REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3008/2024

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. KĐ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. KĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buje od 23. veljače 2024., broj: Pp-2473/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. KĐ, a po službenoj dužnosti te djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. KĐ, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. KĐ činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, pravno označava kao prekršaji iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), pa se na temelju tih zakonskih propisa, okr. KĐ, izriče novčana kazna 60,00 (šezdeset) eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2017., 39/2013., 157/2013., 110/2015. i 114/2022.), uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 39,82 eura tako da je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 20,18 (dvadeseteuraosamnaestcenti) eura, koju je dužan platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okr. KĐ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 (pedeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buje od 23. veljače 2024., broj: Pp – 2473/2021-12, proglašen je krivim okr. KĐ, da je, na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna 200,00 DEM, što je protuvrijednost 100,00 eura, koju je dužan platiti u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova

prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. KĐ pravodobno je po braniteljici Orjani Makovac Zubalj, odvjetnici u Bujama, podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, dok iz sadržaja koje proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svodi se na tvrdnju da je pogrešno prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku na iskazima svjedoka policijskog službenika PĐ i zaštitara HĐ budući da su njihovi iskazi kontradiktorni. Osim toga, ističe se da su iskazi tih svjedoka kontradiktorni sa snimkom nadzornih kamera budući da su navedeni svjedoci iskazivali da je okrivljenik urlao i galamio dok iz snimke jasno proizlazi da okrivljenik nije vikao i galamio pa je nejasno u čemu se sastoji remećenje javnog reda i mira. Osim toga, okrivljenik ističe da nije točno da nije nosio zaštitnu masku kao što to iskazuje svjedok NĐ, jer je masku nosio ali je zbog zdravstvenih razloga masku nosio ispod nosa, ali preko ustiju. Ističe da nije želio remetiti javni red i mir, niti ga je remetio već je samo želio pojasniti zaštitaru kako ne može masku koju je imao na ustima, nositi i preko nosa jer ga počinje gušiti i ne može disati.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, prvostupanjski sud iskaze svjedoka policijskog službenika PĐ i svjedoka zaštitara HĐ ocijenio vjerodostojnim, obzirom da su o tijeku događaja inkriminirane prilike iskazivali objektivno, detaljno i suglasno o svim odlučnim činjenicama koje su se dogodile tijekom njegovog službenog postupanja. Osim toga, iskazi tih svjedoka potvrđeni su pregledom snimke video nadzora iz koje je proizlazi da je okrivljenik odbio i opirao se tome da napusti banku te je u tome ustrajao, a u kojem ponašanju se osim ponašanja da je odbio postupiti po uputi zaštitara za pravilnim nošenjem maske, očituje i ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno narušavanje javnog reda i mira na drugi način.

5.2. U smislu naprijed navedenog, irelevantni su žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da nije vikao i galamio budući da se okrivljeniku niti ne stavlja na teret da je biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ostvario vikom i galamom, već ponašanjem koje obuhvaća narušavanje javnog reda i mira na drugi način, a koje ponašanje u uvjetima Covid-19 pandemije kada je vladala opća uznemirenost, zabrinutost i strah građana, svakako obuhvaća nepostupanje po nalozima ovlaštene osobe za nošenjem zaštitne maske na pravilan način na javnom mjestu, u konkretnom slučaju banci, a potom i odbijanjem da se napusti prostorija javnog mjesta po zahtjevu ovlaštene osobe. Osim toga, irelevantni su žalbeni navodi kojima se iskazuje na kontradiktornost iskaza svjedoka HĐ kada iskazuje da okrivljenik nije nosio masku, budući da iako je nesporno u postupku utvrđeno da je okrivljenik imao masku, isto tako nesporno je utvrđeno da zaštitnu masku nije nosio ispravno odnosno istu nije nosio na način da istodobno pokriva nos i usta, a što se u uvjetima pandemije Covid-19 zahtijevalo pa se neispravno nošenje zaštitne maske može poistovjeti sa nenošenjem zaštitne maske pa žalbeni navodi okrivljenika niti u tom dijelu nisu osnovani.

5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, na koje se upućuju žalitelj, kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje.

5.4. Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Prvenstveno se ističe da je nakon donošenja nepravomoćne prvostupanjske presude, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaje činjenično opisane u izreci pobijane prvostupanjske presude blaži za počinitelja, budući da za predmetne prekršaje propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne.

6.2. Naime, prema članku 10. tog Zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupanja za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavljaju ostvarenje prekršaja iz članka 13. Zakona, za koji je propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura (što je protuvrijednost od 150,69 do 753,45 kuna), dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim bila propisana novčana kazna od 50 do 200 DEM, što

je protuvrijednost domaće valute od 188,50 kuna do 754,00 kuna, revalorizirano po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 31. prosinca 2001., odnosno od 25,56 do 102,26 eura prema obračunskom koeficijentu konverzije DEM-a u eure Hrvatske narodne banke na dan 1. siječnja 2002.

6.3. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

6.3.1. Budući da je prekršaj za koji je okr. KĐ proglašen krivim, počinjen 13. rujna 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994.) te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

6.4. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u previsokom iznosu.

6.4.1. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je pri odmjeravanju novčane kazne okr. KĐ za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao olakotne okolnosti cijenio njegovo sudjelovanje u postupku dok je kao posebno olakotnu okolnost cijenio njegovu dosadašnju nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Imajući u vidu tako utvrđene olakotne okolnosti bez utvrđenih otegotnih okolnosti kao i protupravnu količinu u okrivljenikovom ponašanju, po ocjeni ovog suda, nema mjesta izricanju novčane kazne u zakonom propisanom maksimalnom iznosu te će svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, ostvariti i izricanjem novčane kazne u iznosu ispod zakonom propisanog maksimalnog iznosa.

6.5. Iz naprijed opisanih razloga, ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 50,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.