Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-282/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Erste&Steiermärkische banka d.d., iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđivanja ništetnosti ugovora , nakon održane glavne rasprave 24. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, te objavljene 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

II. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 sklopljen između tuženika i ECOTERRE d.o.o. u Dubrovniku na dan 6. srpnja 2007.

r i j e š i o  j e

Odbacuju se tužbeni zahtjevi koji glase:

I. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o solidarnom jamstvu br. 5103611937 od dana 06. srpnja 2007. sklopljen između NB iz [adresa] (Jamac-platac) i Erste&Steiermarkische bank iz Rijeke (Banka).

III. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 723/07 od 5. srpnja 2007. sklopljen između pok. KB iz [adresa] (kao protivnika osiguranja), Erste&Steiermärkische bank dd. iz Rijeke (kao vjerovnika) te ECOTERRE d.o.o. iz Dubrovnika (kao dužnika).

IV. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od od 2.062,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 19. lipnja 2019. podnio tužbu radi utvrđenja da je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o solidarnom jamstvu br. 5103611937 od dana 06. srpnja 2007. sklopljen između NB iz [adresa] (Jamac-platac) i Erste&Steiermarkische bank iz Rijeke (Banka).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor presuđene stvari (res iudicata). Tuženik navodi da je u odnosu na iste parnične stranke i tužbeni zahtjev tužitelja već donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o solidarnom jamstvu u parnici koja se pred ovim sudom vodila pod posl.br.P-1292/16.

3. Sud je izvršio uvid u ovosudni spis posl.br.P-1292/16 od 26. srpnja 2017., te utvrdio da je prvostupanjskom presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan i ne proizvodi nikakve pravne učinke Ugovor o solidarnom jamstvu br. 5103611937 od dana 06. srpnja 2007. sklopljen između tužitelja i tuženika.

Presudom Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici Gž-4444/18-2 od 10. siječnja 2019. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2017. posl.br.P-1292/16-15.

4. Sud je rješenjem od 14. prosinca 2023. odbacio tužbu tužitelja podnesenu

19. lipnja 2019. kao nedopuštenu.

5. Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rješenjem poslovni broj Gž-131/2024-2 od 15. veljače 2024. usvojio je žalbu tužitelja i tuženika te ukinuo rješenje navedeno u toč. 3.

Iz rješidbe višeg suda proizlazi da je tužitelj prije pripremnog ročišta podredno postavio tužbeni zahtjev da sud donese i presudu radi utvrđenja ništetnosti i samog Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 sklopljenog između tuženika i ECOTERRE d.o.o. u Dubrovniku na dan 6. srpnja 2007., te da sud prvog stupnja budući se radi o isticanju drugog zahtjeva uz postojeći zahtjev (čl. 191. st.1. Zakona o parničnom postupku) nije zatražio pristanak tuženika i odlučio da li dopušta preinaku tužbe sukladno odredbi čl. 190. st.3 ZPP-a, pa da u ponovljenom postupku prvotno treba odlučiti o preinaci, a zatim o prigovoru presuđene stvari.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 20. ožujka 2024. postavio tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi da su ništetni i ne proizvode pravne učinke Ugovor o dugoročnom kreditu br. 2402006-1031262160 te akcesorno Ugovora o solidarnom jamstvu br. 5103611937 koji je sklopljen između NB iz [adresa] (Jamac-platac), i ovdje tuženika Erste & Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeka (Banka) na dan 6. srpnja 2007. i Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 723/07 od dana 5. srpnja 2007. godine sklopljen između pok. KB iz [adresa] (kao protivnika osiguranja), Erste & Steiermarkische Bank d.d. iz Rijeke (kao vjerovnika) te Ecoterre iz Dubrovnika (kao dužnika) što je zavedeno na dan 19. srpnja 2007. godine pod Z-5193/07 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku.

7. Sukladno odredbi čl. 333. st. 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) propisuje da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Budući da u konkretnom slučaju postoji pravomoćna presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1292/2016 od 26. srpnja 2017. u pogledu ništetnosti predmetnog Ugovora o solidarnom jamstvu osnovan je prigovor presuđene stvari pa je tužbeni zahtjev valjalo odbaciti u točki 1. istog.

8. Sud je rješenjem od 18. travnja 2024. dopustio preinaku tužbe u odnosu na zahtjev da sud utvrdi ništetnim Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006- 1031262160/51016607-5103611937 zaključen između tuženika i Ecoterra d.o.o. (kredit za investicije) dana 6. srpnja 2007.

9. Tuženik ističe i prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na tužbeni zahtjev utvrđenja ništetnim Okvirnog ugovora obzirom da se pred Općinskim sudom u Dubrovniku već vodi spor između tužitelja i društva Integra d.o.o. s jedne strane i tuženika s druge strane, a predmet kojeg postupka je između ostalog utvrđenje ništetnim navedenog Okvirnog ugovora.

10. Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 411/2020, te je utvrdio da je prigovor tuženika osnovan budući je tužba podnesena 2. lipnja 2020. te upućena na odgovor 1. listopada 2020., dok je tužitelj u ovoj parnici ovaj tužbeni zahtjev postavio podneskom od 20. ožujka 2024.

Stoga je ovaj sud odbacio tužbeni zahtjev pod točkom 3. ove presude.

11. U bitnome tužitelj u podnescima od 12. prosinca 2023. i 20. ožujka 2024. navodi da bi Ugovor o kreditu bio ništetan iz razloga što bi bila ništetna odredba o kamatnoj stopi koja prema stavu tužitelja predstavlja cijenu iz Ugovora, a sve iz razloga što je činidba iz Ugovora o kreditu neodređena, odnosno neodrediva.

12. Svjedok ĐB iskazuje da je 2007. kod tuženika radio na radnom mjestu ekonomskog analitičara, a iste poslove obavlja sve i danas. U svezi spornog Ugovora o dugoročnom kreditu između Erste bank d.d. kao davaoca kredita i Ecoterra d.o.o. kao korisnika kredita od 6.7.2007. nije mu ništa poznato niti je vodio bilo kakve pregovore i razgovore s korisnikom kredita. U svezi sporne promjenjive kamatne stope načelno navod da se ista mijenjala odlukom same banke. Pri tome da nisu bili potpuno egzaktni kriteriji već je sama banka uzimala u obzir mnogobrojne parametre koje je morala procijeniti. Primjerice u periodu od 2008. kada je nastupila velika ekonomska kriza, premija na rizik koju su banke i svi ostali ekonomski subjekti (uključujući i samu Republiku Hrvatsku) plaćali kod uzimanja kredita je naglo narasla preko 5%, a prije toga kamata premije na rizik je bila ispod 1% godišnje. Budući da je ugovor zaključen na 6 godina i ističe 1.8.2010. da do tada kamatna stopa je u najvećem dijelu razdoblja bila bitno manja od one početne tj. EURIBOR +3,30% godišnje. 2008. EURIBOR je bio 5% godišnje a sredinom 2009. EURIBOR je pao čak na 1%. Napominje da EURIBOR je potpuno egzaktna kategorija tako da se tu ne radi o nikakvoj procjeni banke.

13. Svjedok FB iskazuje da je bio zaposlen u Erste banci na poslovima direktora Sektora upravljanja imovinom i gotovinom i to u periodu od 1.10.2006. do 2018. te da u vrijeme kada je zaključen Ugovor o dugoročnom kreditu između stranaka nije imao saznanja o tome niti je radio na takvim poslovima. Osobno ne poznaje tužitelja i nije upoznat s pravnim poslovima koje je tužitelj zaključivao u Erste banci.

14. Svjedok AB iskazuje da je u razdoblju od 2000. do 2010. bio direktor Sektora gospodarstva u Erste banci sa sjedištem u [adresa]. Kada je dobio ovaj poziv bio je iznenađen pa je malo "izguglao", ali nema nikakvih saznanja, niti osobno poznaje tužitelja, niti zna kakav je kredit zaključio. On da je u tom razdoblju isključivo radio s pravnim osobama u Sektoru gospodarstva te ne zna ništa o potrošačkim kreditima.

15. Svjedokinja NBP, iskazuje da je ona u vrijeme kada se predmetni ugovor sklapao bila na radnom mjestu direktorice komercijalnog centra Dubrovnik tuženika. Sudjelovala je kad se kredit odobravao, prilikom izrade ugovorne dokumentacije i prilikom arhiviranja cijelog predmeta. Tada joj u cijeloj toj proceduri ništa nije bilo sporno, to je regularna procedura banke po kojoj se postupa prema svim klijentima. U banci na mjestu direktorice da radi 20 godina, a prije toga da je bila zaposlena u Hrvatskoj narodnoj banci u superviziji, koji odjel se bavi kontrolom banaka. U svezi kamata predmetnog ugovora navodi da je ugovorena kamata prema proceduri banke, tromjesečni euribor promjenjivi, plus marža. Marža da također prema ugovoru o kreditu podliježe mogućnosti promjene. 2009. da je došlo do promjene marže, a o čemu je klijent obaviješten. Što se tiče predmetnog ugovora, ne može se točno sjetiti, ali svi ugovori o kreditu da sadrže odredbe o zateznim kamatama, ulazne i izlazne naknade. Ovaj predmetni ugovor, odnosno kredit se odobravao pravnoj osobi, pa slijedom toga isti da nije u cijelosti tipski ugovor, jer je za svaku pravnu osobu namjena kredita različita. Neke stavke ugovora su tipizirane, a neke se moraju prilagođavati određenoj pravnoj osobi, odnosno klijentu banke. Za predmetni ugovor da se ne može sjetiti, ali ako je navedeno u ugovoru, onda se banka poziva na Opće uvjete i na informaciju o vrsti i načinu promjene kamatnih stopa.

Za konkretan ugovor navodi da je predložila odobrenje kredita, a sektor rizika odobrio. Što se tiče kamatnih stopa iskazuje da za određivanje istih procedura ovisi sukladno svoj prikupljenoj dokumentaciji za obradu kredita te da je ona bila jedna od osoba koja je donosila odluku o toj kamatnoj stopi. Banka da je pregovarala sa tužiteljem o visini kamatne stope, naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita. Banka nije vodila zapisnik o pregovorima, niti je to dužna, iz razloga što kada se sve iskomunicira sa klijentom, unese u ugovor i ako je klijent nezadovoljan, može dati primjedbe, a ako je zadovoljan isti se potpisuje. Ugovori i cjelokupna dokumentacija se potpisuje istovremeno između banke i klijenta. Poznato joj je da se internom diskrecijskom ocjenom banke nije mogla promijeniti kamatna stopa bez da se obavijesti klijent. Na obavijest o promjeni kamatne stope klijent je mogao prigovoriti. Navodi da vezano za kamatnu stopu i maržu i za osnovni ugovor i nakon obavijesti o promjeni nisu imali nikakvu primjedbu od strane klijenta. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora sa klijentom je komunicirano vezano za promjenjivu kamatnu stopu, to se uvijek komunicira sa klijentom, namjena kredita je bila u suradnji sa Fondom za zapošljavanje, Fond je davao 70 posto kredita, a banka 30 posto kredita, odnosilo se na mrijestilište, vezano za školjke u poslovne svrhe.

16. Predmetni Ugovor o kreditu zaključili su dva poslovna subjekta, tj. brisano društvo Ecoterra d.o.o. i tuženik kao banka, dok je tužitelj bio samo jamac-platac po tom Ugovoru o kreditu, odnosno njegova pozicija u tom ugovornom odnosu isključivo je služila radi osiguranja obveza po kreditu. Predmetni ugovor o kreditu je strogo namjenski investicijski ugovor čija sredstva su se koristila za razvoj i proizvodnju kamenica društva Ecoterra d.o.o. Naime, predmetni kredit je zaključen u suradnji s Fondom za razvoj i zapošljavanje te je tuženik kao banka isplaćivao samo 30% sredstava, dok je ostatak od 70% iznosa kredita isplaćen u ime Fonda za razvoj i zapošljavanje.

Iz iskaza svih svjedoka, a posebice iz iskaza NBP, djelatnice tuženika koja je sudjelovala u ugovaranju kredita s društvom Ecoterra d.o.o. nedvojbeno proizlazi da su sve odredbe Ugovora jasne, da je tužitelj u cijelosti bio upoznat sa svim parametrima vezanim za kamatnu stopu i maržu, da je uredno dobivao obavijesti i da nikada nije stavio primjedbu na isto. Stoga je očito da tužitelj u ovom ugovornom odnosu nije potrošač te da se niti jedan od postavljenih tužbenih zahtjeva ne može promatrati sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

17. Odredbom čl. 8. KAMATA propisano je sljedeće:

„EURIBOR + 3,30000 postotnih poena godišnje. . . …

Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i načina obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“

U predmetnom Ugovoru o kreditu ugovornu kamatnu stopu čine zbroj stope EURIBORA i stope marže.

Među strankama je nesporno, kao i općepoznato da je EURIBOR kao referentna kamatna stopa promjenjiv i neovisan od volje stranaka.

Odredbom čl. 12. st. 2. predmetnog Ugovora o kreditu propisano je kako je kamatna stopa vezana uz promjenu tromjesečnog EURIBOR-a te kako se visina istog utvrđuje mjesečno dva radna dana prije prvog u mjesecu i vrijedi za tekući mjesec te da se utvrđuje na stranici REUTERS-a (EURIBOR 01).

Dakle, iz prethodno navedenog jasno proizlazi kako je u ugovoru ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se odnosi na promjenjivost kamatnih stopa u cijelosti (LIBOR i stopa marže ).

Tijekom ugovornog odnosa jednom se promijenio iznos stope marže i to s postojećih 3,30000 na 4,55000 i to dana 01.04.2009. godine.

Ovaj sud smatra kako je tuženik tu promjenu izvršio na temelju objektivnih poslovnih razloga i kretanja na tržištu kredita, a o čemu je uredno obaviješten korisnik kredita. Nadalje sud smatra da je neosnovan stav tužitelja da je odredba o kamatnoj stopi neodređena i neodrediva.

Naime, odredbom čl. 269. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) propisano kako je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a propisano kako je ugovor ništetan kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva.

Odredbom čl. 1021. ZOO-a, kojim se definira pojam ugovora o kreditu, propisano kako se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

Dakle, objekt ugovorne obveze na strani tuženika je stavljanje na raspolaganje određenog iznosa novčanih sredstava, dok je na strani korisnika kredita objekt ugovorne obveze činidba na plaćanje ugovorene kamate i vraćanja iskorištenog iznosa u vrijeme i način kako je ugovoreno.

Stoga se ne može govoriti o neodređenosti činidbe iz razloga što je predmetna činidba plaćanja ugovorenih kamata u odnosu na Ugovor o kreditu bila određena u trenutku ugovaranja u visini od mjesečnog EURIBOR-a uvećanog za 3,3%.

Isto tako bila je odrediva iz razloga što je promjenjivost bila uvjetovana izmjenama referente kamatne stope, drugim tržišnim uvjetima i odlukama tuženika, a tuženik je o promjeni kamatne stope korisnika kredita pravovremeno i zakonito obavijestio (što tužitelj niti ne spori).

Uzimajući u obzir da je EURIBOR promjenjiva stavka, a da je st. 2. čl. 8. Ugovora o kreditu propisano da se kamate mogu mijenjati sukladno odlukama Banke, nema spora oko značenja te odredbe, tj. jasno je da je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu maržu sukladno svojim odlukama.

Korisnik kredita (ECOTERRA d.o.o.) kao pravna osoba, sukladno temeljnim načelima obveznog i trgovačkog prava, bio je dužan postupati s povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora, pa se u tom smislu ne može smatrati, da tuženik nije imao ovlaštenje za promjene kamatnih stopa, kada je sam korisnik kredita potpisom predmetnog ugovora prihvatio takvu obvezu i dao svoju suglasnost i takvo ovlaštenje tuženiku valjanim očitovanjem svoje volje.

Tuženik je promjenu kamatne marže izvršio na temelju objektivnih poslovnih razloga i kretanja na tržištu kredita.

Cijena kredita vezanih uz promjenjivu kamatnu stopu određena je referentnom kamatnom stopom i maržom. Referentnu stopu čini EURIBOR/LIBOR dok maržu određuje Banka ovisno o kreditnom riziku države u kojoj posluje, kreditnom riziku banke, cijeni izvora kojima raspolaže, regulatornom trošku.

Iz iskaza svih svjedoka proizlazi da su postojali objektivni tržišni kriteriji koji su doveli do izmjene kamatne marže u travnju 2009.

Iz recentne sudske prakse Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Pž-2110/2024-2 i Rev-704/2024) razvidno je da ugovaranje referentnih kamatnih stopa, kao što su EURIBOR ili LIBOR je dopušteno i ne čini činidbu iz Ugovora neodređenom i neodredivom, kao što neosnovano smatra tužitelj.

Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 EUR, sastav podnesaka od 16. travnja 2024. i 3. svibnja 2024. svaki u iznosu od 150,00 EUR, pristup ročištima 14. prosinca 2023., 18. travnja 2024., 5. lipnja 2024., 17. rujna 2024., 10. prosinca 2024., 19. veljače 2025., 25. ožujka 2025. i 24. travnja 2025. svaki u iznosu od 150,00 EUR, sve uz pripadajući PDV od 25 % u iznosu od 412,50 EUR, tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 2.062,50 EUR.

U Rijeci, 12. lipnja 2025.

Sudac

Andreja Žigante

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika