REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2154/2023-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Zorislavu Krivačiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po Mislavu Biočiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika odvjetnika Zorislava Krivačića i punomoćnika tuženika odvjetnika Mislava Biočića, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP- a), dana 12. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, da isplati tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime neimovinske štete iznos od 6.109,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva, tj. dana 21.01.2022.g. pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 2269485774, Ulica Grada Vukovara 282, Zagreb, da isplati tužitelju ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime imovinske štete ukupni iznos od 1.134,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja na ime neimovinske štete u iznosu od 17.000,00 EUR (od zatraženih 23.109,16 EUR do dosuđenih 6.109,16 EUR) s pripadajućim kamatama, te zahtjev na ime imovinske štete u iznosu od 918,00 EUR (od zatraženih 2.052,00 EUR do dosuđenih 1.134,00 EUR) s pripadajućim kamatama.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.080,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12. lipnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16.11.2021. godine nastradao kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kada je, zbog činjenice da se to vozilo nije zaustavilo na znak STOP, na predmetni automobil naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Kako je tužitelj u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to isti zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kao činjenice navodi da je zbog štetnog događaja pretrpio fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah kao i da je postojala potreba za tuđom pomoći i njegom zbog čega svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud, imajući na umu rečene činjenice, težinu povreda i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu naknadu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, zbog pretrpljenog straha, zbog duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti te zbog naruženosti u ukupnom iznosu od 30.000,00 EUR. Ističe da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.990,84 EUR, a tijekom parnice još 4.900,00 EUR pa stoga tužitelj na ime neimovinske štete traži iznos od 23.109,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva, tj. dana 21.01.2022.g. Nadalje tužitelj navodi da mu je nakon nezgode bila potrebna pomoć i njega drugih osoba, kao i da mu je uništena kompletna odjeća i obuća, pa na ime imovinske štete traži iznos od 2.052,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve to uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor doprinosa tužitelja zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem te predlaže odbiti tužitelja sa zahtjevom u cijelosti.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, nalaz vještaka s usmenim očitovanjem i iskaz tužitelja, kao i presliku spisa ODO Bjelovar KR-DO-141/22.
4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.
5. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija i odgovornost. Nesporno je i to da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.990,84 EUR, a tijekom parnice još 4.900,00 EUR, dok je sporno da li postoji doprinos tužitelja zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, kao i da li je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede te u kojem obimu, slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva.
6. Odredbe čl. 1069. st. 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO) određuju da za štetu koju pretrpe treće osobe u svezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ili neovlašteni korisnik motornog vozila, niti je osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Stoga je putnik u vozilu treća osoba, i kao oštećeni ima pravo ostvarivati svoja prava prema vlasniku koji odgovara za štetu nastalu u vezi s pogonom vozila, odnosno prema korisniku kojem je vlasnik povjerio vozilo, ali i prema tuženiku kao osiguratelju na temelju police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.
7. Odgovornost vlasnika vozila za štetu nastalu putnicima kao trećim osobama je objektivna te on odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena vozilom kao opasnom stvari, a jednako kao vlasnik stvari odgovora i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi (čl. 1066. st. 1. ZOO), no dopušteno je dokazivati postojanje razloga za ekskulpaciju.
8. Odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO određeno je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a prema odredbi st. 3. tog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
9. Slijedom navedenog valjalo je utvrditi da li je tužitelj, pristankom na vožnju s alkoholiziranim vozačem, u cijelosti ili djelomično pridonio nastanku štete.
10. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.
11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetnog dana honorarno radio u skladištu i nije imao prijevoz kući pa je nazvao poznanika ČS i molio ga da ga odveze. On je rado došao jer je i sam nekada radio u istoj firmi, bilo je popodne između 15 i 16 sati i zadržali su se 15-ak minuta, a potom krenuli kući. Nisu ništa pili, niti pića uopće ima tamo gdje radi, a tužitelj nije primijetio niti na LS da bi bio pod utjecajem alkohola. Poznavao ga je 30 godina prije toga te nikada nije vidio da bi on pio. U autu su normalno razgovarali, nije se osjetio nikakav njegov zadah, i normalno je vozio. Tužitelj ne može reći zašto se on nije zaustavio na znak "Stop" jer se pet minuta prije nesreće i nekoliko dana nakon toga ničega ne sjeća. Od nezgode su mu ostale posljedice bolova u kičmi, ne može stisnuti desnu šaku, utrnuti su mu prsti na lijevoj šaci, desno rame mu je nepokretno, vrat mu je ukočen, ima vrtoglavice i nemirne noći, ne spava dobro i lako se umara. Prije štetnog događaja nije imao većih problema s leđima osim što mu se jednom od naglog pokreta na poslu ukliještio živac no to je riješio fizikalnim terapijama i posljedice mu nisu ostale. Nakon nezgode bio je nepokretan zbog loma kičme te su mu u svemu pomagali supruga, sin i brat. Po izlasku iz bolnice nosio je ortozu četiri mjeseca neprekidno. U nezgodi su mu uništeni jakna, košulja, traperice i tenisice, odnosno nakon izlaska iz bolnice ništa od toga nije dobio jer su vjerojatno tu odjeću rezali da bi mu pružili pomoć.
12. Sud je iskazu tužitelja u cijelosti poklonio vjeru jer je uvjerljiv, životan i logičan, kao i sukladan ostalim provedenim dokazima, pri čemu mu ni sam tuženik nije prigovarao, osim u dijelu koji se odnosi na bolove u ramenu.
13. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da nema dokaza smatrati da je tužitelj kao oštećenik doprinio nastanku štete zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem ČS. Naime, s obzirom da je koncentracija alkohola kod vozača bila 0,58 g/kg, to se dakle radi o vrijednosti koja je neznatno viša od one zakonom dopuštene (0,50 g/kg), kao i o prijelazu između trijeznog i pripitog stanja, što znači da su ČS vozačke sposobnosti svakako bile smanjene, ali ne na način da treće osobe to nisu mogle ne uočiti. Po mišljenju suda u takvim okolnostima, kao i u situaciji kada nitko ne tvrdi niti ne dokazuje da bi tužitelj bio u društvu s pok. LS dok je ovaj pio, već ga je isti samo pokupio da ga odveze s posla, ovaj sud smatra da se ne radi o stupnju alkoholiziranosti u kojem suputnik u vozilu prosječnim opažanjem tu alkoholiziranost ne može ne zamijetiti, odnosno koja mu ne može ostati nepoznata.
14. U tom smislu sud je u smislu čl. 10. i 220. u svezi sa čl. 311. st. 2. ZPP-a odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem kombiniranog prometno toksikološkog vještačenja jer se istim ne bi utvrdila ključna činjenica, a to je opažanje tužitelja kao treće osobe i njegov pristanak, odnosno znanje da je pok. ČS pod utjecajem alkohola.
15. Slijedom navedenog sud smatra da je tuženik dužan naknaditi tužitelju nastalu štetu u cijelosti.
16. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Igoru Stipančiću i dr. VS. Iz istog proizlazi da je tužitelj zadobio prijelom trupa prvog i drugog prsnog kralješka (Th1 i Th2), prijelom oba zglobna nastavka prvog prsnog kralješka, prijelom desnog poprečnog nastavka Th1 kralješka, prijelom desne ključne kosti, prijelom prsne kosti, prijelom III - VII rebra lijevo u prednjoj aksilarnoj te IV i V u stražnjoj aksilarnoj liniji, ulazak zraka u lijevo prsište (tzv. pneumotoraks), nagnječenje pluća, prijelom s lijeve strane poprečnih nastavaka L2 i L3 kralješka, ogrebotine glave i ogrebotine desne šake.
17. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je kod tužitelja izostao primarni strah, te je pretrpio sekundarni strah i to jačeg intenziteta do smirivanja akutnih simptoma traume 4 sana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, te slabiji oscilirajući strah narednih 8 tjedana dana. Nadalje, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj trpio fizičke boli jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg 15 dana, te manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 8 tjedana.
18. Vještaci su utvrdili da kod tužitelja postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti u obimu od objedinjeno 35 % u kojem će obimu biti potrebno ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu. Navedene trajne posljedice nakon završenog liječenja očituju se bolovima u kralježnici te ograničenjem funkcije vratnog i prsnog dijela te slabinskog dijela kralježnice, a postoji i ograničenje kretnji u srednjem stupnju vratnog i jakom stupnju slabinskog dijela. Što se slabinske kralježnice tiče uzeli su u obzir uzeti podatak o ranijim tegobama sa slabinskom kralježnicom i liječenje koje je proveo zbog tih tegoba, a postoje i posljedice prijeloma tj operacije prijeloma desne ključne kosti, te osim bolova pri promjeni vremena postoji i ograničenje kretnji u desnom ramenu blažeg stupnja u odnosu na lijevo rame, prijelom rebara te prijelom prsne kosti je ostavio posljedice u smislu bržeg zamaranja i slabijeg toleriranja fizičkog napora. Također s neurološkog aspekta zaostale su posttraumatske glavobolje i obostrani cervikobrahijalni sindrom.
19. Nadalje, iz nalaza proizlazi da je kod tužitelja zaostalo naruženje u vidu postoperacijskog ožiljka iznad desne ključne kosti, kao i da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega drugih osoba u opsegu od 246 sati ukupno.
20. Na tako sačinjen nalaz i mišljenje prigovarao je tuženik smatrajući da je ukupno ocijenjeni postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja previsok s obzirom da je tužitelj značajna trajna ograničenja životne aktivnosti imao i prije predmetnog štetnog događaja. Smatra da u pisanom nalazu i mišljenju vještaka nema ništa o tome kako su to vještaci uzeli u obzir ove tegobe koje nisu u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, te drži da tužitelj danas nema tako drastična zdravstvena oštećenja koja bi mu umanjivala životnu aktivnost za cca. 50%. a što bi proizlazilo kad bi se u ocjenu uključile i posljedice predmetnog štetnog događaja i ranija oštećenja zdravlja tužitelja.
21. U usmenom očitovanju na prigovore tuženik vještaci su naveli da su mišljenje temeljili na cjelokupnoj med dokumentaciji koja je navedena u nalazu i mišljenju te kliničkom pregledu tužitelja od strane oba vještaka, pa zbog svih navedenih ozljeda koje je tužitelj zadobio je ocjena koju su naveli u nalazu i mišljenju ukupno 35%. Što se tiče smanjenja životne aktivnosti vezano uz oštećenje slabinske kralježnice, a tužitelj je u štetnom događaju zadobio prijelome poprečnih nastavaka 2. i 3. slabinskog kralješka, a obzirom daje prije predmetnom štetnog događaja u njegovom zdravstvenom kartonu zabilježeno da postoje tegobe i liječenje slabinske kralježnice, uzeli su u obzir taj podatak. Kad bi izolirano cijenili umanjenje životne aktivnosti tužitelja samo zbog funkcijskog kapaciteta slabinske kralježnice, uz klinički nalaz koji ima i tegobe koje navodi, dali bi mu 10% umanjenje životne aktivnosti. No, uzeli su u obzir ranije tegobe i u ovom konkretnom slučaju to umanjili za pola onoga što bi mu inače dali. S druge strane ocjenjuje se ukupno umanjenje životne aktivnosti koje nastaje zbog zaostalih posljedica zadobivenih ozljeda gdje su uzeli svaku pojedinačnu ozljedu, ali bez zbrajanja pojedinačnih oštećenja, te smatraju da je ukupno umanjenje njegovog životnog funkcijskog kapaciteta zbog ozljeda u ovom događaju u omjeru od 35%. U njegovom zdravstvenom kartonu postoji podatak da je imao tegobe u oba ramena, ali je navedeno da su kretnje punog opsega lagano bolne. Tužitelj je u predmetnom događaju zadobio prijelom desne ključne kosti, a kretnje odnosno funkcija oba ramena je navedena u našem nalazu i mišljenju tablično za svaku pojedinu kretnju, gdje postoji evidentna razlika u opsegu kretnji, dakle funkciji između desnog i lijevog ramena. Samim time ovaj podatak iz zdravstvenog kartona ne ukazuje da je tužitelj imao prije predmetnog štetnog događaja oštećenje funkcije ramena, kakvo ima sada nakon štetnog događaja, pa ostaju u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Pritom vještaci navode da oštećenje rotacione manžete u pravilu dovodi do smanjenja životnih aktivnosti, ali to ovisi o težini oštećenja i stupnju rupture, te ne znaju da li je tužitelj prije štetnog događaja imao oštećenje rotacione manžete odnosno ako jest kolikog je stupnja ono bilo, već su iz zdravstvenog kartona utvrdili da postoje kretnje punog opsega, što je suština našeg zaključka.
22. Nakon tako konačno dopunjenog i usmeno obrazloženog nalaza i mišljenja tuženik je ustrajao kod prigovora na nalaz, smatrajući da je isti u suprotnosti s zdravstvenim kartonom iz kojeg proizlazi oštećenje rotacione manžete, pa predlaže provođenje novog medicinskog vještačenja.
23. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog vještačenja smatrajući da za isto nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 261. ZPP-a. Naime, vještaci su argumentirano i stručno otklonili sve prigovore na nalaz, očitovali su se na sva postavljena pitanja, te u njihovom nalazu nema ni proturječnosti ni nejasnoća. Vještaci su logično objasnili zbog čega smatraju da podatak iz zdravstvenog kartona ne ukazuje da je tužitelj imao prije predmetnog štetnog događaja oštećenje funkcije ramena, kakvo ima sada nakon štetnog događaja, kao i da su upravo iz zdravstvenog kartona utvrdili da su kod tužitelja prije štetnog događaja postojale kretnje punog opsega.
24. Pritom sud i iz činjenice da je tužitelj prije štetnog događaja bio zaposlen kao skladištar, dakle radio je na teškom fizičkom poslu, zaključuje da je morao biti solidnog zdravstvenog stanje, dok su manje tegobe i liječenje slabinske kralježnice vještaci uzeli u obzir. Stoga sud prihvaća nalaz u cijelosti kao stručan i sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti, utvrđenjima iz pregleda tužitelja te medicinske dokumentacije u spisu.
25. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
26. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 13.000,00 EUR. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja rođenog 1961. godine te je imao u vidu da će zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će mu predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Također je uzeta o obzir činjenica da je tužitelj nosio ortozu četiri mjeseca neprekidno, kao i da su njegove posljedice po zdravlje bolne, svakodnevne i intenzivne, a i zaostao mu je i ožiljak od operacije. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 13.000,00 EUR kao pravične novčane naknade.
27. Kako je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.990,84 EUR, a tijekom parnice još 4.900,00 EUR tužitelju na ime neimovinske štete, to je tužitelju ukupno dosuđeno 6.109,16 EUR, dok je s ostatkom zatraženog iznosa od 17.000,00 EUR na ime neimovinske štete tužitelja valjalo odbiti.
28. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelju je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 21.1.2022., a u smislu čl. 1103 ZOO-a.
29. Pritom nije odlučno što je liječenje tužitelja završilo kasnije od toga, pri čemu se ukazuje da je Vrhovni sud RH rješenjem broj Revd-4922/2021-2 od 22.12.2021., dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 376/2021-2 od 15.04.2021., zbog pravnog pitanja "Jesu li prvostupanjski i drugostupanjski sud pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku i neimovinsku štetu bili dužni cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i dosuditi tužiteljici zakonske kamate koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju-tuženiku, neovisno o datumu završetka liječenja tužiteljice i neovisno o danu presuđenja?". U istom predmetu presudom Rev-373/2022 od 29.11.2022. Vrhovni sud RH zauzeo je stav da je poistovjećivanje pojma završenog liječenja s nastankom štete, protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18.11. 2015. i Rev-934/14 od 5.4.2017., kao i da se na tijek zateznih kamata valja primijeniti čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
30. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 246 sati. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio iznos naknade od 4,00 EUR po satu, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen iznos od 984,00 EUR, sve uzimajući u obzir broj sati prema vještačkom nalazu, dok je u preostalom iznosu do ukupno zatraženih 1.752,00 EUR zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao prekomjerno postavljen.
31. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu tužitelj je zatražio zatezne kamate od presuđenja, iako odredba čl. 12 st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva i za taj vid štete (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17). Stoga, kako sud ne bi prekoračio zahtjev, valjalo je prihvatiti dispoziciju tužitelja i priznati mu zatezne kamate od dana donošenja presude.
32. U pogledu dijela zahtjeva koji se odnosi na trošak uništene odjeće i obuće valja istaknuti da iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu u nezgodi uništeni jakna, košulja, traperice i tenisice, odnosno nakon izlaska iz bolnice ništa od toga nije dobio jer su vjerojatno tu odjeću rezali da bi mu pružili pomoć.
33. Pritom sud vjeruje tužitelju da su mu u nezgodi uništeni jakna, košulja, traperice i tenisice jer se radilo o nezgodi u kojoj je jedan od sudionika poginuo, što znači da je u vozilu moralo biti puno krvi, dok su ozljede koje je tužitelj pretrpio bile uglavnom u dijelu kralježnice, a navedeno zahtijeva oslobađanje od odjeće najlakši mogući način, što je svakako rezanje.
34. Međutim, primjenom slobodne ocjene dokaza iz odredbe čl. 223. st. 1 ZPP-a, sud smatra da tužitelju za taj vid neimovinske štete valja dosuditi iznos od 150,00 EUR. Pritom sud cijeni činjenicu da je tužitelj toga dana bio na radu u skladištu, pa smatra da je očekivano da za takav rad (fizički i često prljav) osoba odjene ono lošije i najstarije od odjeće što posjeduje, a nikako nešto lijepo i uščuvano. Stoga sud drži da je tužitelja valjalo odbiti sa preostalim iznosom od 150,00 EUR na ime uništene odjeće i obuće kao prekomjerno postavljenim.
35. Na taj dio imovinske štete tužitelju je valjalo dosuditi zatezne kamate od dana donošenja presude sukladno odredbi čl. 1089. st.2. ZOO-a.
36. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.
37. Temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a, tužitelju zastupanom po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav odštetnog zahtjeva 250 bodova, sastav tužbe (Tbr.7/) 250 bodova, sastav podneska od 1.12.2023. (Tbr. 8/1) 250 bodova, sastav podnesaka od 23.10.2024. i 11.11.2024. (Tbr. 8/3) po 100 bodova te zastupanje na ročištima 04.03.2024. i 21.05.2025. (Tbr. 9/1) po 250 bodova, ukupno 1450 bodova odnosno 2.900,00 EUR. Tužitelj se u sporu u pogledu visine uspio sa 30% konačno postavljenog zahtjeva, dok je s osnovom uspio u cijelosti (nije utvrđeno postojanje doprinosa), pa njegov ukupan uspjeh u sporu iznosu 65%, a uspjeh tuženika je time 35%. Stoga kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, dobije se konačan uspjeh tužitelja u sporu u omjeru od 30%, pa je njegov trošak valjalo razmjerno umanjiti na iznos od 870,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 217,50 EUR, trošak vještačenja od 800,00 EUR i razmjerni dio pristojbe na tužbu od 104,12 EUR i na presudu od 89,30 EUR, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 2.080,81 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.
38. Tužitelju je trošak vještačenja dosuđen u cijelosti neovisno o uspjehu u sporu, jer je isto bilo nužno za dokazivanje visine naknade štete (VSRH Rev-660/21 od 14.9.2021.).
39. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Zagrebu 12. lipnja 2025. godine
Sudac:
Ivana Požar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbi na presudu 297,30 EUR
2. tuženiku po punomoćniku
