REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: Pr-9/2024-82
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Ilki Leko kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice KK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica iz [adresa] protiv tužene Opće županjske bolnice Požega, Požega, Osječka 107, OIB 40589450667 koju zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik iz Požege uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Pakrac, Bolnička 74, OIB 18103492590 ,radi isplate razlike plaće, nakon glavne rasprave održane 14. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Velimira Galić, odvjetnika iz Požege, punomoćnika tuženika Petra Kanić, odvjetnika iz Požege i zakonskog zastupnika umješača na strani tuženika Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana Marine Major i presude objavljene 12. lipnja 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I Ne dopušta se preinaka tužbe tužiteljice KK protiv tuženika Opće županijske bolnice Požega učinjene u podnesku od 13. listopada 2021. i uređena podneskom tužiteljice od 21. veljače 2025.
II Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega isplatiti tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 520,36 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak tekućim na iznos od 141,83 eura od 16. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena u roku od 15 dana."
III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.059,99 eur kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate iznad dosuđene kao s neosnovanim.
IV Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB 18103492590 da tužiteljici KK, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.394,25 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužiteljica se kao s neosnovanim odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica KK podnijela je tužbu protiv tužene Opće županijske bolnice Požega radi isplate dijela plaće. U tužbi navodi da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. Radni odnos tužiteljice reguliran je ugovorom o radu, Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19,u daljnjem tekstu: ZOR) internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN,143/13) ,Dodatkom I. KU 96/15,Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU-a, 150/13, Ispravak Dodatka II.TKU-a (NN 153/13),TKU-a (NN 24/17), TKU-a (NN 128/17), kao i Rješenjem o plaći. Rad tužiteljice je organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. U smislu članka 47. KU 143/13 tužiteljičina plaća regulirana je na način: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.“ Osim potonjeg mjerodavnog materijalnog prava, u spornom razdoblju na snazi je i TKU 128/17, 47/18, koji se paralelno primjenjuje na tužiteljici koji plaću radnika u članku 50. definirana na identičan način kako je opisano u potonje navedenim KU. U odredbama članka 51, 57, 60. KU (143/13) te u odredbi članka 53. i 54. TKU (128/17, 47/18), propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 01. travnja 2015., kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13),u primjeni od 01. prosinca 2013. godine) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću“ . Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao dodatak od 20% zbog otežanih uvjeta rada, odnosno posebnih uvjeta rada (odnosno dodatke iz ĉl.57.KU) na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila, u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU zdravstva (koji je zaključen 01. listopada 2015. godine) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće“. Tuženik od 01. listopada 2015. godine tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. Tužiteljica je u navedenom vremenskom razdoblju kao medicinska sestra radila u otežanim uvjetima rada odnosno posebnim uvjetima rada pa joj je prema članku 94. Zakona o radu, pripadalo pravo na povećanu plaću, kao i na sve dodatke propisane u člancima 51., 57. i 58 KU kako za redovan rad tako i za prekovremeni rad, a što tuženik nije obračunavao niti isplatio za sve odrađene sate. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, blagdana, neradnih dana (primjena Zakona o blagdanima i neradnim danima, i međunarodni ugovori), te bolovanja. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Odredbom članka 36. KU (143/13) propisano je „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.“, a u stavku 2. istog članka propisano je „Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.“ Odredbom članka 58. (TKU128/17), (47/18), propisano je u stavku 1. „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“, a u stavku 2. istog članka, propisano je „Naknada u 100 % iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.“. (potonja odredba sadržana je u TKU 24/17 i TKU 141/12, u članku 59.) Sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, propisano je: „ Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“, tuženik je bio u obvezi postupiti u skladu s narečenim odredbama i na taj način, primjenom povoljnijeg prava, pravilno obračunati plaću tužiteljici te isplatiti iznos predmetnog potraživanja tužiteljici. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužiteljica nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev, pa stoga temeljem članka 186.b. zakona o parničnom postupku, predlaže da naslovni sud donese rješenje kojim se nalaže tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi tužiteljičinu evidenciju rada za period od 01. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., platne liste tužiteljice za period od 01. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. Tužiteljica će sukladno odredbi članka 186.b. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, po pribavi navedene dokumentacije i nakon provedenog financijskog vještačenja na ranije specificirane okolnosti, urediti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom se nalaže tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ulica 107, Požega, OIB: 40589450667 da tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime razlike plaće, isplati mjesečne iznose, čija se točna visina ima utvrditi provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od svakog 15.og. u mjesecu za prethodni mjesec i to po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana. Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, Osječka ulica 107, Požega, OIB: 40589450667 da tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati parnični trošak zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
2. Tužena Opća županijska bolnica Požega u odgovoru na tužbu navela je da tuženik prvo prigovora da primljena tužba nije u skladu sa sadržajem odredbe članka 186. i 186.b Zakona o parničnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZPP), koje reguliraju što tužba i tužbeni zahtjev trebaju sadržavati kako bi se po takvoj tužbi moglo dalje postupati. Izostanak određenog navođenja glavnog zahtjeva, manjak u jasnoći činjeničnih tvrdnji, kao i propust da se prilože barem elementarni dokazi za tvrdnje tužitelja su takvog opsega da ova tužba nije pogodna za raspravljanje. Konkretno, tužitelj ima na raspolaganju obračune plaće koji je primio no nije niti jedan takav obračun priložio kao dokaz uz svoju tužbu, a tuženik nema saznanja da bi tužitelj uopće tražio bilo kakve podatke o svome radu od Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana. Prema podacima kojima raspolaže tuženik tužitelj je bio zaposlenik te bolnice. Rečeno je samo primjer na koji način je tužitelj zamislio ovaj spor i ne samo da nije priložio niti se pozvao na odgovarajuće dokaze već je i činjenične tvrdnje „reducirao“ do te mjere da je narušio načelo „jednakosti oružja“ i procesni balans da je tuženik u ovom parničnom postupku u bitno lošijem procesnom položaju od tužitelja. Upravo tako je ocijenio slične okolnosti u svojoj odluci i Europski sud za ljudska prava u predmetu LB INTERFINANZ A:G: protiv HRVATSKE/29549/04 od 27. ožujka 2008. Nije moguće zahtijevati od tuženika potpuni odgovor na više nego nepotpunu tužbu pod prijetnjom prekluzije navođenja činjenica i predlaganja dokaza po zaključenju pripremnog ročišta. To je ozbiljan procesni nedostatak ovoga postupka u samom početku i povreda prava na pravično suđenje koja će se teško otkloniti u daljnjim stadijima ovoga parničnog postupka. Tuženik drži kako u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe članka 186. b Zakona o parničnom postupku. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Protivljenje tužbi tužitelja je u prvom redu zbog toga što tuženik drži kako tužitelj nije imao prekovremenog rada za koji bi mu pripadala plaća. Tužitelj tužbom traži isplatu neodređenog novčanog iznosa na ime dodatka na plaću kao osnov i za pretpostaviti je da se tužitelj rukovodi stajalištem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom tužbi liječnika a što tužitelj u tužbi i spominje. Ako je tužba usmjerena u tome pravcu onda tuženik stavlja prigovor da tužitelj nije imao prekovremenog rada odnosno sati rada izvan svoga redovnog radnog vremena. Tuženik, Opća županijska bolnica Požega, stavlja i prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da je u jednom razdoblju Opća županijska bolnica Pakrac bila pripojena Općoj županijskoj bolnici Požega, no isto tako je točno da je između rečenih bolnica izvršena podjela temeljem Odluke o podjeli Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana a sve temeljem odluke osnivača Županijske skupštine Požeško-slavonske županije klasa: 021-02/17-03/4 ur. br.:
2177/1-05-05/1-17-5 od 12. rujna 2017. Upravo iz gore rečene okolnosti proizlaze druge odgovarajuće pravne posljedice koje su pravno relevantne za ovaj parnični postupak. Naime, Opća županijska bolnica Požega i Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, zaključile su 14. veljače 2018. godine sporazum kojim su utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Rečeni sporazum stupio je na snagu danom potpisa. Tuženik naglašava da je Sporazumom od 14. veljače 2018. u članku 2. točka 4. izrijekom predviđeno da će se postupiti na slijedeći način: „Svi eventualni budući sudski sporovi podijelit će se prema lokaciji u skladu sa Sporazumom o preuzimanju radnika i diobenom bilancom obveza prema dobavljačima.“ Ovaj spor je upravo primjer takvog spora koji se očito odnosi na Opću županijsku bolnicu Pakrac i bolnicu hrvatskih veterana a ne Opću županijsku bolnicu Požega. Posljedica rečenoga Sporazuma je da sve obveze vezane za konkretnog tužitelja temeljem diobene bilance, snosi Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana a ne tuženik. Imajući u vidu rečeno tuženik predlaže sudu pozove kao umješača na strani tuženika u ovaj parnični postupak Opću županijsku bolnicu [adresa] i bolnicu hrvatskih veterana, [adresa]. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare prava sukladno odredbi članka 227. Zakona o obveznim odnosima. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj zahtjev za isplatom dodataka na plaću temelji na pravu koje proizlazi iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013. Pravo na isplatu dodataka na plaću je novčano potraživanje koje dospijeva svakog mjeseca, pri čemu rok dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa odgovara roku dospijeća isplate plaće radniku. Iz navedenoga proizlazi da pravo na isplatu dodatka na plaću predstavlja pravo iz kojeg proizlaze povremene tražbine, na koje se primjenjuje odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima, čije se odredbe podredno primjenjuju na radne odnose u dijelu u kojem isti nisu regulirani odredbama Zakona o radu. Odredba članka 139. Zakona o radu određuje rok zastare potraživanja iz radnih odnosa, dok odredba članka 227. Zakona o obveznim odnosima regulira institut zastare prava i primjenjuje se na sve ugovorne odnose (na koje se Zakon o obveznim odnosima barem podredno primjenjuje) čiji predmet tražbine čine povremene tražbine koje proistječu iz osnovnog prava, primjerice prava na uzdržavanje, prava na kamate na pozajmljeni novac, pravo na zakupninu za nekretninu danu u zakup i sl. Da je takvo tumačenje pravilno proizlazi iz odredbe članka 227. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima koja navodi iznimku od pravila i to za pravo uzdržavanja određeno zakonom. Budući da je pravo uzdržavanja institut uređen odredbama Obiteljskog zakona te se i odredbe o zastari nalaze u Obiteljskom zakonu (arg ex. članak 289. stavak 3. i članak 305. stavak 3. Obiteljskog zakona), zaključuje se da se odredba čl. 227. st. 1. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje na sve ugovorne odnose pa tako i na radno-pravne ugovorne odnose. Pravo na isplatu dodatka na plaću, kao pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine, za djelatnike u zdravstvu nastalo je 1. prosinca 2013., tj. prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Dakle, pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću prema obračunu kojim bi u osnovicu za izračun visine dodataka na plaću bila uključene i neke druge naknade, pod pretpostavkom da su osnovane, nastupile su za tužitelja prvim danom primjene Kolektivnog ugovora. Budući da je tužba podnesena u svibnju 2020., zaključuje se da je protekao rok zastare prava od 5 godina sukladno odredbi članka 227. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Predlažemo da sud prije odlučivanja o ostalim pitanjima vezanim za ovaj parnični postupak odluči o ovom prigovoru zastare prava. Osim prigovora zastare prava stavlja se i, opreza radi, prigovor zastare pojedinih iznosa koji će se možda tražiti u tzv. „utuženom razdoblju“ jer je protekao zakonski rok od pet godina od dospijeća pojedinih iznosa koje tužitelj kani zatražiti tužbenim zahtjevom. (Još jedan primjer procesnih nedostatka tužbe i procesne pozicije tuženika.) Netočna je tvrdnja tužitelja pod AD. VII. tužbe kojom se tvrdi da tuženik raspolaže podacima o „rasporedu rada“, „obliku rada“ i „evidencijama rada“ za tužitelja a što proizlazi iz prethodno obrazloženih okolnosti da je tužiteljev rad cijelo vrijeme rada bio evidentiran pri Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana te nije moguće naložiti tuženiku rješenjem da dostavi nešto o čemu nije vodio evidenciju niti njome raspolaže. Zbog toga što je ta tvrdnja tužitelja netočna, tuženik se protivi prijedlogu tužitelja da sud donese rješenje kojim će tuženiku naložiti ediciju podatka koje nema. Tužitelj niti ne tvrdi da tuženik te isprave i evidencije ima već jednostavno predlaže da se tuženiku naloži da ih dostavi. Imajući u vidu i predmnijevajući da tužitelj i danas radi u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana onda mu je poznato tko vodi i posjeduje evidenciju. Tužena daje točne i istinite podatke bitne za pravilan obračun plaća svojim djelatnicima a sukladno Zakon o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Dodatkom I. KU 96/15, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje skraćeno TKU) (NN 141/12), Dodatak II. TKU (NN 150/13), Dodatku II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/2019) no sam obračun ne obavlja tuženik već Fina putem Centraliziranog obračuna plaća u javnom sektoru (COP). Kako je tužitelj obavljao poslove u Općoj županijskoj bolnici Pakrac i bolnici hrvatskih veterana ta je ustanova vodila evidenciju rada i obavljanja poslova vezanih za tužitelja a tuženik je samo te podatke prosljeđivao COP-u i temeljem toga je vršen obračun plaće tužitelju. Zbog toga je tužbena teza tužitelja o navodnim nedostacima ili pogreškama u obračunavanju dodataka na plaću izvan bilo kakvog utjecaja tuženika a time i izvan bilo kakve odgovornosti tuženika. Tužbena teza koja se odnosi na sadržaj rada u otežanim uvjetima, prekovremenog rada, kao i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, nije detaljnije obrazložena već je samo naznačena kao i zaključak da tužitelju nisu plaćeni dodaci vezani za rad u prekovremenom radu, nije točna jer je tuženik podatke o radu tužitelja koja je dobio od Županijske bolnice Pakrac samo proslijedio COP-u koji je izvršio obračun plaće tužitelja prema podacima Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana. Odredbom članka 57. stavak 2. KU propisano je da se dodatci na plaću obračunavaju na osnovnu plaću, dok su odredbom članka 47. KU definirani pojmovi plaće, osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na sljedećim radnim mjestima i poslovima. Tuženik drži da je tužitelj konzumirao u cijelosti svoja prava temeljem citiranih propisa a sve sukladno onome što je evidentirano u ustanovi u kojoj je obavljao posao. Prekovremeni rad, kao i ostala uvećanja plaće iz članka 51. KU i dodatak za posebne uvjete rada iz članaka 57. KU obračunavaju se u propisanom postotku od osnovne plaće, te se dodaju na osnovnu plaću, i čine plaću radnika, kako je to definirano u članku 47. KU. Izneseni stavovi potvrđeni su i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora u zaključcima 58., 95. i 106. Navedeni zaključci su sastavni dio Kolektivnog ugovora te prema odredbi članka 19. stavak 6. KU tumačenja povjerenstva su obvezna i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Tumačenja Zajedničkog povjerenstva objavljena su na mrežnoj stranici Ministarstva zdravstva, a u nastavku se citiraju zaključci 58., 95. i 106. Zaključci sa 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. ožujka 2014. godine. Radniku se za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Radniku se za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz članka 51. stavka 1. podstavaka 1., 2., 3. i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća se obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. Kolektivnog ugovora, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću radnika bez primjene položajnog dodatka. Povjerenstvo upućuje na Zaključak broj 25 točku g) s 4. sjednice Povjerenstva. Osnovica za izračun plaće je osnovna plaća bez dodataka na plaću. Gornjim zaključcima stranke su riješile pitanja vezna za tumačenje KU te je nakon toga i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznio svoje neobrazloženo stajalište koje je i objavio a koje glasi:„ Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ Iz citiranog pravnog shvaćanja ( za koje nisu navedeni razlozi) jasno je da Odjel drži kako zdravstveni radnici i u prekovremenom radu (ako postoji) imaju pravo na dodatke vezane za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, no nije jasno na koji način je tuženik povrijedio bilo koju svoju obvezu prema tužitelju. Tužba tužitelja to ne navodi niti obrazlaže a upravo to je ono što je tužba trebala sadržavati no tu tužitelj poseže za dokaznom tvrdnjom „nesporno“ iako je to sporno jer tuženik tvrdi da nije povrijedio nikakvo radno pravo tužitelja u utuženom razdoblju. Vezano uz predloženo financijsko vještačenje, ističe se da se tuženik protivi financijskom vještačenju na okolnosti iz tužbe, budući da tužitelj ni koji način nije dokazao odlučne činjenice vezane ne samo za svoj status osobe koja bi imala pravo na dodatke. Isto tako ničim nije učinjeno izvjesnim da je tužitelj uopće imao prekovremenog rada na koji je trebalo kao osobi sa statusom iz članka 59a I. dopune Kolektivnog ugovora od 1. listopada 2015. te dodatke i priznati. Zbog svega rečenog tuženik se protivi tako neodređenom tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da sud svakako pozove umješača na strani tuženika da se umiješa u ovu parnicu kako je to već predloženo u ovom odgovoru na tužbu jer će sudjelovanje umješača svakako doprinijeti puno bržem utvrđenju činjenica u postupku. Tuženik također predlaže sudu da temeljem odredbe 186. d Zakona o parničnom postupku strankama u umješaču omogući mirenje jer sasvim sigurno postoji mogućnost da se ovaj spor tako riješi.
3. Tužiteljica je u podnesku od 13. listopada 2021. uredila tužbeni zahtjev te je predložila da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega isplatiti tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 16.639,36 kuna, bruto sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi za lipanj 2015. godine na iznos od 908,77 kuna od 16. srpnja 2015., za srpanj 2015. godine na iznos od 1.412,53 kuna od 16. kolovoza 2015., za kolovoz 2015. godine na iznos od 1.071,04 kuna od 16. rujna 2015., za rujan 2015. godine na iznos od 513,99 kuna od 16. listopada 2015., za studeni 2015. godine na iznos od 1.109,11 kuna od 16. prosinca 2015., za travanj 2016. godine na iznos od 490,01 kuna od 16. svibnja 2016., za svibanj 2016. godine na iznos od 175,41 kuna od 16. lipnja 2016. i to do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. Nalaže se tuženiku, Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ulica 107, Požega da tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu prema odluci suda zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
4. U ovaj parnični postupak na prijedlog tuženika na strani tuženika umiješala se Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana.
5. Umješač na strani tuženika na glavnoj raspravi održanoj 22. listopada 2021. naveo je da je tužiteljica utužila doknatke na plaći na posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje i stoga se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu od 13. listopada 2021. koji se odnosi na cjelokupni prekovremeni rad, odnosno isti je postavljen izvan prvobitnog tužbenog zahtjeva. tužiteljica je u činjeničnom opisu utužila dodatak od 20 % na posebne uvjete rada, a za navedeno radno mjesto joj pripada dodatak od 14% prema kolektivnom ugovoru-medicinska sestra- tehničar na bolničkom odjelu a kako je to vještak i utvrdio. Prigovor tužiteljice u odnosu na plaćanja za blagdan, vikend, poslijepodne, noćni rad je plaćen što potvrđuje i vještak. Umješač na strani tužene navodi da je jasno vidljivo iz dostavljenih satnica da je tužiteljica određene dane radila više te manje te da joj je za dane kada je radila manje od redovnog fonda sati isplaćen puni fond sati. Tužiteljica je za prekovremeni rad iskoristila slobodne dane odnosno, u periodu kada nije radila puni fond sati dobila je isplaćeni cijeli fond. Organizacija rada u turnusima sama po sebi pretpostavlja da će radnik jedan mjesec imati manjak sati, odnosno jedan mjesec višak sati. U protivnom bi morala doći pojedine dane odraditi drugačiji broj sati od turnusa- 2,4,,8 sati ovisno o tome koliko je ostalo do fonda. Sav rad organiziran je sukladno potrebama kontinuiteta zdravstvene skrbi, a dodatno uvažavajući potrebe radnika. Utuženi period teško je gledati ograničeno u odnosu na rad tužiteljice budući da je tužiteljica radila i prije utuženog razdoblja, a nastavlja raditi i nakon utuženog razdoblja. Višak sati koji je ostao za preraspodjelu nakon prosinca 2017. nastavio se koristiti nakon 2018. odnosno, kada je utvrđeno da se zbog povećanja opsega posla više nije mogao organizirati na navedeni način nakon održanog sastanka s radnicima. U 2019. svim radnicima je isplaćen preostali prekovremeni rad. Prekovremeni rad isplaćen je i tužiteljici. U odnosu na navode za rad na blagdan i fond sati umješač se poziva na zaključak 153. povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora te dostavlja odluku VSRH od 20. srpnja 2021. iz koje je vidljivo da se isti treba primjenjivati. Dostavlja i presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku u odnosu na organizaciju rada te simulaciju satnice na okolnost da rad u turnusima doista i predstavlja preraspodjelu radnog vremena. U odnosu na dostavljene primjere nalaza vještaka navodimo da ne znamo što je u konkretnim predmetima utuženo, što je radnicima isplaćeno, koja je organizacija rada bila u navedenim zdravstvenim ustanovama, tj. da li je isti uopće prihvaćen od strane suda. Uvidom u navedeni nalaz vještaka vidljivo je da je isti dan, neuvažavajući zaključke 153. navedenog povjerenstva, odnosno da razlikuje mjesečni fond radnih sati od mjesečnog fonda sati, a u konkretnom predmetu radilo se o siječnju 2017. Umješač na strani tuženika predlaže da se sasluša glavne sestre bolnice OK, glavne sestre odjela ČK te tužiteljice, a na okolnost organizacije rada kod umješača kroz utuženo razdoblje. U odnosu na postavljeni troškovnik od 13. listopada 2021. umješač navodi da su isti previsoko postavljeni te nisu bili nužni za vođenje ovog postupka. Osim predloženih dokaza saslušanja svjedoka i tužiteljice umješač predlaže da se izvrši uvid u satnice, odnosno simulaciju rada na jednom odjelu umješača.
6. U podnesku od 13. rujna 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u valuti eur, a podneskom od 21. veljače 2025. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev te je uz utuženu naknadu za dodatke utužila i neplaćene prekovremene sate za razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017. te je predložila da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ul. 107, Požega da tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 2.580,35 EUR + ZZK, bruto, sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, tekućim: na iznos od 27,58 eura od 08. svibnja 2015. do isplate, na iznos od 28,89 eura od 08. lipnja 2015. do isplate, na iznos od 286,09 eura od 09. srpnja 2015. do isplate, na iznos od 187,47 eura od 06. kolovoza 2015. do isplate, na iznos od 199,93 eura od 07. rujna 2015. do isplate, na iznos od 102,05 eura od 09. listopada 2015. do isplate, na iznos od 41,57 eura od 06. studenog 2015. do isplate, na iznos od 168,35 eura od 09. prosinca 2015. do isplate, na iznos od 65,04 eura od 10. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 23,29 eura od 08. lipnja 2016. do isplate, na iznos od 228,38 eura od 08. kolovoza 2016. do isplate, na iznos od 95,85 eura od 07. rujna 2016. do isplate, na iznos od 212,39 eura od 08. studenog 2016. do isplate, na iznos od 4,67 eura od 07. prosinca 2016. do isplate, na iznos od 29,60 eura od 09. siječnja 2017. do isplate, na iznos od 18,51 eura od 07. veljače 2017. do isplate, na iznos od 13,83 eura od 06. ožujka 2017. do isplate, na iznos od 69,29 eura od 06. travnja 2017. do isplate, na iznos od 48,08 eura od 08. svibnja 2017. do isplate, na iznos od 46,46 eura od 07. lipnja 2017. do isplate, na iznos od 47,72 eura od 06. srpnja 2017. do isplate, na iznos od 299,96 eura od 07. kolovoza 2017. do isplate, na iznos od 177,21 eura od 06. listopada 2017. do isplate, na iznos od 16,31 eura od 07. studenog 2017. do isplate i na iznos od 141,83 eura od 08. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka ul. 107, Požega naknaditi tužiteljici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu prema odluci suda, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana.
7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u sporazum Opće županijske bolnice Požega i Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 14. veljače 2018., odluku Opće županijske bolnice Požega od 2. veljače 2018., zaključak župana Požeško-slavonske županije od 8. veljače 2018., odluku Opće županijske bolnice Pakrac i bolnice hrvatskih veterana od 7. veljače 2018., obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice (listovi 35-1 do 102-34 spisa), rješenje o rasporedu na radno mjesto Opće županijske bolnice Pakrac od 6. prosinca 2013., ugovore o radu od 1. rujna 2014. i 1. prosinca 2015., provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke, dopunsko vještačenje te je knjigovodstveni vještak Dajana Hart i saslušana, saslušani su svjedoci OK i ČK te tužiteljica KK.
8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2014. i 1. prosinca 2015. na radnome mjestu prvostupnica sestrinstva Podružnice gradske bolnice Pakrac, Odjela za ginekologiju i porodništvo.
9. Tuženik je isticao prigovor promašene pasivne legitimacije te sud ocjenjuje da prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan jer je uvidom u ugovor o radu od 1. rujna 2014. i 1. prosinca 2015. kao i uvidom u obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljice za utuženo razdoblje utvrđeno da je poslodavac tužiteljice tuženik Opća županijska bolnica Požega, a sukladno članku 7. navedenih ugovora o radu tuženik se obvezao isplaćivati plaću tužiteljici.
9.1. Budući da tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku neisplaćene plaće od svibnja 2015. do prosinca 2017. kada je tuženik bio poslodavac tužitelju s kojim je i sklopila ugovor o radu to je tuženik u ovom postupku pasivno legitimiran.
10. Tužiteljica je tužbom od tuženika potraživala razliku plaće za period od svibnja 2015. do zaključno siječnja 2018. na ime dodataka zbog rada u otežanim uvjetima i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za prekovremene sate rada, a u podnesku od 13. listopada 2021. te konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. veljače 2025. tužiteljica od tuženika traži isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, razlike na ime dodataka zbog otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate rada i naknade za godišnji odmor i za bolovanja za prekovremene sate rada.
11. Prema odredbi članka 190. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kada se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
11.1. Prema odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva.
12. Tuženik i umješač na strani tuženika smatraju da je tužiteljica podneskom od 13. listopada 2021., a i kasnijim uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. veljače 2025. preinačila tužbu i toj preinaci su se protivili.
13. Sud nalazi da je tužiteljica preinačila tužbu jer je uz postavljeni zahtjev za isplatom dodataka za prekovremene sate rada zatražila i isplatu prekovremenih sati rada što u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku predstavlja preinaku tužbe jer je tužbeni zahtjev povećan budući je uz postojeći tužiteljica postavila i novi zahtjev.
14. Sud nije dopustio preinaku tužbe u dijelu u kojem tužiteljica potražuje isplatu prekovremenih sati rada budući je tužiteljica preinačila tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a temeljem članka 190. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika što se u ovom slučaju nije dogodilo jer su se i tuženik i umješač protivili preinaci tužbe.
15. Uvidom u obračunske isprave plaće tužiteljice za utuženo razdoblje kao i temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka Dajane Hart, pisane i usmene dopune sud je utvrdio da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje imala i višak i manjak odrađenih sati rada.
16. Prema odredbi članka 67. stavak 1., 2. i 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/2022 i 64/2023) ako narav posla to zahtjeva, puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju traje kraće od punog ili nepunog radnog vremena na način da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. Ako preraspodjela radnog vremena nije ugovorena i nije uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, poslodavac je dužan utvrditi plan preraspodjeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada. Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.
17. Sud nalazi da tužiteljica kroz utuženo razdoblje nije radila u preraspoređenom radnom vremenu. Naime, nema dokaza da je kod tuženika preraspodjela radnog vremena bila ugovorena ili na drukčiji način uređena, nema dokaza da je tuženik kao poslodavac utvrdio plan preraspodjeljenog radnog vremena s naznakom poslova i brojem radnika uključenih u preraspodjeljeno radno vrijeme, a nema niti dokaza da je takav plan preraspodijele dostavio inspektoru rada, a kako je to određeno člankom 67. stavak 1. i 2. Zakona o radu. Isto tako, uvidom u isplatnu listu plaće tužiteljice i nalaza knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje, dakle razdoblje dulje od godine dana imala kako manjak sati rada, tako i višak sati rada, a suprotno naprijed navedenoj odredbi Zakona o radu.
17. Temeljem iskaza svjedoka kao i iskaza same tužiteljice sud je utvrdio da je tužiteljica Sud nalazi da je tužiteljica prešutno pristala na raspored rada kod tuženika kroz utuženo razdoblje na način da tužiteljica kroz utuženo razdoblje radi i manje od mjesečnog fonda sati, a primala je plaću kao da je odradila mjesečni fond sati kao i da u utuženom razdoblju radi i više od punog radnog vremena i da za takve prekovremene sate koristi slobodne dane.
18. Sud nalazi da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje razliku plaće na ime dodatke za otežane uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kako za vrijeme redovnog rada tužitelja tako i za vrijeme prekovremenog rada tužitelja. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi ti uvjeti i odgovornost postoje kako u redovnom tako i u prekovremenom radu tužiteljice kao prvostupnice sestrinstva u odjelu za ginekologiju i porodništvo, Podružnice gradske bolnice Pakrac odnosno u službi za kirurgiju, odjela za opću kirurgiju u [adresa]. Isto tako, sud nalazi da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici naknadu plaće za godišnji odmor u visini njene prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca u koju plaću se uračunavaju sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad i naknadu za bolovanje.
18.1. Naprijed navedena prava tužitelja na isplatu dodataka i naknada proizlaze kako iz odredaba Zakona o radu tako i iz odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama koji zakon i kolektivni ugovori i temeljni kolektivni ugovori su vrijedili za vrijeme trajanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika (Zakon o radu NN 93/14, 149/09, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13, 96/15, 29/18 i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 i 24/17). Osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. Kolektivnog ugovora imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
19. Radi utvrđenja postojanja razlike u isplati plaće tužiteljice za utuženi period, odnosno radi utvrđivanja podataka o tome da li su tužiteljici kroz utuženi period isplaćeni dodaci na posebne uvjete rada, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanja na prekovremeni rad provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke.
19.1. Knjigovodstveni vještak Dajana Hart u svom pisanom nalazu i mišljenju navela je da je način obračuna plaće zdravstvenih djelatnika s dodacima na plaću uređuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kao posebnog (granskog) ugovora za tu djelatnost, dok su koeficijenti radnih mjesta zdravstvenih radnika za određeno radno mjesto uređeni odredbama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Zakon o plaćama u javnim službama kao propis koji uređuje plaće i druge naknade zaposlenih u javnim službama također uređuje primjenu Zakona o radu kao općeg propisa iz područja rada, odnosno u skladu s njim sklopljenim kolektivnim ugovorima na sva pitanja iz tog područja. U razdoblju koje je predmet ovog vještačenja, plaća tužitelja regulirana je odredbama Zakona o radu (NN 149/09, 93/14, 127/17), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, NN 96/15, NN 29/18, te NN 92/2019), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13 i NN 24/17). Tužiteljica je u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika na radnom mjestu naziva: prvostupnica sestrinstva od prosinca 2015. na odjelu za ginekologiju i porodništvno Podružnice gradske bolnice te joj je sukladno navedenom radnom mjestu određen koeficijent složenosti poslova 1,1640. KU/13 u članku 57., zatim KU/18 u članku 55. kao i Dodatak II KU (NN 92/2019) u članku 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Prema popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u člancima Kolektivnog ugovora, a u skladu sa Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji Popis je sastavni dio Kolektivnog ugovora) tužitelj kao zdravstveni djelatnik na hemodijalizi po ovoj osnovi u utuženom razdoblju, ostvarivao je pravo na dodatak na plaću od 14%. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU (koji se primjenjuje od 01. listopada 2015.) ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a) Dodatka I KU propisuje između ostaloga da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Tužiteljica potražuje navedene dodatke na plaću: za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate obzirom da joj tuženik nije u razdoblju od travnja 2015. godine do siječnja 2018. godine isplaćivao navedene dodatke na prekovremeni rad, nego samo na redovno radno vrijeme. Nadalje, tužiteljica potražuje i razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, obzirom da je, kako navodi, tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću po svim navedenim osnovama. Naknada plaće za godišnji odmor utvrđuje se temeljem KU/13 u članku 36. stavak 2. zatim KU/18 u članku 34. stavak 2., te u Dodatku II KU (NN 92/2019) u članku 13., a koji propisuju da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbama ZR/09 u članku 60. stavku 1. kao i ZR/14 u članku 81. Propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Nadalje, TKU/12 u članku 59. stavak 1. kao i TKU/17 u članku 58. stavak 1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeto bolovanje. Obračun je napravljen na način da su se svi navedeni dodaci za odrađene prekovremene sate rada obračunali u skladu sa člankom 47. Kolektivnog ugovora (NN 143/2013), što znači na temelju cijene sata rada za redovan rad, odnosno na temelju osnovne plaće uvećane za koeficijent radnog mjesta i uvećanja po osnovi minulog rada. Cijena sata za redovan rad dobivena na taj način pomnožena je sa brojem odrađenih prekovremenih sati i na tako dobiveni iznos je primijenjen postotak uvećanja odgovarajućih dodataka (dodatak za iznimnu odgovornost 4% od 01. listopada 2015. godine, te dodatak na posebne uvjete rada 25%). U obračunskim listama isplate plaće tužiteljice za period od travnja 2015. do siječnja 2018. godine nema obračunatih i isplaćenih sati prekovremenog rada, a u evidenciji rada nalazi da je tužiteljica određene mjesece imala manjak i višak radnih sati, dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati. Tužiteljica niti u jednom mjesecu u kojem postoji višak odrađenih sati rada nije zakinuta po osnovi dodataka za odrađene sate rada subotom, nedjeljom, noću, blagdanom za koje prema kolektivnom ugovoru ima pravo na uvećanu plaću.
19.2. U dopunskom nalazu i mišljenju od 28. siječnja 2025. knjigovodstveni vještak navela je da je prilikom davanja dopunskog nalaza i mišljenja uzela u obzir da je do 21. prosinca 2015. bio na snazi Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora koji je donesen 1. srpnja 2015., a na sjednici 21. prosinca 2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora donijelo je novi Zaključak broj 153. Tužiteljica nema evidentiranog niti jednog prekovremenog sati rada u obračunskim listama utuženog razdoblja. Pregledom dokumentacije utvrdila je da je u određenim mjesecima u kojima je tužiteljica imala manjak odrađenih sati rada u obračunskim listama plaće korištenja šifra obračuna 1462- nadopuna satnice ili šifra 1931 ili 1137 pod kojim šiframa se u dane kada ista nije radila upisivao određeni broj sati kao da je radila. Time je popunjavano manjak odrađenih sati određenog mjeseca i isplata plaće tužiteljici je uvijek bila kao da je radila puni mjesečni fond sati sa svim pripadajućim dodacima. Tek na kraju odnosnog mjeseca, nakon što su unijeli svi odrađeni sati rada tužiteljice moglo se vidjeti je li taj mjesec određen manja kili višak sati. Saldo odrađenog manjka ili viška pratio se na mjesečnoj bazi, a ne po danima i kod tuženika je postojao dokument naziva "evidencija viška/manjka sati" iz kojeg se moglo transparentno pratiti kretanje salda višak/manjak sati na kraju svakog mjeseca te je završni saldo na kraju prethodnog mjeseca bio početni saldo na početku sljedećeg mjeseca. Ukoliko je u određenom mjesecu tužiteljica imala određeni manjak sati rada isplata plaće je bila kao da je radila puni fond sati, a tuženik je na taj način u svojoj evidenciji umanjivao kumulirani višak sati iz prethodnog razdoblja. Ukoliko bi u toj evidenciji saldo došao na nulu to bi značilo da je tužiteljica kroz slobodne dane iskoristila sav odrađeni višak sati.
19.3. Knjigovodstveni vještak u svojoj usmenoj dopuni od 3. travnja 2025. navela je da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje imala manjak sati rada i to 195 sati, a imala je kroz utuženo razdoblje i višak sati rada i to 269 sati. Za utuženi period tužiteljica je za prekovremene sate rada koristila slobodne dane. Kroz utuženo razdoblje je iskoristila 195 sati rada kao slobodne dane tako da je na kraju ostao saldo za utuženo razdoblje od 74 prekovremena sata rada. Tužiteljici je u siječnju 2019. isplaćeno 68 sati prekovremenog rada koji predstavlja kumulirani saldo iz prethodnog razdoblja te joj se nadalje tijekom 2019., 2020. i nadalje isplaćuju prekovremeni sati rada.
19.4. Knjigovodstveni vještak dao je izračun dodataka na 74 prekovremena sata rada i dodatak za odgovornost i zdravlje ljudi na 74 sata, dodatak iznosi 115,64 eura, a za posebne uvjete rada iznosi 404,72 eur. U odnosu na naknadu za godišnji odmor i bolovanje se ne može očitovati jer je saldo od 74 sata višak na kraju utuženog razdoblja kumilirani saldo iz prethodnog razdoblja i ne može se utvrditi kojem bi mjesecu korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja isti pripadao.
19.5. Knjigovodstveni vještak uz svoj pismeni nalaz i mišljenje i dopunski nalaz i mišljenje dao je i tabelarni prikaz isplata plaća tužiteljice za utuženi period.
20. Sud je prihvatio nalaz knjigovodstvenog vještaka u pogledu postojanja prekovremenih sati rada tužiteljice, visine dodataka na plaću tužiteljice u odnosu na posebne uvjete rada, koeficijenta složenosti poslova na kojima radi tužiteljica u pogledu visine dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, zatim u odnosu na naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanja. Sud nalazi da je nalaz knjigovodstvenog vještaka dan u skladu s pravilima struke, a knjigovodstveni vještak imao je dovoljno podataka kako iz ovoga spisa tako i iz podataka koje je knjigovodstveni vještak sam pribavio da može dati svoj nalaz. Knjigovodstveni vještak u svom nalazu i mišljenju dao je i tabelarne prikaze plaće tužiteljice za utuženi period, a koji tabelarni prikaz sadrži isplaćenu bruto plaću, obračun bruto plaće knjigovodstvenog vještaka, broj odrađenih prekovremenih sati rada tužiteljice za utuženi period, satnicu za izračun dodataka za prekovremene sate rada, vrijednost prekovremenog rada za izračun dodataka na ime liječničke odgovornosti, posebnih uvjeta rada, staž tužiteljice te razliku naknade za godišnji odmor i bolovanja i podataka o radu tužiteljice radi namirenja manjka sati i korištenje slobodnih dana za određene prekovremene sate rada.
21. Sud je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka od 28. siječnja 2025. budući je knjigovodstveni vještak dao nalaz i mišljenje sukladno Zaključcima povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora i to za period do prosinca 2015. Zaključak broj 148, a za period poslije prosinca 2015. Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Iz tabelarnog prikaza dopunskog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje imala manjak sati rada i to manjak od 195 sati rada i višak sati rada od 269 sati. Nadalje, temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da je tužiteljica kroz utuženi period imala 74 prekovremena sata, a visina dodataka na ime odgovornosti za zdravlje ljudi i za posebne uvjete rada iznosi ukupno 520,36 eur.
22. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik kroz utuženo razdoblje tužiteljici isplaćivao plaću za redovan rad sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru s pripadajućim dodacima po osnovi dodataka za odrađene sate rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanom, a prema evidenciji rada tužiteljice u tom periodu. Isto tako, utvrđeno je da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje radila i manje od punog radnog vremena i za takav rad dobivala je punu plaću. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje imala i višak sati rada i to 269 sati rada što znači da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje imala 74 prekovremena sata. Tužiteljica je radom duljim od punog radnog vremena kroz utuženo razdoblje odrađivala manjak sati rada. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje iskoristila kao slobodne dane 195 prekovremenih sati rada. U utuženom razdoblju tužiteljica je kada se prekovremeni sati rada umanje za manjak sati rada nastao u razdoblju prije utuženja i kada se umanji za slobodni dan koji je tužiteljica kroz utuženo razdoblje na ime prekovremenih sati rada iskoristila tužiteljica je imala 74 prekovremena sata rada kumulirana kroz utuženo razdoblje. Tuženik je tužiteljici u siječnju 2019. isplatio kao prekovremeni rad i to 68 prekovremenih sati rada.
23. Tužiteljica je konačno uređenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 2.580,35 eur, a na ime prekovremenih sati rada i dodataka i naknada za prekovremene sate rada sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od osmog dana u mjesecu za mjesece za koje tužiteljica smatra da joj je isplaćena manja plaća.
24. Sud je utvrdio da je tužiteljici za utuženo razdoblje tuženik isplatio plaću sukladno zakonu i kolektivnom ugovoru kao i evidenciju o radu tužiteljice u utuženom razdoblju, a tužiteljica je u utuženom razdoblju imala 74 prekovremena sata rada.
25. Budući da sud nije dopustio preinaku tužbe kojom je tužiteljica uz zahtjev iz tužbe radi isplate dodataka na prekovremene sate rada zatražila isplatu i prekovremenih sati rada, a temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da je tužiteljica kroz utuženo razdoblje imala 74 prekovremena sata rada od kojih je tužiteljici isplaćeno u siječnju 2019. 68 prekovremenih sati sud je dosudio tužiteljici dodatke za odgovornost i zdravlje ljudi i za posebne uvjete rada za 74 prekovremena sata rada iznos od 520,36 eura. Sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu koja teče od 16. prosinca 2017.
25.1. Naime, prema nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka i očitovanju od 12. travnja 2025. knjigovodstveni vještak nije mogao utvrditi vrijednost naknade za godišnji odmor i bolovanje jer je saldo od 74 sata viška na kraju utuženog razdoblja kumilirani saldo iz prethodnog razdoblja i ne može se utvrditi kojem bi mjesecu korištenja godišnjeg odmora odnosno bolovanja pripadao pa je stoga sud tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu koja teče od zadnjeg utuženog mjeseca.
25.2. Prema odredbi članka 92. stavak 4. Zakona o radu plaća, naknada plaće i ostali primici isplaćuju se u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije 15. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec.
26. Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužbe tužitelja u iznosu od 520,36 eura prihvatio, a tužiteljicu s preostalim zahtjevom radi isplate u iznosu od 2.059,99 eura kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate iznad dosuđenog iznosa kao s neosnovanim odbio.
27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela s osnovom u cijelosti dok je u odnosu na visinu uspjela sa 20% zahtjeva pa je uspjeh tužiteljice u ovom postupku 60%. Sud je kao osnovan priznao trošak tužiteljice za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav 4 obrazložena podneska za svaki iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 21. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 22. listopada 2021. u iznosu od 100,00 eura budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 26. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročište radi objave presude održano 17. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eura, za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura, za zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 4. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 eura budući je rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 16. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 7. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eura budući je ista bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 3. travnja 2025. i 14. svibnja 2025. za svaku iznos od 200,00 eura. Dakle, sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 2.450,00 eura i PDV na taj iznos od 1.125,00 eura pa je priznao ukupan trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 3.575,00 eura. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužiteljice na ime troškova knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 415,42 eur koliko iznose troškovi knjigovodstvenog vještačenja pa je sud priznao trošak tužiteljice u iznosu od 3.990,42 eur. Obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom postupku od 60% sud je dosudio tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.394,25 eur, a tužiteljicu s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka sud je kao s neosnovanim odbio.
28. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Požegi 12. lipnja 2025.
S u d a c
Ilka Leko
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. Odvjetnica Margita Plažanin, Zagreb, Počiteljska 5
2. Odvjetnik Petar Kanić, Požega
3. Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74
