Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 8 UsI-1491/23-6

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu,
uz sudjelovanje sudske zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja M.
D. iz S., T. ., OIB:……………, zastupanog po opunomoćenicima I.
J. i J. M., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu J. & partneri
d.o.o. u S., Ć.-M. .., protiv tuženika Ministarstva financija Republike
Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb,
Katančićeva 5, radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, nakon neposredne
i javne rasprave zaključene 25. kolovoza 2023. godine u prisutnosti opunomoćenika
tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. kolovoza 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva
financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-
415-01/22-01/517, URBROJ: 513-04-23-2 od 13. travnja 2023. godine i pripadajućeg
prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured S.,
KLASA:UP/I-415-02/2016-001/16296, URBROJ:513-007-17/2022-07 od 22. rujna

2022. godine.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-415-
01/22-01/517, URBROJ: 513-04-22-2 od 13.travnja 2023. godine tužitelj je u bitnom
naveo: da rješenje tuženika nije osnovano na zakonu; da tužbu podnosi zbog bitne
povrede odredaba upravnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da vjerodostojna
isprava na koju se prvostupanjsko tijelo poziva u svom rješenju o ovrsi od 07. rujna

2022. godine, nije nikada dostavljena tužitelju, niti ista predstavlja vjerodostojnu
ispravu u smislu članka 140. stavak 3. Općeg poreznog zakona; da je nesporno da je
tužitelj bio član zajedničkog obrta za usluge „M. u razdoblju od 2015. do 2018.
godine, zajedno sa drugim članom (ortakom) D. P. iz S., K.





- 2- Poslovni broj: 8 UsI-1491/23-6

M.. ., OIB:…………; da je Ugovorom o ortakluku od 13. srpnja 2017.
godine te Aneksom istog Ugovora, zaključenog između tužitelja i navedenog ortaka,
kao voditelj poslovanja obrta te osoba ovlaštena za zastupanje i vođenje poslova obrta,
naveden ortak D. P., koji se obvezao plaćati utvrđene obveze poreza na
dohodak, prireza porezu na dohodak, spomeničku rentu, članarinu Hrvatskoj obrtničkoj
komori; da je Sporazumom zaključenim između tužitelja i navedenog ortaka od 17.
srpnja 2018. godine se ortak D. P. obvezao podmiriti sve dugove obrta prema
poreznoj uprava, koji su nastali poslovanjem obrta, kao i sva ostala dugovanja prema
trećim osobama. Naveo je da je za potraživanja iz 2016., 2017. i 2018. godine nastupila
zastara. Navodi da je tužitelj bio upisan kao vlasnik predmetnog motornog vozila-
osobnog automobila marke R. (navedenih oznaka), ali da je isti automobil
odjavljen iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, te da vozilo nije u voznom
stanju, pa da ovrha nije dopuštena. Predložio je da se od Ministarstva unutarnjih
poslova/Centra za vozila Hrvatske zatraži izvod iz evidencije za predmetno vozilo, te
da se provede očevid na terenu uz sudjelovanje vještaka za cestovni promet.
Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika te rješenje
o ovrsi od 07. rujna 2022. godine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni
postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana
iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije
tužbu.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., KLASA:UP/I-
415-02/2016-001/16296, URBROJ:513-007-17/2022-07 od 22. rujna 2022. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja, kao
ovršenika, podnijet protiv rješenja o ovrsi, KLASA:UP/I-415-02/2016-001/16296,
URBROJ:513-007-17/2022-03 od 07. rujna 2022. godine.

Rješenjem o ovrsi od 07. rujna 2022. godine pljenidbom, procjenom i prodajom
motornog vozila, temeljem vjerodostojne isprave, pod točkom 1.utvrđeno je da tužitelj
kao ovršenik, na dan 07. rujna 2022. godine, temeljem vjerodostojne isprave,
knjigovodstvenog izlista stanja duga tužitelja kao duguje iznos od 3.146,08 kn/417,56
Eura (glavnica od 2.448,09 kn/324,91 Euro i kamata od 698,08 kn/92,65 Eura, s
osnove doprinosa u paušalnom iznosu za Hrvatsku obrtničku komoru. Točkom 2.
izreke je određeno da će se naplata duga iz točke 1. izreke te daljnjih kamata i troškova
ovrhe provesti pljenidbom, procjenom i prodajom označenog motornog vozila. Točkom

3. izreke tužitelju kao ovršeniku, se privremeno zabranjuje raspolaganje predmetnim
vozilom radi osiguranja izvršenja obveze do upisa zabilježbe ovrhe na zaplijenjenom
vozilu. Točkom 4. naloženo je Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi
Splitsko-dalmatinskoj da temeljem ovog rješenja provede upis založnog prava na
motornom vozilu iz točke 2. izreke rješenja za iznos duga i kamata, troškova ovrhe i
daljnjih kamata. Točkom 5. određeni su troškovi ovrhe.

4. Sud je u upravnom sporu zakazao raspravu i pozvao stranke te im je time
omogućeno da se na raspravi neposredno očituju u vezi ove upravne stvari i da se
očituju na navode suprotne strane. Na raspravi od 25. kolovoza 2023. godine nije
pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak. Kako nije bilo
razloga za odgodu sud je raspravu zaključio temeljem stanja sudskog spis i priloženog



- 3- Poslovni broj: 8 UsI-1491/23-6

upravnog spisa. Opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznih prijedloga i tužbenog zahtjeva.

Sud je odbio prijedloga da se od Ministarstva unutarnjih poslova/Centra za
vozila Hrvatske zatraži izvod iz evidencije za predmetno vozilo, te da se provede
očevid na terenu uz sudjelovanje vještaka za cestovni promet jer je ocijenjeno da to
nije potrebno i da se temeljem stanja spisa i priloženih dokaza može donijeti pravilna i
zakonita odluka.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 13.
travnja 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregleda spis upravnog tijela dostavljen
uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja,
odnosno da li je pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem od 22. rujna 2022.
godine odbijen tužiteljev prigovor podnijet protiv rješenja o ovrsi od 07. rujna 2022.
godine pljenidbom, procjenom i prodajom motornog vozila, temeljem vjerodostojne
isprave, odnosno da li je zakonito navedenim rješenjem o ovrsi određena provedbe
ovrhe.

U ovom upravnom sporu se je tužbenim zahtjevom moglo tražiti poništenje
osporenog rješenja tuženika od 13. travnja 2023. godine i pripadajućeg
prvostupanjskog rješenja od 22. rujna 2022. godine, dok je rješenje o ovrsi od 07. rujna

2022. godine pljenidbom, procjenom i prodajom motornog vozila, temeljem
vjerodostojne isprave, tužitelj osporavao prigovorom kojeg je podnio protiv istog
rješenja a po kojem je tuženik donio rješenje od 13. travnja 2023. godine.

8. Prema članku 136. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj:115/16
do 42/20, dalje: OPZ-a), ovršni postupak u smislu Zakona je dio porezno-pravnog
odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na
temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.

Člankom 140. stavak 1. OPZ-a je propisano da se ovrha provodi na temelju
ovršne ili vjerodostojne isprave. Prema stavku 2. istog članka ovršna isprava je među
ostalim i rješenje o utvrđivanju poreza. Prema stavku 3. istog članka vjerodostojna
isprava jest knjigovodstveni izlist stanja poreznog duga potpisan od ovlaštene osobe
poreznog tijela.

Člankom 141. stavak 2. OPZ-a je propisano da rješenje o ovrsi, osim podataka
iz članka 58. stavak 4. ovog Zakona, mora sadržavati i naznaku ovršne ili vjerodostojne
isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih
kamata koje se ovrhom naplaćuju, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe, troškove
ovrhe i uputu o pravnom lijeku.

Člankom 152. stavak 1. OPZ-a propisano je da se ovrha može provesti na
novčanoj tražbini ovršenika, pokretninama, drugim imovinskim, odnosno materijalnim
pravima te nekretninama.

Člankom 159. stavak 1. OPZ-a propisano je da pokretnine koje su kod ovršenika
se popisuju i plijene (pljenidbeni popis). Pokretnine osim novca, dragocjenosti i
vjerodostojni papiri (vrijednosnice) se ostavljaju kod ovršenika, ako se time ne
ugrožava ovrha. Zaplijenjene pokretnine koje ostaju kod ovršenika treba označiti
stavljanjem pečata ili na drugi način.



- 4- Poslovni broj: 8 UsI-1491/23-6

9. Predmetno rješenje o ovrsi od 07. rujna 2022. godine temelji se na
vjerodostojnoj ispravi Knjigovodstvenom Izlistu o stanju duga tužitelja u poreznoj
evidenciji - Kartici poreznog obveznika, koja je priložena spisu.

10. Tužitelj je prigovorom podnijetim protiv navedenog rješenja o ovrsi u bitnom
osporio zakonsku osnovanost duga i istakao prigovor zastare, te se pozvao na
Sporazum da drugim ortakom, prema kojem je taj ortak preuzeo obvezu podmirivanja
duga prema poreznoj upravi. Navode iznijete u prigovoru tužitelj u bitnom ponavlja i u
tužbi.

11. Kako tužitelj nije postupio sukladno ovršnoj ispravi tj. rješenju kojim mu je
utvrđen dug, te kako nije ispunio svoju obvezu i platio utvrđeni dug to je osnovano
carinsko tijelo donijelo rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave određena ovrha
pljenidbom, procjenom i prodajom predmetnog osobnog automobila.

12. Predmet ovog upravnog spora nije ocjena da li je tužitelju porezni dug
pravilno i zakonito utvrđen, niti bi se to s obzirom na postojeću sudsku praksu moglo
tražiti u upravnom sporu, jer su u postupku prisilne naplate poreznog duga ne mogu
isticati prigovori kojima se osporava zakonitost utvrđenog duga.

13. Nesporno je da je tužitelj u razdoblju 2015. do 2018. godine imao zajednički
obrt sa ortakom D. P. iz S. i da su isti radi uređenja međusobnih odnosa
zaključili Ugovor o ortakluku od 01. veljače 2017. godine i Aneks tog ugovora 13,
srpnja2017. godine, te Sporazum od 17. srpnja 2018. godine kojim su uredili
međusobne odnose, što koji ortak unosi u obrt, vlasništvo i način rada obrta.

14. Navedenim aktima kojima se uređuju međusobni odnosi ortaka navedenog
obrta je određeno te je određeno da drugi ortak (D. P.) vodi poslovanje obrta
u cijelosti odgovara za štetu koju nanese trećim osobama, te će isti plaćati utvrđene
obveze poreza na dohodak, prireza porezu na dohodak, spomeničku rentu, članarinu
Hrvatskoj obrtničkoj komori i da će podmiriti sve dugove obrta prema poreznoj uprava,
koji su nastali poslovanjem obrta, kao i sva ostala dugovanja prema trećim osobama.
Međutim, pozivanje na navedene akte koji9ma se uređuju međusobni odnosi
ortaka (tužitelja i drugog ortaka) koji su imali zajednički obrt, nije od utjecaja na
donošenje drugačije odluke, jer se radi o aktima kojima se uređuju međusobni (interni)
odnosi ortaka, što nema utjecaja na utvrđenje obveza, već se nositelji zajedničkog
obrta (tužitelji i drugi ortak) na navedene akte mogu pozivati kod rješavanja
međusobnih odnosa.

15. Tužitelj je istakao prigovor zastare tako što je u tužbi samo naveo da je za
obveze iz 2016., 2017. i 2018. nastupila zastara, bez da je isto obrazložio, što sud
ocjenjuje paušalnim prigovorom.

U smislu članka 108. stavak 4. OPZ-a zastara prava na naplatu za 2016. godinu
počela je teći 01. siječnja 2017. godine te nije protekao zastarni rok od 6 godina, kao
što zastara nije nastupila i za obveze iz 2017. i 2018. godine.

16. Nije od utjecaja tužbeni navod da je tužitelj kao vlasnik predmetnog
automobila isti odjavio iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, te da vozilo nije u
voznom stanju, pa da ovrha nije dopuštena, jer je u postupku donošenja rješenja o
ovrsi temeljem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-



- 5- Poslovni broj: 8 UsI-1491/23-6

dalmatinske od 23. rujna 2022. godine utvrđeno da je tužitelj vlasnik automobila, a
sama činjenica u kakvom je stanju vozilo nije od utjecaja na provedbu ovrhe, već
eventualno ovrhovoditelj u provedbi same ovrhe procjenom i prodajom s obzirom na
istu činjenicu (stanje vozila) može eventualno odustati o daljnjeg postupka.

17. Radi navedenog osporeno rješenje je zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju
odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj
20/10, 143/12, 152/14, 29/17, 110/21, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao
neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

18. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen,
sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

U Splitu 28. kolovoza 2023. godine

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike
Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i
sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba
odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo J. & partneri d.o.o.
S., Ć.-M. ..,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru
za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,
- u spis.



 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu