Poslovni broj: Us I-887/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Jurić, u upravnom sporu tužiteljice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenik, Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na kuću za odmor, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-410-15/22-01/83, Urbroj: 513-04-23-2 od 8. studenoga 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Odsjek za gradske poreze i naplatu, Klasa: UP/I-410-15/21-04/166, Urbroj: 2117-1-07-02-22- 3 od 21. siječnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da tužiteljica nije obveznik plaćanja poreza na kuće za odmor za 2021., te je istim rješenjem poništeno rješenje istog tijela od 12. srpnja 2021. kojim je tužiteljici bila utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor u iznosu od 507,60 kuna.

3. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je podnijela tužbu, u kojoj, u bitnome, navodi da je suvlasnica nekretnine na adresi [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju je stekla rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Anđelka Stanica, poslovni broj. O-610/2017, koje je postalo pravomoćno i ovršno. Grad Dubrovnik, Upravni odjela za proračun, financije i naplatu da je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi utvrđivanja gradskih poreza i da joj je dostavio dopis i propisane obrasce, potom da je ispunila dostavljene obrasce i da joj je rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Klasa: UP/I-410- 15/21-04/166, Urbroj: 2117/01-07-02-21-1 od 12. srpnja 2021. utvrđen porez na kuću za odmor. Rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Klasa: UP/I-410-15/21-04/166, Urbroj: 2117/01-07-02-22-3 od 21. siječnja 2022., pozivom na odredbu članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku je rješenje kojim je porez utvrđen poništeno. Tužiteljica smatra da da je pogrešno navedeno da bi se saznalo za nove činjenice ili stekla mogućnost da se upotrijebe novi dokazi, jer da je postupak nije iniciran od tužiteljice već od prvostupanjskog tijela, da je očito da status nije utvrđen uvidom u zemljišnu knjigu već u rješenje o nasljeđivanju, te da takvo postupanje prvostupanjskog tijela predstavlja priznanje vlasništva. Ističe da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenut postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-1067/2017 radi utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina u korist tužiteljice, te da ta odluka predstavlja prethodno pitanje, stoga da Dubrovnik, u toj parnici tuženik, ne može donijeti valjano i zakonito rješenje o poništaju rješenja kojim je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor. Nadalje, ističe da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 123. ZUP-a jer da ne postoje nove činjenice koje nisu postojale u trenutku donošenja rješenja od 12. srpnja 2021., kao i da ne postoji promjena zemljišnoknjižnog stanja. Ističe da ne postoji ni daljnji uvjet za obnovu, jer da se ne radi o rješenjima protiv kojih se ne može izjaviti žalba, jer prema uputi iz rješenja, žalba se može izjaviti iako nije nikad podnesena. Ukazuje da je prvostupanjsko tijelo imalo pola godine za saznanje o stanju u zemljišnoj knjizi, obzirom da je upravo Grad Dubrovnik upisan kao vlasnik. Ističe da je prvostupanjsko tijelo donijelo zakonita rješenja koja nisu pobijana žalbom pa da stoga nema nikakve osnove za obnovu postupka. Nadalje, ukazuje da je pobijano rješenje doneseno bez da je prethodno odlučeno o obnovi postupka, na način protivan odredbama članka 126, stavka 3. i 4. ZUP-a pa da je samim time uskraćena mogućnost raspravljanja i očitovanja na navode prvostupanjskog tijela. Tužbenim zahtjevom traži da Sud poništi osporavano rješenje te da predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja smatra da je tužba neosnovana i predlaže da sud odbije tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 29. svibnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvana tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti. Podneskom od 29. svibnja 2025. opunomoćenik tužiteljice je dodatno obrazložio svoje stavove te je popisao trošak postupka i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova i trošak sastava podneska od 29. svibnja 2025. u iznosu od 500 bodova, što sveukupno iznosi 2.000,00 eura. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka ZN, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenog dokaza, s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Klasa: UP/I-410-15/21-04/166, Urbroj: 2117/01-07-02-22-3 od 21. siječnja 2022., kojim je poništeno rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Klasa: UP/I-410-15/21-04/166, Urbroj: 2117/01-07-02-21- 1 od 12. srpnja 2021. kojim je tužiteljici bilo utvrđeno da je kao suvlasnica obveznica poreza na kuću za odmor.

8. Nije sporno da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 12. srpnja 2021. bio utvrđen porez na kuću za odmor za 2021. u iznosu od 507,60 kuna.

9. Među strankama je sporno je li pravilno, prvostupanjskim rješenjem od 21. siječnja 2022., utvrđeno da tužiteljica nije obveznik poreza na kuće za odmor, odnosno je li prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbe članka 123. stavka 1. i članka 127. Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na obnovu postupka moglo poništiti rješenje od 12. srpnja 2021. i utvrditi da tužiteljica nije obveznica poreza na kuće za odmor.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica 10. kolovoza 2020. prijavila podatke za razrez poreza na kuću za odmor tako da je prijavila suvlasništvo kuće za odmor koja se nalazi u Dubrovniku, na adresi [adresa], površine 33,84 m2.

11. Temeljem navedene prijave, rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Klasa: UP/I-410-15/21-04/166, Urbroj: 2117/01-07-02-21- 1 od 12. srpnja 2021. tužiteljici je utvrđen porez na kuću za odmor za 2021. u iznosu od 507,60 kuna.

12. Podneskom tužiteljice, koji je Grad Dubrovnik zaprimio 31. kolovoza 2021., tužiteljica je izjavila da je suglasna s rješenjem te da se na isto neće žaliti.

13. Rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Klasa: UP/I-410-15/21-04/166, Urbroj: 2117/01-07-02-22-3 od 21. siječnja 2022., pozivom na odredbu članka 25. Zakona o lokalnim porezima, a u vezi s odredbom članka 123. stavka 1. i članka 127. Zakona o općem upravnom postupku utvrđeno je da tužiteljica nije obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor, te da se ovim rješenjem poništava rješenje od 12. srpnja 2021., uz obrazloženje, u bitnome, da je naknadnim uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga, Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela utvrđeno da kuća nije u suvlasništvu tužiteljice.

14. Protiv tog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj je, u bitnome navela, da se Grad Dubrovnik pogrešno poziva na članka 123. stavaka 1. Zakona o općem upravnom postupku, da je postupak vođen po službenoj dužnosti, da takvo postupanje predstavlja priznanje vlasništva, da je očit sukob interesa jer je upravo Grad Dubrovnik upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, da se pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva, da odluka parničnog suda predstavlja prethodno pitanje, pa da radi toga Grad ne može donijeti valjano i zakonito rješenje o poništenju rješenja kojim je utvrđen porez na kuću za odmor, da nema pretpostavki iz članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer da ne postoje nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme donošenja prvog rješenja, jer da je uvidom u zemljišnoknjižno stanje vidljivo da je ono nepromijenjeno, pa da samim time ne postoji novi dokazi ni činjenice, da ne udovoljava uvjetu da se protiv rješenja ne može izjaviti žalba jer da je iz upute o pravnom lijeku vidljivo da je protiv istog žalba dopuštena iako nije bila podnesena, da rješenje od ponavljanju postupka nije doneseno u roku od 30 dana od saznanja za razloge poništaja, da se ne radi o nikakvim novim činjenicama niti saznanjima već o postupanju Grada Dubrovnika s ciljem ostvarivanja koristi. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice.

15. U smislu odredbe članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17. dalje u tekstu: Zakona o lokalnim porezima) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

16. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

17. Odredbom članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Točkom 1. istog stavka propisano je da ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

18. Odredbom članka 127. stavka 1. ZUP-a propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

19. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja, te primjenom navedenih odredbi materijalnog prava, u odnosu na tvrdnje tužiteljice da je ona obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor, pa da je stoga rješenje kojim joj je taj porez određen zakonito i pravilno, prvenstveno je za navesti da porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici kuća za odmor. Prema Izvatku iz zem. knjige priloženom u spisu proizlazi da je kao vlasnik predmetne kuće za cijelo upisan Grad Dubrovnik. Dakle, to što je prvim rješenjem od 12. srpnja 2021. tužiteljica bila utvrđena kao obveznik poreza na kuću za odmor ne znači da je time njoj priznato pravo vlasništva na predmetnoj kući, jer se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. Isto tako, uvidom u e-spis sud je utvrdio da je radi utvrđenja vlasništva predmetne kuće, pred Općinskim sudom u Dubrovniku vođen spor pod poslovnim brojem P-1067/2017, te je u tom sporu donesena presuda13. kolovoza 2024., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4800/2024-4 18. veljače 2025.

20. Dakle, kako je vlasništvo nad kućom za odmor odlučna činjenica da bi tužiteljica mogla biti utvrđena obveznikom poreza za predmetnu nekretninu, a nesporno je utvrđeno da ona nije vlasnica, to je zakonito i pravilno prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim je poništilo svoje rješenje od 12. srpnja 2021.

21. U odnosu na prigovore tužiteljice vezano za primjenu članka 123. ZUP- te da bi parnični postupak koji se vodi radi utvrđenja vlasništva predmetne nekretnine bio prethodno pitanje pa da se radi toga ne može donijeti valjano i zakonito rješenje o poništaju rješenja, tužiteljicu se, s obzirom da su osporenim rješenjem detaljno i pravilno navedeni prigovori otklonjeni, upućuje na razloge dane osporenim rješenjem koje razloge ovaj sud prihvaća u cijelosti.

22. Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

23. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, ("Narodne novine" broj 36/24; u daljnjem tekstu: ZUS) pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci.

24. Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

U Splitu 12. lipnja 2025.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Opunomoćenici tužiteljice

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ