REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Psp-25/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koja je zastupana po punomoćniku Domagoju Mužiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koja je zastupana po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice odvjetnika Bruna Perkovića te punomoćnika tuženika odvjetnika Rina Petričića, dana 6. svibnja 2025., na ročištu za objavu i uručenje rješenja dana 12. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" I/ Tužena DK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) je dana 5. prosinca 2020. godine, samovlasno i nasilno te u svemu protupravno oduzela tužiteljici JK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) posjed stana površine cca. 90 m2 na I. katu kuće, koja nekretnina je označena kao kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvor, upisana u Z.U 6815 K. O. [katastarska općina], i to tako što je promijenila bravu na ulaznim vratima opisanog stana, a dužna je tužena nadalje i ubuduće kaniti se svakog uznemiravanja, smetanja i oduzimanja posjeda tužiteljice na navedenoj nekretnini, poštujući u svemu njezin dosadašnji posjed opisane nekretnine."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" pa se nalaže tuženoj da preda opisani stan u posjed tužiteljici slobodan od osoba te omogući tužiteljici postavljanje novih ulaznih vrata na mjesto postojećih čiju bravu je neovlašteno promijenila tužena te se tuženoj izrijekom zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda ubuduće pod prijetnjom novčane kazne".

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.414,81 euro uvećan za zakonske zatezne kamate po propisanim stopama od dana 12. lipnja 2025. pa do isplate, sve u roku od petnaest (15) dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 4. siječnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženice radi smetanja posjeda stana u [adresa], koji se nalazi na prvom katu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa]. U tužbi se navodi da je tužiteljica posjednica predmetnog stana kojeg da je 10. rujna 2019. dala u najam podstanarima koji su iz toga stana iselili 5. prosinca 2020. Međutim, tuženica da je tada oduzela tužiteljici posjed toga stana na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima. Tužiteljica da se pokušala poslužiti samopomoći, ali da ju je tuženica u tome spriječila, obavijestivši policiju o tome. Nakon toga tužiteljica da je dobila zabranu pristupa stanu. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traže utvrđenje da je tuženica počinila smetanje posjeda predmetnog stana 5. prosinca 2020., uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je postojalo u trenutku smetanja posjeda te zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da su tužiteljica i tuženica u suposjedu predmetnog stana kojeg su zajedno iznajmljivale do 2019. Međutim, nakon što je 8. rujna 2019. tužiteljica stana iznajmila IK, da je on promijenio bravu na ulaznim vratima i najamninu plaćao samo tužiteljici zbog čega da ga je tuženica tužila. Dana **.**.2020. IK da je dobrovoljno iselio iz toga stana i ključ vratio tužiteljici. Tužena da je stoga promijenila bravu na ulaznim vratima stana, ali tužiteljica da je nasilno provalila, zbog čega da je tuženica zvala policiju koja je zabranila tužiteljici pristup u stan. Sama tuženica da također ne koristi predmetni stan. Stoga tuženica smatra da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ove parnice.

3. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, posl. broj Psp-2/21, od 23. lipnja 2023. odbačena je tužba, ali je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž- 3843/2023-2, od 25. veljače 2025. navedeno rješenje ukinuto te je predmet vraćen na ponovno suđenje uz obrazloženje da je tužba za smetanje posjeda kondemnatorna tužba jer se istom traži predaja spornog stana u posjed tužiteljici, postavljanje novih ulaznih vrata i zabrana svakog takvog i sličnog smetanja posjeda ubuduće, pa da sud nije mogao istu odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa te je dana uputa da u ponovljenom postupku sud odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva kakav je postavljen u tužbi te o predmetu spora donese zakonitu odluku, a o istom da i valjane razloge.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o najmu stana od 18. rujna 2019., zapisnika od 5. prosinca 2020., potvrde MUP RH, PU SD, PP Solin od 7. listopada 2019., pregledom priloženih fotografija, saslušanjem tužiteljice i tuženice, čitanjem dopisa od 16. svibnja 2022., saslušanjem svjedoka IK.

5. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

6. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), dalje: ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je stavkom 2. propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Članak 441. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) propisuje da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

7. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, a i svih dokaza zajedno, a o ma temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio:

- da je tužiteljica bila udana za sina tuženice pok. ČK, koji je poginuo 2003.,

- da su u tom stanu stanovali pok. ČK sa suprugom JK (tužiteljica) i kćerkom J,

- da se predmetni stan nalazi na prvom katu stambene zgrade anagrafske oznake [adresa],

- da su se u pogledu toga stana vodili parnični i ostavinski postupak,

- da je tužiteljica iselila iz toga stana 2004. i otišla kod svojih roditelja, čime je napustila posjed toga stana,

- međutim, tužiteljica i tuženica su se uskoro dogovorile da zajednički iznajmljuju taj stan dok se pravomoćno ne riješe svi postupci pred sudom koji se vode u pogledu stana, čime je tužiteljica uvedena u suposjed stana,

- da je taj dogovor funkcionirao na način da bi tužiteljica dala oglas za iznajmljivanje stana, a tužena bi odredila tko će biti podstanar, dala ključ tome podstanaru i uvela ga u stan,

- da se postojala tri ključa od ulaznih vrata, jedan je imala tužiteljica, a jedan tuženica,

- da je tužiteljica 2018. odlučila da više neće dijeliti najamninu s tuženicom tako da je tadašnja podstanarka D, prije iseljenja, zadnje iznose najamnine u cijelosti plaćala tužiteljici,

- da je tužiteljica 8. rujna 2019. predmetni stana iznajmila IK, bez suglasnosti tuženice, što proizlazi iz priloženog ugovora, iskaza svjedoka, ali i iskaza samih stranaka,

- da je IK odmah kad je unajmio predmetni stan promijenio bravu na ulaznim vratima stana, dakle, 8. rujna 2019., što je tužena utvrdila isti dan, naime sama tužena je u svom iskazu navela da je taj dan pozvala policiju i pokušala otključati ulazna vrata stana, ali je utvrdila da je brava promjena (str. 35. spisa),

- da je podstanar IK bravu na ulaznim vratima promijenio po nalogu tužiteljice koja mu je rekla da to učini kako tuženica ne bi mogla ući u stana, s obzirom da raspolaže ključem od ulaznih vrata,

- da je tužena potom ustala s tužbom zbog smetanja posjeda protiv podstanara IK, ali ne i protiv tužiteljice koja mu je iznajmila stan,

- da je IK najamninu plaćao tužiteljici,

- da je IK iz predmetnog stana iselio 5. prosinca 2020., te je tuženica odmah po njegovom iseljenju promijenila bravu na ulaznim vratima stana, što proizlazi iz priloženog zapisnika (str. 15. spisa), ali i iskaza svjedoka IK i samih stranaka,

- da je tužiteljica potom, par dana kasnije, razbila tu novu bravu na ulaznim vratima stana, ali oštetila i sama vrata,

- da je tuženica pozvala policiju, nakon čega tužiteljica više nije dolazila, a tuženica je na ulazna vrata stavila panel ploču (str. 36. spisa),

- da je tužiteljica navela da ona, nakon što je razbila ulazna vrata i bravu motornom pilom, tu više ne dolazi pa ne zna tko je u stanu,

- da je potom 6. veljače 2022. tuženica utvrdila da su u predmetni stan uselili novi podstanari koji su joj naveli da su predmetni stan razgledali s J (unuka tuženice, kći tužiteljice) i dogovorili najam, kao i da ih pitanje vlasništva stana ne zanima jer oni imaju ugovor o najmu toga stana te da su ti ljudi postavili nova ulazna vrata stana (str. 36. spisa),

- da je tuženica o tome obavijestila policiju, a po dolasku policije da su u stan došli tužiteljica, njezina kći J i Lucijin suprug, policija da je obavila uredovanje na terenu i tuženicu uputila da podnese tužbu.

8. S obzirom da iz izvedenih dokaza proizlazi da je sporni čin smetanja posjeda bio 5. prosinca 2020., a da je predmetna tužba podnesena 4. siječnja 2021., tužba je podnesena pravodobno u zakonskom roku od trideset dana.

9. Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica, nakon smrti supruga, od 2003. do 2004. bila samostalna posjednica predmetnog stana. Kako je 2004. iselila iz toga stana, izgubila je posjed stana, ali je dogovorom s tuženom o zajedničkom iznajmljivanju toga stana, od strane tužene, uvedena u suposjed tog stana. Suposjed je trajao do 8. rujna 2019. kada je tužiteljica u taj stana uselila podstanara IK koji je promijenio bravu na ulaznim vratima stana, čime je tuženoj u cijelosti oduzet suposjed stana. Iako je tužena promjenu brave na ulaznim vratima, dakle, oduzimanje suposjeda, utvrdila isti dan 8. rujna 2019., ona ništa nije poduzela protiv tužiteljice u pogledu povrata suposjeda stana više od godinu dana. Tužba za smetanje posjeda protiv podstanara IK nije od značaja iz razloga što je on postupao po nalogu tužiteljice. Dakle podstanar IK, ukazuje se kao pomoćnik u posjedu putem kojeg tužiteljica vrši posjedovne čine i putem kojeg je tužiteljica izvršila čin smetanja suposjeda oduzimanjem suposjeda tuženici. Navod tuženice da je tužbom zbog smetanja posjeda ustala protiv IK iz razloga što ona nije mogla znati da je tužiteljica IK iznajmila predmetni stan, nije istinit. Naime, u svom iskazu, prilikom saslušanja, tužiteljica je jasno navela da su joj prvog dana useljenja (8. rujna 2019.) podstanar IK i njegova cura objasnili da su uselili po dopuštenju tužiteljice (str. 35. spisa). Stoga je dakle, tužena od 8. rujna 2019., znala i morala znati da je tužiteljica ta koja joj je oduzela suposjed predmetnog stana, jer je podstanar postupao po uputi tužiteljice, dakle, bio oruđe u njezinim rukama. Usprkos tomu tužena više od godinu dana nije ništa poduzela protiv tužiteljice s ciljem vraćanja svog suposjeda stana. Naime, tek 5. prosinca 2020., dakle nakon više od godinu dana, tužena se pokušala poslužiti samopomoći. Sukladno citiranoj odredbi čl. 21. st. 3. ZV takav tužiteljičin, silom oduzet, suposjed stana se umirio. Smisao posjedovne zaštite je da se štiti zadnji mirni posjed, bez obzira je li on savjestan ili nesavjestan (stečen vi, clam, precario).

10. Dakle, u trenutku kad je tužena, po iseljenju podstanara IK, promijenila bravu na ulaznim vratima stana, pravo na posjedovnu zaštitu imala je tužiteljica, jer se u tom trenutku njezin, silom stečen, posjed umirio.

Stoga čin tuženeod 5. prosinca 2020. predstavlja čin smetanja posjeda.

11. Međutim, sama tužiteljica je navela da ona, nakon što je par dana nakon 5. prosinca 2020. razbila ulazna vrata motornom pilom, tu više ne dolazi pa ne zna tko je u tom stanu, dok je tužena navela da nakon toga ona više nije mijenjala bravu na ulaznim vratima te je samo na ulaz prislonila panel ploču da ne bi stan bio skroz otvoren. Nadalje je tužena navela da je 6. veljače 2022. utvrdila da su u stanu novi podstanari koji su joj rekli da su iznajmili san u dogovoru s J (kćerkom tužiteljice i unukom tuženice) te su ti ljudi postavili nova ulazna vrata stana. Taj navod tuženice tužiteljica nije osporila.

Stoga dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica, time što je par dana nakon 5. prosinca 2020., a prije početka ovog postupka, razbila bravu na ulaznim vratima i sama ulazna vrata, dopuštenom samopomoći vratila svoj suposjed predmetnog stana. Činjenica da su do danas, protiv volje tužene, u stanu novi podstanari, dokaz je istinitosti navoda tužene da ona, nakon što je tužiteljica pilom razbila bravu na ulaznim vatima i ulazna vrata, više nije poduzimala nikakve čine s ciljem ponovnog oduzimanja suposjeda tužiteljice. Navod iz tužbe da je policija spriječila tužiteljicu u činu dopuštene samopomoći zabranom pristupa predmetnom stanu (str. 2. tužbe) nije osnovan, jer zabrana pristupa ne utječe na vršenje posjedovnih čina. Naime, tužiteljica ne mora posjedovne čine poduzimati osobno, već i putem druge osobe, što redovito čini preko podstanara i kćerke J, što proizlazi iz njezinog navoda.

12. Dakle, u predmetnom stanu stanuju novi podstanari koji su tuženoj rekli da su iznajmili san u dogovoru s J (kćerkom tužiteljice i unukom tužene) te su ti ljudi postavili nova ulazna vrata stana, a što tužiteljica nije osporila, dapače, sama tužiteljica je iskazala da je „uspjela 08.02. naći podstanara koji je prihvatio da živi u stanu“ te je u konačnici „namontirao“ nova vrata za koja ima ključ. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica, putem trećih osoba, postavila nova ulazna vrata stana koji koriste osobe kojima je ona, uz posredovanje svoje kćeri, iznajmila stan. To znači da je tužiteljica u isključivom posjedu spornog stana jer su osobe, koje su promijenile vrata i koriste stan, radile po njezinom nalogu odnosno uz njezinu suglasnost.

13. Sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe članka 21. stavka 4. ZV-a nije isključena nakon što se tužiteljica nakon počinjenog smetanja posjeda poslužila dopuštenom samopomoći i vratila suposjed. Ovaj sud ovdje se poziva na obrazloženje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 672/2009-2 od 1. lipnja 2011., koje glasi: „Prema ocjeni ovog suda pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita a to je tražiti utvrđenje čin smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu već je i dovoljno, za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjena i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV-a (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.“. Zbog navedenoga, a kako je u ovome postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica do 05. prosinca 2020. bila u posjedu nekretnine, da je tužena dana 05. prosinca 2020. počinila smetanje posjeda i oduzela posjed tužiteljici, a da je tužiteljica potom putem samopomoći vratila svoj posjed, tužiteljici je valjalo pružiti posjedovnu zaštitu i tužbeni zahtjev je valjalo djelomično prihvatiti ( osim u dijelu kojim se traži uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja) pozivom na odredbe članka 21. i 22. ZV-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. i II.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbe članka 151. stavka 3., 154. stavka 3. i 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa).

Tako je tužiteljici priznat trošak jednokratne nagrade u iznosu od 250 bodova ( za sastav tužbe i zastupanja na ročištima od 05.07.2021., 24.01.2022., 15.03.2022.), te daljnji trošak u iznosu od po 50 bodova po radnji za zastupanje na tri ročišta ( 18.05.2022., 15.09.2022. i 06.05.2025.) sukladno Tbr.7.t.2. Tarife, trošak žalbe u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.10. st.2. Tarife, pristup na ročište za objavu odluke u iznosu od 50 bodova, a što sveukupno iznosi 550 bodova, a što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 eura i uvećano za PDV od 25% sukladno Tbr. 54. i 46. Tarife iznosi 1.375,00 eura.

Pored ovoga tužiteljici je valjalo dosuditi i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 13,27 eura koliko iznosi njezino zaduženje prema podacima eSpisa te trošak sudske pristojbe rješenja u parnicama radi smetanja posjeda u iznosu od 26,54 eura sukladno odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ( "Narodne novine" broj 37/2023). Zbog navedenoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Irma Dujić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud će istu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

DNA:

- pun. parničnih stranaka

- spis