Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž -269/2023-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-458/2021-10 od 21. prosinca 2022., u sjednici vijeća 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-458/2021-10 od 21. prosinca 2022.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu žalbenog troška kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traži da joj tuženik isplati iznos od 96.045,60 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II izreke prihvaćen je drugopostavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ugovor o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 27. svibnja 2006. ništetan u dijelu u kojem je mogućnost naknadne izmjene visine ugovorene redovne kamatne stope prepuštena jednostranoj odluci tuženika, te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 61.469,69 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 20.487,50 kn/2.719,16 eur s zateznom kamatom.

4. Protiv te presude u točki I izreke žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu žalbenog troška.

5. Tuženik pobija presudu u točkama II i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st., 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem drugopostavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovanog, te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Predmet sporan je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 96.045,60 kn s zateznom kamatom koji tužiteljica temelji na tvrdnjama da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 27. svibnja 2006. ništetna, da tužiteljica smatra da je stoga i početno ugovorena kamatna stopa od 4,20% ništetna, te da joj slijedom toga pripada preplaćeni iznos obračunat primjenom kamatne stope određene odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) koja regulira ako su kamate ugovorene ali nije određena njihova stopa između osoba od kojih barem jedna nije trgovac vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamatama a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određena sukladno st. 1. ovog članka te drugopostavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu ništetna te restitucijski zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 61.469,69 kn, pri čemu tužiteljica traži i predlaže da se visina preplaćenog iznosa utvrditi primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje.

9. U ovom žalbenom postupku nije sporno

- da je između prednika tuženika Međimurske banke d.d. Čakovac kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita 27. svibnja 2006. zaključen ugovor o dugoročnom stambenom kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u iznosu od 107.000 eur u protuvrijednosti kuna uz rok otplate kredita od 120 mjeseci,

- da je odredbom čl. 4. predmetnog ugovora ugovoreno da banka i korisnik kredita ugovaraju redovnu promjenjivu godišnju kamatnu stopu u visini od 4,20% godišnje od dana stavljanja kredita u otplatu

- da je tužiteljici kredit odobren radi kupnje stana, te da je tužiteljica kredit u cijelosti otplatila.

10. U ovom žalbenom postupku sporno je, je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o zahtjevima tužiteljice, odnosno je li pravilno odbio kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev, te prihvatio drugopostavljeni tužbeni zahtjev kao osnovan, je li sporna ugovorna odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu ništetna, te da li slijedom toga tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev, sporna je visina tužiteljičine novčane tražbine, te je li nastupila zastara tužiteljičine novčane tražbine.

11. Prvostupanjski sud je uvidom u otplatni plan utvrdio da je početna ugovorena kamatna stopa primijenjena u prvih 20 anuiteta da bi zatim bila povećana na 5,30 %, 6,30%, 6,27%, 6,01%, 5,91% godišnje. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu, saslušanjem svjedokinje ČČ (osobne bankarice tužiteljice), te javnog bilježnika ŠČ koji je solemnizirao predmetni ugovor kao i stranački iskaz tužiteljice prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi uopće nije pregovaralo, da je prednik tuženika predmetni ugovor unaprijed pripremio i sastavio na tipskom obrascu, te ga dao na potpis tužiteljici, pri čemu tužiteljici ni na koji način nije razjašnjena sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je tužiteljica tijekom otplate kredita jedino od banke dobila obavijest da je kamatna stopa povećana na više, nikada na manje.

12. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, pritom imajući u vidu učinke presude donijete u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača, zatim odredbe čl. 322. st. 1., čl. 324. st. 1. ZOO-a, kao i odredbe čl. 81. i 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje: ZZP) sud je zaključio da se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi o kojoj se pojedinačno nije pregovaralo, što je u protivnosti s načelom savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja ugovora na štetu tužiteljice kao potrošača.

13. Odlučujući o prvopostavljenom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tog zahtjeva u bitnom uz obrazloženje da visinu preplaćenog iznosa treba utvrđivati primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje koja je jedino bila poznata i ugovorom o kreditu određena, slijedom čega je zaključio da tužiteljica nema pravo na zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 26. st. 3. ZOO-a, pa je zbog tih razloga prvopostavljeni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

14. Odlučujući o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu, te cijeneći da je tužiteljica podneskom od 2. veljače 2022. istakla i zahtjev za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te visinu restitucijskog zahtjev vezala uz početnu ugovorenu kamatnu stopu od 4,20% godišnje, sud je zaključio o osnovanosti drugopostavljenog tužbenog zahtjeva.

15.Pritom je na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke utvrdio visinu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje u iznosu od 61.469,69 kn u kojem je tužiteljica tražila isplatu, dok je visinu preplaćenog iznosa primjenom kamatne stope propisane odredbom čl. 26. st. 3. ZOO-a utvrdio u iznosu od 96,045,60 kn, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu preplaćenog iznosa od 61.469,69 kn, primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% prihvatio kao osnovan.

16. Pritom je tuženikov prigovor zastare ocijenio kao neosnovan, utvrđujući da je tužba podnesena 30. svibnja 2017., da zastarni rok za vraćanje stečenog bez osnove iznosi pet godina, te da zastara tužiteljičine novčane tražbine počinje teći tek od pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Usvajajući drugopostavljeni tužbeni zahtjev na isplatu prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

18. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

19. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a koju tuženik ističe u žalbi jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu sa stanjem u spisu te rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio drugopostavljeni tužbeni zahtjev, a osnovanost kojeg tuženik žalbom pobija, su jasni, pri čemu je sud svoja pravna stajališta obrazložio, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

20. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

21. Tužiteljica u žalbi neosnovano ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odbiće prvopostavljenog zahtjeva, jer i prema shvaćanju ovog suda visinu preplaćenog iznosa u konkretnom slučaju treba utvrđivati primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje, koja je jedino predmetnim ugovorom o kreditu bila određena a ne primjenom kamatne stope propisane odredbom čl. 26. st. 3. ZOO-a, kako to tužiteljica pogrešno smatra u žalbi.

22. Zbog tih razloga je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice pravilno odbijen kao neosnovan.

23. Odlučujući o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe, prvostupanjski sud je uvidom u predmetni ugovor o kreditu, saslušanjem tužiteljice kao stranke te svjedoka ČČ i ŠČ kroz primjenu odredbi čl. 322. st. 1., čl. 324. st. 1. ZOO-a, zatim kroz primjenu odredbi čl. 81. i čl. 84. ZZP-a te pritom imajući u vidu i utvrđenja iz kolektivnog spora i presuda donesenih u tom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba ništetna.

24. Žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud o ništetnosti sporne ugovorne odredbe zaključio isključivo kroz pravni učinak presuda donesenih u kolektivnom sporu, nisu osnovani jer suprotno proizlazi iz obrazložena presude, u kojoj je sud prvenstveno analizom personalnih dokaza (saslušanjem tužitelje i svjedoka) kao i uvidom u predmetni ugovor o kreditu utvrdio da je sporna ugovorna odredba ništetna pravilno utvrđujući da se o istoj pojedinačno nije pregovaralo, da je prednik tuženika predmetni ugovor pripremio unaprijed na tipskom obrascu pri čemu tužiteljici ni na koji način nije objašnjeno što znači promjenjivost kamatne stope. Radi se o ugovornoj odredbi koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, pri čemu se sud, pravilno, obrazlažući ništetnost sporne ugovorne odredbe pozvao i na utvrđenja iz presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

25. Stoga, žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na usvajanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe nisu osnovani.

26. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica ima pravo na restitucijski zahtjev u primjeni odredbe čl. 1111. ZOO-a, odnosno da je tuženik dužan vratiti tužiteljici stečeno bez osnove zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. Pritom je prvostupanjski sud utvrđujući visinu restitucijskog zahtjeva pravilno postupio kada je naložio vještaku izvršiti obračun primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,20% godišnje koja je jedino ugovorom bila jasno određena, za cijelo utuženo razdoblje.

28. Visinu preplaćenog iznosa prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvene struke pri čemu prema stanju u spisu niti tuženik pravilnosti matematičnog obračuna restitucijskog zahtjeva nije prigovorio.

29. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja treba reći da nisu osnovani, jer je sud pravilnom ocjenom sadržaja podneska tuženika od 6. srpnja 2018. zaključio da tuženik nalazu i mišljenju prigovara isključivo zbog pravnih pitanja o kojima vještak ne može odlučivati već sud. O spornim pravnim pitanjima prvostupanjski sud se izjasnio te je pravilno zaključio o neosnovanosti tuženikovih prigovora kojima prigovara osnovanosti i visini drugopostavljenog tužbenog zahtjeva.

30. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje kod prigovora zastare, jer i prema shvaćanju ovog suda, a imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/15 kao posljedice utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan prigovor zastare jer je tek pobijanom presudom utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi slijedom čega je ukupna tražbina tužiteljice tek dospjela i nije zastarjela, pri čemu, bi zastara počela teći tek od pravomoćnosti presude odnosno, donošenjem presude ovoga suda (12. lipnja 2025.)

31. Zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe svakako nije u zastari jer prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

32. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška, pri čemu, a s obzirom na okolnost da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen a usvojen drugopostavljeni tužbeni zahtjev za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu ne dolazi odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a, već odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a, pri čemu u vezi odlučivanja o prvopostavljenom tužbenom zahtjevu posebni troškovi nisu nastali, budući da je prvostupanjski sud provodio iste dokaze radi odlučivanja o prvopostavljenom i drugopostavljenom tužbenom zahtjevu, a uz to, kada se ima u vidu visina prvopostavljenog tužbenog zahtjeva (96.045,60 kn te drugopos tavljenog u iznosu od 61.469,69 kn) treba reći da se radi o zahtjevima koji se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa) nalaze u istom razredu radi odmjere troška za poduzete parnične radnje u postupku, a to je u konkretnom slučaju 100 bodova uvećano za pripadajući PDV od 25% za svaku poduzetu radnju u parnici.

33. Slijedom svega obrazloženog žalbe stranaka trebalo je odbiti kao neosnovane te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 12. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić