Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: P-485/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika DDM Invest III AG sa sjedištem na adresi [adresa], Švicarska, zastupano po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave dana 15. svibnja 2025., održane u nazočnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom Nemanjom Nožinić odvj. iz Nove Gradiške a u nenazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika te nakon objave presude 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se nedopuštena ovrha na nekretnini tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, broj Ovr- 945/2021 od 10.11.2021. godine na cjelokupnom suvlasničkom dijelu koji se sastoji od 4/6 dijela čkbr [katastarska čestica] Kuća, gospodarske zgrade i dvorište u [adresa] površine 629m2 i čkbr [katastarska čestica] voćnjak i dvorište u [adresa] površine 1218m2 ukupne površine 1847m2, upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

II Nalaže se tuženiku DDM Invest III AG sa sjedištem na adresi [adresa], CH-6300 Zug, Švicarska, da tužitelju GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi parnični trošak 875,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja teče od dana presuđenja 12. lipnja 2025. do isplate.

III Sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa, tužitelj se odbija.

IV Tužitelj ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oslobađa se plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 7. rujna 2022. utužio tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je Zaključkom Općinskoga suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj 25 Ovr-945/2021-11 od 18.8.2022. ovršenik, ovdje tužitelj, upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. 25 Ovr- 945/2021-2 od 10.11.2021. Tužitelj navodi da se žalio na predmetno rješenje te istakao prigovor zastare. Navodi da je neupitno da je tužitelj kao korisnik kredita Ugovor o kreditu sklopio 27.11.1994.g. i 19.1.1995.g. Iz zapisnika od 19.1.1995. sastavljenog kod Općinskog suda u Novoj Gradiški u predmetu prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini da je razvidno da potraživanje po glavnom dugu dospijeva u roku od jedne godine od dana stupanja kredita u otplatu, odnosno najkasnije 1.4.1996.g. Ugovornim odredbama utvrđeno je da se kredit smatra dospjelim na naplatu u cijelosti kada korisnik kredita propusti platiti uredno tromjesečnu otplatu kredita, bilo osnovnu glavnicu ili pripadajuće kamate. Prema Ugovoru kreditor u tom slučaju ima pravo na otkaz Ugovora o kreditu čineći tražbinu dospjelom u cijelosti (glavnica + kamata).

Tužitelj navodi da je iz dokumentacije priložene uz prijedlog za ovrhu nesporno, a što slijedi i iz z.k. izvatka za nekretninu koja je predmet ovrhe, da je Zagrebačka banka d.d. kao kreditor ustupila svoju tražbinu tuženiku ugovorom o ustupanju tražbine od 27.9.2019. U trenutku sklapanja ugovora o ustupanju i prijenosu prava i tražbina i sporedna potraživanja i kamate na kredit su bile u zastari, sukladno čl. 225-234 Zakona o obveznim odnosima. Rok zastare za davanja koja dospijevaju u kraćim razdobljima kao što su tražbine kamate iznose tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja rate kredita. Ovaj rok stranke ne mogu pravnim poslom produljivati niti skraćivati pa tako ni tuženik ili Zagrebačka banka to nisu mogli učiniti Ugovorom o ustupanju tražbine.

Iz podneska tuženika, ondje ovrhovoditelja od 15.12.2021., neupitno je da je njegov prednik kreditor Zagrebačka banka u više navrata podigao ovršne postupke radi namirenja tražbine na spornim nekretninama, kao i priznanje da mu je poznato da je naplata po mjenicama i akceptnim nalozima suda nešto naplatio zbog čega bi opravdao prijedlog i zahtjev tražitelja da se pozove odnosno da mu se naloži da za potrebe ovog postupka dostavi kompletnu dokumentaciju o naplati po Ugovoru o kreditu kojeg je stvarni dužnik sklopio sa Zagrebačkom bankom.

Iz sustavnog pregleda kreditne obveze (rokovima + kamata + troškova naplate) sa sigurnošću se može utvrditi kada je što dospjelo i utvrditi početak tijeka zastare za svako pojedino potraživanje.

Iz rješenja o ovrsi koje je sud izdao na temelju prijedloga ovrhovoditelja nesporno je da je rješenjem o ovrsi br. Ovr-945/2021 od 10.11.2021. ovršen ovdje tužitelj platiti ukupni novčani iznos pune glavnice sa ukupnom kamatom bez obzira na stvarno postojeći dug. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da mu je dostavljena tužba radi nedopuštenosti ovrhe, koju je tužitelj, kako proizlazi iz historijata tužbe podnio radi zastare tražbine. Tuženik prije svega ističe kako tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u tužbi, pa predlaže sudu pozvati ga kako na naznaku vrijednosti predmeta spora, tako i na dokaze za svoje tvrdnje, budući je ovakva tužba nepodobna za raspravljanje. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima, u cijelosti.

Navodi da je prigovor zastare neutemeljen na zakonu, budući je, a kako i sam tužitelj navodi, prednik tuženika (a zatim i sam tuženik) pokrenuo i vodio ovršne postupke na navedenoj nekretnini, slijedom čega je zastarni rok bio prekinut. Tuženik stoga otklanja prigovor zastare zbog nesporne činjenice vođenja ranijih postupaka, kao i pozivom na odredbu čl. 222 st. 1 ZOO. Glede navoda tužitelja kojim osporava visinu tražbine potraživanu u ovršnom postupku, ističe se kako to, zbog Zaključka suda kojim je iz ovrhe tužitelj upućen na ovu parnicu, ne može biti predmetom rasprave u ovom postupku, a ukoliko bi sud smatrao drukčije, tada tuženik ističe kako bi takvu činjenicu, primjenom pravila o teretu dokazivanja, bio dužan dokazati tužitelj. Predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovane, a tužitelja obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

Predlaže se da tužitelj naznači v.p.s. tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 4.11.2022. tužitelj navodi da je v.p.s. 10.000,01 kn. U podnesku od 25.4.2023. (str.19. spisa) navodi da je u međuvremenu drugostupanjskim rješenjem Gž Ovr-189/2021-10 od 4. travnja 2023. u ovršnom predmetu Ovr-441/2020, a vezano za rješenje od 19. listopada 2020., a koje II stupanjsko rješenje je tužitelj primio 18. 4. 2023., u cijelosti uvažena žalba ovršenika, ovdje tužitelja te je ukinuto predmetno rješenje o ovrsi Ovr-441/2020-2, u cijelosti i odbijen je prijedlog za ovrhu u odnosu na II ovršenicu ES i III ovršenika ČS, kao neosnovan, a odbačen je prijedlog u odnosu na pok. RS, kao nedopušten.

4. Punomoćnik tuženika se u cijelosti protivi navodima tužitelja gdje se isti poziva na rješenje drugostupanjskog suda, kojim je rješenje o ovrsi broj Ovr-441/2020 od 19. listopada 2020. ukinuto pa se zahtijeva od suda usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva za utvrđenjem nedopuštene ovrhe na nekretninama tužitelja ČS određene rješenjem o ovrsi Ovr-945/2021-2 od 10. studenog 2021.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom potraživao od suda da utvrdi nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi koje više ne egzistira pa stoga proizlazi da tužitelj više nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, slijedom čega se tužba i tužbeni zahtjev imaju odbiti kao neosnovani. O tome postoji i poprilična sudska praksa, koja govori u korist tuženika, a koju će tuženik po potrebi dostaviti u spis. Slijedom navedenog, predlaže se sudu tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane, a tužitelja obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate.

5. Na ročištu od 15.5.2025. koje je održano u nenazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih navoda i prijedloga a napose navoda iz podneska od 2.11.2022. u kojem je naznačen v.p.s. iznosom od 10.000,01 kn, a što sada iznosi 1.327,36 €. Tužitelj ponovo ističe prigovor zastare obzirom na protek nekoliko puta više od 10 godina sukladno ZOO-u od dospijeća predmetne tražbine i dana pokretanja prijepornog ovršnog postupka. Ističe da je bitno za zastaru tj. osnovanost prigovora zastare pored činjenice 10 godišnjeg zastarnog roka i činjenica da bezuspješno vođenje ovršnih postupaka koji su obustavljeni ne utječu na tijek odnosno eventualno prekidanje zastarnog roka. Ističe se da je upravo ovrhovoditelj dužan dokazati visinu svoje tražbine u ovršnom postupku, a obzirom je ovrhovoditelj, ovdje tuženik pokrenuo ovrhu koja je predmet ovog postupka Ovr-945/21 i to na nekretnini tužitelja koja je jedini dom istoga i sukladno tome izuzeta od ovrhe, radi naplate čitavog iznosa po predmetnom kreditu temeljem ugovora između tužitelja i prednika tuženika. Sam tuženik zna da ne može ovršavati čitavu tražbinu po ugovoru o kreditu sa Zagrebačkom bankom jer je dio u najmanju ruku otplaćen. Da je otplaćen i jedan anuitet po predmetnom kreditu ovrhovoditelj mora točno naznačiti svoju tražbinu jer je ovršni postupak, postupak punog formalnog legaliteta u kojem treba biti točno naznačena tražbina za koju se ovršenik ovršuje što ovdje nije slučaj.

Za tužitelja je potpuno nebitno kao i za tijek zastarnog roka i za visinu tražbine kako vrijeme, tako i sadržaj i iznos koji je tuženik stekao od Zagrebačke banke temeljem ugovora o ustupanju. Do datuma predmetnog ugovora o ustupanju također je već došlo do nastupa zastare predmetne tražbine te je i zbog toga osnovan tužbeni zahtjev kojim se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.

Kako tuženik osporava dostaviti dokaz o visini svoje tražbine to opreza radi tužitelj pod zaštitom gore navedenog prigovora zastare predlaže od tuženika i njegova prednika Zagrebačke banke d.d. pribaviti čitavu financijsku dokumentaciju vezano za predmetno potraživanje odnosno ugovor o kreditu te na okolnost da ovršena tražbina ne postoji u ovršenom iznosu provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje.

6. Sud je odbio tužitelja sa prijedlogom da se od tuženika i njegova prednika Zagrebačke banke d.d. pribavi čitava financijska dokumentacija vezano za predmetno potraživanje odnosno ugovor o kreditu te na okolnost da ovršena tražbina ne postoji u ovršenom iznosu provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje.

7. Provedeni su dokazi uvidom u priklopljeni spis Ovr-441/2020 i presliku dijela spisa Ovr-945/2021 do dana primitka zadnjeg rješenja Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-73/2023 od 5. rujna 2023., u odgovor na tužbu, u iskaz saslušanog tužitelja.

8. Tužitelj ČS, nakon što mu se predočava z.k. izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u kojem se nalaze čkbr [katastarska čestica] kuća, gospodarske zgrade i dvorište u [adresa] i čkbr [katastarska čestica] voćnjak i dvorište u [adresa] koji se nalazi na str. 65 priklopljenog spisa Ovr-441/2020, iskazuje da je RS njegova pok. majka, ZS da je njegova sestra. Majka RS je bila suvlasnica u 4/6 dijela navedenih nekretnina, a on i sestra ZS svatko u 1/6 dijela. Majka RS je umrla i sada je tužitelj je naslijedio majku pa je on suvlasnik u 5/6 dijela a Đurđica Tomiću 1/6. Navedene čestice su sada upisane u novi z.k.ul. u k. o. [katastarska općina].

Tužitelj je u mirovini unazad dvije godine, a bio je vlasnik obrta [obrt] pod nazivom Mehanika koji je zatvoren 2006. Kredit je tužitelj digao kod Zagrebačke banke. Ne sjeća se da je u korist Zagrebačke banke putem suda upisano bilo kakvo založno pravo na njihovim nekretninama. Kredit je Zagrebačkoj banci vraćao dok je mogao. Kredit je digao radi obnove svoje radionice i strojeva, a ne zna više o kojem iznosu se radilo. Ne sjeća se ni na koliko dugo je taj kredit bio podignut tj. u kojem periodu ga je morao otplatiti.

Tužitelju je predočen zapisnik iz predmeta I-19/95 od 19.1.1995. koji se nalazi uz prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave u predmetu Ovr-945/2021 te je tužitelj iskazao da su isti zapisnik potpisala njegova majka RS i otac MS te tužitelj osobno. Roditelji MS i RS su bili založni dužnici tužitelju. MS oca tužitelja naslijedili su tužitelj i njegova sestra ES svatko u 1/6, a majku RS je naslijedio samo tužitelj pa u konačnici zbog navedenog tužitelj ima sada veći suvlasnički dio od sestre ES. Bilo je više sudskih predmeta u kojima je traženo plaćanje kredita koji tužitelj nije mogao dalje redovno otplaćivati. Dugi niz godina više ništa ne otplaćuje na ime otplate kredita, a ima minimalnu vojnu mirovinu od 570,00€. Tužitelj navodi da je invalid domovinskog rata sa 20% i u spis može donijeti rješenje o istome. Kada je podigao kredit, godinu dana je bio poček i mogao je pričekati godinu dana da krene sa otplatom kredita, a nakon toga je kredit plaćao oko 2 godine, a kredit je moguće dignut na 7 godina. Nakon te dvije godine nije mogao više plaćati kredit, a ne sjeća se kolika je bila mjesečna rata. Kada je došla ovrha tada je čuo da je Zagrebačka banka nekome drugome ustupila pravo da od tužitelja traži naplatu kredita. Tužitelj navodi da je u ovršnom predmetu Ovr-945/2021 zbog kojeg je pokrenuta ova parnica postupak u tijeku i da je jučer bio očevid na licu mjesta radi utvrđenja vrijednosti nekretnina koje su predmetom ovrhe i prodaje.

Tužitelj iskazuje da je prošlo više od 25 godina od kako je nešto platio po kreditu koji je podigao 1995. U pokrenutim ovršnim postupcima nije nikada ništa naplaćeno jer su isti obustavljeni.

9. Uvidom u djelomičnu presliku spisa Ovr-945/2021 u kojem je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnio, ovdje tuženik (tamo ovrhovoditelj) DDM Invest III AG protiv ovdje tužitelja (ondje ovršenika) ČS radi naplate novčane tražbine u iznosu od 381.545,15 kn vidljivo je da se ondje ovrhovoditelj poziva na ugovor Zagrebačke banke koja je sklopila ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 1. listopada 2019. pod brojem Ov-8559/19, koji je solemniziran po javnom bilježniku pod tim brojem, a slijedom čega su na novog ovrhovoditelja, kao novog vjerovnika temeljem odredbe čl. 81. ZOO-a, osim glavne tražbine, prešla i sva pripadajuća sporedna prava, uključujući i založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, gospodarske zgrade i dvorište te na čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak i dvorište ukupne površine 1847 m2, a koje založno pravo je zasnovano na temelju pravomoćnog rješenja ovoga suda broj I-19/95-1 od 19. siječnja 1995. na nekretninama, a u iznosu protuvrijednosti hrvatske valute od 110.400 DEM uvećano za kamatu od 7% godišnje i uknjiženo pod brojem Z-142/95.

Ondje ovrhovoditelj navodi da je ovršenik ČS suvlasnik od 5/6 dijela na istoj čestici te da se protiv njega već vodi ovršeni postupak u pogledu 1/6 dijela na nekretninama pod brojem Ovr-441/2020.

Potraživanje ovrhovoditelja da proizlazi iz ugovora o korištenju dugoročnog kredita za obnovu zanatske radnje Mehanika Nova Gradiška zaključenog dana 19. siječnja 1995. te na dan 14. svibnja 2020. iznosi ukupnu kunsku protuvrijednost od 357.351,27 eura od čega se na glavnicu odnosi iznos od 50.478,45 eura, a na dospjelu kamatu iznos od 306.872,82 eura.

U navedenom predmetu Ovr-945/2021 ondje ovrhovoditelj predlaže da sud radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja donese rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave, pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Novoj Gradiški broj I-19/95 od 19. siječnja 1995., a ovršnog dana 19. siječnja 1995., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u kunskoj vrijednosti od 50.478,45 eura, sa preciziranim kamatama u predloženom rješenju o ovrsi. Uz prijedlog je dostavljen zapisnik I-19/95 od 19. siječnja 1995. napravljen u Općinskom sudu u Novoj Gradiški gdje su založni dužnici bili MS i RS, roditelji ČS i gdje je doneseno rješenje o uknjižbi založnog prava u korist Zagrebačke banke na nekretninama i to na čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća, gospodarske zgrade i dvorište te na čkbr. [katastarska čestica] Voćnjak i dvorište ukupne površine 1847 m2. Uz prijedlog je dostavljen i z.k. izvadak 1698 k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 15. svibnja 2020., kada je tuženik ČS bio suvlasnik u 1/6 dijela, kao i sestra mu ES dok je majka RS bila suvlasnica u 4/6 dijela. Dostavljena je preslika ugovora o kreditu broj G-110/94 od 24. studenog 1994. sklopljen između Hrvatske kreditne banke za obnovu koja daje poslovnoj banci, Zagrebačkoj banci, kredit u iznosu od 110.400 DEM za korisnika kredita Mehanika Nova Gradiška sa krajnjim rokom korištenja 31. ožujka 1995. i rokom otplate od 5 godina. Dostavljen je i ugovor o korištenju dugoročnog kredita za obnovu zanatske radnje Mehanika broj 3170003118 sklopljen između Zagrebačke banke i Mehanike na iznos od 110.400 DEM od 19. siječnja 1995. Dostavljen je i ugovor o ustupu i prijenosu prava tražbine sklopljen 27. rujna 2019. između Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja i DDM Invest III AG kao primatelja sa naznakom dužnika Zanatske radnje Mehanika vlasnika ČS, a kojim je Zagrebačka banka prenijela svoja potraživanja na primatelja DDM Invest III AG.

10. Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave u predmetu Ovr.945/2021-2 doneseno je s 10. studenim 2021. a žalbu protiv istog rješenja je uložio ondje ovršenik a ovdje tužitelja ČS.

U odgovoru na žalbu ondje ovršenika, a ovdje tužitelja, ondje ovrhovoditelj a u parnici tuženik ističe da tužitelj ČS kao ovršenik ističe da je dio tražbine već podmiren naplatom po mjenicama i akceptnim nalozima te da je za naplatu preostale sporne tražbine nastupila zastara. Žalba ovršenika da je neosnovana, a do pokretanja ovog ovršnog postupka je došlo iz razloga jer je ČS naslijedio još suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine pa je nejasno iz kojih razloga isti smatra da ovrhovoditelj ne bi imao pravo na naplatu tražbine na cijeloj nekretnini temeljem upisanog založnog prava. Založno pravo da je upisano u zemljišnim knjigama zbog čega pravo ovrhovoditelja na namirenje ne zastarijeva. Pravni prednik ovrhovoditelja da je u više navrata vodio ovršni postupak radi namirenja tražbine na spornoj nekretnini. Ovršenik da nije priložio dokaz o podmirenju duga na koji se poziva u žalbi pa se predlaže ista odbiti kao neosnovana.

Zaključkom u predmetu Ovr- 945/2021-11 od 18. kolovoza 2022. ondje je ovršenik ČS upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-945/2021-2 od 10.- studenog 2021. iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7 i 11 Ovršnog zakona. U odnosu na ostale žalbene razloge a temeljem članka 51. stavak 4. OZ ovršni predmet je dostavljen na županijski sud.

11. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-73/2023 od 5. rujna 2023. donesenom u povodu žalbe ovršenika ČS protiv rješenja ovog suda u predmetu Ovr-945/2021-2 od 10. studenog 2021. vidljivo je da je odbijena žalba ovršenika ČS izjavljena izvan razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9 i toč. 11 Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/22) kao neosnovana i u tom je dijelu potvrđeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr-945/2021-2 od 10. studenog 2021.

Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja broj Ovr-945/2021-2 od 10. studenog 2021. je na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Novoj Gradiški br. I-19/95 od 19. siječnja 1995. radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 50.478,45 eura sa traženim zakonskim zateznim kamatama određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenika iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem tražbine ovrhovoditelja, uz naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 8.332,72 kn. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovršenik koji ističe prigovor promašene pasivne (pravilno: aktivne) legitimacije ovrhovoditelja i njegovog prednika Zagrebačke banke d.d., osporava visinu tražbine i traženih zateznih kamata. Ističe da prijedlog za ovrhu nije podnesen na temelju ovršne isprave, smatra da zapisnik od 19. siječnja 1995. nema svojstvo ovršen isprave, ističe prigovor zastare potraživanja te smatra da odredbe Ugovora o korištenju dugoročnog kredita za obnovu i rekonstrukciju zanatske radnje "Mehanika" Nova Gradiška dana 19. siječnja 1995. kojeg je zaključio dana 19. siječnja 1995. sa Hrvatskom kreditnom bankom za obnovu i Zagrebačkom bankom d.d. kao poslovnom bankom valja tumačiti u korist ovršenika. Ovršenik ČS ističe i da je predmetna nekretnina jedina nekretnina u kojoj boravi sa obitelji te dodaje da je sudionik Domovinskog rata te predlaže osporeno rješenje ukinuti i prijedlog odbaciti ili rješenje preinačiti i odbiti ovršni zahtjev.

U odgovoru na žalbu ovršenika ovrhovoditelj DDM Invest III AG smatra da je žalba neosnovana i predlaže ju kao takvu odbiti. Iz stanja spisa da je razvidno kako je ovrhovoditelj dana 8. studenog 2021. podnio prijedlog za ovrhu, navodeći da se radi o prijedlogu za ovrhu temeljem ovršne isprave. Isprava na koju se pri podnošenju prijedloga za ovrhu u svrhu naplate novčane tražbine u iznosu od 50.478,45 eura sa traženim zakonskim zateznim kamatama ovrhovoditelj poziva je pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br: I-19/95 od 19. siječnja 1995. u postupku osiguranja novčane tražbine vjerovnika Zagrebačke banke d.d. zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenika na temelju sporazuma stranaka Rješenje Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br: I-19/95 od 19. siječnja 1995. je rješenje o sporazumnom osiguranju tražbine prednika ovrhovoditelja iz Ugovora o korištenju dugoročnog kredita za obnovu i rekonstrukciju zanatske radnje "Mehanika" Nova Gradiška od 19. siječnja 1995. u protuvrijednosti iznosa od 110.400,00 DEM uz kamatu od 7% godišnje i to uknjižbom založnog prava u korist prednika ovrhovoditelja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje rješenje je provedeno pod br. Z-142/95 od 19. siječnja 1995. time što je u korist Zagrebačke banke d.d. uknjiženo pravo zaloga, kao što je vidljivo u navedenom zk. ul. br. [broj ZK uloška].

Prema mjerodavnoj odredbi iz čl. 251.c Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 20/78., 6/82., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 26/91., 53/91., 91/92., 57/96., dalje: ZIP) a s obzirom na načelo tempus regit actum, potpisani zapisnik Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br: I-19/95 od 19. siječnja 1995. o sporazumu stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegovog dospijeća i njihovu suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika osigurava novčano potraživanje ima snagu sudske nagodbe.

Prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZIP sudska nagodba je izvršna ako je potraživanje po nagodbi dospjelo. Iz sadržaja zapisnika Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br: I- 19/95 od 19. siječnja 1995. je vidljivo da su stranke u točki 2. sporazuma utvrdile kako potraživanje po glavnom dugu dospijeva najkasnije 1. travnja 1996. a po osnovu kamate obračunate u grace periodu od jedne godine u I kvartalu po stavljanju kredita u otplatu, pri čemu se dospjelost potraživanja dokazuje zapisnikom o nagodbi. Odredbom čl. 251.f ZIP propisano kako će sud na prijedlog vjerovnika, kad utvrdi da je sporazum stranaka iz čl. 251c. ovog zakona postao izvršan (čl. 19. ZIP) odrediti i provesti izvršenje na nepokretnoj stvari dužnika radi namirenja osiguranoga novčanog potraživanja vjerovnika prema odredbama o izvršenju na nekretnini. Ovršenik u žalbi neosnovano tvrdi da isprava temeljem koje je određena ovrha nije ovršna isprava i da nije stekla svojstvo ovršnosti pa je neutemeljeno pozivanje u žalbi na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i toč. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016, 73/2017, 131/2020 i 114/22 - dalje: OZ) u vezi čl. 23. toč. 1 i čl. 25. st. 1. OZ. 6. Kada ovršenik u žalbi tvrdi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu, kada osporava visinu tražbine i kada se poziva na zastaru, ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ. Povodom ovih žalbenih navoda ovršenika koji predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9 i toč. 11 OZ postupati će i odlučivati sud prvog stupnja, kao što je propisano odredbom čl. 52. OZ. 7.

U odnosu na žalbeni navod ovršenika o tome da je predmetna nekretnina jedina u kojoj boravi sa svojom obitelji valja reći da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu zaključeno da nije potrebno ocjenjivati žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži primjenom čl. 80. b st. 3. OZ u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo, a to je ovdje slučaj kao što je vidljivo iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. Iz dostavljene drugostupanjske odluke u predmetu Ovr-945/2021 vidljivo je da je ondje ovršenik a ovdje tužitelj ČS odbijen sa žalbom izjavljenom izvan razloga iz članka 50. stavak 1 točka 7. točka 9 i točka 11. Ovršnog zakona kao neosnovano i da je u tom dijelu potvrđeno rješenje ovog suda Ovr.945/2021-2 od 10. studenog 2021.

13. Ocjenjujući osnovanost žalbenih razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 11 Ovršnog zakona sud je ocijenio da nije osnovan žalbeni navod ovdje tužitelja ČS da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

Iz dostavljenih ugovora uz podneseni prijedlog za ovrhu po kojem je doneseno rješenje o ovrsi Ovr-945/2021-2 od 10. studenog 2021. vidljivo je da je iz dostavljenog zapisnika ovog suda i – I-19/95 od 19. siječnja 1995. sporazumom stranaka utvrđeno postojanje potraživanja Zagrebačke banke kao vjerovnika prema dužniku "Mehanika " zanatska radnja Nova Gradiška u vlasništvu ČS gdje su založni dužnici bili RS i MS, roditelji ČS te je vidljivo da je Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja broj Ovr-945/2021-2 od 10. studenog 2021. na temelju ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Novoj Gradiški br. I-19/95 od 19. siječnja 1995. radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 50.478,45 eura sa traženim zakonskim zateznim kamatama određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenika iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem tražbine ovrhovoditelja, uz naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 8.332,72 kn. Iz dostavljene drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu Gž- OVR.73/2023. od 5. rujna 2023. detaljno su obrazloženi razlozi zbog kojih je odbijena žalba ovršenika izjavljena izvan razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7, točka 9 i točka 11 Ovršnog zakona, a ovršenik je upućen na parnicu samo iz razloga navedenih u članku 50 stavak 1. točka 7 i 11 Ovršnog zakona.

Pravni slijed osnovane aktivne legitimacije tužitelja je dokazan dostavom ugovora o kreditu Hrvatske kreditne banke za obnovu i Zagrebačke banke sklopljenog radi kreditnog programa i za korisnika kredita "Mehanika" Nova Gradiška vlasništvo ovršenika ČS od 24.11.1994. i ugovora o korištenju dugoročnog kredita za obnovu i rekonstrukciju zanatske radnje "Mehanika" sklopljenog između Zagrebačke banke i "Mehanike" zanatske radnje zastupane po vlasniku ČS za iznos od 110.400,00 DEM s rokom korištenja kredita do 31.3.1995. i rokom otplate od 5 godina uključujući i grace period od jedne godine.

Ugovorom o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27.9.2019. Zagrebačka banka d.d. kao ustupitelj je DDM Invest III AG kao primatelju ustupila sve novčane tražbine s osnova ugovora i sporedna prava naročito prava i tražbine Zagrebačke banke s osnova hiopoteke koja osigurava novčane tražbine a koji ugovor je solemiziran od strane javnog bilježnika s 1.10.2019. Iz navedenog je vidljivo da je upravo tuženik DDM Invest III AG aktivno legitimiran u ovršnom predmetu Ovr-945/2021.

14. Odlučujući o prigovoru zastare u odnosu na tražbinu u pogledu sporazuma sklopljenog pred Općinskim sudom u Novoj Gradiški od 19.1.1995. pod brojem I- 19/1995. između Zagrebačke banke d.d. kao vjerovnika te dužnika ČS i založnih dužnika MS i DS sud u cijelosti prihvaća navode iz obrazloženja drugostupanjske odluke Županijskog suda u Zagrebu, a u kojoj se navodi da prema mjerodavnoj odredbi iz čl. 251.c Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 20/78., 6/82., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 26/91., 53/91., 91/92., 57/96., dalje: ZIP), a s obzirom na načelo tempus regit actum, potpisani zapisnik Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br: I- 19/95 od 19. siječnja 1995. o sporazumu stranaka o postojanju potraživanja i vremenu njegovog dospijeća i njihovu suglasnost da se uknjižbom založnog prava na nekretnini dužnika osigurava novčano potraživanje ima snagu sudske nagodbe. Prema odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZIP sudska nagodba je izvršna ako je potraživanje po nagodbi dospjelo. Iz sadržaja zapisnika Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br: I- 19/95 od 19. siječnja 1995. je vidljivo da su stranke u točki 2. sporazuma utvrdile kako potraživanje po glavnom dugu dospijeva najkasnije 1. travnja 1996., a po osnovu kamate obračunate u grace periodu od jedne godine u I kvartalu po stavljanju kredita u otplatu, pri čemu se dospjelost potraživanja dokazuje zapisnikom o nagodbi. Odredbom čl. 251.f ZIP propisano kako će sud na prijedlog vjerovnika, kad utvrdi da je sporazum stranaka iz čl. 251c. ovog zakona postao izvršan (čl. 19. ZIP) odrediti i provesti izvršenje na nepokretnoj stvari dužnika radi namirenja osiguranoga novčanog potraživanja vjerovnika prema odredbama o izvršenju na nekretnini. Sudska nagodba je pravomoćna i ovršna s danom sklapanja pa tako i rješenje ovog suda I-19/95-2 od 19. siječnja 1995., a što je i naznačeno u zapisniku od 19. siječnja 1995.

Stranke nisu u spis dostavile bilo kakve dokaze da bi tužitelj kao ovršenik izvršio i djelomično plaćanje svog dugovanja, a kojim dugovanjem bi zastara bila prekinuta pa nisu dokazani navodi ovrhovoditelja da bi ovršenik djelomično otplatio svoja dugovanja. Iz izvoda iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja na dan 14.5.2020. vidljivo je stanje dospjelih obveza i to dospjele glavnice u iznosu od 50.478,45 € ili 381.545,15 HRK te dospjelih kamata u iznosu od 306.872,82 € ili 2.319.521,25 HRK ili ukupno 357.351,27€ ili 2.701066,40 HRK te iz navedenog nije vidljivo da bi dužnik ČS vršio bilo kakve uplate po predmetnom kreditu broj partije 510019928. Ako je ugovor od 19.1.1995. sklopljen između Zagrebačke banke i "Mehanika" zanatske radnje imao rok korištenja kredita do 31.3.1995. s rokom otplate od 5. godina iz navedenog proizlazi da je u slučaju neplaćanja svojih obveza uz grace period od jedne godine ČS kao dužnik mogao svoj preuzeti kredit uredno

- 1 0 -

otplatiti u roku od 5 godina, tj. do 31.3.2000., a kako je koristio grace period, do 31.3.2001. godine. Ako nisu vršene nikakve uplate, davatelj kredita odnosno osoba koja je preuzela potraživanja davatelja kredita ima mogućnost u narednom roku od 10 godina, nakon zadnje uplate, utužiti dužnika, ovdje tužitelja, obzirom na postojanje sudske nagodbe od 19. siječnja 1995. i mogućnosti da se utuži i naplati iznos koji je osiguran sklapanjem sudske nagodbe u vidu zapisnika kod suda, a o sporazumu stranaka o utvrđivanju potraživanja i donošenja rješenja o osiguranju za iznos dužnog iznosa te uknjižbom založnog prava u korist davatelja kredita na nekretnini založnog dužnika. Niti Zagrebačka banka niti osoba kojoj je ustupljena tražbina Zagrebačke banke, ovdje tuženik DDM Invest III AG, nisu do 31.3.2001. pokrenuli putem suda ovrhu radi naplate svog potraživanja. Sud ima saznanja o vođenju ovršnog postupka pod brojem Ovr-441/2020 gdje je prijedlog za ovrhu podnesen s 19.10.2020., a gdje je ukinuto doneseno rješenje o ovrsi i gdje je ondje ovrhovoditelju u odnosu na RS prijedlog za ovrhu odbačen kao nedopušten, a u odnosu na ovršenike ŠS i GS prijedlog je odbijen kao neosnovan.

15. Tuženik je kao ovrhovoditelj aktivno legitimiran za podnošenje prijedloga za ovrhu te je ovrhovoditelj DDM Invest III AG protiv ovršenika ČS podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama pod brojem Ovr-945/2021 sa 8.11.2021., radi naplate 50.478,48 eura, a što je protuvrijednost 110.400,00 DEM uknjiženog prava zaloga i po kojem prijedlogu je doneseno rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave Ovr- 945/2021-2 od 10. studenog 2021., a što je izvan zakonskog roka od 10 godina, nakon pravomoćnosti sudske nagodbe, odnosno sklopljenog sporazuma o osnivanju založnog prava na nekretninama u svrhu osiguranja plaćanja nesporne tražbine pravnog prednika ovrhovoditelja.

U trenutku kada je ČS kao korisnik kredita trebao početi sa urednom otplatom preuzetog kredita, a koja je za istog kao korisnika kredita proizašla potpisivanjem ugovora o kreditu, njegova obveza plaćanja dužnog iznosa je dospjela, time što prema dostavljenom izvodu iz poslovnih knjiga DDM Invest III AG nije naznačeno dospijeće plaćanja cjelokupne glavnice. Iz dospjelih obračunatih kamata koje šest puta premašuju iznos glavnice, a prema izvodu iz poslovnih knjiga, vidljivo je da preuzeta obveza iz podignutog kredita nije izvršavana pa sud kao vrijeme dospijeća cjelokupne glavnice i preuzetih kamata uzima razdoblje u kojem je kredit trebao biti otplaćen, odnosno sa 31. 3.2001. pa je i sudska ovrha radi neplaćanja trebala biti pokrenuta u narednom roku od 10 godina, a nije nego je pokrenuta sa 19.10.2020 u predmetu Ovr-441/2020 odnosno sa 8.11.2021. u predmetu Ovr- 945/2021 iz koje je ČS kao ovršenik upućen zaključkom da pokrene parnicu radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, a nakon što je podnio žalbu na rješenje o ovrsi u predmetu Ovr-945/2021-2 od 10.11.2021.

16. Tužitelj je je u ovršnom postupku Ovr-945/2021 upućen u parnicu zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7 i 11 Ovršnog zakona a temeljem članka 51. stavak 6. Ovršnog zakona u svezi s člankom 233. stavak 1. ZOO-a (NN 35/05…, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom jer sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela ili javne vlasti ili nagodbom pred sudom zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine.

- 1 1 -

U pogledu materijalno pravnog pitanja zastare Zakon o obveznim odnosima (NN 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 111/99, 88/01) koji se primjenjuje u ovom slučaju na temelju članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08--- 126/21, 114 /22. 156/22 ) jer se radi o obveznom odnosu koji je nastao prije stupanja na snagu ZOO-a/05 a koji članak odgovara članku 233 . stavak 1. novog ZOO-a/05. Kako je osnovan istaknut prigovor zastare od strane ovršenika ČS, sud je usvojio tužbeni zahtjev te je utvrdio nedopuštenom ovrhu na nekretninama u suvlasništvu ovršenika ČS koja je određena rješenjem Ovr-945/2021 od 10.11.2021.

17. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl.154 st. 1. u vezi s odredbom čl.155. ZPP-a. S obzirom na visinu vrijednosti spora od 1.327,36 € te zatraženi trošak tužitelja na ročištu od 15. svibnja 2025. (str. 25 spisa) te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22, 138/2023

- dalje: Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava podneska od 4.11.2022. i 26.4.2023. u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr.8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 15.5.2025. u iznosu od 200,00€ (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu odluke od 12.6.2025. u iznosu od 100,00€ (Tbr.9/3 Tarife), a što zbrojeno daje iznos od ukupno 700,00€ na koji iznos tužitelju pripada PDV od 175,00€ a što zbrojeno daje iznos od 875,00€, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

17. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 3.10.2023., 25.1.2024., 16.5.2024., 26.9.2024. i 14.3.2025 u iznosima od 62,50 eura za svaki podnesak jer se radi o požurnicama.

18. Tužitelj je po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi jer je u spis dostavio rješenje o besplatnoj pravnoj pomoć nadležnog upravnog tijela, kojim je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi za razdoblje od 7. rujna 2020. i nadalje.

U Novoj Gradiški 12. lipnja 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. Odvj. Nemanja Nožinić

2. Odvj. Nenad Grof