Poslovni broj: P-9196/2023-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Berislavu Velčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplatiti tužitelju TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 79.633,68 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. prosinca 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.496,52 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik početkom 2017. od tužitelja u više navrata pozajmljivao iznose novaca, počevši od par tisuća, pa do par desetaka tisuća kuna, da bi naposljetku pozajmio ukupno 600.000,00 kn, da je dana 4.12.2017. tuženik priznao tužitelju ukupni dug kod odvjetnika Aleksandra Lakića, o čemu je ovaj sastavio izjavu naslova "Izjava o priznanju duga", a prema kojoj je bio dužan utvrđeni iznos vratiti najkasnije s danom 18.12.2017., da je navedena izjava ovjerovljena kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, pod brojem OV-16814/17, da tuženik navedeni ukupni iznos pozajmice do danas nije vratio, niti u cijelosti niti u dijelu, pa kako je prošlo godinu dana i tuženik samo odugovlači te daje prazna obećanja da će platiti, da čeka novce i tome slično, a nije vratio niti najmanji dio duga, to je tužitelj prisiljen pokrenut sudski postupak kako bi došao do svojih novaca. Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 600.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19.12.2017. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.1. Na ročištu održanom 13. studenog 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa važećom valutom u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 79.633,68 eur, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je činjenica da je tužitelj tuženiku posudio 167.000,00 kn uz dogovor kako će tuženik predmetni dug vratiti zaključno sa 17. travnja 2017., te je predmetni zajam beskamatni, ukoliko tuženik do ugovorenog dana vrati pozajmicu, da ukoliko zajmoprimac, ovdje tuženik, do 17. travnja 2017. ne vrati zajmodavcu, ovdje tužitelju, pozajmljeni iznos, na predmetni iznos počinje teći zakonska zatezna kamata, da je o navedenom sastavljen i Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potpisan, ovjeren i solemniziran kod javnog bilježnika Zorke Despot iz Zagreba, Lastovska 12, pod brojem ovjere Ov-2030/17, dana 17. ožujka 2017., da je istina da je tuženik od tužitelja zaprimio iznos od 167.000,00 kn, što tuženik i ne osporava, kao što je i navedeno u Ugovoru o zajmu, da je ostatak do iznosa potraživanja koje tužitelj navodi u tužbi, tužitelj zaračunao prilikom potpisivanja Izjave o priznanju duga kao iznos njegove naknade odnosno kamata na pozajmljeni iznos novaca, da takav Ugovor spada pod Zelenaške ugovore regulirane člankom 329. Zakona o obveznim odnosima, da je ovakvim ugovaranjem tužitelj iskoristio stanje nužde i lakomislenost tuženika te ugovorio za sebe znatnu korist u vidu kamata koje prelaze maksimalnu kamatu dozvoljenu zakonskim odredbama Republike Hrvatske koja je u potpunom nerazmjeru s ugovornim obvezama i koristi tuženika, da je tome uistinu tako, kako tuženik i navodi, odnosno da tuženik nije vratio 167.000,00 kn tužitelju sukladno navedenom ugovoru, a kako to tužitelj u tužbi navodi, životno je logično da bi tužitelj kad već na to ima pravo, a sukladno predmetnom Ugovoru, zatražio i proveo putem nadležnog suda prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini zajmoprimca, odnosno tuženika, a što isti nije učinio. Slijedom navedenoga, tuženik u cijelosti osporava tužiteljev tužbeni zahtjev, kao i visinu istog, navodi da opovrgava navode tužitelja da je tuženiku isplatio iznos od 600.000,00 kn, a posebice ističe kako su neistiniti navodi tužitelja da pravičan i istinit dio zajma nije vraćen tužitelju, u cijelosti u zadanom roku, ističe kako je predmetni dug u ukupnom iznosu od 167.000,00 kn tužitelju vraćen u cijelosti, na način da je istome novac isplaćen u gotovini i predan na ruke. S obzirom na navedeno predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz nadoknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovom postupku sud je donio presudu pod posl. br. P-243/2019-21 dana 30. studenog 2022. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, na istu je tuženik izjavio žalbu koju je Županijski sud u Bjelovaru ocijenio osnovanom te je rješenjem br. Gž-152/2023-2 dana 27. travnja 2023. ukinuo presudu ovog suda te predmet vratio ovom sudu na ponovan postupak uz uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku utvrdi da li su u potraživanju temeljem Izjave o priznanju duga od 4. prosinca 2017. sadržani i iznosi prema ovršnim ispravama, ugovorima o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. ožujka 2017. i 24. ožujka 2017. solemniziranim po javnom bilježniku Zorki Despot u Zagrebu.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Izjavu o priznanju duga od 4.12.2017. (dalje u tekstu: Izjava) (list 4-5 spisa), Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.3.2017. (list 22-26 spisa), Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.3.2017. (list 32-34 spisa), saslušani su: tužitelj (list 36-37 i 72-73 spisa), tuženik (list 44-45 spisa).

4.1. Tuženik i tužitelj su pozvani na ročište od 13. studenog 2024., sukladno prijedlogu stranaka, radi dopunskog saslušanja, na koje nije pristupio uredno pozvani tuženik čiji izostanak je punomoćnik opravdao bolešću, te se obvezao na navedenu okolnost dostaviti dokaz u spis, a što isti nije učinio do zaključenja glavne rasprave. Nadalje, sud je pozvao tuženika radi dopunskog saslušanja i na ročište od 15. travnja 2025., a isti je podneskom od 10.04.2025. zamolio odgodu ročišta s obrazloženjem da mu je dana 09. travnja 2025. pao težak teret na lijevu ruku pri čemu je zadobio frakturu petog prsta lijeve ruke, te na navedenu okolnost dostavlja u spis dokaz u vidu povijesti bolesti od 09.04.2025. Tužitelj se usprotivio predloženoj odgodi ročišta obzirom se i za prethodno ročište tuženik ispričao bolešću, a na navedenu okolnost nije dostavio nikakav dokaz, kao i iz razloga što se radi o ozljedi prsta ruke, a ne noge ili nečeg težeg, pa da je stoga tuženik mogao pristupiti sudu. Kako iz povijesti bolesti od 09.04.2025., koju je tuženik dostavio uz podnesak kojim moli odgodu ročišta, proizlazi da mu je prst imobiliziran i ovaj sud smatra da je tuženik mogao doći na ročište i dati dopunski iskaz jer se ne radi o težem ozljeđivanju.

4.2. Sud je isto tako imao u vidu i činjenicu da je tuženik ispričao svoj nedolazak na ročište od 16.09.2021. bolešću, a pritom iz naknadno dostavljene liječničke potvrde ne proizlazi baš nikakva dijagnoza koja bi potvrdila činjenicu da nije bio u stanju pristupiti na ročište (paušalno navedeno od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite "liječi se zbog bolesnog stanja"). Nadalje, tuženik nije pristupio na ročište zakazano 08.03.2022. koje je opet ispričao bolešću, a naknadno dostavljenu liječničku potvrdu nije moguće niti isprintati niti otvoriti u e-spisu obzirom da e-spis ne podržava program u kojem je ista poslana, zbog čega ovaj sud smatra da isti nije na ispravan način opravdao svoj izostanak za navedeno ročište.

4.3. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu ponašanje tuženika tijekom trajanja cjelokupnog postupka, isto sud smatra usmjerenim na odugovlačenje postupka, a što je u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), te je stoga sud proveo ročište od 15.05.2025., odustao od izvođenja dokaza dopunskim saslušanjem tuženika i zaključio glavnu raspravu.

5. Sud je na pripremnom ročištu održanom 04. veljače 2021. imajući u vidu istaknutu vrijednost predmeta spora u tužbi, te iznos koji se petitom tužbe potražuje od tuženika, temeljem odredbe iz čl. 40. st. 3 ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 600.000,00 kn/79.633,68 eur.

6. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, te primijenivši materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku izvršio pozajmicu u iznosu od 167.000,00 kuna, dok je sporna osnova i visina preostalog dijela tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u izjavu o priznanju duga od 04. prosinca 2017. utvrđeno je da navedenom izjavom GR iz [adresa] priznaje da je TR iz [adresa], dužan iznos od 600.000,00 kn koji iznos mu je pozajmio u nekoliko navrata tokom proljeća 2017. (neke potpisane pri javnom bilježniku, a neke samo na riječ), da točan iznos duga jest 600.000,00 kn koji je iznos bez kamata i koji se iznos obvezuje vratiti najkasnije s danom 18.12.2017. sa kojim se danom obvezuje vratiti navedeni iznos u cijelosti, da ukoliko s navedenim danom ne vrati navedeni iznos, na isti počinje teći zakonska zatezna kamata, potpis GR, ovdje tuženika, na navedenoj izjavi o priznanju duga je ovjeren od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod brojem ovjere OV-16814/17 dana 4. prosinca 2017.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik bio kućni prijatelj i da su bili jako dobri, da je trenirao i njegovu kćer V tenis 2 godine, da mu je jednog dana došao doma da mu visi glava i da mu hitno treba posuditi 20.000,00 kn, nakon toga je došao opet nakon nekog vremena da mu opet treba 20.000,00 kn, da je potom uvijek dolazio s različitim zahtjevima da mu treba za javnog bilježnika, za neke poslove, pa da mu je u konačnici odlučio prije 4 godine sastaviti izjavu iz koje je razvidno da mu duguje i to su ovjerili kod javnog bilježnika, da nikada ne bi posuđivao svoj novac nekome s kim nije dobar, pa kako mu je tuženik stalno obećavao da će vratiti, onda su u konačnici sačinili ovu potvrdu na iznos od 600.000,00 kn koja je predmet ovog postupka, da je s obzirom na način pozajmljivanja novca tuženiku bilo jako teško utvrditi točan iznos jer se radilo o pozajmicama u različitim vremenskim periodima na različite iznose pa se neki put radilo o 2.000,00 kn neki put od 3.000,00 kn, nekad o 10.000,00 kn, pa kad su sjeli i razgovarali o iznosu duga da su došli do zaključka da se radi o iznosu od 600.000,00 kn, da je tuženik kroz cijelo vrijeme posuđivanja kako pojedinačnih iznosa, pa tako i prilikom formiranja predmetne izjave uvijek spominjao neki posao, a o kojem poslu se radi nije mu poznato, od kojeg očekuje neke velike novce, pa je tako prilikom potpisivanja navedene izjave sam pristao da se dug vrati upravo kroz tih 14 dana jer je bio siguran da će kroz taj svoj neki posao dobiti velike novce od kojih će mu vratiti utuženi iznos, da mu tuženik od svih tih posuđenih iznosa nije vratio niti lipe, čak štoviše nije mu niti pokazao dobru volju za vraćanje dugovanog iznosa, pa makar na način da mu je mjesečno vraćao 1.000,00 kn, 2.000,00 kn iz čega bi zaključio da bi isti htio vratiti dug, da su pokušali temeljem javnobilježničkog akta - Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.3.2017., provesti ovrhu na nekretnini dužnika, međutim u navedenoj nekretnini tuženik živi sa svojom obitelji te na istom ima jako veliki broj tereta, što od banke što od fizičkih osoba.

9.1. U svom dopunskom iskazu, danom na ročištu održanom 13. studenog 2024., a imajući u vidu odluku Županijskog suda u Bjelovaru tužitelj navodi da iznosi koji su sadržani u sporazumima o osiguranju novčane tražbine 17.03.2017. i 24.03.2017. nisu sadržani u predmetnoj izjavi o priznanju duga od 04.12.2017., da je dakle ukupan iznos duga, uz ovdje utuženi iznos od 600.000,00 kn, puno veći i isti je uvećan i za iznose od 167.000,00 kn iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.03.2017. i za iznos od 101.000,00 kn koji proizlazi iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.03.2017. , da se ne sjeća godine u kojoj je posudio utuženi iznos, da sa tuženikom ima 3 ugovora i da nisu potpisani iste godine, da je tuženiku tijekom proljeća 2017. pozajmio utuženi iznos, da je bio kod javnog bilježnika zajedno sa GR, ovdje tuženikom kad je potpisao kod javnog bilježnika predmetnu izjavu o priznanju duga od 04.12.2017., kao što je bio prisutan i prilikom potpisivanja ugovora od 17.03.2017. i 24.03.2017., da u navedeni iznos od 600.000,00 kn ne ulaze iznosi iz ugovora na iznos od 167.000,00 i iz ugovora na 101.000,00 kn, napominje da je novac za pozajmicu imao od nasljedstva koje je naslijedio iza pok. oca.

10. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud poklonio vjeru obzirom je iskazivao životno, logično i uvjerljivo, sud je utvrdio kako je došlo do nastanka predmetnog duga, izjave o priznanju duga, te roka za povrat predmetnog duga, kao i da su pokušali temeljem javnobilježničkog akta - Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.3.2017., provesti ovrhu na nekretnini dužnika, međutim u navedenoj nekretnini tuženik živi sa svojom obitelji te na istom ima jako veliki broj tereta, što od banke što od fizičkih osoba. Isto tako iz dopunskog iskaza tužitelja sud je utvrdio da je ukupan iznos duga tuženika prema tužitelju, uz ovdje utuženi iznos od 600.000,00 kn, puno veći, te je isti uvećan i za iznose od 167.000,00 kn iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.03.2017. i za iznos od 101.000,00 kn koji proizlazi iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.03.2017., odnosno da u navedeni iznos od 600.000,00 kn ne ulaze iznosi iz ugovora na iznos od 167.000,00 i iz ugovora na 101.000,00 kn.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da ne poriče dug, ali dug nije takav, on iznosi oko 160.000,00 kn maksimala, a što se tiče nastanka samog duga koji se navodi u potvrdi koja prileži spisu, izjavljuje da se navedeni iznos odnosi na ovaj naprijed navedeni dug i ulaganje zajedno s tužiteljem u njegov teniski kamp koji je on planirao otvoriti, a ulaganje bi vršio iz zahvale što mu je tužitelj posudio navedeni iznos od 160.000,00 kn, da osobno ne bježi od toga duga i planira ga vratiti tužitelju u roku od nekih 30 dana i sve mu refundirati, ali u 4 oka, bez prisustva njegove majke, za koju misli da vrši veliki pritisak na njega, da je izjavu u kojoj se navodi iznos od 600.000,00 kn i u kojoj priznaje dug u tom iznosu potpisao zato što se nadao da će se ulaganje u teniski kamp i taj posao zavrtjeti.

12. Sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi kako je došlo do nastanka duga prema tužitelju u utuženom iznosu obzirom je isti kontradiktoran sa iskazom tužitelja, kojem je sud poklonio vjeru, kao i sa navodima samog tuženika iz odgovora na tužbu. Naime u odgovoru na tužbu tuženik navodi da je istina da je od tužitelja zaprimio iznos od 167.000,00 kn, kao što je i navedeno u Ugovoru o zajmu od 17.03.2017., a da je ostatak do iznosa potraživanja koje tužitelj navodi u tužbi, tužitelj zaračunao iznos njegove naknade odnosno kamata na pozajmljeni iznos novaca prilikom potpisivanja Izjave o priznanju duga, dok u svom iskazu navodi da se navedeni iznos odnosi na dug od oko 160.000,00 kn i ulaganje zajedno s tužiteljem u njegov teniski kamp koji je on planirao otvoriti, a ulaganje bi vršio iz zahvale što mu je tužitelj posudio navedeni iznos od 160.000,00 kn. Zbog naprijed navedenog proizlazi da je tuženik kontradiktoran u svojim tvrdnjama, a samim time i neuvjerljiv ovome sudu kako u pogledu nastanka samoga duga, tako i u pogledu iznosa samoga duga. Nadalje, ovom sudu je neuvjerljiv i dio iskaza u kojem iznosi svoje razloge za potpisivanje predmetne izjave o priznanju duga u navedenom iznosu obzirom da nije ni životno ni logično da se netko obveže na vraćanje višestruko većeg iznosa od iznosa pozajmice, a da pritom na samoj Izjavi ili na nekom drugom dokumentu izrijekom ne navede razloge zbog čega je tome tako. Naprijed navedeno tim više jer je navedeno u kontradikciji sa navodima iz same izjave o priznanju duga od 04. prosinca 2017. u kojoj je izričito naveo da je iznos od 600.000,00 kn koji iznos mu je tužitelj pozajmio u nekoliko navrata tokom proljeća 2017. (neke potpisane pri javnom bilježniku, a neke samo na riječ). Nadalje kontradiktoran je tuženik i u svojim navodima iz odgovora na tužbu i u svom iskazu u pogledu nespornog dijela utuženog potraživanja, pa tako u odgovoru na tužbu navodi da je iznos od 167.000,00 kn u cijelosti vratio tužitelju u gotovini i predao mu ga na ruke, dok u svom iskazu navodi da osobno ne bježi od duga od priznatih 160.000,00 kn i planira ga vratiti tužitelju u roku od nekih 30 dana i sve mu refundirati, iz čega proizlazi da niti priznati iznos duga nije vratio tužitelju. Slijedom navedenoga ovaj sud utvrđuje da je iskaz tuženika u cijelosti dan u svrhu izbjegavanja svoje, Izjavom o priznanju duga od 04. prosinca 2017., preuzete obveze.

13. U odnosu na Ugovore o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.3.2017. i od 24.3.2017. valja navesti da su navedeni ugovori sklopljeni između ovdje stranaka vremenski puno prije od predmetne Izjave o priznanju duga i da isti ničim ne dovode u pitanje predmetnu Izjavu. Naprijed navedeno iz razloga jer ako se imaju u vidu iznosi koji se u navedenim ugovorima spominju (167.000,00 kn i 101.000,00 kn), a koje je tužitelj pozajmljivao tuženiku, te kad se ima u vidu da je i u Izjavi o priznaju duga od 04. prosinca 2017. tuženik naveo, a pritom i potpisao, da je iznos od 79.633,68 eur/600.000,00 kn koji iznos mu je tužitelj pozajmio u nekoliko navrata tokom proljeća 2017. (neke potpisane pri javnom bilježniku, a neke samo na riječ), kod ovoga suda stvaraju uvjerenje da utuženi iznos predstavlja stvarni iznos duga tuženika prema tužitelju u koji iznos nisu uračunati iznos od 167.000,00 kn iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17.03.2017. i iznos od 101.000,00 kn koji proizlazi iz ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24.03.2017. Tuženik pritom tijekom cijelog postupka, osim što tvrdi suprotno, navedenu činjenicu nije ničim dokazao, pa je stoga sud o navedenoj činjenici donio zaključak primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221a ZPP-a.

14. Nadalje, u odnosu na navod tuženika iz odgovora na tužbu u kojem tvrdi da predmetni Ugovor o zajmu spada u zelenaške ugovore regulirane čl. 329 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), valja navesti da takvu tvrdnju neizravno otklanja i sam tuženik u svom iskazu danim pred ovim sudom tvrdeći da iznos od 433.000,00 kn (razlika između u odgovoru na tužbu priznatog duga od 167.000,00 kn do utuženih 600.000,00 kn) predstavlja ulaganje tuženika u teniski kamp tužitelja. Nadalje, kako u Izjavi o priznanju duga nisu navedene nikakve kamate na glavnicu ukoliko se iznos zajma vrati u roku navedenom u izjavi, a po proteku tog roka na pozajmljeni iznos je ugovorena zakonska zatezna kamata, ovaj sud utvrđuje primjenom čl. 221a ZPP-a da tuženik nije ničim dokazao da se radi o zelenaškom ugovoru te zaključuje da je tuženikov prigovor da se radi o zelenaškom ugovoru neosnovan u cijelosti.

15. Odredbom čl. 65. ZOO-a propisano je kako je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

16. Odredbom čl. 9. ZOO-a određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

17. Odredbom čl. 499. st. 1 ZOO-a propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

18. Kako ovaj spor valja prosuđivati s osnova postojanja ugovornog odnosa između stranaka, tako je tuženik kao stranka takvog ugovornog odnosa dužan vratiti utuženi iznos tužitelju. S obzirom da je na tuženiku bio teret dokaza da je, kraj već priznatog duga od 22.164,71 eur/167.000,00 kuna, vratio i sporni iznos od 57.468,98 eur/433.000,00 kuna, sukladno odredbi čl. 221a ZPP-a, a što isti tijekom cijelog postupka nije ničim dokazao, pa je tako valjalo tuženika, a sukladno odredbi čl. 65 st. 1 ZOO-a u svezi s čl. 499. st. 1 ZOO-a obvezati na isplatu iznosa od 79.633,68 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Sukladno odredbi članka 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, dok je odredbom članka 183. st. 1. ZOO-a određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako su u izjavi o priznanju duga od 04. prosinca 2017. jasno navedeni iznos i datum dospijeća tražbine, tužitelju je sukladno odredbi iz čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđena kamata na utuženi iznos od 19. prosinca 2017., a odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a kako je i odlučeno pod točkom I. izreke ove presude.

20. Kako je tuženik izgubio spor, dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u smislu odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako dosuđena naknada parničnih troškova, koji se odnose na zastupanje po odvjetniku, a visina troška odmjerena je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta spora (79.633,68 eur). Na temelju odredbe čl.155. ZPP-a tužitelju je kao potreban priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 600 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 10.7.2019. u iznosu od 600 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 4.2.2021., 19.10.2022., 8.5.2024., 13.11.2024. i 15.4.2025. u iznosu od po 600 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište 8.3.2022. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 4250 bodova, a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 8.500,00 eura, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42 Tarife) daje iznos od 10.625,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 15,46 eur s naslova predujma za sudskog dostavljača, za iznos od 192,45 eur s naslova plaćene sudske pristojbe na tužbu i za iznos od 663,61 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan iznos troška tužitelja iznosi 11.496,52 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

U Zagrebu, dana 12. lipnja 2025.

SUDAC:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur

- pun. tuženika