Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-538/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku dr. sc. Šimi Saviću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 191C, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanoga po punomoćniku dr. sc. Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1130/2022-58 od 20. veljače 2025., 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao djelomično neosnovana, a žalba tužitelja AG kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1130/2022-58 od 20. veljače 2025.

- u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja u iznosu od 6.767,03 EUR (šest tisuća sedam stotina šezdeset sedam eura tri centa) sa zateznom kamatom od 17. siječnja 2023. do isplate,

- u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.025,00 EUR (tisuću dvadeset pet eura) sa zateznom kamatom od 20. veljače 2025. do isplate te

- u točki III., IV. i V. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u točki I. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja AG za plaćanjem zatezne kamate od 5. studenoga 2021. do 16. siječnja 2023. te u točki II. izreke, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (tisuću osam stotina sedamdeset pet eura) sa zateznom kamatom od 20. veljače 2025. do isplate i za navedeno sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja AG za plaćanjem zatezne kamate od 5. studenoga 2021. do 16. siječnja 2023.

2. Odbija se zahtjev tužitelja AG za plaćanjem troškova postupka u iznosu od 1.875,00 EUR (tisuću osam stotina sedamdeset pet eura) sa zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tužitelja AG za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 2.812,50 EUR (dvije tisuće osam stotina dvanaest eura pedeset centi).

IV. Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.845,02 EUR (tisuću osam stotina četrdeset pet eura dva centa).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 12.925,13 EUR sa zateznim kamatama od 5. studenog 2021. do isplate (točka I. izreke) i da mu nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 EUR sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 37.450,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. studenog 2021. do isplate (točka III. izreke), kao i zahtjev za isplatom rente za tuđu pomoć i njegu počevši od 14. travnja 2022. pa nadalje, u iznosu od 132,72 EUR mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke) te zahtjev za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa (točka V. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, sadržanoga u točki I. izreke, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.767,03 EUR (dakle, preko iznosa od 6.158,10 EUR) i odluke o tijeku zatezne kamate te protiv točke II. izreke, tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je doprinos tužitelja nastanku štete utvrđen u preniskom iznosu i da ga je trebalo ocijeniti u omjeru 30%, imajući u vidu zadobivene ozljede zbog kojih je došlo zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa te da zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade štete nije mogla početi teći prije nego što je liječenje tužitelja završeno, kada su bile poznate sve posljedice štetne radnje i kada je potraživanje te naknade dospjelo. Također navodi da je sud propustio obvezati tužitelja na naknadu troškova postupka na temelju čl. 158. st. 1. ZPP, s obzirom na vrijednost predmeta spora povučenog tužbenog zahtjeva. Tuženik zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 489,02 EUR.

2.1. Protiv dijela navedene presude kojim je odbijen njegov zahtjev (točka III. i IV. izreke), kao i zahtjev za naknadom parničnog troška, tužitelj je izjavio žalbu navodeći da istu podnosi zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud neosnovano ocijenio njegov doprinos nastanku štete u omjeru od 10%, da je navedena nesreća posljedica radnje osiguranika tuženika, koji ju je izazvao pod utjecajem alkohola, da je naknada neimovinske štete odmjerena u preniskom iznosu jer da sud nije uzeo u obzir mladu životnu dob tužitelja, koji je u vrijeme nesreće imao svega 33 godine, njegovo zanimanje, težinu ozljeda i sve posljedice koje trpi i koje će trpjeti ubuduće, da tužitelj teško hoda, uz pomoć štake i da mu je desna noga ostala kraća od lijeve, zbog čega će vidljivo šepati do kraja života te mu je trajno potrebna stalna tuđa pomoć i njega. Zahtjeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.562,50 EUR.

2.2. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužitelja i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 1.356,00 EUR.

2.3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i zahtijeva naknadu troškova za sastavljanje tog podneska u iznosu od 1.250,00 EUR.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

4.1. Iako obje stranke ističu da žalbe podnose i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbama određeno ne navode u čemu bi se navedene bitne povrede konkretno sastojale pa u odnosu na te žalbene navode presuda nije mogla biti ispitana.

5. Predmet spora je naknada štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koja je tužitelju nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13. srpnja 2021. u Pirovcu, krivnjom osiguranika tuženika.

6. U postupku je utvrđeno:

- da se 13. srpnja 2021. dogodila prometna nesreća u mjestu Pirovac, koju je prouzročio TG, vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, u kojoj je tužitelj stradao kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu politraume pneumotoraks desno, komplicirani lom dijafize obje bedrene kosti, lom medijalnog maleola desne potkoljenice, komplicirani višeiverni lom desnog talusa sa dislokacijom, lom II., III., IV., V. MT kosti desno subkapitalno, višeiverni lom lijeve patele, dislokaciju tarzometatarzalno lijevog stopala i VLC labi oris, da je provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru, oftalmologu, psihijatru i neurologu te da je provedeno operacijsko liječenje u više navrata i fizikalna terapija,

- da je nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostala hipotrofija muskulature obje noge, bolne i ograničene kretnje oba kuka u slabijem stupnju, ožiljci na desnoj natkoljenici cca 6 cm, 8 cm te 12 cm, nepravilni i hipetrofični, a na desnom koljenu ožiljak ispod patele 7-8 cm, da su kretnje desnog koljena ograničene u slabijem stupnju, da je zaostala ograničena i bolna pokretljivost desnog gležnja u slabijem stupnju, oteklina više kod lateralnog maleola, trofičke promjene desnog stopala prvenstveno dorzuma i oteklina, da su kretnje GNZ i DNZ ograničene u srednjem/jačem stupnju i bolne, da je desna noga kraća cca 2 cm, da su kretnje lijevog koljena bolne i ograničene u slabijem stupnju, da su na lijevom stopalu zaostale trofičke promjene i ožiljak od cca 14 cm dorzalno, da su kretnje GNZ i DNZ ograničene u slabijem/srednjem stupnju i bolne, a lijevo stopalo je šire,

- da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 17. siječnja 2023., nalazom traumatologa,

- da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju životnu aktivnost tužitelja za ukupno 43% i to zbog ozljede desne noge 23%, a s osnove lijeve noge objedinjeno 22%,

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio vrlo intenzivan i kratkotrajan tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja, tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta četiri dana, srednjeg intenziteta 40 dana i slabijeg intenziteta 60 dana,

- da je bol jakog intenziteta trajala pet dana, srednje jakog intenziteta 60 dana, a manjeg intenziteta još 90 dana, dok su povremeni bolovi trajne prirode i uključeni u pojačane napore,

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja s obzirom na šepanje, vidljive ožiljke, trofičke promjene kože stopala te deformaciju lijevog stopala,

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, pripremi hrane i odlasku liječniku kroz ukupno 430 sati, dok mu trajna tuđa pomoć nije potrebna,

- da je prilikom štetnog događaja došlo do sudara između čeonih, više lijevih površina osobnog vozila tužitelja BMW i osobnog vozila osiguranika tuženika, koje je prešlo na svoju lijevu prometnu traku pri čemu je udarna sila na osobno vozilo tužitelja BMW djelovala uzdužno na vozilo, tako da je tužitelj u trenutku sudara u odnosu na karoseriju vozila primarno poletio prema naprijed, a zatim kad je prestala faza međusobnog sabijanja vozila, u lijevo, da je promjena brzine vozila tužitelja u sudaru iznosila oko 49 km/h, a promjena brzine ulijevo oko 10 km/h, da je prilikom sudara došlo do uočljivije trajne deformacije putničke kabine osobnog vozila tužitelja BMW u prostoru za noge tužitelja od oko 15-20 cm,

- da tehničkim načinima nije moguće utvrditi je li tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom jer njegov sigurnosni pojas u trenutku sudara nije trajno blokiran pirotehničkim zatezačem,

- da priroda i raspored ozljeda na tijelu tužitelja, u kontekstu dinamike nesreće i zatečenih materijalnih tragova, govore u prilog zaključku da on kritične zgode nije koristio sigurnosni pojas pa je u opisanom polijetanju udario dijelovima tijela o čvrste prepreke ispred mjesta sjedenja, pri čemu su nastale ozljede,

- da bi u slučaju da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, pojas ograničio polijetanje tijela i spriječio nalet na prepreke pa bi ukupni opseg ozljeda bio manji, izostao bi kontuzijski biljeg na čelu, a najvjerojatnije bi izostali i prijelomi dijafiza obje natkoljenične kosti, ali da to nije moguće utvrditi s apsolutnom sigurnošću, dok su ostale ozljede mogle nastati i unatoč vezivanju,

- da se tužitelj 5. studenoga 2021. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete,

- da je tuženik 31. siječnja 2022. tužitelju isplatio naknadu u iznosu od 8.106,71 EUR, a 16. prosinca 2024. još 10.018,16 EUR.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046., u vezi s čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) te da utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u ukupnom iznosu od 33.000,00 EUR (čl. 1100. st. 1. ZOO), kao i naknade imovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR (čl. 1095. st. 1. ZOO), računajući sat tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,33 EUR, primjenom čl. 223. ZPP.

7.1. Nadalje je utvrdio da tužitelj kritične zgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom te da je time pridonio nastanku štete u omjeru od 10% (čl. 1092. ZOO). Stoga je u tom omjeru umanjio dosuđene iznose i tužitelju po osnovi neimovinske štete dosudio iznos od 29.700,00 EUR, a po osnovi imovinske štete 1.350,00 EUR ili ukupno 31.050,00 EUR.

7.2. Nakon umanjenja navedenih iznosa za već isplaćene iznose po tim osnovama, prihvatio je tužbeni zahtjev u iznosu od 12.925,13 EUR sa zateznom kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva, 5. studenoga 2021. do isplate.

8. Suprotno žalbenim navodima obiju stranaka, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio doprinos tužitelja nastanku predmetne štete u omjeru od 10%. Okolnosti koje tužitelj navodi u žalbi (da je riječ o izrazito teškoj prometnoj nesreći, da je dinamika bila takva da korištenje ili nekorištenje sigurnosnog pojasa ni na koji način nije bilo od utjecaja na nastanak štetnih posljedica, da je tužitelj izvučen iz vozila tek intervencijom vatrogasaca te da je prometna nezgoda posljedica radnje osiguranika tuženika koji je bio u alkoholiziranom stanju) nisu odlučne, s obzirom na činjenice utvrđene provedenim vještačenjima, na temelju kojih je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj u trenutku nesreće nije koristio sigurnosni pojas jer bi u tom slučaju izostao kontuzijski biljeg na čelu, a najvjerojatnije i prijelomi dijafiza obje natkoljenične kosti. Stoga je i prema ocjeni ovoga suda, nekorištenjem sigurnosnog pojasa, sam tužitelj pridonio tome da opseg ozljeda koje je zadobio u predmetnom događaju budu veće, a time i nastala šteta.

8.1. Neosnovano tuženik pritom ističe da je, pravilnom primjenom materijalnog prava, doprinos tužitelja trebalo utvrditi u omjeru od 30%. Naime, u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio mnogostruke ozljede zbog kojih su nakon liječenja zaostale višestruke trajne posljedice (točka 6. al. 2. i 3. obrazloženja). Tuženik neosnovano u žalbi ističe da su (sve) ozljede koje je tužitelj zadobio nastale zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, budući da je vještačenjem utvrđeno da u tom slučaju ne bi zadobio jedino kontuzijski biljeg na čelu, a najvjerojatnije i prijelom natkoljeničnih kostiju, no da je sve ostale utvrđene ozljede tužitelj mogao zadobiti i u slučaju da je koristio sigurnosni pojas.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud adekvatno odmjerio iznos pravične novčane naknade. Naime, imajući u vidu sve ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, njegovu životnu dob (rođen 1995., uslijed čega će posljedice ozljeđivanja po redovnom tijeku stvari trpjeti još dugi niz godina), zanimanje (kuhar, radio u servisu gumenih brodova), činjenicu da je bio podvrgnut višestrukim operativnim zahvatima, pregledima i snimanjima, da je provodio dugotrajnu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju, da je hodao pomoću štake, kao i postojanje naruženja u srednjem stupnju, i prema ocjeni ovog suda, sve navedene okolnosti ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu većem od dosuđenog (sveukupno: 31.050,00 EUR, nakon umanjenja za 10%). Osim toga, dosuđeni iznos je u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020-5), pri čemu je prvostupanjski sud pravilno cijenio i sve okolnosti konkretnog slučaja.

9.1. Prvostupanjski sud je pravilno, na temelju nalaza i mišljenja vještaka za ortopediju i traumatologiju utvrdio da tužitelju nije trajno potrebna tuđa pomoć i njega te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov zahtjev za plaćanjem rente, zatražene u iznosu od 132,72 EUR mjesečno. Žalbeni navodi tužitelja, kojima tvrdi suprotno, nemaju uporišta u stanju spisa, kao ni u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

10. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja za plaćanjem zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva jer u tom trenutku liječenje tužitelja još nije bilo završeno, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik. Naime, točno je da u skladu s čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, navedeno pod uvjetom da je šteta dospjela odnosno da je liječenje završeno i da se zdravstveno stanje oštećenika narušeno štetnim događajem stabiliziralo, što ovdje nije slučaj jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo tek 17. siječnja 2023. Budući da u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja još nije bilo završeno, predmetna šteta još nije dospjela pa tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje s isplatom obveze za koju nije znao (čl. 183. ZOO).

11. Tuženik također osnovano ističe da mu, u skladu s čl. 158. st. 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova u odnosu na povučeni dio tužbe, pravovremeno zatražen podneskom od 26. kolovoza 2024. Naime, u trenutku podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora iznosila je 115.325,51 EUR (868.920,00 kn), a podneskom od 16. lipnja 2024. ista je smanjena na iznos od 68.048,99 EUR. Prvostupanjski je sud trošak postupka računao s obzirom na vrijednost predmeta spora prema sniženom tužbenom zahtjevu i tužitelju dosudio razmjerni dio troška (čl. 154. st. 2. ZPP). Međutim, pritom nije uzeo u obzir da je tužitelj povukao tužbu za onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev (za iznos od 47.276,52 EUR) te da se tuženiku kod obračuna troškova parničnog postupka u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva treba obračunati trošak u skladu s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP.

11.1. Stoga je tuženiku, s obzirom na vrijednost predmeta spora za koji je tužba povučena, trebalo dosuditi trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR i zastupanja na pripremnom ročištu od 9. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 EUR odnosno ukupno 1.875,00 EUR, nakon uvećanja za 25% PDV-a (tbr. 46. i 54. Tarife 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku nije dosuđen trošak sastavljanja podnesaka od 12. studenoga 2022. i 30. studenoga 2023. jer isti nisu bili potrebni za vođenje rasprave (čl. 155. st. 1. ZPP). Naime, dokaze pribavljene sukladno Zakonu o privatnim detektivima tuženik je mogao predati i na pripremnom ročištu odnosno na ročištu za glavnu raspravu, dok se podneskom od 30. studenoga 2023. tuženik na nalaze i mišljenja sudskih vještaka nije očitovao, već je izjavio da na iste ne stavlja primjedbe pa ni taj podnesak nije bio potreban. Nakon umanjenja navedenog troška za trošak koji je kao opravdan dosuđen tužitelju, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u točki II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja u navedenom iznosu i isti odbiti kao neosnovan.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju čl. 373. t. 3. ZPP, kao u točki II. izreke.

13. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

14. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a tek djelomično je uspio u odnosu na sporedna traženja, ne pripada mu pravo na naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastavljanja pravnog lijeka, sukladno s odredbom čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Velikoj Gorici 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos