REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-887/2023-16

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja S.V.E d.o.o., Mala Ostrna, Zagrebačka ulica 26, OIB 44694800224, kojeg zastupa punomoćnica Petra Đerek Ivezić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 67 protiv tuženika EM-GA usluge d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 16, OIB 11338795338, radi isplate iznosa od 2.788,97 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević, Zagreb, Mandrovićeva 17, poslovni broj Ovrv- 52840/2022 UPP/OS-Ovrv-758/2022 od 15. lipnja 2022., kojim je naloženo tuženiku EM-GA usluge d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 16, OIB 11338795338, platiti tužitelju S.V.E d.o.o., Mala Ostrna, Zagrebačka ulica 26, OIB 44694800224 iznos od 2.788,97 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto osamdeset osam eura i devedeset sedam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 26. prosinca 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 61,05 eura (slovima: šezdeset jedan euro i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. lipnja 2022. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 129,73 eura (slovima: sto dvadeset devet eura i sedamdeset tri centa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15. lipnja 2022. do isplate te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević, Zagreb, Mandrovićeva 17, poslovni broj Ovrv-52840/2022 UPP/OS- Ovrv-758/2022 od 15. lipnja 2022. ukida.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 1.679,77 eura (slovima: tisuću šesto sedamdeset devet eura i sedamdeset sedam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 23. svibnja 2021. do isplate te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević, Zagreb, Mandrovićeva 17, poslovni broj Ovrv-52840/2022 UPP/OS-Ovrv-758/2022 od 15. lipnja 2022. ukida.

II. Nalaže se tuženiku EM-GA usluge d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 16, OIB 11338795338, naknaditi tužitelju S.V.E d.o.o., Mala Ostrna, Zagrebačka ulica 26, OIB 44694800224, troškove parničnog postupka u iznosu od 795,57 eura (slovima: sedamsto devedeset pet eura i pedeset sedam centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 358,07 eura (slovima: tristo pedeset osam eura i sedam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević, Zagreb, Mandrovićeva 17, poslovni broj Ovrv-52840/2022 UPP/OS-Ovrv-758/2022 od 15. lipnja 2022. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.468,74 eura, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, tuženik je izjavio prigovor 2. rujna 2022. povodom kojeg je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu suda poslovni broj Povrv-2451/2022-2 od 3. svibnja 2023. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i provedene radnje su ukinute, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio nenadležnim te je ustupio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu.

2. U prigovoru tuženik osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, navodeći da je utuženi račun broj 567/P1/1 od 22. travnja 2021. u iznosu od 1.528,47 eura (ranije: 11.516,25 kuna) u cijelosti plaćen tužitelju 9. lipnja 2022. Dalje navodi da je za postojanje računa broj 1638/P1/1 od 25. studenog 2021. u iznosu od 2.940,27 eura (ranije: 22.153,50 kuna) saznao tek 21. veljače 2022. kada mu je dostavljen izvod otvorenih stavki, jer tuženik nije bio u tužiteljevoj radionici nakon 28. siječnja 2021. Navodi i da uz račun 1638/P1/1 nije bilo ovjerene otpremnice te da tuženik nije preuzeo dijelove navedene u tom računu.

3. Tužitelj u podnesku od 16. siječnja 2021. navodi da su tuženikovi navodi u prigovoru neosnovani i paušalni te usmjereni na izbjegavanje plaćanja tužiteljevog potraživanja. Istaknuo je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u kojem je tuženik od tužitelja naručivao usluge servisa vozila, koje usluge je tužitelj pravovremeno i u cijelosti izvršio. Tužitelj navodi da je tuženik, nakon što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak, podmirio njegovo potraživanje za uslugu servisa vozila 9. lipnja 2022., po računu broj 567/P1/1 u iznosu od 1.528,47 eura, čime je priznao postojanje poslovnog odnosa sa tužiteljem. Istaknuo je da je iz naloga usluge broj 1577/21 od 25. studenog 2021. vidljivo da je tužitelj izvršio ugradnju motora na tuženikovom vozilu za što je tuženiku izdan račun broj 1638/P1/1 u iznosu od 2.940,27 eura (ranije: 22.153,50 kuna), koji je dostavljen tuženiku nakon što je izdan. Ističe da je tuženik primio taj račun i izvod otvorenih stavaka koje nije osporio. Dalje tužitelj navodi da se tuženik žalio na lošu financijsku situaciju i da je obećao platiti račun broj 1638/P1/1 u najkraćem roku što nije učinio. Također, tužitelj je naveo da je odobrio tuženiku popust u iznosu od 151,30 eura pa da je, po računu 1638/P1/1, preostalo tužiteljevo potraživanje prema tuženiku u iznosu od 2.788,97 eura.

4. Tuženik u podnesku od 10. veljače 2024. ponavlja navode iz prigovora, ističući da je račun 567/P1/1 od 22. travnja 2021. plaćen tužitelju. Navodi da dijelove po računu broj 1638/P1/1 od 25. studenog 2021 tuženik nije preuzeo. Također, tuženik osporava da bi tužitelj odobrio popust u iznosu od 151,30 eura navodeći da je za taj iznos snižen drugi račun i to račun broj 269/P1/1 od 11. ožujka 2020. Tuženik u podnesku od 8. svibnja 2025. osporava i radni nalog broj 1577/21 navodeći da taj nalog tuženik nije tražio niti potpisao.

5. Dakle, tužitelj je prvotno tužbom od tuženika potraživao iznos od 4.468,74 eura, a podneskom od 16. siječnja 2024. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.679,77 eura. U tom podnesku tužitelj je naveo da po računu 1638/P1/1 ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 2.940,27 eura, ali da je odobrio tuženiku popust u iznosu od 151,30 eura pa da njegovo preostalo potraživanje iznosi 2.788,97 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se nije protivio smanjenju tužbenog zahtjeva. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva, smatra se presumiranim povlačenjem tužbenog zahtjeva, pa je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

6. Na ročištima od 14. travnja 2025 i 22. svibnja 2025., tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je, u tijeku postupka, proveo dokaz uvidom u račun 567/P1/1 od 22. travnja 2021. (list 9 i 10 spisa), u račun broj 1638/P1/1 od 25. studenog 2021 (list 11 spisa), u izvadak iz sudskog registra (list 16 i 17, 34 i 35, 38 i 39 spisa ), u Potvrdu o plaćanju Privredne banke Zagreb (list 44 spisa), u e-mail dopis s pozivom na plaćanje od 21. prosinca 2021 (list 58 i 59 spisa), u knjižnu obavijest 19/22 od 11. kolovoza 2022. (list 60 spisa), u analitičku karticu kupaca (list 61 spisa), u izvod otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. (list 62 spisa), nalog usluge broj 1577/21 od 25. studenog 2021. (list 80 spisa), u dopis Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Novi Zagreb od 24. travnja 2025. (list 81 spisa), u knjigu primljenih računa za razdoblje od 1. studenog 2021. do

30. studenog 2021. (list 82 spisa).

8. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. Smanjenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 2.788,97 eura s pripadajućim zateznim zakonskim kamatama na temelju neplaćenog računa za pruženu uslugu automehaničarskih radova (reparirani motor, zavojnica volana, far, lim vezni, branik prednji), dok tuženik ističe da takvu uslugu nije naručio niti je preuzeo dijelove po utuženom računu broj 1638/P1/1, pa da nije u obvezi tužitelju platiti taj račun.

10. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu niti da je tuženik platio tužitelju račun broj 567/P1/1 od 22. travnja 2021. u iznosu od 1.528,47 eura. Međutim, između stranaka je sporno je li tužitelj pružio uslugu navedenu u računu broj 1638/P1/1.

11. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022.,156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. S obzirom na to da je među strankama sporno tužiteljevo potraživanje po računu broj 1638/P1/1, koji se odnosi na automehaničarske usluge promjene motore i dodatnih dijelova, sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu ĆI i tuženikove zastupnice po zakonu TI.

13. Tužiteljev zastupnik po zakonu ĆI iskazao je da se tužitelj bavi servisom vozila i održavanjem vozila i to kamiona i kombija te da se tuženik bavi prijevozom. Iskazao je da tužitelj s tuženikom počeo surađivati 2017. i da je tužitelj održavao i popravljao tuženikova vozila te da privatno poznaje RI i DI. Iskazao je da tužitelj održavanje vozila obavlja tako da bi tuženik dovezao vozilo, pa bi tužitelj vidio što je potrebno napraviti i onda s tuženikom dogovorio radove na vozilu. Naveo je da tužitelj radove na vozilima dogovara usmeno bez narudžbenice i bez otpremnice. Istaknuo je da je sve poslove oko održavanja tuženikovih vozila dogovarao tužiteljev zastupnik po zakonu VI ili on isključivo s RI. Iskazao je da je vozilo na kojem je napravljena izmjena motora, dovezao tuženik, odnosno RI, 2019. ili 2020., pa da je nakon nekog vremena usmeno dogovorena izmjena motora na tom vozilu marke VW Crafter s RI. Iskazao je i da je sporni račun izdan kasnije nego što je izvršena izmjena motora na kombiju jer je bila korona i jer je RI zamolio da se zatvore neka ranija dugovanja. Iskazao je da stranke ili vozači preuzimaju vozila od tužitelja, nakon popravka ili servisa, te ima situacija kada vozači preuzimaju vozila nekad čak i u 2,00 u noći pa im tužitelj ostavi ključ. Istaknuo je da na sporni račun koji se odnosi na izmjenu motora u kombiju VW Crafter tuženik nije ni pisano ni usmeno prigovorio.

14. Tuženikova zastupnica po zakonu DI iskazala je da tužiteljevog zastupnika po zakonu ĆI privatno poznaje duže vrijeme te da su braća ĆI otvorila radionicu pa je tuženik, zbog poznanstva, prešao kod tužitelja radi za održavanja vozila. Iskazala je da se tuženik bavi prijevozom te da u vlasništvu ima oko deset kombija i kamiona. Iskazala je da sve poslove kod tuženika, pa tako sve vezano uz servis i održavanje tuženikovih vozila, obavlja RI, koji je ta vozila i vozio na servis te ih vraćao sa servisa, a da ona radi u drugoj firmi. Iskazala je da ne zna na što se odnosi utuženi račun te da ne zna je li tuženik prigovorio na sporni račun ili ga vratio. Isto tako, navela je da ne zna ni je li bila dogovorena kakva dinamika plaćanja računa niti je li tuženik tražio popust na račun, niti zna li kada je sporno vozilo popravljeno niti kada je bilo kod tužitelja. Iskazala je i da je suradnja s tužiteljem prestala jer je tuženik imao nekoliko reklamacija i sada ponovno održavaju vozila u radionici Auto Hrvatska u Karlovcu.

15. Sud je prihvatio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu ĆI jer navodi da je iscrpan, uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom u spisu, dok tuženikova zastupnica po zakonu nije imala saznanja o spornim činjenicama. Dakle, iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu i dokumentacije u spisu, utvrđeno je da tužitelj obavlja usluge na temelju usmenih naloga, odnosno da za popravak ili preuzimanje vozila kod tužitelja, nije potrebna narudžbenica ili otpremnica. Isto tako je utvrđeno da je tuženikovo vozilo bilo kod tužitelja od 2019. ili 2020. te da je naknadno tužitelj dobio nalog od tuženika da izvrši popravak vozila, odnosno da u vozilo ugradi motor. Utvrđeno je da je zbog stajanja vozila kod tužitelja te molbe tuženika da tužitelj kasnije izda račun dok tuženik riješi ranija dugovanja prema tužitelju, utuženi račun broj 1638/P1/1 bio izdan tek 25. studenog 2021. Prema tome, neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj, po tuženikovom nalogu, izvršio uslugu ugradnje motora u vozilo VW Crafter 2.5 TDI za koju je uslugu izdao račun 1638/P1/1.

16. Osim toga, iz dopisa Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Novi Zagreb od 24. travnja 2025., proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računu 1638/P1/1 od 25. studenog 2021. u iznosu od 2.940,27 eura.

17. Odredbom članka 221.b ZPP propisano je da, ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno, a tuženik nije dokazao da ta tužiteljeva tražbina ne postoji.

18. Nadalje, teret dokazivanja činjenice plaćanja utuženih iznosa leži na tuženiku, a tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio na spis dokaz da je utužene račune platio na bilo koji od Zakonom o obveznim odnosima predviđen način plaćanja dospjelih novčanih obveza, a što je bila tuženikova obveza sukladno članku 219. ZPP. Osim toga, tuženik nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost da tužiteljeva tražbina ne postoji odnosno da nije koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu niti da je na utuženi račun prigovorio.

19. Stoga je valjalo tužbenom zahtjevu udovoljiti i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Nadije Gajski Mindoljević, Zagreb, Mandrovićeva 17, poslovni broj Ovrv-52840/2022 UPP/OS- Ovrv-758/2022 od 15. lipnja 2022. Na utuženi iznos tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana dospijeća računa pa do isplate po stopi određenoj sukladno članku 29. stavak 2. ZOO koja se primjenjuje na trgovačke ugovore, pa je presuđeno kao u točki I. izreke presude.

20. Dodatno se ističe, da su tuženikovi navodi o tome da se račun broj 1638/P1/1 od 25. studenog 2021. odnosi na isto vozilo kao i račun broj 567/P1/1 od 22. travnja 2021., samo pod starom registarskom oznakom, potpuno irelevantni jer jedno vozilo može biti na popravku ili servisu više puta. Osim toga, uvidom u predmetne račune sud je utvrdio da se ti računi odnose na vozilo iste marke, ali drugih karakteristika i različite kilometraže. Također, irelevantni su tuženikovi navodi da tužitelj nije odobrio popust u iznosu od 151,30 eura, već da je tuženik imao reklamaciju po računu broj 249/P1/1 od 11. ožujka 2020., jer je tužitelj za taj dio povukao svoje potraživanje po računu broj 1638/P1/1. Ističe se i to da je tuženikov punomoćnik na ročištu od 22. svibnja 2025. naveo da je predmetno vozilo, nakon navodne ugradnje motora, bilo još nekoliko puta kod tužitelja na servisu i reklamacijama, što je potpuno kontradiktorno tuženikovim navodima da nije bio u tužiteljevoj radionici nakon 28. siječnja 2021.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, uzimajući u obzir da je tužitelj u ovom postupku uspio s tužbenim zahtjevom kojim je zahtijevao isplatu iznosa od 4.468,74 eura djelomično za iznos od 2.788,97 eura pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu: OT).

22. Ističe se da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka, pa je tako u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu vrijednost predmeta spora od 19. svibnja 2022. pa do 9. lipnja 2022. vrijednost predmeta spora bila 4.468,74 eura, dok je od 16. siječnja 2024. vrijednost predmeta spora bila 2.788,97 eura, a postotak uspjeha tužitelja se mijenjao tijekom parnice upravo u odnosu na vrijednost predmeta spora, tj. iznos koji je tužitelj potraživao tužbom. Dakle, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu od 19. svibnja 2022. do 9. lipnja 2022., tužiteljevo potraživanje od 4.468,74 eura bilo osnovano djelomično za iznos od 2.940,27 eura, što znači da je u toj fazi postupka postotak tužiteljevog uspjeha bio 65,80%, tj. zaokruženo 66%, a postotak tuženikovog uspjeha bio je 34,20%, tj. zaokruženo 34%. Međutim, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tek podneskom od 16. siječnja 2024., što znači da je u razdoblju od 9. lipnja 2022. do 16. siječnja 2024. postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici bio 62,41 %, tj. zaokruženo 62%, dok je istovremeno u toj fazi postotak uspjeha tuženika bio 37,59%, tj. zaokruženo 38%. Nakon što je tužitelj podneskom od 16. siječnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 2.788,97 eura, do zaključenja postupka postotak uspjeha tužitelja bio je 100%.

23. Slijedom navedenog, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 19. svibnja 2022. do 9. lipnja 2022. tužitelju prema postotku uspjeha od 32% (66% uspjeha tužitelja – 34% uspjeha tuženika), pripada trošak ovršnog postupka koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku za sastav prijedloga za ovrhu po Tbr.11.1 iznos od 53,09 eura, te trošak ovršnog postupka po članka 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/2021., 18/2022., 154/2022., dalje: Pravilnika) na ime javnobilježničke nagrade u iznosu od 7,96 eura, tj. ukupno trošak ovršnog postupka u iznosu od 61,05 eura, za neosnovano zatraženu razliku u iznosu od 129,73 eura valjalo je odbiti zahtjev za naknadu ovršnih troškova. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate na ovršne troškove koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO, kako je to tužitelj zahtijevao.

24. Nadalje, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 9. lipnja 2022. do 15. siječnja 2024. tužitelju bi, prema postotku uspjeha od 24% (62% uspjeha tužitelja – 38% uspjeha tuženika), pripadao trošak parničnog postupka, ali u toj fazi postupka tužitelj nije imao troškove.

25. U fazi postupka od 16. siječnja 2024. pa do zaključenja glavne rasprave tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u cijelosti. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka koji se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav podneska od 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. 1. OT-a), za zastupanje na ročištu od 14. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. OT-a) i za zastupanje na ročištu od 22. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. OT-a), što uvećano za PDV u iznosu 150,00 eura, što iznosi 750,00 eura. Trošak sudske pristojbe na presudu priznat je tužitelju u iznosu od 45,57 eura, sukladno odredbi Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP). Ukupni trošak parničnog postupka koji pripada tužitelju je iznos od 795,57 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude 12. lipnja 2025. do isplate, po stopi sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO, kako je to tužitelj tražio, a na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

26. Istovremeno neosnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 21. siječnja 2025. u iznosu od 62,50 eura jer taj trošak nije nužan za vođenje parničnog postupka, ni trošak sastava podneska od 22. travnja 2025. u iznosu od 250,00 eura jer njime dostavlja nalog za koji je naveo da dostavlja podneskom od 15. siječnja 2024. i na ročištu od 14. travnja 2025., a kojim i samo ponavlja navode iz podneska od 16. siječnja 2024., prema tome, to nije trošak nužan za vođenje parničnog postupka, što uvećano za PDV u iznosu od 62,50 eura iznosi 312,50 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,57 eura jer u konkretnom slučaju nije podnesena tužba, a tužitelj nije niti platio taj iznos pa taj troška nije niti imao, odnosno ukupno nije priznat trošak od 358,07 eura. O troškovima parničnog postupka odlučeno je u točki II. izreke rješenja.

U Karlovcu 12. lipnja 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici Petri Đerek Ivezić, odvjetnici u Zagrebu, Trnjanska cesta

2. Tuženiku EM-GA usluge d.o.o., Zagreb, Ulica Ivana Šibla 16