Poslovni broj: UsI-43/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužiteljice IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 28360, Sjedinjene američke države, koju zastupa opunomoćenik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Brone 14, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Koturaška 43/IV, radi poreza na kuću za odmor, 12. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/22- 01/84, URBROJ: 513-04-23-2, od 08. studenoga 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/22-01/84, URBROJ: 513-04- 23-2, od 08. studenoga 2023. godine, odbijena je žalba IU (ovdje tužiteljice) podnesena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, Odsjeka za gradske poreze i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21-04/168, URBROJ: 2117-1-07-02-22-5 od 21. siječnja 2022. godine, kojim je utvrđeno da nije obveznik poreza na kuću za odmor za 2021. godinu, te kojim je poništeno rješenje istog tijela od 12. srpnja 2021. godine kojim je tužiteljici bila utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor u iznosu od 507,60 kuna.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 02. siječnja 2024. godine tužiteljica je navela da je suvlasnica nekretnine na adresi [adresa], kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koju je stekla rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Anđelka Stanica, poslovni broj. O-610/2017, koje je postalo pravomoćno i ovršno. Grad Dubrovnik, Upravni odjela za proračun, financije i naplatu da je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi utvrđivanja gradskih poreza i da joj je dostavio dopis i propisane obrasce, potom da je ispunila dostavljene obrasce i da joj je rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21-04/168, URBROJ: 2117/01-07- 02-21-1 od 12. srpnja 2021. godine utvrđen porez na kuću za odmor. Rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21- 04/168, URBROJ: 2117-1-07-02-22-5 od 21. siječnja 2022. godine, pozivom na odredbu članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku je rješenje kojim je porez utvrđen, poništeno. Tužiteljica smatra da je pogrešno navedeno da bi se saznalo za nove činjenice ili stekla mogućnost da se upotrijebe novi dokazi, jer da postupak nije iniciran od tužiteljice već od prvostupanjskog tijela, da je očito da status nije utvrđen uvidom u zemljišnu knjigu već u rješenje o nasljeđivanju, te da takvo postupanje prvostupanjskog tijela predstavlja priznanje vlasništva. Istaknula je da je pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenut postupak koji se vodi pod poslovnim brojem P-1067/2017 radi utvrđenja vlasništva predmetnih nekretnina u njenu korist, te da ta odluka predstavlja prethodno pitanje, stoga da Grad Dubrovnik, u toj parnici tuženik, ne može donijeti valjano i zakonito rješenje o poništaju rješenja kojim je utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor. Nadalje, dodala je da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 123. ZUP-a jer da ne postoje nove činjenice koje nisu postojale u trenutku donošenja rješenja od 12. srpnja 2021. godine, kao i da ne postoji promjena zemljišnoknjižnog stanja. Navela je da ne postoji ni daljnji uvjet za obnovu, jer da se ne radi o rješenjima protiv kojih se ne može izjaviti žalba, jer prema uputi iz rješenja, žalba se može izjaviti iako nije nikad podnesena. Ukazuje da je prvostupanjsko tijelo imalo pola godine za saznanje o stanju u zemljišnoj knjizi, obzirom da je upravo Grad Dubrovnik upisan kao vlasnik. Istaknula je da je prvostupanjsko tijelo donijelo zakonita rješenja koja nisu pobijana žalbom, pa da stoga nema nikakve osnove za obnovu postupka. Nadalje, ukazala je da je pobijano rješenje doneseno bez da je prethodno odlučeno o obnovi postupka, na način protivan odredbama članka 126. stavka 3. i 4. ZUP-a, pa da joj je samim time uskraćena mogućnost raspravljanja i očitovanja na navode prvostupanjskog tijela. Tužiteljica je predložila da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka VU, da sud poništi rješenje tuženika, te da joj se naknadi trošak spora za sastav tužbe 49,75 eura, uvećano za 12,43 eura PDV-a.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Podneskom od 29. svibnja 2025. godine tužiteljica je dodatno obrazložila svoje stavove u ovom upravnom sporu, te je popisala trošak spora, i to za sastav tužbe 500 bodova i sastav ovog podneska 500 bodova, što sveukupno iznosi 2.000,00 eura.

5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 29. svibnja 2025. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje svjedoka VU iz razloga što je smatrao da isti nije relevantan za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njega, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja kojim je odbijena žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21-04/168, URBROJ: 2117-1-07-02- 22-5 od 21. siječnja 2022. godine, kojim je poništeno rješenje Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21-04/168, URBROJ: 2117/01-07-02-21-1 od 12. srpnja 2021. godine kojim je tužiteljici bilo utvrđeno da je kao suvlasnica obveznica poreza na kuću za odmor.

10. Nije sporno da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 12. srpnja 2021. bio utvrđen porez na kuću za odmor za 2021. godinu u iznosu od 507,60 kuna.

11. Među strankama je sporno je li pravilno prvostupanjskim rješenjem od 21. siječnja 2022. godine, utvrđeno da tužiteljica nije obveznik poreza na kuću za odmor, odnosno je li prvostupanjsko tijelo pozivom na odredbe članka 123. stavka 1. i članka 127. Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na obnovu postupka moglo poništiti rješenje od 12. srpnja 2021. godine i utvrditi da tužiteljica nije obveznica poreza na kuću za odmor.

12. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica 24. rujna 2020. godine prijavila podatke za razrez poreza na kuću za odmor tako da je prijavila suvlasništvo kuće za odmor koja se nalazi u Dubrovniku, na adresi [adresa], površine 33,84 m[2] .

13. Temeljem navedene prijave, rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21-04/168, URBROJ: 2117/01-07-02- 21-1 od 12. srpnja 2021. tužiteljici je utvrđen porez na kuću za odmor za 2021. godinu u iznosu od 507,60 kuna.

14. Podneskom tužiteljice, koji je Grad Dubrovnik zaprimio 31. kolovoza 2021. godine, tužiteljica je izjavila da je suglasna s rješenjem, te da se na isto neće žaliti.

15. Rješenjem Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu, KLASA: UP/I-410-15/21-04/168, URBROJ: 2117-1-07-02-22-5 od 21. siječnja 2022. godine, pozivom na odredbu članka 25. Zakona o lokalnim porezima, a u vezi s odredbom članka 123. stavka 1. i članka 127. Zakona o općem upravnom postupku utvrđeno je da tužiteljica nije obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor, te da se ovim rješenjem poništava rješenje od 12. srpnja 2021. godine, uz obrazloženje, u bitnome, da je naknadnim uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga, Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela, utvrđeno da kuća nije u suvlasništvu tužiteljice.

16. Protiv tog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj je, u bitnome navela, da se Grad Dubrovnik pogrešno poziva na članka 123. stavaka 1. Zakona o općem upravnom postupku, da je postupak vođen po službenoj dužnosti, da takvo postupanje predstavlja priznanje vlasništva, da je očit sukob interesa jer je upravo Grad Dubrovnik upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, da se pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva, da odluka parničnog suda predstavlja prethodno pitanje, pa da radi toga Grad ne može donijeti valjano i zakonito rješenje o poništenju rješenja kojim je utvrđen porez na kuću za odmor, da nema pretpostavki iz članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer da ne postoje nove činjenice i dokazi koji nisu postojali u vrijeme donošenja prvog rješenja, jer da je uvidom u zemljišnoknjižno stanje vidljivo da je ono nepromijenjeno, pa da samim time ne postoje novi dokazi ni činjenice, da ne udovoljava uvjetu da se protiv rješenja ne može izjaviti žalba jer da je iz upute o pravnom lijeku vidljivo da je protiv istog žalba dopuštena iako nije bila podnesena, da rješenje o ponavljanju postupka nije doneseno u roku od 30 dana od saznanja za razloge poništaja, te da se ne radi o nikakvim novim činjenicama niti saznanjima već o postupanju Grada Dubrovnika s ciljem ostvarivanja koristi. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice.

17. U smislu odredbe članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17. dalje u tekstu: Zakona o lokalnim porezima) kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

18. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

19. Odredbom članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku,("Narodne novine", br. 47/09., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Točkom 1. istog stavka propisano je da ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

20. Odredbom članka 127. stavka 1. ZUP-a propisano je da nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka. Rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, nadležno tijelo može rješenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.

21. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja, te primjenom navedenih odredbi materijalnog prava, u odnosu na tvrdnje tužiteljice da je ona obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor, pa da je stoga rješenje kojim joj je taj porez određen zakonito i pravilno, prvenstveno je za navesti da porez na kuće za odmor plaćaju vlasnici kuća za odmor. Prema Izvatku iz zemljišne knjige priloženom u spisu proizlazi da je kao vlasnik predmetne kuće za cijelo upisan Grad Dubrovnik. Dakle, to što je prvim rješenjem od 12. srpnja 2021. godine tužiteljica bila utvrđena kao obveznik poreza na kuću za odmor ne znači da je time njoj priznato pravo vlasništva na predmetnoj kući, jer se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi. Isto tako, uvidom u e-spis sud je utvrdio da je radi utvrđenja vlasništva predmetne kuće, pred Općinskim sudom u Dubrovniku vođen spor pod poslovnim brojem P- 1067/2017, te je u tom sporu donesena presuda13. kolovoza 2024. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4800/2024-4 18. veljače 2025. godine.

22. Dakle, kako je vlasništvo nad kućom za odmor odlučna činjenica da bi tužiteljica mogla biti utvrđena obveznikom poreza za predmetnu nekretninu, a nesporno je utvrđeno da ona nije vlasnica, to je zakonito i pravilno prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim je poništilo svoje rješenje od 12. srpnja 2021. godine.

23. U odnosu na prigovore tužiteljice vezano za primjenu članka 123. ZUP-a, te da bi parnični postupak koji se vodi radi utvrđenja vlasništva predmetne nekretnine bio prethodno pitanje pa da se radi toga ne može donijeti valjano i zakonito rješenje o poništaju rješenja, tužiteljicu se, s obzirom da su osporenim rješenjem detaljno i pravilno navedeni prigovori otklonjeni, upućuje na razloge dane osporenim rješenjem koje razloge ovaj sud prihvaća u cijelosti.

24. Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24.; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

26. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 12. lipnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - opunomoćeniku tužiteljice

- tuženiku

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ