REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-683/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Jadranki Babić-Milberg kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ines Ferlin, odvjetnici iz Umaga, protiv tužene JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Danijeli Nenadić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. svibnja 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Marine Konrad, odvjetnice iz Slavonskog Broda i tužene osobno uz punomoćnici Danijele Nenadić, odvjetnice, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 33.656,01 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 1. prosinca 2021. do 31.prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.653,99 eura skupa sa zakonskim zateznim kamata od dospijeća do isplate, kao neosnovanim.

III. Odbija se tužiteljica sa dijelom zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog dugovanja od 33.656,01 eura, u periodu od dospijeća svakom pojedinog iznosa do 30.studenog 2021. kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženoj JH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužiteljici ĆH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati troškove postupka u iznosu od 7.378,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje kamate teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Obija se tužiteljica sa dijelom troškova postupka u iznosu 140,30 eura kao neosnovanim.

VI. Odbija se tužena u cijelosti sa zahtjevom za troškovima postupka u iznosu od 5.981,00 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 22. listopada 2009. u svojstvu davateljice uzdržavanja sklopila sa tuženom kao primateljicom uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. P- 47/2020-33 od 20. kolovoza 2021. potvrđenom presudom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž-1205/2021-2 od 30. studenog 2021., pravomoćno raskinut.

1.1. Navodi da je sklapanje navedenog ugovora bila posljedica lošeg imovinskog stanja tužene i činjenice da ju je tužiteljica od 2003. financijski uzdržavala i da je tužiteljica jedina od ukupno jedanaestero djece koja je financijski pomagala tuženoj.

1.2. Nadalje, da je do 2009. živjela i radila u Švicarskoj gdje se i udala a od 2009. do danas živi i radi u [adresa] gdje su ona i suprug kupili kuću koju su prenamijenili u ugostiteljski objekt te da je gotovo šest godina pomagala tuženoj a da je i značajna financijska sredstva izdvajala za pomoć ostatku obitelji. Upravo iz tih razloga su sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi tužiteljica po smrti majke stekla pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ugovora, kao protuvrijednost za dano uzdržavanje te kao ujedno i jedinoj imovini koju tužena posjeduje, jer tužena nema nikakvih vlastitih primanja, niti je ista korisnik mirovine.

1.3. Navodi da počev od sklapanja ugovora tužiteljica je doprinosila uzdržavanju tužene na način, i to od 22.4.2009. do 10.8.2012. tužiteljica i njezin suprug ugovorili su trajni nalog u UBS AG banci u Švicarskoj na teret njihovog računa, a za korist računa tužene otvoren u Brodsko Posavskoj banci d.d. u iznosu od 430,00 franaka mjesečno, s dospijećem svakog 30-tog u mjesecu, odnosno ukupno 17.200,00 CHF (40 mjeseci x 430,00 CHF), od 3.9.2012.do 16.11.2018. da su na teret suprugovog računa ugovorili trajni nalog za korist računa tužene u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu, odnosno da je za uzdržavanje tužene ukupno je isplaćeno 182.500,00 kn (73 mjeseca x 2.500,00 kn), da je od 6.mjeseca 2016. do 5. mjeseca 2018. za korist tužene plaćala mjesečnu naknadu za dopunsko zdravstveno osiguranje pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, i to na način da je 15.6.2016. platila jednokratno iznos godišnje premije osiguranja u visini od 840,00 kn te ponovo dana 12.6.2017. isti iznos za narednu godinu, odnosno ukupno 1.680,00 kn, da je od 2.12.2015. do 10.4.2019. za korist tužene ugovorila pretplatnički odnos s Hrvatskim telekomom d.d. za pretplatnički broj [broj telefona], a koji broj je koristila tužena od trenutka ugovaranja do prestanka pretplatničkog odnosa, dok je sve mjesečne račune plaćala tužiteljica, i to u ukupnom iznosu od cca. 2.551,05 kn.

Ističe da je sve navedeno potvrđeno kao nesporno odlukom Županijskog suda u Zadru u presudi Gž-1205/2021-2 od 30.11.2021.

1.4. Navodi da su suprug i ona tijekom 2009. i 2010. financirali cjelokupnu rekonstrukciju kuće sagrađene na nekretnini koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je prije početka radova kuća bila nedovršena, bez fasade, u derutnom stanju, tako da su zamijenili krov, postavili izolacije na cijeloj kući, novu stolariju i farbanje fasade, financirali kompletnu novogradnju garaže sa ljetnom kuhinjom sa duplim električnim garažnim vratima, izgradnju pušnice u sklopu obiteljske kuće, kompletno opremili kuću sa namještajem i uređajima te postavljanjem svih podova u kući.

1.5. Vrijednost navedene investicije tužiteljica procjenjuje najmanje 100.000,00 CHF-a.

1.6. Ističe da su suprug i ona tijekom 2018. zapali u tešku financijsku krizu, zbog čega je krajem 2018. bila je primorana opozvati trajni nalog, jer bi u suprotnom dovela u pitanje egzistenciju svoju i svojeg supruga.

1.7. Temeljem dokaza koje je uspjela sačuvati i prikupiti smatra da je doprinijela s ukupno cca. 1.000.000,00 kn a da je stvarni iznos vjerojatno dvostruko veći.

1.8. Zaključno tužiteljica pozivom na odredbe članka 368. stavak 1., 2. i 5. Zakona o obveznim odnosima zahtijeva povrat svega što je dala na ime ispunjenja ugovora, i to sa zateznim kamatama od primitka svake pojedine uplate, s tim da zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev u odnosu na visini ukupnog potraživanja i tijek zateznih kamata, po provedbi predloženih vještačenja.

2. Tužena u odgovoru na tužbu smatra da se tužiteljica obijesno parniči postavljajući tužbeni zahtjev u visini od 1.000,000,00 kn neosnovano i neutemeljeno, bez ijednog materijalnog dokaza u pogledu rekonstrukcije kuće i nekoliko računa od telefonskih usluga.

2.1. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti .

2.2. Smatra neistinitom tvrdnju tužiteljice da je jedino ona financijski pomagala tuženu, jer tužena pored tužiteljice ima desetero djece i svi su pomagali koliko i kako su mogli a osim toga i tužena je cijeli život nešto radila.

2.3. Smatra da su uplate koje su datirane u dokumentaciji sa 22.04.2009. irelevantne za raspravljanje a traži da joj se dostavi dokumentacija kojom se dokazuju navodi tužbenog zahtjeva.

2.4. Osporava sve navode kao netočne, neistinite i paušalne o svim činjenicama koje su vezane za financiranje cjelokupne rekonstrukcije kuće koja je bila predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Tužiteljičina procjena vrijednosti investicije u visini od najmanje 100.000,00 CHF je proizvoljna i životno nelogična posebno i iz razloga što je u predmetu P-47/20 po tužbi za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju navela da je procijenjena vrijednost investicije 150.000,00 CHF.

2.5. Ističe da tužena nikada nije tražila od tužiteljice da ulaže i uređuje kuću i da je tužiteljica radila na svoju ruku zajedno sa svojim suprugom, a ne dogovorom stranaka prilikom sastavljanja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Osporava izgradnju garaže novčanim sredstvima tužiteljice i opremanje unutrašnjosti kuće. Ističe da su radove na kući i u kući radili sinovi tužene i to Ć, J, F, Z i FH.

2.6. Tužena osporava u cijelosti ulaganja tužiteljice jer isti nisu potkrijepljeni niti jednim materijalnim dokazom. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška.

2.7. U dopuni odgovora na tužbu iz podneska od 19. siječnja 2022. osporava iznose iz toče III. tužbe jer isti nisu bili predmetom ugovora o uzdržavanju, odnosno obveza tužiteljice koju je preuzela ugovorom.

3. Tužiteljica se podneskom od 25. travnja 2022. očitovala na navode tužene iz odgovora na tužbu i istakla da se tužiteljica ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezala ili osobno brinuti o tuženoj ili financirati treće osobe da to čine tako da je u prve 3 godine od sklapanja ugovora živjela u [adresa] a potom u [adresa] i plaćala tuženoj mjesečne iznose od po 430,00 CHF, a potom od 2012. pa do 2018. po 2.500,00 kn mjesečno, kako bi tužena imala sredstava za život i za plaćanje tuđe pomoći i njege u slučaju potrebe.

3.1. Ukazuje da je tužena u prethodno vođenom postupku radi raskida predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju navela da je prestanak plaćanja navedenih mjesečnih iznosa počev od 12 mjeseca 2018. razlog za raskid predmetnog ugovora zbog neispunjavanja obveza iz ugovora.

3.2. Nadalje da je plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja tuženoj u svrsi osiguranje zdravstvene zaštite, jer na taj način je tužena bila oslobođena plaćanja troškova liječničkih pregleda, bolničkog liječenja i sl.

4. U nastavku postupka parnične stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

5. Tijekom postupka sud je u smislu odredbe članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. listopada 2009. (str. 7-9 spisa), u presudu Općinskog suda poslovni broj P-47/2020-33 od 20. kolovoza 2021. (str. 10-17 spisa), u presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1205/2021-2 od 30. studenog 2021. (str. 18-23 spisa), u trajni nalog broj 12000024652 od 3.9.2012. (str. 26 spisa), u opoziv trajnog nalog od 16.11.2018. (str. 27 spisa), u analitičku karticu dopunskog osiguranja za osiguranika JH (str. 28-32 spisa), u račune Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb (str. 34-57 spisa), u fotodokumentaciju (str. 58-65 spisa), u ovjereni prijevod Obavijesti o terećenju – potvrde trajnog naloga (str. 80-92 spisa), u dopis Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb od 3. svibnja 2022. o mjesečnim troškovima za broj [broj telefona] za razdoblje 01/2028. do 04/2019. (str. 105-138 spisa), u dopis RBA od 18. svibnja 2022. (str. 140 spisa), u dopis HZZO od 11. svibnja 2022. (str. 144 spisa), u dopis J&T banka Varaždin od 21. srpnja 2022, s pregledom prometa po računu JH (str. 153-157 spisa), u dopis Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb od 3.8.2022. sa Izvodom stavaka za period 1.1.2018. do 30.4.20219. (str. 158-160 spisa), u dopis RBA od 25. studenog 2022. s ispisom prometa po računu za razdoblje 3.9.2012. do 16.11.2018. (str. 167-207 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka za računovodstvo i financije Andrije Ilakovac od 28. veljače 2023. (str. 210-216 spisa). Proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije Andrije Ilakovac i dokaz saslušanjem tužiteljice i tužene kao stranaka u svrhu dokazivanja.

6. Analizirajući provedene dokaze tijekom postupka:

- nesporno je utvrđeno temeljem iskaza parničnih stranaka i uvida u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. listopada 2009. (str. 7-9 spisa) da je tužiteljica u svojstvu davateljice uzdržavanja sklopila sa tuženom kao primateljicom uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju,

- nesporno je utvrđeno temeljem iskaza parničnih stranaka i uvida u presudu Općinskog suda poslovni broj P-47/2020-33 od 20. kolovoza 2021. (str. 10-17 spisa), i presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1205/2021-2 od 30. studenog 2021. (str. 18-23 spisa), da je ugovor raskinut.

7. Sporno je da li tužiteljica ima pravo na povrat materijalnih davanja za vrijeme trajanja ugovora. Sporno je da li su izdatci predstavljali obvezu tužiteljice iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Sporno je koji iznos izdataka je osnovan i da li ima pravo na zakonske zatezne kamate počev od dana kada su izdatci nastali.

8. Na pripremnom ročištu održanom 2. svibnja 2022. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva na ime troškova za nadogradnju i adaptaciju kuće tuženice i ostala kod preostalog dijela traženja u iznosu od 315.00,00 kn (sada 41.807,68 eura) skupa sa zakonskim zateznim kamatama.

9. Tužena se nije protivila povlačenju tužbe ali je postavila traženje na ime troškova postupka.

10. Na sporne okolnosti saslušane su tužiteljica i tužena kao stranke u postupku u svrhu dokazivanja.

11. Tužiteljica ĆH u svom iskazu je navela da je kćerka tužene JH i da osim nje, majka ima još 10-tero djece. Nije se mogla sjetiti godina u kojima se sve događalo, ali za sve je priložena materijalna dokumentacija u ovome spisu. Navela je da su suprug i ona radili u Švicarskoj i ostvarivali dobra primanja zbog čega su u dogovoru s majkom odlučili adaptirati obiteljsku kuću u [adresa] koja je u to vrijeme bila upisana u vlasništvo jednog od braće. Majka je imala namjeru živjeti u toj kući, te kako je brat koji nije bio oženjen radio u Zagrebu, iz tog razloga kuću koja je prethodno bila na njoj prepisala je na njega. Brat je nagovarao mamu da se kuća proda i da ona ide s njime u Zagreb, što je ona odbila. Upravo iz tog razloga ona je u dogovoru s majkom rekla da će adaptirati kuću i da će ju uzdržavati, a da joj ona kuću prepiše. Sve je bio razloga da se kuća ne bi prodala. Zbog toga je majka i potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut kako je to utvrđeno i iz razloga opisanih u predmetu ovoga suda broj P-47/2020. Posebno je istakla da su suprug i ona kuću renovirali i nakon toga tek potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju. Obveze iz ugovora je poštivala i plaćala kako su se bile dogovorile za sve njezine potrebe. Naknadno je došla do teške financijske situacije i bila onemogućena dalje poštivati ugovor koji je odlukom suda raskinut iz tog razloga. U ovom postupku potražuje samo materijalna novčana sredstava koja je za vrijeme trajanja ugovora plaćala na račun majke, ili u njeno ime plaćala njene obveze. Ne zna na kome je sada kuća, ali njezina ulaganja u kuću su bila samo iz razloga da se ista ne proda i da ostane u obitelji. Istakla je da je tražila i da majka dođe kod nje u [adresa] živjeti, što ona također nije htjela. Plaćala je majčine račune za dopunsko zdravstveno i za telefonske usluge iz razloga što je majka od nje tako tražila, jer je znala često zaboraviti platiti nešto pa joj isključe usluge i nastanu daljnji troškovi.

12. Tužena JH u svom iskazu je navela da ne osporava da je sa svojom kćerkom ĆH sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojom se tužiteljica obvezala nju uzdržavati, jer je tada radila u Švicarskoj, a ona nije imala nikakvih primanja. Navela je da joj je u početku sve odgovaralo, jer je bila i mlađa, pomagali su oni njoj a i ona njima. Taj ugovor je raskinut u postupku koji se vodio pred ovim sudom. Ne osporava da joj je tužiteljica doznačavala novčana sredstva na njezin račun, ali je istakla da je i ona njima dosta pomagala, kuhala im džemove, jaja im slala, povrće davala i sve drugo što je mogla. Osporavam da bi bilo kakve režijske troškove plaćala tužiteljica, već je iste sama plaćala od novca što su joj slali. Ne osporava niti da je imala telefon-mobitel i da je troškove usluga plaćala tužiteljica. Ne osporava niti da je obećala tužiteljici ostaviti kuću nakon svoje smrti ukoliko ona bude poštivala sve što je ona ugovorom kao obvezu preuzela. Ne osporavam niti da je tužiteljica radila određena ulaganja u kuću i radili su "što su oni htjeli", a ona se tome nije protivila. Tako su između ostalog povadili i nove drvene prozore i stavili plastičnu stolariju. Posebno napominjem da je tužiteljici znala skuhati pekmez od 200 kg šljiva ili paprike za zimnicu. U početku joj je tužiteljica slala 200 CHF, a ona je od toga plaćala režije, sebi hranu i radila proizvode za tužiteljicu. Kasnije je počela dobivati iznos od 2.500,00 kn. Kada su sklopili ugovor tužiteljica nije imala tada još hotel, već je isti kupila misli 2-3 godine nakon sklapanja ugovora. Tužiteljica je doznačavala novac na njezin račun, a ona je iz tih sredstava plaćala režijske troškove, kupovala hranu i plaćala sve drugo iz čega je i tužiteljica imala koristi. Ističe da od tužiteljice nije tražila, niti da joj nešto plaća, niti joj je bilo što branila. Mislila je da će tužiteljica plaćati sve režije, a za ništa drugo nije joj niti trebalo jer je sve imala u svojoj bašči. Ne sjeća se kada se tužiteljica vratila iz Švicarske a zimnicu nije slala tužiteljici dok je bila u Švicarskoj, već kada je otvorila hotel. Ističe da je tužiteljica rekla da će tražiti ženu koja bi joj pravila džemove i salate, ali da je tužena sama rekla da će to ona raditi jer je tada bila mlađa i mogla je. Nije na sebi imala nikakav obrt, niti OPG već je to radila u okviru svog domaćinstva.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno te primjenom čl. 8. ZPP sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

14. S obzirom da je u ovom slučaju nesporno ugovor raskinut, pa se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima kojim su regulirani učinci raskida ugovora, pa je tako čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala.

15. Uvidom u presudu Općinskog suda poslovni broj P-47/2020-33 od 20. kolovoza 2021. (str. 10-17 spisa), i presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1205/2021-2 od 30. studenog 2021. (str. 18-23 spisa) nesporno je utvrđeno da je ugovor sklopljen suglasnom voljom obje ugovorne strane i da se ispunjavao sve vrijeme od sklapanja do trenutka kada je tužiteljica prestala sa ispunjavanjem svojih obveza zbog financijskih poteškoća .

16. Nesporno je da se Ugovorom o doživotnom uzdržavanju tužiteljica obvezala voditi svu potrebnu brigu i pružiti tuženoj svu nužnu skrb, osigurati joj liječničku pomoć i voziti ju na liječničke preglede, nabavljati potrebne lijekove, njegovati je u bolesti i nemoći, osigurati joj pripremu dnevnih obroka, kao i osobnu higijenu i higijenu stambenog prostora u kojem živi tužena, osobno ili putem članova obitelji ili treće osobe, a o svome trošku, te nakon njezine smrti dostojno ju sahraniti prema mjesnim i vjerskim običajima.

17. Nesporno je da tužiteljica i tužena nisu zajedno živjele i da je tužiteljica slala novčana sredstva na račun tužene, plaćala joj mobitel i troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja, što je i sama tužena u svom iskazu navela, ne osporavajući da joj je takav način ispunjavanja obveza iz ugovora odgovarao.

18. Nesporno je i da je ovdje tužena zatražila raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju u trenutku kada joj tužiteljica nije više mogla doznačavati novčana sredstva.

19. Slijedom navedenog, neosnovan je prigovor tužene da ona nije ispunjavala svoje obveze iz ugovora kako su one navedene jer je tužena prihvatila ispunjavanje ugovorne obveze na način kako je to tužiteljica i izvršavala.

20. Odluka o glavnoj stvari se temelji na odredbi čl. 368. st. 2. ZOO prema kojoj tužiteljica ima pravo na povrat onog što je dala u ispunjenju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

21. Na okolnost plaćanja, provedeno je vještačenje po vještaku za računovodstvo i financije Andrije Ilakovac koji je na temelju prikupljene materijalne dokumentacije, i to Obavijesti o terećenju – potvrde trajnog naloga (str. 80-92 spisa), podataka Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb o mjesečnim troškovima za broj [broj telefona] za razdoblje 1/2028. do 4/2019. (str. 105-138 spisa), podataka iz dopisa RBA od 18. svibnja 2022. (str. 140 spisa), podataka iz dopisa HZZO od 11. svibnja 2022. (str. 144 spisa), pregleda prometa J&T banka Varaždin po računu JH (str. 153-157 spisa), izvoda stavaka Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb za period 1.1.2018. do 30.4.20219. (str. 158-160 spisa), ispisa prometa po računu u RBA za razdoblje 3.9.2012. do 16.11.2018. (str. 167-207 spisa), u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica u korist tužene uplatila u razdoblju od 22.4.2009. do 10.8.2012. ukupan iznos od 93.564,07 kn (12.418,09 EUR), u razdoblju od 30.9.2012. do 30.4.2018. ukupan iznos od 170.000,00 kn (22.562,88 EUR), nadalje dana 15. lipnja 2016. i 12. lipnja 2017. naknadu za dopunsko zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 1.680,00 kn (222,97 EUR), u obračunskom razdoblju 01/2018. do 04/2019 na ime troška telekomunikacijskih usluga iznos od 799,05 kn (106,05 EUR) ili ukupno 35.310,00 eura.

22. Podneskom od 4. ožujka 2025. tužiteljica je u skladu s nalazom vještaka postavila u ukupnom iznosu od 35.310,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom na svaki obrok plaćanja, počev od dana uplate.

23. Uvažavajući nesporno dokazanu činjenicu da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio na snazi od 22. listopada 2009. do raskida, koji se u konkretnom slučaju ostvario danom pravomoćnosti odluke o raskidu (jer nije zatražen s određenim danom) ili danom 30 studenog 2021., u kojem periodu tužiteljica ima pravo na povrat svih davanja tuženoj.

24. Kako je nalazom vještaka obuhvaćen i period prije sklapanja ugovora, iz tog razloga od iznosa izračunatog po osnovi trajnog naloga u UBS AG banci u Švicarskoj u razdoblju od 22.4.2009. do 22.10.2009, provedene na dan 30.4.2009. u iznosu d 281,49 eura, 29.5.2009. u iznosu od 275,89 eura, 30.6.2009. u iznosu od 272,48 eura, 30.7.2009. u iznosu od 274,52 eura, 28.8.2009. u iznosu od 274,27 eura i 30.9.2009. u iznosu od 275,34 eura, ili ukupno 1.653,99 eura, ne bi se mogle smatrati uplatama po osnovu obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju.

25. Potraživanje tužiteljice po osnovu mjesečnih naknada za dopunsko zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 222,97 eura sud smatra u cijelosti osnovanim jer je svrsishodno da osoba starije životne dobi ima ugovoreno dopunsko zdravstveno osiguranje kako bi se smanjila svaka daljnja šteta koja bi mogla nastati uslijed eventualnog bolničkog liječenja i medicinske skrbi za tuženu, te se može smatrati dijelom ugovorne obveze tužiteljice o liječničkoj pomoći, nabavci lijekova i dr. za tuženu.

26. Jednako tako i troškovi za pretplatnički broj telefona kojim se nesporno služila tužena, u iznosu od 106,05 eura, koje troškove ovaj sud smatra opravdanim uvažavajući činjenicu da je tužena živjela sama, da je starije životne dobi i da joj je telefon predstavljao kontakt sa svim osobama u svim situacijama. Logično je i životno da ga je tužena koristila i za kontakte sa drugim osobama, osim tužiteljice a u postupku nije bilo sporno da nije bila ničim ograničena u korištenju od strane tužiteljice.

27. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici priznao pravo potraživanja od tužene ukupnog iznosa od 33.656,01 eura kako je to odlučeno pod I. izreke presude.

28. Istovremeno, sud je odbio tužiteljicu sa traženjem daljnjeg iznosa od 1.653,99 eura kao neosnovanim kako je to odlučeno pod II. izreke presude.

29. Na odluku o pravo na dosuđeni iznos tužiteljici nije od utjecaja iskaz tužene da je ista iznosom koji je dobivala od tužiteljice u jednom dijelu trošila i na tužiteljicu, da joj je kuhala džemove i dr. Svoje navode tužena nije ničim potkrijepila a za odluku je bitan njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da joj je iznos koji je dobivala odgovarao.

30. Vezano uz zahtjev za priznavanje zakonskih zateznih kamata ukazuje se na odredbu čl. 1111. ZOO kojom je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Člankom 2. je predviđeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a člankom 3. da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

31. Istovremeno odredbom čl. 1115. ZOO-a je određeno kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

32. Nesporno je da je tužena bila savjesni stjecatelj imovine tužiteljice za vrijeme trajanja ugovora ali je nesporno i da se radi o osnovi koja je kasnije otpala. Sve navedeno uvažavajući i činjenicu da je tužena raskinula ugovor zbog nemogućnosti ispunjavanja obveze od strane tužiteljice.

33. Raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju ona je postala nesavjesni stjecatelj imovine tužiteljice i počev od tada u obvezi je plaćanja zakonskih zateznih kamata kako je to i odlučen pod I. izreke presude u dijelu u kojem se tužena obvezuje platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate počev od 1. prosinca 2021. do dana isplate.

34. U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva vezanog uz potraživanje na ime zakonske zatezne kamate od datuma plaćanja do 30. studenog 2021. zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan, kako je to odlučeno pod III. izreke presude.

35. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe 154. i 155.ZPP-a. Tužiteljica u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 35.310,00 eura nije uspjela samo u neznatnom dijelu (manjem od 5%) zbog čega joj sud dodjeljuje pravo na isplatu nužnih i potrebnih troškova vođenja predmetnog postupka.

36. Tužiteljica je zatražila naknadu troška specificirano podneskom od 6. svibnja 2025. Priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (33.656,01 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 1.000,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 2.5.2022, 19.3.2025., i 8.5.2025., za svako u iznosu od zatraženih 1.000,00 eura ili ukupno 3.000,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 25.4.2022. i 4.3.2025. u iznosu od 1.000,00 eura za svaki ili ukupno 2.000,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u ovom postupku u iznosu od 6.000,00 eura.

36.1. Tužiteljici se dodjeljuje pravo i na troškove pristojbe na tužbu u iznosu razmjernom dosuđenom glavnom dugovanju u iznosu od 191,51 eura (plaćena 331,81 eura), pristojbe na presudu u iznosu od 191,51 eura i trošak naknade za financijsko vještačenje u iznosu od 995,42 eura, ukupno u iznosu od 1.378,44 eura.

37. Ukupni priznati troškovi tužiteljice iznose 7.378,44 eura zbog čega je odlučeno kao pod IV. izreke presude.

38. Tužiteljici je priznato pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022).

39. Tužiteljici nije priznat trošak pristojbe a tužbu u iznosu od 140,30 eura iz razloga što je u ovom postupku prvotno postavljeni tužbeni zahtjev smanjila i u konačnici ostvarila pravo na glavno dugovanje u visini od 33.656,01 eura na koji iznos je pristojba i priznata.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod V. izreke presude.

41. Tuženik je odbijen u cijelosti sa zahtjevom za priznavanje prava na trošak postupka iz razloga što je tužiteljica na pripremnom ročištu povukla dio tužbenog zahtjeva a tuženik vezano uz povučeni dio nije imao nikakve troškove.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod VI. izreke presude.

Slavonski Brod, 12. lipnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Ines Ferlin, Umag,

2. Odvj. Danijela Nenadić, Zagreb.