Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1814/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. u prisutnosti osobno tužitelja i punomoćnika tužitelja Ante Galešića, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-10211/2015/994 od dana 17. ožujka 2017. u odnosu na kat 759 k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake DUBRAVA, pašnjak ukupne površine 2080 m[2] , upiše tužitelj KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

II Ispravlja se upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-10211/2015/992 od dana 17. ožujka 2017. u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake DUBRAVA, pašnjak površine 1744 m[2] , vinograd površine 1598 m , oranica površine 1241 m[2] , ukupne površine 4583 m , upiše tužitelj KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana.

III Ispravlja se upis prava vlasništva na ime Republike Hrvatske određen rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u zapisniku broj Z-10211/2015/995 od dana 17. ožujka 2017. u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na način da se vlasnikom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake DUBRAVA, pašnjak ukupne površine 1222 m[2] , upiše tužitelj KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za cijelo uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog tuženika, sve u roku 15 dana. IV Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.429,64 EUR (tisućučetristodvadesetdevet eura i šezdesetčetiri centra) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 23. kolovoza 2024. navodi da je u zemljišnoj knjizi suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda, u odnosu na nekretnine upisane u zk. ulošcima [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to za: kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2080 m[2] , kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 4583 m2, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1222 m[2] , došlo do pogrešnog zemljišno-knjižnog upisa prava vlasništva budući je u navedenim zk. ulošcima vlasnikom navedenih nekretnina uknjižena tuženica za cijelo, a temeljem zapisnika broj Z-10211/2015/992, Z-10211/2015/995, Z- 10211/2015/994, svi od dana 17. ožujka 2017. Tužitelj da je protiv takvih pogrešnih upisa podnio prigovore koji je sud u cijelosti odbio ročišnim rješenjima od 31. srpnja 2024. i uputio tužitelja da svoja prava može ostvarivati u parnici, slijedom čega da podnosi ovu tužbu. Gornji upis prava vlasništva u korist tuženice Republike Hrvatske da je pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju, budući je tužitelj KĆ stvarni vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti. Nadalje navodi da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao na način da je iste dobio od svoga oca ŽĆ pok. MĆ, kao i dosjedanjem (kako osobnim, tako i putem pravnih prednika) jer miran, pošten, istinit i zakonit posjed traje svakako dulje od 150 godina. Iz rješenja o nasljeđivanju iza ŽĆ koji je umro 1985. da je razvidno da se ostavina nije raspravljala jer je isti još za života svoju imovinu raspodijelio među sinovima, a među njima nikad da nije bilo sporova glede predmetnih nekretnina. Navedeno da dokazuje i činjenica da je samo tužitelj evidentiran u popisnom listu za ove nekretnine te je jedini i podnio prigovor glede upisa tuženice. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi da predstavlja obradivu površinu, pa je tako dio ove nekretnine vinograd, a dio predstavlja pašnjak i oranicu. Ova čestica da je redovito korištena i obrađivana od strane tužitelja, a prije njegovih prednika, a što da najbolje dokazuje i sam vinograd u vlasništvu tužitelja. Vlasnik susjedne čestice oznake 742 k. o. [katastarska općina] da je JĆ koji je naslijedio VĆ pok. K, a K da je bio brat tužitelju. Nekada da su ove dvije čestice u cijelosti bile jedna cjelina u vlasništvu pok. oca tužitelja Ž koji je je koristio i obrađivao. Nadalje navodi da je nelogično i neživotno da tužitelj ne bi bio vlasnik predmetne čestice, a njegov prvi rođak da jest vlasnik susjedne, a pritom su oboje ove nekretnine stekli od istog prednika, odnosno temeljem iste osnove. Isto tako kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da predstavljaju starinu obitelji ŽĆ, oca tužitelja. Ove čestice u naravi da predstavljaju pašnjak za ispašu domaćih životinja, a prije da su se koristile za razne poljoprivredne kulture, kako od strane tužitelja tako i od strane njegovih prednika. Iz preslike katastarskog plana da je vidljivo da se utužene nekretnine nalaze gotovo jedna do druge stoga da je svrsishodno i ekonomično da su iste utužene predmetnom tužbom. Predlagatelj da ima samostalan i nesmetan posjed ovih nekretnina, osobno i putem svojih prednika dulje od 150 godina. Darovanjem od svoga oca Ž te diobom sa svojom braćom M i J predlagatelj da je nastavio uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed njegovih predaka, a koji ispunjava zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predlagatelj, a ni njegovi prednici nikada da nisu bili smetani u posjedu od strane trećih osoba niti su im treće osobe ikada osporavale pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Tužitelj i njegovi prednici da drže ove nekretnine u jednakoj površini sada i prije 100 godina, a što dokazuje da su cijelo vrijeme opravdano smatrali da su iste njihovo vlasništvo. Nadalje, tužitelj posebno ističe da su susjedne nekretnine, pa tako nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], kao i spomenuta kat. čest. [katastarska čestica], sve u postupku obnove zemljišnih knjiga upisane kao vlasništvo rođaka i susjeda tužitelja. Ostali susjedi su također potekli od zajedničkog prednika pok MĆ koji je umro još 1951. te su i oni svi nasljeđivanjem stekli ove nekretnine. U postupku obnove jedino tužitelj da nije upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, a svi drugi jesu temeljem iste osnove koju ističe i sam tužitelj. Dakle predmetna nekretnina i gore spomenute da su starina obitelji MĆ, oduvijek da su u njihovom samostalnom posjedu, a sud je odbijanjem prigovora tužitelja istoga stavio u različitu pravnu situaciju, a svi su na jednaki način stekli pravo vlasništva navedenih čestica. Tužitelj ističe da za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću nije odlučno da li je tužitelj ili da li su njegovi prednici bili upisani kao posjednici u katastru nekretnina, već da je odlučno da se predmetna nekretnina nalazila u samostalnom posjedu tužitelja odnosno njegovih prednika kroz zakonom određeno vrijeme, a koje činjenice su u konkretnom slučaju ispunjene. Slijedom svega navedenoga tužitelj da opravdano smatra da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njegovi prednici kao i on vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjedanjem, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91./96 od 28.X.1996.g., u daljnjem tekstu: ZV). Prednici tužitelja, a nakon njih i tužitelj, da su bili vanknjižni vlasnici, neometani i pošteni posjednici predmetnih čestica preko 150 godina, dakle još prije početka 20. stoljeća do danas. Predmetne nekretnine da su obrađivali i držali u svom posjedu i to kao vlasnici. U tom posjedu da ih nikada nitko nije ometao, a niti im je na bilo koji drugi način dao do znanja da te nekretnine koje drže u posjedu i brinu se o njima kao o svojima, nisu njihove. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 23. rujna 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da su navodi tužitelja u tužbi u potpunosti paušalni budući uz tužbu ne dostavlja nove dokaze u odnosu na ono što je prezentirano u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Zakonski zastupnik tuženice prije svega ističe kako tužba za ispravak, sukladno čl. 197. ZZK, predstavlja prejudicijalnu tužbu stvarno pravnog karaktera, te sud prvotno da treba ocijeniti pravilnost zemljišnoknjižnog upisa u ispravnom postupku i istom se pobijaju prvotni upisi u postupku ispravka zemljišne knjige. Tužitelj da u konkretnom slučaju prije svega treba dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na gore navedenoj nekretnini bio nevaljan, odnosno da je sud naprijed navedenim rješenjima nepravilno upisao tuženicu, te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Isto tako tužitelj da bi trebao dokazati u čemu bi se očitovala predmetna nepravilnost i u tom smjeru predložiti dokaze, odnosno dokaze iz kojih bi bilo razvidno da je predmetnim upisom došlo do pogreške kod zemljišnoknjižnog upisa, a tek onda dokazivati svoje navodno pravo vlasništva temeljeno prije svega na materijalnim dokazima. Međutim, tužitelj da nije dostavio niti jedan dokaz koji bi govorio u korist naprijed navedenoj tvrdnji, odnosno dokaz iz kojega bi slijedilo da bi predmetni upis bio nevaljan. Što se tiče dokumentacije koja prileži tužbi, a za koju tužitelj navodi da je temeljem iste stekao navodno pravo vlasništva na gore navedenoj nekretnini, ističe se da ista nije podobna za upis prava vlasništva na ime i u korist tužitelja, niti iz iste proizlazi da bi tužitelj ispunio pretpostavke koje se po zakonu traže za stjecanje prava vlasništva na državnoj imovini. Konačno se ističe da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, usprotivila se prijedlogu za upis prava vlasništva u korist tužitelja, a kasnije i prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Dakle, po mišljenju tuženice Republike Hrvatske, ne proizlazi zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941., a ni zaključak o stjecanju prava vlasništva dosjelošću od 8. listopada 1991., zbog gubitka poštenja (obnova zemljišne knjige započela u k. o. [katastarska općina] 2015.). Slijedom svega navedenog tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu naknade troška prouzročenog ovim parničnim postupkom tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 31. srpnja 2024. posl. br. Z-25477/2024 (Z-23117/2019) (list spisa 6-7), zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 31. srpnja 2024. posl. br. Z-25471/2024 (Z-23108/2019) (list spisa 8-9), zapisnik sastavljenom u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] s ročišta povodom prigovora od 31. srpnja 2024. posl. br. Z-25472/2024 (Z-23110/2019) (list spisa 10-11), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br.Z-10211/2015/992 od 17. ožujka 2017. (list spisa 12-14), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/994 od 17. ožujka 2017. (list spisa 15- 18), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/995 od 17. ožujka 2017. (list spisa 19-22), rješenje Općinskog suda Biograd na Moru posl. br. O-45/93 od 16. studenog 1993. (list spisa 23), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list spisa 24-33), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 34, 35), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 68-74), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 63-64), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LĆ (list spisa 83-84), JĆ (list spisa 84), RĆ (list spisa 85) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 85-86). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z-10211/2015/886, Z-10211/2015/912, Z- 10211/2015/913 i Z-10211/2015/1456.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretnine oznaka kat. čest. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetnih nekretnina upiše tužitelj za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7. Sporno je treba li ispraviti upise na predmetnim nekretninama koji su provedeni u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, primjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja KĆ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25477/2024 (Z-23117/2019) (list spisa 6-7) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja KĆ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25471/2024 (Z-23108/2019) (list spisa 8-9) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

10. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja KĆ podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-25472/2024 (Z-23110/2019) (list spisa 10-11) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

11. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/992 (list spisa 12-14) razvidno je da nekretnina oznake 741, u naravi oranica, pašnjak i vinograd površine 4583 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 45249 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske.

12. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/994 (list spisa 15-18) razvidno je da nekretnina oznake 759, u naravi pašnjak, površine 2080 m[2] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica], površine 965626 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske.

13. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/995 (list spisa 19-22) razvidno je da nekretnina oznake 761, u naravi pašnjak površine 1222 m2 odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 965626 m[2] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske.

14. Uvidom u rješenje Općinskog suda Biograd na Moru posl. br. O-45/93 od 16. studenog 1993. (list spisa 23) razvidno je da je tim rješenjem riješeno da se neće raspravljati ostavina iza umrlog KĆŽ, rođenog 1902., a umrlog 1985. jer je ostavitelj za života cjelokupnu svoju imovinu razdijelio na svoje sinove pa da u trenutku smrti nije bio vlasnikom nekretnina.

15. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dijelom vinograd, dijelom izorana oranica, a dijelom pašnjak. Utvrđeno je da je nekretnina sa tri strane ograđena plotovima, a s jugozapadne strane među predstavlja griblja između dva vinograda. Nadalje drugo pokazani predmet spora da predstavlja nekretnina oznake 761 k. o. [katastarska općina], koja je u naravi pašnjak sa svih strana ograđena plotovima. Dok treće pokazani predmet spora predstavlja nekretninu oznake 759 k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja pašnjak sa sjeveroistočne strane definirana međnim kamenjima međašima, a s ostalih strana plotovima.

16. Svjedok LĆ je u svom iskazu (list spisa 83) naveo da su mu poznate predmetne parcele koje se nalaze u [adresa] i danas one pripadaju KĆ. Sve tri parcele nalaze se u predjelu koji službeno nazivaju Dubrava. Jedna od te tri parcele se naziva "Mikulinka" i ona u naravi predstavlja dijelom vinograd, a dijelom obradivu površinu, a tu KĆ sadi razne povrtne kulture poput boba, kapule, luka, kukuruza i slično, a u čemu mu je i on znao pomagati. KĆ da je zasadio vinograd, negdje iza Domovinskog rata zajedno sa pokojnim VĆ. Poznato mu je da je KĆ ovu parcelu kao i preostale dvije parcele stekao od svog oca pokojnoga ŽĆ kojeg su zvali ŽĆŽ, a on da je preminuo 1985. u veljači što pamti jer je te godine bio u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Pokojni Ž nije imao vinograd, ali on je naizmjenično svaku godinu sadio pšenicu i kukuruz. Ova parcela omeđena je plotovima od susjednih parcela. Napominje da je Damjanova parcela u cijelosti omeđena plotovima od kad zna za sebe. Pokojni Ž da je podijelio svoju djecu: KĆ, V i J tako da su sva trojica braće dobila svoju trećinu od te velike parcele, a konkretno ovaj dio gdje su zasađeni vinogradi i koji se obrađuje je pripala KĆ. Preostale dvije parcele se nalaze preko puta "Mikulinke" i u mjestu iz nazivaju " [adresa] iako je službeni naziv "Dubrava". Napominje da je njegov djed pokojni MĆ imao veliku parcelu koju je podijelio među svojom djecom: njegovim ocem L, [adresa] ocem Ž i pokojnim R i diobom su ove dvije parcele pripale pokojom Ž. Poznato mu je da nakon što je pokojni Ž dijelio svoju djecu ove parcele su pripale KĆ. Zaključno je naveo da nikada nikakvih sporova unutar same obitelji niti od strane trećih osoba nije bilo vezano za sve tri parcele.

17. Svjedok JĆ je u svom iskazu (list spisa 84) naveo da su mu poznate predmetne parcele koje u selu nazivaju " [adresa] i " [adresa]. Napominje da je međaš s jednom parcelom koju nazivaju "Ograda" i s jednom koju nazivaju "Mikulinka". Što se tiče parcele zvane "Mikulinka" poznato mu je da je ondje KĆ zasadio vinograd, a dijelom tu istu parcelu koristi za obrađivanje na način da svake godine sadi neku drugu kulturu, krumpir i slično. Što se tiče " S", s obzirom da je on međaš s KĆ navodi da njihove nekretnine nisu ograđene jedna od druge, ali da se točno znaju granice njihovih parcela. Ujedno dodaje da je parcela s jedne strane ograđena plotovima. Što se tiče preostale dvije parcele naziva "Ograda", poznato mu je da su ograđene živicom i da KĆ te dvije parcele i dana danas koristi za ispašu ovaca. Poznato mu je da je KĆ ove parcele stekao od svoga pokojnoga oca Ž kojeg su zvali ŽĆŽ, iako je bio dijete kad je ŽĆŽ preminuo njemu da je to poznato iz priča njegovih roditelja i njegova djeda. Nije čuo da bi bilo ikakvih sporova glede ove parcele i da bi itko KĆ osporavao pravo korištenja ili posjedovanja ovih parcela. Nadalje je naveo da je čitava " P" pripadala pokojnom Ž koja je podijeljena na tri dijela i to na trojicu braće KĆ, ovdje tužitelja, Š, koji je njegov djed i pokojnog M. Zaključno navodi da od kad zna za sebe ove parcele pripadaju B, a danas KĆ.

18. Svjedok RĆ je u svom iskazu (list spisa 85) naveo da su mu poznate predmetne parcele, riječ je o jednoj parceli koju nazivaju "Mikulinka" te o druge dvije parcele koje nazivaju "Ograda". Što se tiče " S" njemu da je poznato da je tu KĆ zasadio vinograd sigurno prije Domovinskog rata, a dio te parcele koristi i za obrađivanje, sadnjom kukuruza, žita i slično. KĆ je ovu parcelu stekao od svoga oca pokojnoga ŽĆŽ, koji je umro 80-ih godina prošlog stoljeća kojeg je jako dobro poznavao i on da je također koristio " Č" na način da je sijao žito, kukuruz i slično. Nadalje je naveo da mu je poznato da je pokojni Ž pored KĆ imao i sinove V i Š. Poznato mu je da su se KĆ i njegova braća podijelila na tri dijela. Na "Mikulinki" sva trojica braće da imaju svoj dio. Sve ove tri parcele su omeđene plotovima i živicom i točno se zna što je čije. Na poseban upit je naveo da ove dvije parcele naziva " [adresa] KĆ danas koristi za ispašu ovaca i koza, a i pokojni Ž je na tim parcelama gonio blago i toga se dobro sjeća jer mu je pomagao obrađivati te parcele kao što i danas zna pomoći KĆ. Zaključno je naveo da od kad zna za sebe da su predmetne parcele oduvijek u posjedu obitelji KĆ.

19. Tužitelj KĆ je u svom stranačkom iskazu (list spisa 85-86) naveo da sve tri predmetne parcele, jedna se naziva "Mikulinka", a dvije "Ograda" je stekao iza smrti svog oca pokojnog MĆŽ. Još za života oca, da se podijelio s braćom M i T, a kojom podjelom su ove parcele pripale njemu. Što se tiče " S" navodi da je 80-ih godina na toj parceli zasadio vinograd koji se i danas nalazi, a dijelom tu parcelu obrađuje na način da sije žito, kukuruz i slično. Ta parcela je omeđena plotovima. Napominje da je prvobitno bilo riječ o jednoj velikoj parceli koja je pripadala ocu Ž i on da se podijelio sa braćom tako da ovaj dio " S" koji je njemu pripao međaši sa parcelama koje su pripale U i pokojnom VĆ. Među njima nikad nije bilo spora vezano za vlasništvo ove parcele niti vezano za parcele koje nazivamo "Ograda". Te dvije parcele danas koristi za ispašu ovaca, a na jednak način je to koristio i njegov pokojni otac Ž. Također te dvije parcele "Ograda" su također omeđene plotovima. Zaključno je naveo da u svojih 78 godina života oduvijek koristi ove parcele kao svoje vlasništvo, a ranije da ih je koristio njego otac pokojni D koji je rođen 1902. te da su ove parcele oduvijek u posjedu njegove obitelji, a što da im nitko nije osporavao.

20. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana na predmetnim nekretninama.

21. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

21.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

23. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

24. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

27. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LĆ (rođen 1965.), JĆ (rođen 1980.), RĆ (rođen 1955.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su sva trojica svjedoka mještani [adresa], male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani (svjedok LĆ je međaš s tužiteljevom nekretninom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jednako tako i svjedok JĆ je vlasnik nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetnih nekretnina i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja i graniči sa predmetnom nekretninom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako sva trojica svjedoka iskazala da su dvije predmetne parcele naziva " [adresa] i jedna naziva "Mikulinka" od davnina u obitelji LĆ, koje da je tužitelj stekao od oca pok. JĆŽ ( kojeg su u mjestu poznavali pod nadimkom MĆŽ), koji je "Mikulinku" koristio za obrađivanje sadnjom kukuruza i žita i raznih povrtlarskih kultura, a druge dvije nekretnine da je koristio za ispašu blaga. Ujedno svjedok RĆ je istaknuo da je pok. ocu tužitelja znao i pomagati u obrađivanju predmetnih parcela naziva "Ograde", a jednako tako i danas njegovom sinu KĆ, ovdje tužitelju. Identično su iskazivali navodeći da su predmetne nekretnine oduvijek ograđene odnosno da su jasno definirane njihove granice i to plotovima, što su posebno potvrdili saslušani svjedoci LĆ i JĆ čije nekretnine graniče s ovdje predmetnim nekretninama. Nadalje, sva trojica svjedoka su zaključno navela da konačno predmetnu nekretninu danas posjeduje tužitelj koji danas na predmetnoj nekretnini zvanoj " P" ima zasađeni vinograd koji obrađuje, a ostale dvije nekretnini koristi kao i njegov otac odnosno za ispašu blaga te da o njihovim saznanjima nikad unutar same obitelji LĆ nije bilo spora u pogledu predmetnih nekretnina niti bi ih netko treći u tome ometao.

28. Slijedom svih naprijed izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina, u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, nekretninu je koristio još otac tužitelja pok. JĆŽ koji je rođen 1902., a umro 1985. na način da je istu obrađivao sadeći poljoprivredne kulture te za ispašu blaga, a potom njegov sin ovdje tužitelj KĆ ( rođen 1947.), kojeg je nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su jasno omeđene od susjednih nekretnina ( što su potvrdili i saslušani svjedoci LĆ čija nekretnine graniče s predmetnim nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz priloženog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je priložen na listu spisa 24 te svjedoka JĆ čija nekretnina graniči s predmetnom nekretninom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji je priložen na listu spisa 26), pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika i to ranije od tužiteljevog oca pok. JĆŽ te su se iste dalje prenosile unutar obitelji sve do tužitelja, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

29. Zaključno, za ukazati je da je pogrešan pravni stav tuženice koji je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da bi u tužbi za ispravak tužitelj trebao prije svega dokazati da je upis prava vlasništva Republike Hrvatske na navedenim nekretninama pogrešan odnosno da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina te da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa. Naime, predmet ove parnice nije tužba radi ispravka pogrešnog upisa u smislu odredbe članka 135. stavka 4. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., dalje u tekstu: ZZK), već tužba za ispravak u smislu odredbe članka 205. ZZK, koja se može podnijeti u postupku osnivanja i preoblikovanja zemljišnih knjiga, odnosno u pojedinačnom ispravnom postupku. Stoga pogrešan je stav tuženice da je tužitelj u konkretnom slučaju, prije svega, trebao dokazati da je sud nepravilno upisao tuženicu kao vlasnicu predmetnih nekretnina i da je upis protivan sadržaju naloga o dozvoli upisa jer se u parničnom postupku pokrenutom tužbom za ispravak izvode svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, a sud donosi odluku na temelju svih izvedenih dokaza. Tužba za ispravak kojom se zahtjeva brisanje ili ispravak upisa provedenog u ispravnom postupku bit će osnovana ako parnični sud utvrdi da je na temelju odluke suda o prijavi ili prigovoru proveden upis za koji nisu bile ispunjene sve pretpostavke pa se zbog toga zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnog pravnog stanja nekretnine, a što je sud u konkretnom slučaju, na temelju naprijed izvedenih dokaza našao utvrđenim.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije vlasnica predmetnih nekretnina, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točkama I. i II. i III. izreke ove presude.

31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

31.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 14. veljače 2025., 3. prosinca 2024. i 20. svibnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 1.429,64 EUR. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 12. lipnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-195/2024).