. ožujka 2025., na što stranke nisu imale primjedbi. Stajalište je ovoga suda da kraj tako danog nalaza i mišljenja sudsko- medicinskog vještaka bi bilo posve suvišno određivanje ponovnog sudsko- medicinskog vještačenja tjelesnih ozljeda koje je zadobio oštećeni.

8.5. Prema tome, uzimajući u obzir prethodno izloženo, neosnovana je žalba optuženika izjavljena i iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Optuženi se žali i zbog povrede kaznenog zakona iako u žalbi ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale. Stoga ovaj drugostupanjski sud ispitujući po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 da li je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, te povrede nije našao, pa nije osnovana žalba optuženika niti iz tog žalbenog osnova.

10. Obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, kako je to propisano u članku 476. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u odluci o kazni.

10.1. Prvostupanjski je sud pravilno i u dovoljnoj mjeri, u smislu članka 47. KZ/11, ocijenio sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotnu okolnost optuženiku je uzeto u obzir da je otac petero djece, dok je od otegotnih okolnosti cijenio činjenicu da je optuženik osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 te prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji ("Narodne Novine" br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) i prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22, 47/23), iz čega proizlazi da se radi o osobi sklonoj nasilnom ponašanju na koga ranija osuđivanost nije utjecala da shvati posljedice svog protupravnog ponašanja i uskladi ga sa pozitivnim pravnim propisima. Za navesti je da je za kazneno djelo iz članka 315. stavka 4. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina zatvora. To znači da je optuženiku za počinjenje djela izrečena kazna zatvora na granici donjeg minimuma zapriječene kazne. Ocjena je ovoga suda da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine u potpunosti primjerena osobi optuženika te da će se istom u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te da je ista dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

11. Slijedom iznesenog, na temelju članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 12. lipnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac