Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-501/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Kutini, po sutkinji Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta iz Grubišnog Polja, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 8. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva, kako je to naveo tužitelj u svom podnesku od 4. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.814,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava:
na iznos od 20,69 EUR počam od dana 29.02.2008 pa do isplate na iznos od 33,26 EUR počam od dana 31.03.2008 pa do isplate na iznos od 33,21 EUR počam od dana 30.04.2008 pa do isplate na iznos od 33,14 EUR počam od dana 31.05.2008 pa do isplate na iznos od 33,09 EUR počam od dana 30.06.2008 pa do isplate na iznos od 33,03 EUR počam od dana 31.07.2008 pa do isplate na iznos od 32,96 EUR počam od dana 31.08.2008 pa do isplate na iznos od 32,91 EUR počam od dana 30.09.2008 pa do isplate na iznos od 32,85 EUR počam od dana 31.10.2008 pa do isplate na iznos od 32,79 EUR počam od dana 30.11.2008 pa do isplate na iznos od 32,72 EUR počam od dana 31.12.2008 pa do isplate na iznos od 34,48 EUR počam od dana 31.01.2009 pa do isplate na iznos od 34,41 EUR počam od dana 28.02.2009 pa do isplate na iznos od 34,35 EUR počam od dana 31.03.2009 pa do isplate na iznos od 34,28 EUR počam od dana 30.04.2009 pa do isplate na iznos od 34,21 EUR počam od dana 31.05.2009 pa do isplate na iznos od 34,13 EUR počam od dana 30.06.2009 pa do isplate na iznos od 34,06 EUR počam od dana 31.07.2009 pa do isplate na iznos od 33,99 EUR počam od dana 31.08.2009 pa do isplate na iznos od 33,91 EUR počam od dana 30.09.2009 pa do isplate na iznos od 33,84 EUR počam od dana 31.10.2009 pa do isplate na iznos od 33,76 EUR počam od dana 30.11.2009 pa do isplate na iznos od 33,69 EUR počam od dana 31.12.2009 pa do isplate na iznos od 33,61 EUR počam od dana 31.01.2010 pa do isplate na iznos od 33,53 EUR počam od dana 28.02.2010 pa do isplate na iznos od 33,45 EUR počam od dana 31.03.2010 pa do isplate na iznos od 33,38 EUR počam od dana 30.04.2010 pa do isplate na iznos od 33,29 EUR počam od dana 31.05.2010 pa do isplate na iznos od 33,21 EUR počam od dana 30.06.2010 pa do isplate na iznos od 33,12 EUR počam od dana 31.07.2010 pa do isplate na iznos od 33,05 EUR počam od dana 31.08.2010 pa do isplate na iznos od 32,96 EUR počam od dana 30.09.2010 pa do isplate na iznos od 32,88 EUR počam od dana 31.10.2010 pa do isplate na iznos od 26,86 EUR počam od dana 30.11.2010 pa do isplate na iznos od 26,79 EUR počam od dana 31.12.2010 pa do isplate na iznos od 26,72 EUR počam od dana 31.01.2011 pa do isplate na iznos od 26,64 EUR počam od dana 28.02.2011 pa do isplate na iznos od 26,57 EUR počam od dana 31.03.2011 pa do isplate na iznos od 26,49 EUR počam od dana 30.04.2011 pa do isplate na iznos od 22,28 EUR počam od dana 31.05.2011 pa do isplate na iznos od 22,21 EUR počam od dana 30.06.2011 pa do isplate na iznos od 22,14 EUR počam od dana 31.07.2011 pa do isplate na iznos od 17,99 EUR počam od dana 31.08.2011 pa do isplate na iznos od 17,94 EUR počam od dana 30.09.2011 pa do isplate na iznos od 17,88 EUR počam od dana 31.10.2011 pa do isplate na iznos od 17,81 EUR počam od dana 30.11.2011 pa do isplate na iznos od 17,76 EUR počam od dana 31.12.2011 pa do isplate na iznos od 17,70 EUR počam od dana 31.01.2012 pa do isplate na iznos od 17,63 EUR počam od dana 29.02.2012 pa do isplate na iznos od 17,57 EUR počam od dana 31.03.2012 pa do isplate na iznos od 17,51 EUR počam od dana 30.04.2012 pa do isplate na iznos od 17,44 EUR počam od dana 31.05.2012 pa do isplate na iznos od 17,38 EUR počam od dana 30.06.2012 pa do isplate na iznos od 17,32 EUR počam od dana 31.07.2012 pa do isplate na iznos od 17,25 EUR počam od dana 31.08.2012 pa do isplate na iznos od 17,18 EUR počam od dana 30.09.2012 pa do isplate na iznos od 17,12 EUR počam od dana 31.10.2012 pa do isplate na iznos od 17,05 EUR počam od dana 30.11.2012 pa do isplate na iznos od 16,98 EUR počam od dana 31.12.2012 pa do isplate na iznos od 16,92 EUR počam od dana 31.01.2013 pa do isplate na iznos od 16,85 EUR počam od dana 28.02.2013 pa do isplate na iznos od 16,78 EUR počam od dana 31.03.2013 pa do isplate na iznos od 16,71 EUR počam od dana 30.04.2013 pa do isplate na iznos od 16,64 EUR počam od dana 31.05.2013 pa do isplate na iznos od 16,56 EUR počam od dana 30.06.2013 pa do isplate na iznos od 16,50 EUR počam od dana 31.07.2013 pa do isplate na iznos od 16,43 EUR počam od dana 31.08.2013 pa do isplate na iznos od 16,35 EUR počam od dana 30.09.2013 pa do isplate na iznos od 16,28 EUR počam od dana 31.10.2013 pa do isplate na iznos od 16,20 EUR počam od dana 30.11.2013 pa do isplate na iznos od 16,13 EUR počam od dana 31.12.2013 pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.464,97 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava:
na iznos od 9,10 EUR počam od dana 31.10.2008 pa do isplate
na iznos od 9,83 EUR počam od dana 31.12.2008 pa do isplate
na iznos od 11,69 EUR počam od dana 31.01.2009 pa do isplate na iznos od 12,47 EUR počam od dana 28.02.2009 pa do isplate na iznos od 10,00 EUR počam od dana 31.03.2009 pa do isplate na iznos od 10,40 EUR počam od dana 30.04.2009 pa do isplate na iznos od 7,18 EUR počam od dana 31.05.2009 pa do isplate
na iznos od 4,44 EUR počam od dana 30.06.2009 pa do isplate
na iznos od 5,05 EUR počam od dana 31.07.2009 pa do isplate
na iznos od 6,63 EUR počam od dana 31.08.2009 pa do isplate
na iznos od 6,46 EUR počam od dana 30.09.2009 pa do isplate
na iznos od 4,95 EUR počam od dana 31.10.2009 pa do isplate
na iznos od 7,77 EUR počam od dana 30.11.2009 pa do isplate
na iznos od 9,83 EUR počam od dana 31.12.2009 pa do isplate
na iznos od 13,14 EUR počam od dana 31.01.2010 pa do isplate na iznos od 12,28 EUR počam od dana 28.02.2010 pa do isplate na iznos od 16,55 EUR počam od dana 31.03.2010 pa do isplate na iznos od 15,62 EUR počam od dana 30.04.2010 pa do isplate na iznos od 17,57 EUR počam od dana 31.05.2010 pa do isplate na iznos od 30,51 EUR počam od dana 30.06.2010 pa do isplate na iznos od 27,75 EUR počam od dana 31.07.2010 pa do isplate na iznos od 35,21 EUR počam od dana 31.08.2010 pa do isplate na iznos od 32,81 EUR počam od dana 30.09.2010 pa do isplate na iznos od 27,73 EUR počam od dana 31.10.2010 pa do isplate na iznos od 36,78 EUR počam od dana 30.11.2010 pa do isplate na iznos od 48,76 EUR počam od dana 31.12.2010 pa do isplate na iznos od 40,50 EUR počam od dana 31.1.2011 pa do isplate
na iznos od 43,50 EUR počam od dana 28.2.20 11 pa do isplate na iznos od 39,48 EUR počam od dana 31.03.2011 pa do isplate na iznos od 40,08 EUR počam od dana 30.04.2011 pa do isplate na iznos od 55,29 EUR počam od dana 31.05.2011 pa do isplate na iznos od 56,35 EUR počam od dana 30.6.201 l pa do isplate
na iznos od 69,96 EUR počam od dana 31.07.2011 pa do isplate na iznos od 62,46 EUR počam od dana 31.08.2011 pa do isplate na iznos od 55,28 EUR počam od dana 30.09.2011 pa do isplate na iznos od 54,39 EUR počam od dana 31.10.2011 pa do isplate na iznos od 53,75 EUR počam od dana 30.11.2011 pa do isplate na iznos od 56,90 EUR počam od dana 31.12.2011 pa do isplate na iznos od 60,22 EUR počam od dana 31.01.2012 pa do isplate na iznos od 60,47 EUR počam od dana 29.02.2012 pa do isplate na iznos od 58,25 EUR počam od dana 31.03.2012 pa do isplate na iznos od 59,35 EUR počam od dana 30.04.2012 pa do isplate na iznos od 60,39 EUR počam od dana 31.05.2012 pa do isplate na iznos od 58,74 EUR počam od dana 30.06.2012 pa do isplate na iznos od 59,29 EUR počam od dana 31.07.2012 pa do isplate na iznos od 58,36 EUR počam od dana 31.08.2012 pa do isplate na iznos od 56,00 EUR počam od dana 30.09.2012 pa do isplate na iznos od 58,49 EUR počam od dana 31.10.2012 pa do isplate na iznos od 59,87 EUR počam od dana 30.11.2012 pa do isplate na iznos od 59,39 EUR počam od dana 31.12.2012 pa do isplate na iznos od 54,05 EUR počam od dana 31.01.2013 pa do isplate na iznos od 58,60 EUR počam od dana 28.02.2013 pa do isplate na iznos od 58,82 EUR počam od dana 31.03.2013 pa do isplate na iznos od 56,90 EUR počam od dana 30.04.2013 pa do isplate na iznos od 51,81 EUR počam od dana 31.05.2013 pa do isplate na iznos od 51,67 EUR počam od dana 30.06.2013 pa do isplate na iznos od 52,77 EUR počam od dana 31.07.2013 pa do isplate na iznos od 54,83 EUR počam od dana 31.08.2013 pa do isplate na iznos od 57,98 EUR počam od dana 30.9.201c pa do isplate
na iznos od 56,36 EUR počam od dana 31.10.2013 pa do isplate na iznos od 57,29 EUR počam od dana 30.11.2013 pa do isplate na iznos od 58,36 EUR počam od dana 31.12.2013 pa do isplate na iznos od 53,79 EUR počam od dana 31.01.2014 pa do isplate na iznos od 55,07 EUR počam od dana 28.02.2014 pa do isplate na iznos od 54,68 EUR počam od dana 31.03.2014 pa do isplate na iznos od 53,18 EUR počam od dana 30.04.2014 pa do isplate na iznos od 52,56 EUR počam od dana 31.05.2014 pa do isplate na iznos od 52,73 EUR počam od dana 30.06.2014 pa do isplate na iznos od 54,67 EUR počam od dana 31.07.2014 pa do isplate na iznos od 56,08 EUR počam od dana 31.08.2014 pa do isplate na iznos od 55,76 EUR počam od dana 30.09.2014 pa do isplate na iznos od 57,11 EUR počam od dana 31.10.2014 pa do isplate na iznos od 58,06 EUR počam od dana 30.11.2014 pa do isplate na iznos od 57,56 EUR počam od dana 31.12.2014 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 31.01.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 28.02.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 31.03.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 30.04.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 31.05.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 30.06.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 31.07.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 31.08.2015 pa do isplate na iznos od 58,23 EUR počam od dana 30.09.2015 pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.800,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 13. lipnja 2006. zaključio Ugovor o kreditu broj: 9011536423 kojim Ugovorom je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 39.000,00 CHF. Za trajanje otplate kredita kamatna stopa je s početne više puta mijenjana na štetu tužitelja, a sve sukladno odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja odredba je nepoštena i ništetna. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 -4 od 13. lipnja 2014. u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu toč. 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 13. prosinca 2008., a koje povredu su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Predmetni Ugovor o kreditu, osim s promjenjivom kamatnom stopom, zaključen je s valutnom klauzulom u CHF. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Člankom 502. c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati u posebnim parnicama na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Tužitelj je s tuženikom 13. lipnja 2016. zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju ali provedbom konverzije tužitelj nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedica ugovaranja ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Naime, u vrijeme zaključenja Dodatka Ugovoru o kreditu još nije bila donesena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne klauzule vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF. Ova činjenica nije uzeta u obzir prilikom tuženikove izrade prijedloga konverzije jer bi u protivnom matematički rezultat preplate bio drugačiji. Posljedica koju u konkretnom slučaju imaju utvrđenja iz pravomoćnih odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu " Franak" jest ta da se u ovom slučaju ima primijeniti početna ugovorena kamatna stopa kroz cijelo vrijeme otplate kredita i to na kunsku protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF.
1.1. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 1.814,80 EUR te na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 3.464,97 EUR.
1.2. Tužitelj je podneskom od 4. ožujka 2025. preinačio tužbu na način da je povećao iznos čiju isplatu potražuje u ovom postupku. Navedenu preinaku sud je dopustio temeljem odredbe članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), jer je tužitelj svoj zahtjev povećao nakon što je tijekom glavne rasprave izveden dokaz financijskim vještačenjem, a imajući na umu da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., broj Su IV - 162/2021), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja. U odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva, protivno navodima tuženika, nije nastupila zastara, jer u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-970/2024-2 od 9. srpnja 2024.).
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu broj: 9011536423, kreditni odnos među strankama izmijenjen te je početni kredit u CHF prestao postojati nakon što je konvertiran u EUR, pa po kreditu u CHF više ne može biti nikakvih potraživanja ili zahtjeva. Tuženik je u postupku konverzije reobračunavao kredit kao da se od početka radilo o kreditu u EUR te je priznao i obračunao sve uplate korisnika kredita u kunama. Što se tiče preplate, ista se priznaje potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati, a ne tretiraju se kao umanjenje glavnice. Tužitelj nema pravni interes za podizanje ove tužbe jer postupanje tuženika, koje tužitelj smatra protupravnim, više ne postoji. U konkretnom slučaju ne radi se o parnici radi naknade štete pa je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravno irelevantno. Valutna klauzula je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima u članku 22. i 26. toga Zakona. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju budući da valutna klauzula djeluje isto prema svim sudionicima. Tuženik ukazuje i kako je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran od strane javnog bilježnika, te ima snagu javnobilježničkog akta. Tužitelj je poslovno sposobna osoba te prilikom razmatranja ponuđenog ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao „sporno“ ili tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza i/ili ugovorne pozicije, unatoč višestrukoj provjeri od strane službenika banke pa konačno i javnog bilježnika, pa se onda može zaključiti da spornih odredbi nije niti bilo. Tužitelj se svjesno odlučio za predmetni Ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama. Dakle, iz takvog ponašanja tužitelja može se zaključiti da su mu bile jasne ugovorne odredbe te prava i obveze. Tužitelj pogrešno tumači presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 na način da zaključuje da je temeljem te presude ustanovljena fiksna kamatna stopa što iz te presude ne proizlazi. Naime, sud nije utvrdio da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego da je nepoštena odredba o pravu samo jedne ugovorne strane da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, čime bi po stavu suda bili povrijeđeni kolektivni interesi. Međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača. Zakon o obveznim odnosima u članku 26. stavak 1. izričito dopušta i predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je volja stranaka bila ugovaranje promjenjive, a ne fiksne kamatne stope te ugovaranje kredita s valutnom klauzulom. Ugovor o kreditu sadrži jasnu i razumljivu odredbu da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke, a kriteriji za promjene sadržani su u općim uvjetima s kojima je tužitelj bio prethodno upoznat. Tužitelj je izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope. Tuženik je tužitelja obavještavao o promjeni kamatne stope te mu slao izmijenjeni otplatni plan. Kamatna stopa po kojoj će banka plasirati kredite odraz je politike banke i tržišnih uvjeta te banka ima opravdani interes uskladiti svoje kamatne stope s promjenjivim prilikama na tržištu kapitala, dakle kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim uvjetima i elementima čije su oscilacije izvan nadzora tuženika. Svi elementi koji su utjecali i utječu na cijenu kredita kao i način promjene kamatne stope javno su dostupni i nisu proizvoljni elementi banaka. Iz Ugovora o kreditu također proizlazi da je tužitelj bio upoznat s mogućim primjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te je tužitelj bio informiran o svim rizicima promjene tečaja CHF. Zaključno tuženik ističe prigovor zastare.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011536423 od 27. siječnja 2016. (str. 5 do 10 spisa), Ugovor o kreditu broj: 9011536423 od 13. lipnja 2006. (str. 29-33 spisa i str. 77-78 spisa ), informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivi temeljem odluke nadležnih tijela Banke (str. 34-37 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima Privredne banke Zagreb d.d. (str. 38-46 spisa), sudsku praksu (str. 47-49 spisa), obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope (str. 61-73 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (str. 74-76 spisa), obavijest tuženika o konverziji kredita po ugovoru o kreditu broj: 9011536423 (str. 80-81 spisa), izračun konverzije kredita na dan 30. rujan 2015. (str. 82-86 spisa), izvadak otvorenih stavaka na dan 30. rujna 2015. godine po ugovoru o kreditu broj: 9011536423 (str. 87 spisa), prijedlog Dodatka ugovoru o kreditu (str. 88-90 spisa), obavijest korisnika kredita o prihvatu izračuna konverzije (str. 91 spisa), knjigovodstvenu karticu ( str. 92-104 spisa), sudsku praksu (str. 105- 165 i str. 259 -260 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za područje ekonomije, grane financije i računovodstvo OŽ (str. 209-231 spisa), te je saslušan tužitelj PŽ. Tuženik je na ročištu održanom 10. lipnja 2024. odustao od prijedloga za saslušanjem osobnog bankara JŽ, dok je sud odbio dokazni prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka sasluša javni bilježnik Mira Malačić s obzirom da se saslušanjem navedenog svjedoka ne bi saznale okolnosti relevantne za rješavanje predmetnog spora.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
5. Nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor-banka, sklopili 13. lipnja 2006. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 39.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. U članku 4.1. Ugovora o kreditu propisana je kamata na kredit te je navedeno da se na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 4,25 % godišnje. U članku 7.2. Ugovora o kreditu, kojim se uređuje otplata kredita, navedeno je da se kredit u iznosu od 39.000,00 CHF i kamata iz članka 4. Ugovora otplaćuju u 216 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio tog Ugovora. Među stranka nije sporno niti da je kamatna stopa (promjenjiva) mijenjana od strane tuženika i to na način da je u utuženom periodu ista rasla u odnosu na početno ugovorenu kao i da je u roku otplate rastao i tečaj CHF u odnosu na tečaj po kojem je kredit isplaćen. Također među stranka nije sporno da je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.
6. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke. Tužitelj PŽ u svom je iskazu naveo da je predmetni kredit uzeo radi adaptacije kuće i kredit je u cijelosti otplatio. Za kredit se raspitivao samo kod tuženika jer je tamo već imao račun. Odlučio se za kredit u CHF-u jer je čuo da je to najpovoljniji kredit, a tako su mu rekli i u banci. Kada je došao potpisati Ugovor o kreditu on ga je već dočekao unaprijed pripremljen i o odredbama Ugovora o kreditu nije mogao pregovarati. Ugovor je pročitao ali pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nije razumio jer nije ekonomske struke, a nije tražio niti pojašnjenje tih pojmova od službenika banke. Nitko u banci, prije i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, nije ga upozorio na rizike vezane uz ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule niti ga je tko upozorio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj CHF- a kao što štiti tečaj EUR. Kod javnog bilježnika, prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu, također mu nitko nije pojašnjavao odredbe Ugovora o kreditu niti ga je upozoravao na kakve rizike, a on sam nije tražio neka pojašnjenja. Ranije je imao kredita ali se ne sjeća da li je u njima bila ugovorena valutna klauzula ili promjenjiva kamatna stopa. U trenutku potpisivanja Ugovora o kreditu nije bio nositelj obrta niti član nekog trgovačkog društva. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija je potpisao na sugestiju djelatnice banke ali smatra da konverzijom nije u cijelosti obeštećen.
7. Iskaz tužitelja sud je prihvatio budući da je isti jasno, razumljivo i logično iskazivao o okolnostima sklapanja Ugovora o kreditu i pregovorima. Osim toga tužitelj je potvrdio kako je Ugovor o kreditu sklopljen putem standardnog i formaliziranog obrasca sačinjenog od strane tuženika na čiji sadržaj nije mogao utjecati, nije mogao pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu koje su se odnosile na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF. Uz navedeno, iz iskaza tužitelja utvrđeno je da mu kao potrošaču od strane tuženika kao pružatelja usluga nije predočena informacija o rizicima koji su vezani za sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu.
8. Dalje je tijekom dokaznog postupka provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za područje ekonomije, grane financije i računovodstvo. U nalazu i mišljenju vještak navodi da razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi kamata i predmetnog Ugovora stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je kamatna stopa iznosila i odgovarala prvotno ugovorenoj iznosi 2.760,57 CHF, odnosno 14.260,97 kuna, a promatraju li se samo iznosi koji se odnose na rast kamatne stope razlika iznosi 16.761,62 kune ili 2.224,66 EUR po tečaju na dan dospijeća svakog anuiteta. Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi kamata i predmetnog Ugovora stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da nije došlo do promjene kamatne stope, odnosno da je kamatna stopa iznosila i odgovarala prvotno ugovorenoj iznosi 2.760,57 CHF, odnosno 12.883,25 kuna, a promatraju li se samo iznosi koji se odnose na rast kamatne stope razlika iznosi 14.725,30 kuna ili 1.954,36 EUR po tečaju na dan isplate kredita. Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valute stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita promatrajući početni otplatni plan iznosi 3.275,96 EUR u cijelom periodu otplate, pri čemu se iznos od 3.422,68 EUR odnosi na rast tečaja, a iznos od 142,72 EUR se odnosi na pad tečaja na dan isplate kredita. Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valute stvarno plaćao i iznosa koji bi plaćao da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita promatrajući provedeni otplatni plan iznosi 3.464,97 EUR u cijelom periodu otplate, pri čemu se iznos od 3.622,03 EUR odnosi na rast tečaja, a iznos od 157,06 EUR se odnosi na pad tečaja na dan isplate kredita. Utvrđena je razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj i neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije iznosi 12.317,60 kuna, odnosno 1.634,83 EUR. Prilikom konverzije utvrđen je iznos preplate od 14.430,60 kuna. Za iznos preplate izvršen je prijeboj potraživanja s razlikom neotplaćene glavnice, a preostali iznos od 2.113,00 kuna, odnosno 280,44 EUR je prebijen s razlikom koja se odnosi na promjenu kamatne stope u dvije varijante. Nakon izvršenog prijeboja i dalje ostaje potraživanje tužitelja u dvije varijante za razlike uslijed promjene kamatne stope i razlike uslijed promjene valute: razlika uslijed promjene kamatne stope prema tečaju na dan dospijeća iznosi 2.084,96 EUR, odnosno prema tečaju na dan isplate kredita iznosi 1.814,80 EUR. Razlika uslijed promjene valute uz usporedbu u odnosu na početni otplatni plan iznosi 3.422,68 EUR, odnosno uz usporedbu u odnosu na provedeni otplatni plan razlika iznosi 3.622,03 EUR. U nalazu i mišljenju navodi se i da su u obračun uključena sva plaćanja od početka trajanja kredita i plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR valuti.
9. Vještak je nije pozvan da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno jer tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao prigovora, dok su progovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka prigovori pravne naravi o kojima odlučuje sud.
10. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti s obzirom da je isti jasan, razumljiv i izrađen u skladu s pravilima struke te je vještak dao obrazloženja svojih stajališta koja se mogu ocijeniti razumljivim, stručnim i nepristranim.
11. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje: ZZP/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. – dalje: ZZP/07) kao i odredbi članka 49. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje: ZZP/14) te sadašnjoj odredbi članka 53. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/22. i 59/23. - dalje: ZZP/22), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
12. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.
13. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna.
14. Prema odredbi članka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) sudionici su u obveznom odnosu ravnopravni.
15. Prema odredbi članka 4. ZOO u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.
16. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.
17. Prema odredbi članka 322. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva je ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
18. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
19. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju da je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
20. Prema odredbi članka 1111. ZOO kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
21. Prema odredbi članka 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
22. Ovaj sud mišljenja je da postupanje tuženika, u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, nije bilo nužno potrebno i dopušteno te se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.
23. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.), utvrđeno da je upravo tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su tada trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
24. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke) kojim je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.).
25. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe ugovora o kreditu, kojima se glavnica veže za CHF, već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke. Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama ugovornih stranaka.
26. Opravdano se tužitelj poziva na utvrđenja iz naprijed navedenih presuda. Imajući u vidu članak 502.c ZPP za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove te se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP.
27. U ovom postupku tuženik nije dokazao da bi se pojedinačno pregovaralo o konkretnim odredbama Ugovora o kreditu niti da bi tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
28. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP/03 i na zakonsku presumpciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora o kreditu, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojaka samog Ugovora tj. cijene. Ta odredba nije lako razumljiva jer tužitelju nisu mogli biti poznati parametri izračuna kamatne stope. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini od 4,25% godišnje, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope. Tuženik je to iskoristio i na štetu tužitelja povisivao kamatnu stopu.
29. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu je neodređena i nepoštena, a o njoj se nije pregovaralo niti je tužitelju dana mogućnost pregovaranja jer je ista sastavljena unaprijed, u tipskom ugovoru.
30. Osim toga, tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog Ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti. Stoga je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje nije usporedivo sa znanjem i shvaćanjem tužitelja kao potrošača, i to poglavito u odnosu na same rizike ugovaranja spornih odredbi. Kod takvog ugovaranja dolazi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banci tj. tuženiku) da promjenu ugovorne kamate ( koja predstavlja visinu tj. cijenu usluge) čini ovisnom isključivo i izričito o volji same banke tj. tuženika, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti. Isto vrijedi i za ugovorenu valutnu klauzulu koja unosi nesigurnost u vidu toga kakvo će biti kretanje tečaja valute CHF u odnosu prema kuni.
31. Zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, pa je provođenjem kontrole ništetnosti po službenoj dužnosti utvrđeno postojanje djelomične ništetnosti odredba članka 4. i članka 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojemu se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu takva ništetnost ne povlači za sobom ništetnost cjelokupnog Ugovora ( članak 324. stavak 2. ZOO). Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da je posljedica ništetnosti dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora ( članak 323. stavak 1. ZOO), pa kako su sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača takve odredbe ništetne, a sukladno Direktivi EU 93/13 i ZZP-u nepoštene odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", to znači da je tuženik dužan tužitelju vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a riječ je o imovini tužitelja koju je tuženik primio temeljem osnove koja je otpala ( članak 1111. ZOO).
32. U predmetnom slučaju tužitelj i tuženik potpisali su Dodatak Ugovoru o kreditu broj: 9011536423, kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj:102/15. – dalje: ZID ZPK).
33. Međutim, ovaj prvostupanjski sud prije svega ističe kako sama činjenica provođenja konverzije ne bi smjela isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim. Takvo je stajalište izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019- 36 od 4. ožujka 2020. u kojem je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…". Slijedom navedenog jasno je da tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe i to bez obzira na provedenu konverziju.
34. Nadalje, treba reći da se u odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti se spominje na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.
35. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
36. Slijedom navedenog provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19. c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019.)
37. Treba reći da vještak u predmetnom slučaju u svom nalazu i mišljenju navodi da postoji razlika između neotplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF uz početnu kamatnu stopu i početni tečaj i neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije te da ta razlika iznosi 12.317,60 kuna, odnosno 1.634,83 EUR. Vještak dalje navodi i da je prilikom konverzije utvrđen iznos preplate od 14.430,60 kuna. Za iznos preplate izvršen je prijeboj potraživanja s razlikom neotplaćene glavnice, a preostali iznos od 2.113,00 kuna, odnosno 280,44 EUR je prebijen s razlikom koja se odnosi na promjenu kamatne stope u dvije varijante. Nakon izvršenog prijeboja i dalje ostaje potraživanje tužitelja u dvije varijante za razlike uslijed promjene kamatne stope i razlike uslijed promjene valute: razlika uslijed promjene kamatne stope prema tečaju na dan dospijeća iznosi 2.084,96 EUR, odnosno prema tečaju na dan isplate kredita iznosi 1.814,80 EUR. Razlika uslijed promjene valute uz usporedbu u odnosu na početni otplatni plan iznosi 3.422,68 EUR, odnosno uz usporedbu u odnosu na provedeni otplatni plan razlika iznosi 3.622,03 EUR. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije konverzijom u cijelosti obeštećen u odnosu na nepoštenost ugovorenih odredbi po pitanju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
38. Stoga, kako zaštita potrošača polazi od prava potrošača na ostvarivanje potpunog obeštećenja tj. restitucije, kao i uspostave pravednog stanja u ugovornom odnosu za koji je pravomoćno utvrđeno da sadrži nepoštene i time ništetne ugovorne odredbe, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev i obeštećenje za period do konverzije kada ona nije ispravila posljedice nepoštenog ugovaranja, a kako konverzija i izračun temeljem kojeg je provođena nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope (već ispravljanja i izjednačavanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR ), to nije ispravljena neravnoteža koja je u ugovornim odnosima između stranaka nastala uslijed nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF. Niti jedna od stranaka ne osporava zakonitost provedene konverzije niti njezine učinke, već je riječ o tome da potrošač tvrdi kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije platio temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, a koje stajalište je osnovano.
39. Tužitelj je nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja konačno postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 1.814,80 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope, s tim da je tužitelj preplaćene iznose umanjio za ono što mu je priznato u konverziji na način da su isti uračunati u razliku glavnice kao i dio preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope. Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje i isplatu iznosa od 3.464,97 EUR po osnovi nepoštenog ugovaranja valutne klauzule. S obzirom da se tužbeni zahtjev tužitelja temelji na izračunima financijsko- knjigovodstveno vještaka isti ovaj sud nalazi osnovanim te je odlučeno kao u izreci presude (točke I. i II. izreke).
40. Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem članka 1115. ZOO od dana dospijeća svakog mjesečnog preplaćenog anuiteta pa do isplate i to u visini određenoj člankom 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustio osnovne radnje (pregovaranje u vezi kredita te upozorenje na intervalutarna kretanja kao i davanje potpune informacije o načinu formiranja kamatne stope), a kojim činom je njegovo postupanje dovelo do netransparentnosti predmetnih ugovornih odredba pa i ništetnosti istih slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate.
41. U odnosu na prigovor zastare tuženika, prije svega treba ukazati da je primjena tijeka računanja zastare vezana za učinke kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača je 4. travnja 2012. pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu članka 502.a ZPP, pa se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa ( niti je isto bila ovlaštena podnijeti temeljem čanka. 502. a. stavak 1. ZPP), takva kolektivna tužba u suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano s činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba s ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama i valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. Stoga se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem članka 241. ZOO. Nadalje, za predmet postupka su bitne dvije okolnosti. Prva, prema kojoj je prekinuta zastara podnošenjem tužbe 4. travnja 2012. u kolektivnom sporu, te druga, prema kojoj ista počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu 14. lipnja 2018. (trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. u odnosu na valutnu klauzulu). Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojemu zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), što znači da ista u odnosu na valutnu klauzulu počinje teći 14. lipnja 2018., kada je prvostupanjska odluka u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćna. Prema članku 245. stavak 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Budući da je tužitelj predmetnu tužbu podnio 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar pet godina računajući od 13. lipnja 2014. za promjenjivu kamatu, a od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu, kao datuma od kojega je zastara individualnih zahtjeva počela teći iznova.
42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
43. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 10.10.2019. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 17.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 13.6.2023. u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 4. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 13.11.2019. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 28.1.2020. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 10.6.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 14.4.2025. u iznosu od 200,00 EUR i na ročištu 8. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 500,00 EUR, trošak predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1 i Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno ukupno 2.800,00 EUR. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 28. siječnja 2020. i podneska od 7.5.2025. jer prema Tbr. 8/1 Tarife u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje najviše četiri obrazložena podneska. Tužitelju nije priznat putni trošak punomoćnika na četiri ročišta s obzirom da je tužitelj mogao angažirati odvjetnika u mjestu prvostupanjskog suda pa taj trošak ne bi niti nastao. Tužitelju dalje nije priznat trošak kopiranja i dokumentacije budući da takav trošak nije dokumentiran te trošak sudskih pristojbi s obzirom da je tužitelj u smislu odredbe članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 118/18., 51/23.) oslobođen plaćanja pristojbe.
44. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.
Kutina, 12. lipanj 2025.
Sutkinja:
Andrea Dujmenović Iveljić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostavna naredba:
1. Tužitelju po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Volić & Ružička &
P O iz [adresa]
2. Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i Partneri iz Zagreba
