Posl.br. P-647/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, po sucu Jeleni Habulin kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, kojeg zastupa odvjetnik Goran Gložinić i ostali odvjetnici iz OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, zz pun. tužitelja, odvjetničkog vježbenika SV i zz pun. tuženika, odvjetničke vježbenice DVZ, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnim i bez ikakvog pravnog učinka odredba čl.7.Ugovora o kreditu br. 056-50-4104603, zaključenog dana 16. svibnja 2007. godine, između tuženika, kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita, u dijelu koji glasi: „važećem na dan dospijeća“.

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju DV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.478,35 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 1,08 EUR od 21.09.2007.,

-na iznos od 0,24 EUR od 01.12.2007.,

-na iznos od 1,79 EUR od 01.02.2008.,

-na iznos od 2,99 EUR od 07.03.2008.,

-na iznos od 5,04 EUR od 01.04.2008.,

-na iznos od 1,96 EUR od 01.05.2008.,

-na iznos od 0,75 EUR od 07.06.2008.,

-na iznos od 2,27 EUR od 05.07.2008.,

-na iznos od 0,04 EUR od 08.08.2008.,

-na iznos od 0,15 EUR od 07.09.2008.,

-na iznos od 1,47 EUR od 08.10.2008.,

-na iznos od 11,49 EUR od 12.11.2008.,

-na iznos od 4,78 EUR od 09.12.2008.,

-na iznos od 13,31 EUR od 08.01.2009.,

-na iznos od 14,62 EUR od 07.02.2009.,

-na iznos od 15,21 EUR od 07.03.2009.,

-na iznos od 13,84 EUR od 08.04.2009.,

-na iznos od 14,15 EUR od 07.05.2009.,

-na iznos od 11,61 EUR od 20.06.2009.,

-na iznos od 9,74 EUR od 07.07.2009.,

-na iznos od 10,23 EUR od 18.08.2009.,

-na iznos od 11,22 EUR od 09.09.2009.,

-na iznos od 11,13 EUR od 06.10.2009.,

-na iznos od 22,15 EUR od 29.12.2009.,

-na iznos od 13,51 EUR od 08.01.2010.,

-na iznos od 30,81 EUR od 16.03.2010.,

-na iznos od 18,06 EUR od 04.04.2010.,

-na iznos od 17,51 EUR od 09.05.2010.,

-na iznos od 18,58 EUR od 16.06.2010.,

-na iznos od 27,86 EUR od 01.08.2010.,

-na iznos od 25,95 EUR od 07.08.2010.,

-na iznos od 31,78 EUR od 08.09.2010.,

-na iznos od 29,77 EUR od 07.10.2010.,

-na iznos od 26,52 EUR od 07.11.2010.,

-na iznos od 33,37 EUR od 05.12.2010.,

-na iznos od 42,07 EUR od 08.01.2011.,

-na iznos od 35,91 EUR od 08.02.2011.,

-na iznos od 38,07 EUR od 08.03.2011.,

-na iznos od 35,32 EUR od 07.04.2011.,

-na iznos od 35,81 EUR od 07.05.2011.,

-na iznos od 96,10 EUR od 19.07.2011.,

-na iznos od 58,16 EUR od 07.08.2011.,

-na iznos od 53,17 EUR od 07.09.2011.,

-na iznos od 47,71 EUR od 04.10.2011.,

-na iznos od 46,97 EUR od 03.11.2011.,

-na iznos od 46,55 EUR od 04.12.2011.,

-na iznos od 49,14 EUR od 04.01.2012.,

-na iznos od 51,41 EUR od 04.02.2012.,

-na iznos od 51,71 EUR od 13.03.2012.,

-na iznos od 50,14 EUR od 28.04.2012.,

-na iznos od 51,20 EUR od 27.05.2012.,

-na iznos od 51,93 EUR od 27.06.2012.,

-na iznos od 50,71 EUR od 17.08.2012.,

-na iznos od 101,14 EUR od 04.09.2012.,

-na iznos od 48,14 EUR od 03.10.2012.,

-na iznos od 50,24 EUR od 04.11.2012.,

-na iznos od 51,25 EUR od 01.12.2012.,

-na iznos od 50,55 EUR od 04.01.2013.,

-na iznos od 46,58 EUR od 05.02.2013.,

-na iznos od 49,95 EUR od 07.03.2013.,

-na iznos od 50,24 EUR od 04.04.2013.,

-na iznos od 48,92 EUR od 04.05.2013.,

-na iznos od 44,82 EUR od 01.06.2013.,

-na iznos od 44,71 EUR od 03.07.2013.,

-na iznos od 45,72 EUR od 04.08.2013.,

-na iznos od 47,34 EUR od 04.09.2013.,

-na iznos od 49,58 EUR od 04.10.2013.,

-na iznos od 48,42 EUR od 01.11.2013.,

-na iznos od 49,24 EUR od 01.12.2013.,

-na iznos od 50,17 EUR od 04.01.2014.,

-na iznos od 50,75 EUR od 04.02.2014.,

-na iznos od 51,96 EUR od 04.03.2014.,

-na iznos od 51,57 EUR od 03.04.2014.,

-na iznos od 50,22 EUR od 04.05.2014.,

-na iznos od 49,78 EUR od 03.07.2014., po stopi do 31. prosinca 2007. godine određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju DV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.300,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.lipnja 2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu 056-50-4104603, kojim se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 13.761,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Navodi da je kredit otvoren 17.svibnja 2007., a da ga je on otplatio 2.srpnja 2014.g.

2.Nadalje navodi da je iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno da je tuženik, protivno jednom od temeljnih načela obveznih odnosa – načelu savjesnosti i poštenja, s tužiteljem ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja pobijanog Ugovora o kreditu, kao banka i time trgovac, nije tužitelja informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, čime je nariušena ravnopravnost ugovornih stranaka , na štetu tužitelja.

3. Nadalje navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. godine, u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik, "u razdoblju od 01. 11. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4.Kako je navedena presuda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, to se tužitelj u ovom predmetu poziva na pravna utvrđenja sadržana u navedenoj presudi, te ističe da je ovaj sud vezan za navedena utvrđenja .

5.Izravna posljedica ništetnih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, očituje se u tome da je tužitelj kreditnu obvezu po predmetnom Ugovoru o kreditu preplatio u značajnijem iznosu, koji će se egzaktno utvrditi provođenjem financijskog vještačenja tijekom postupka, a koji iznos je tuženik stekao bez ikakve osnove.

6.Kako tuženik tužitelju, iako je to on od njega pravovremeno zatražio, nije dostavio dokumentaciju potrebnu za precizan izračun preplaćenog iznosa po predmetnom ugovoru zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelj u tužbi predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku da dostavi u spis svu dokumentaciju vezano uz otplatu po predmetnom ugovoru, te da donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, te da sud naloži tuženiku da mu isplati iznos koji će se utvrditi financijskim vještačenjem, sa zateznim kamatama od svake pojedine uplate i traži troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

7.Nakon što je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio relevantnu dokumentaciju tužitelj je podneskom od 01.veljače 2024.godine precizirao tužbeni zahtjev za isplatu te potražuje iznos od 3.038,48 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog anuiteta.

8. Tužitelj je nakon primitka nalaza i mišljenja financijskog vještaka podneskom od 27.kolovoza 2024. precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude, te uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredba čl.7.Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „važećem na dan dospijeća“ precizira i zahtjev za isplatu, te potražuje iznos od 2.478,35 eura sa zateznom kamatom od plaćanja svakog anuiteta, te ostaje kod zahtjeva za troškove postupka s kamatama od presuđenja.

9.U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da je s tužiteljem sklopio predmetni ugovor o kreditu, ali osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i ističe prigovor zastare.

10.Tuženik osporava navode tužitelja da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena i kao takva i ništetna , jer je Zakonom o obveznim odnosima dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom, te smatra da tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik navodi da je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu). Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

11.Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na utvrđenja iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnova njegove tužbe dokazana samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude.

12. Tuženik ističe prigovor zastare, jer je čl. 226. ZOO-a propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godina od dospjelosti svakog anuiteta i tuženik smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove, a tužba u ovom predmetu je podnesena 14.06.2023.g.

13.Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naložiti tužitelju da mu naknadi trošak parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

14.U toku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu Ugovor o kreditu 056- 50-4104603 sklopljen između stranaka 16.05.2007. , u početni otplatni plan, primijenjeni otplatni plan, u prijepis knjigovodstvene kartice, u zahtjev za kredit , provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. , te je saslušan tužitelj.

15.Tužbeni zahtjev je osnovan.

16.Nesporna je činjenica da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 16.svibnja 2007., sklopili Ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio i tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 13.761,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan isplate kredita, te da je kao namjena kredita u ugovoru navedena kupnja rabljenog automobila.

17.Isto tako nije sporno da je u čl.7.Ugovora ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.

18.Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je on 2007. trebao kupiti osobni automobil za privatne potrebe te su mu kod tuženika ponudili samo kredit s valutnom klauzulom u CHF. Nikakav drugi kredit nisu mu ponudili, pa tako ni kredit s valutnom klauzulom u EUR. Kako su mu u banci rekli da je to najpovoljniji kredit, on se dalje nisam raspitivao. Tužitelj navodi da njega nitko u banci nije upozorio da bi mu rate kredita mogle nešto više rasti nego da je uzeo kredit u nekoj drugoj valuti, niti su ga upozorili da HNB ne štiti korisnike kredita vezano uz rast tečaja za CHF.

19.Tužitelj ističe da on u banci nije mogao pregovarati o odredbama ugovora, već mu je pružen na potpis formular koji je banka unaprijed pripremila, te dodaje da se nije raspitivao kod drugih banaka za neke druge kredite, jer mu je kod tuženika rečeno da je ovo najbolji kredit kojeg on može dobiti. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu primao je privremenu naknadu od hrvatske vojske te je godinu ili dvije kasnije postao vojni umirovljenik. Ni tada, a ni sada, nije bio vlasnik obrta, niti nekog poduzeća i navedeno vozilo je kupio u privatne svrhe i još uvijek se njime koristi u privatne svrhe, te ga nije koristio u poslovne svrhe. Kada mu je zaposlenik tuženika pružio formular ugovora, on mu ga nije pročitao, niti pojasnio, već mu je rekao da ima uvjete za takav ugovor i da ga potpiše. Tužitelj se ne sjeća da li mu je banka slala obavijesti o promjeni tečaja CHF, ali navodi da ako mu je slala, sigurno nije imao mogućnost prigovaranja, jer bi se toga sigurno sjećao. Kredit je osobno otplaćivao, a u trenutku sklapanja ugovora nije znao što je to valutna klauzula, niti mi je to tko u banci objasnio i nije očekivao da će mu rata tako jako rasti.

20.Tužitelj dodaje da kad mu je pružen formular ugovora na potpis, on nije tražio promjenu bilo kakve odredbe, jer nije ni znao da može bilo što mijenjati, već mu je samo rečeno da to potpiše i da ugovor solemnizira.

21.Sud je prihvatio iskaz tužitelja, jer je isti iskazivao logično i uvjerljivo, njegov iskaz je životan i u skladu je s dokumentacijom u spisu, napose s Ugovorom o kreditu, a iz kojeg je vidljivo da se radi o tipskom ugovoru, kakav je banka u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika, a tuženik ničim nije dokazao da se nije radilo o tipskom ugovoru, niti je predložio dokaze na ovu okolnost.

22.Kako je tužitelj Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, za kupnju osobnog vozila za privatne potrebe, to je tužitelj prilikom sklapanja Ugovora imao status potrošača u skladu s odredbom čl. 3.st.1.t.1. Zakona o zaštiti potrošača ( 2003),( NN 96/03, 46/07, 79/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ( dalje ZZP-a/2003).

23.Budući da se temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. 29/18., 126/21.,114/22.,156/22.,155/23 – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, to tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži i vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora.

24.Vezano uz ništetnost odredbe čl.7.ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula, neosnovani su navodi tuženika da se u ovom predmetu ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošaču, jer je u odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je, između ostalog, utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

25.Nakon što je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26.Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1.siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

27.Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli.

28.Uz to i prema mišljenju ovog suda pobijana odredba čl. 7. spornog Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 16.05.2007.g. ništetna je u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF.

29.Naime, nije sporno da je tuženik sklopio s tužiteljem standardni ugovor o kreditu, dakle i u konkretnom slučaju radi o standardnom ugovoru tuženika, koji je kao takav opisan u presudi povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u kojem ugovoru je sadržana odredba o valutnoj klauzuli. Da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu kakvog je tuženik sklapao s većim brojem potrošača, te da se o pojedinim odredbama ugovora nije pregovaralo, utvrđeno je i iz iskaza tužitelja, kao što je to već naprijed obrazloženo.

30.Stoga je sud na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, te iskaza tužitelja, utvrdio da je ugovorna odredba iz čl. 7. kojom se mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena, pa prema tome ništetna, jer je banka propustila prije i u vrijeme zaključivanja ugovora informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, te je iz istih razloga ništetna odredba čl.7. ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

31.Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

32.Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetnih odredbi nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. U navedenom tipskom ugovoru , promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a nuđenjem najniže ugovorne kamate ( prilikom sklapanja ugovora) za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

33.Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

34.Prema mišljenju ovog suda, tužitelj u konkretnom slučaju nije bio informiran o svim potrebnim parametrima za donošenje odluke o sklapanju kredita s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak, jer se radilo o tipskom ugovoru, a u pravomoćnoj sudskoj odluci povodom tužbe za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u navedenim ugovorima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

35.S obzirom na sve naprijed navedeno, ocjenjujući, kao prethodno pitanje, ugovornu odredbu čl.7. predmetnog Ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je navedena odredba za tužitelja kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu , jer mu nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja ovog kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF uz tečaj na dan dospijeća , slijedom čega je ista ništetna, pa i u dijelu koji tužitelj tužbenih zahtjevom traži da se utvrdi ništetnom te je presuđeno kao u izreci pod I.

36.Kako je odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojom je ugovorena valutna klauzula s tečajem na dan dospijeća ništetna, to tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koje je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća i izračuna iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, budući da je tečaj CHF na dan isplate kredita bio jedini tečaj koji je tužitelju bio poznat.

37.Radi utvrđivanja iznosa koje je tužitelj preplatio zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan isplate kredita 4,426595 CHF, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30.06.2007.g., do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF, primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita, iznosi ukupno 2.478,35 eura, a pojedini mjesečni iznosi razlike u eurima prikazani su u stupcu "k" u tabeli 1 njegovog nalaza.

38.Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke nisu imale primjedaba na izračun vještaka .

39.Prigovor zastare za potraživanje zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli nije osnovan.

40.Naime, prema „Objedinjenom pravnom shvaćanju“ donesenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluka kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Nije sporno da je tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetnu poslovni broj P-1401/12 podnesena 4. travnja 2012., čime je došlo do prekida zastare, te je zastara ponovno počela teći 14.lipnja 2018. kada je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača vezano uz valutnu klauzulu postala pravomoćna , a tužba u ovom predmetnu podnesena dana 14.lipnja 2023.g.,

41.Najstariji utuženi mjesečni anuitet plaćen je 20.09.2007. godine, a podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. prekinut je petogodišnji rok zastare, te je isti ponovno ispočetka počeo teći od dana 14. lipnja 2018. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl. broj: Pž- 6632/2017-10. odbio žalbe tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine.

42.Dakle, od dana 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom postupku 14.lipnja 2023.g. nije protekao rok zastare od 5 godina propisan člankom 225. ZOO-a, slijedom čega potraživanje tužitelja nije u zastari , pa je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 2.478,35 eura sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa, te je presuđeno kao u izreci pod II.

43.Kako se imovina tuženika povećala za iznos od 2.478,35 eura, koji iznos je tuženik primio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ovaj iznos zajedno s kamatama, koje je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teku na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuitete), a kako je to navedeno u nalazu vještaka, te pod točkom II izreke ove presude.

44.To stoga što je tuženik nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnima.

45.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29.st. 2. ZOO-a.

46.Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. st. 1. te članka 155. ZPP-a).

47.Troškovi tužitelja sastoje se od troška sastava tužbe za što je tužitelju prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje OT- e) odmjereno 200,00 eura, sastava obrazloženih podnesaka od 01.02.2024. i 28.8.2024.,prema Tbr. 8. t. 1.OT-e, u iznosu od 200,00 eura za svaki, te zastupanja na ročištima 13.05.2024. i 13.05.2025. godine, prema Tbr. 9. t. 1. OT-e, u iznosu od 200,00 eura po ročištu, pa su troškovi zastupanja 1.000,00 eura. Na ime predujma za vještačenje tužitelju je odmjereno 300,00 eura, te su troškovi tužitelju dosuđeni u ukupnom iznosu od 1.300,00 eura.

48.Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu jer je uvidom u e spis utvrđeno da ista nije plaćena, a kako je tužitelj od 20.svibnja 2023.g., kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( NN 51/2023), oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, to on neće biti pozvan na plaćanje ove pristojbe.

49.Odluka o kamatama na trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a.

50.Slijedom navedenog, presuđeno je kao u izreci.

U Zlataru 12.lipnja 2025.

S U D A C:

Jelena Habulin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. punomoćnik tužitelja

2. punomoćnik tuženika