Poslovni broj: Us I-1454/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja FI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Reš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb, Jurja Žerjavića 19. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) LI, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/23-01/03385136331, Urbroj:: 341-99-05/3-23- 4493 od dana 17. svibnja 2024.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/22-01/03385136331, Urbroj: 341-24-05/3-22- 13320 od 21. kolovoza 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eur zajedno sa zateznom kamatom tekućom od po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/23-01/03385136331, Urbroj: 341-99-05/3-23-4493 od 17. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zadru, Klasa: UP/I 140-02/22- 01/03385136331, Urbroj: 341-24-05/3-22-13320 od 21. kolovoza 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1971., da mu se izvrši novi izračun starosne mirovine prema stažu ostvarenom nakon umirovljenja.

2.Tužitelj tužbom pobija navedena rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. Nadalje se u tužbi u bitnome navode utvrđenja iz osporavanog drugostupanjskog rješenja te se ističe da je tuženik pogrešno primijenio pravni propis na temelju kojega se rješava stvar ukazujući na odredbe članka 2. stavak 1. i članka 3. Zakona o posebnim pravima te članka 7. Zakona o DVO, PS i OSO, koji je lex specialis u odnosu na ZOMO. Ističe da prilikom donošenja pobijanog drugostupanjskog rješenja, tuženik nije uopće uzeo u obzir navedene odredbe Zakona o posebnim pravima, a koje je trebalo primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari. Štoviše, tuženik da je pravilno utvrdio da je tužitelj bio zaposlen na poslovima pirotehničara kod poslodavca Piton d.o.o., počevši od 17. kolovoza 2017., međutim, da je u potpunosti pogrešno protumačio Obrazac eM-1P od 17. kolovoza 2017. u kojem je navedeno (cit.): 17. Radno mjesto, zanimanje osiguranici osobe s invaliditetom kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem Naziv radnog mjesta, zanimanja i i osiguranici osobe s invaliditetom: DA/PIROTEHNIČARI-VODITELJI RADILIŠTA". Naime, tuženik da je navedeno protumačio u potpunosti arbitrarno na štetu tužitelja, i to na način da je pogrešno zaključio da se na tužitelja ne bi primjenjivao Zakon o posebnim pravima implicirajući da tužitelj kod poslodavca Piton d.o.o. uopće nije radio kao pirotehničar, odnosno da je bio pomoćni radnik, što da je u potpunosti netočno jer da upravo suprotno proizlazi iz samih Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s poslodavcem Piton d.o.o. temeljem kojih da je obavljao poslove radnog mjesta: pirotehničara voditelja skupine na poslovima protuminskog djelovanja. Štoviše, u Obrascu eM-IP od 09.09.2022., koji da je tuženik prigodno zanemario, da je navedeno (cit.): 16. Radno mjesto, zanimanje osiguranici osobe s invaliditetom kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem/Naziv radnog mjesta, zanimanja i osiguranici osobe s invaliditetom da poslovi pirotehničara (poslovi općeg izvida, tehničkog izvida pretraživanja ili zanemarivanja, pirotehnički nadzornici) pa da samo ta činjenica ukazuje na pogrešno tumačenje tuženika. Tužitelj da u svom radnom odnosu nikada nije prestao biti pirotehničar u smislu odredbi Zakona o posebnim pravima, s obzirom da je neposredno obavljao poslove razminiranja u trgovačkom društvu Piton d.o.o. počevši od 17.08.2017.. Štoviše, poslove voditelja skupine pirotehničara da može obavljati samo iskusni pirotehničar koji zajedno s ostalim pirotehničarima čini pirotehničku skupinu te istu vodi prilikom obavljanja poslova razminiranja na minskom polju (radilištu), sa svim odgovornostima i dužnostima propisanima odredbama Zakona o protuminskom djelovanju i podzakonskih propisa. Voditelj skupine da odlazi u minsko polje zajedno s ostalim pirotehničarima, neposredno obavlja poslove razminiranja te da je odgovoran za sigurnost cijele pirotehničke skupine čiji je sastavni i neizostavni dio. Bez voditelja skupine pirotehnička skupina da ne smije obavljati poslove razminiranja. Osim toga, tužitelj da je u spornom razdoblju radio i na poslovima pirotehničara. Suprotno pogrešnim tvrdnjama tuženika, tužitelj da nikada nije obavljao pomoćne poslove u razminiranju, već da je neposredno obavljao poslove razminiranja. Pri tome se citira odredba članka 4. stavak 1. točka 17. Zakona o protuminskom djelovanju te se citira i odredba članka 1. stavak 2. Zakona o posebnim pravima te ističe da je prema navedenim odredbama jasno da bi voditelj pirotehničke skupine zasigurno trebao biti obuhvaćen pojmom zaposlenika na poslovima „razminiranja", s obzirom da bi suprotan stav doveo do neobjašnjive diskriminacije voditelja pirotehničke skupine, koji se s ostalim pirotehničarima nalaze u minskom polju, stavljajući ih u nepovoljniji položaj od primjerice inspektora, pirotehničkih nadzornika i pirotehničkih nadglednika, bez ikakvog smislenog razloga. Nadalje se u tužbi navode rješenja u istovrsnoj pravnoj stvari te ističe da su različite područne službe tuženika donijele rješenja kojima su udovoljili zahtjevima za ponovno određivanje starosne mirovine drugih tužiteljevih kolega koji rade na istim poslovima pirotehničara, pa da je očito da postoji različita praksa kod samog tuženika. Nadalje se ističe da je tuženik opisanim postupanjem tužitelja doveo u nejednaki položaj u odnosu na ostale osiguranike u istovrsnoj situaciji i time povrijedio legitimna očekivanja tužitelja da će mu mirovina biti utvrđena sukladno zakonu na isti način kao i njegovim kolegama koji obavljaju iste poslove te pritom ukazuje na izraženo mišljenje Ustavnog suda Republike Hrvatske. Prema neosnovanom stavu tuženika, tužitelj da bi imao pravo na starosnu mirovinu tek sa 60 godina života, što da je nemoguće dočekati na poslovima pirotehničara! Takvo neosnovano tumačenje da zasigurno nije bila intencija zakonodavca prilikom donošenja Zakona o posebnim pravima, a koji su nižestupanjska tijela na krajnje diskriminatoran način odbila primijeniti u odnosu na tužitelja, dok su isti zakon primijenila u odnosu na tužiteljeve kolege. Time da se tužitelju praktički onemogućava daljnje obavljanje deficitarnih poslova pirotehničara voditelja skupine za koje već ima kompetencije, sposobnosti i posebne zdravstvene sposobnosti koje nema ostala populacija. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zateznim kamatama.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja od 17.svibnja 2024. Navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tužitelj se u podnesku od 20. rujna 2024. očitovao na navode odgovora na tužbu, u bitnome ponavljajući navode iz tužbe, te je uz navedeni podnesak dostavio izjavu tužiteljevog poslodavca od 20. rujna 2023. Nadalje, tužitelj je uz podnesak od 22. travnja 2025. dostavio rješenja HZMO ukazujući na različitu praksu istog.

5.Tuženik se u podnesku od 13. svibnja 2025. očitovao na podneske tužitelja u kojima se poziva na rješavanje o pravima na mirovinu njegovih kolega, ističući da su prava iz mirovinsko osiguranja strogo osobna materijalna prava, ostvarivanje kojih ovisi o ispunjavanju zakonom propisanih uvjeta koji se odnose na navršene godine života, ostvareni mirovinski staž i plaće, odnosno osnovice osiguranja svakog pojedinog osiguranika koji su individualne naravi i razlikuju se od osiguranika do osiguranika, te se ostvarivanje prava na mirovinu ne može međusobno uspoređivati. Nadalje se navodi kako je iz dostavljenog Ugovora o radu, te zaprimljene eM-1P prijave o početku osiguranja, poslodavca Piton d.o.o. Čakovec, od 17. kolovoza 2017. pravilno utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 17. kolovoza 2017. do 7. rujna 2022. bio zaposlen na radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta, pa da se stoga ne mogu uvažiti tužbeni navodi da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Nadalje se citira članak 1. Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja (Narodne novine, broj: 153/2005 i 152/2008 - u daljnjem tekstu: Zakon o posebnim pravima) te ističe da voditelj radilišta i pomoćni radnici koji obavljaju poslove humanitarnog razminiranja nisu navedeni kao osobe koje prema Zakonu o posebnim pravima ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja, pa tako i pravo na ponovno određivanje starosne mirovine temeljem novoostvarenog staža osiguranja. Tuženik ukazuje i na to da je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja (Narodne novine, broj: 40/2025) u članku 1. izmijenjen članak 1. stavak 2., koji i citira, te se tužitelj upućuje da može podnijeti novi zahtjev za određivanje mirovine sukladno odredbama navedenog Zakona. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno. Ustrajao je u prijedlogu da se tužbeni zahtjev odbije.

6.U sporu je održavanjem rasprave 16. svibnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tužitelj je po zamjeniku svog opunomoćenika na raspravi ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te kod prijedloga da se izvedu dokazi koji su predloženi u tužbi i podnesku. U odnosu na podnesak tuženika od 13. svibnja 2025. ističe da u podnesku nisu navedene neke nove činjenice a koje u dosadašnjem tijeku postupka nisu isticane od strane tuženika, međutim, ono što tuženik propušta istaknuti a što da je vidljivo iz prijave HZMO-a za tužitelja kao i ostalih podataka o radno-pravnom statusu tužitelja da je naziv radnog mjesta tužitelja pirotehničar-voditelj radilišta.

8.Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe da u konkretnom slučaju tuženiku nije sporno da je tužitelj nakon ostvarivanja prava na starosnu mirovinu i nadalje ostao raditi na poslovima razminiranja odnosno poslovima pirotehničara, međutim, isti da nema uvjet godina života odnosno starosti da bi mu se eventualno priznala mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju pa se odredila u isplati povoljnija. Ističe nadalje da se tuženik u podnesku od 13. svibnja 2025. poziva na izmjene i dopune Zakona o poslovima razminiranja koje u ovom upravnom sporu nisu pravno relevantne jer da su nastale nakon osiguranog slučaja odnosno podnošenja zahtjeva. Navedenim smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan te da ga treba odbiti.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentaciju u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za saslušanjem istoga kao stranke spora, za saslušanjem svjedoka CI te da se službeno od tvrtke Piton d.o.o. Čakovec pribavi očitovanje o poslovima koje tužitelj obavljao u razdoblju od 17.kolovoza 2017. do danas i dokaze o neposrednom obavljanju poslova razminiranja, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Iz podataka spisa je razvidno:

-da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, broj: 108652 od 25. ožujka 2015. priznato pravo na starosnu mirovinu od 01. lipnja 2014. prema Zakonu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja (Narodne novine, broj 153/2005 i 152/2008 – dalje: Zakon o posebnim pravima);

-da je tužitelj 07. rujna 2022. podnio zahtjev za ponovno određivanje starosne mirovine po prestanku radnog odnosa od 03. lipnja 2014. do 07. rujna 2022. s prekidima;

-da je tužitelj na dan 08. rujna 2022. navršio 51 godinu i 07 mjeseci života;

-da je tužitelj nakon umirovljenja navršio 12 godina, 01 mjesec i 17 dana radnog staža;

-da je prvostupanjskim rješenjem od 21. kolovoza 2023. zahtjev tužitelja odbijen pozivom na odredbu članka 100. stavak 7., ZOMO-a i obrazloženje da tužitelj ne ispunjava uvjete godina života i mirovinskog staža iz članka 33., 34., 180. ili 182. ZOMO-a koji trebaju biti kumulativno zadovoljeni da bi se starosna mirovina mogla ponovno odrediti odnosno da bi se mogao napraviti ponovni izračun mirovine;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 17. svibnja 2024. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

13.Tužitelj smatra da navedena rješenja nisu na zakonu osnovana navodeći, u bitnome, da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti Zakon o posebnim pravima jer da je obavljao poslove pirotehničara kod poslodavca Piton d.o.o. počevši od 17. kolovoza 2017. pa nadalje.

14.Ovaj sud prigovore tužitelja smatra osnovanim.

15.Naime, člankom 1. stavak 1. i 2. Zakona o posebnim pravima propisano je da su zaposlenici na poslovima razminiranja, u smislu ovoga Zakona, pirotehničari zaposleni u trgovačkim društvima, kod obrtnika i Hrvatskom centru za razminiranje koji neposredno obavljaju poslove razminiranja, pirotehnički nadzornici i pirotehnički nadglednici zaposleni u Hrvatskom centru za razminiranje te inspektori Ministarstva unutarnjih poslova koji obavljaju poslove inspekcijskog nadzora nad obavljanjem poslova humanitarnog razminiranja.

16.Iz spisu priležećih ugovora o radu te Obrasca eM-1P razvidno je da je tužitelj, koji je po zanimanju pirotehničar, od 17. kolovoza 2017. pa nadalje, odnosno kroz predmetno razdoblje (17. kolovoza 2017. do 7. rujna 2022.), bio zaposlen kod poslodavca Piton d.o.o. Čakovec na poslovima pirotehničara-voditelja gradilišta odnosno pirotehničara-voditelja skupine na poslovima protuminskog djelovanja (članak 2. Ugovora o radu). U članku 2. predmetnih ugovora o radu se navodi i to da radno mjesto pirotehničar – voditelj skupine obuhvaća sve poslove propisane Zakonom o protuminskom djelovanju, Pravilnikom o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja, Pravilnikom o načinu obavljanja poslova razminiranja, kontrole kvalitete, općeg i tehničkog izvida i obilježavanja minski sumnjivog područja i Pravilnikom o radu tvrtke Piton d.o.o.. Navedeno je i to da će u slučaju potrebe djelatnik tužitelj raditi i na drugim poslovima definiranim istim dokumentima za koje je kvalificiran i posjeduje potrebne ovlasti.

17.Spisu prileži i izjava tvrtke Piton d.o.o. Čakovec, potpisana po direktoru CI, iz koje proizlazi da je tužitelj za svo vrijeme svog rada u tvrtki Piton d.o.o. Čakovec, preko 90% svog radnog vremena radio na poslovima razminiranja u svojstvu pirotehničara u protuminskom djelovanju za što je kvalificiran i posjeduje potrebne ovlasti. Navedeno je i to da je tužitelj zaposlen na radno mjesto voditelja gradilišta u razminiranju s opaskom da će raditi i na drugim poslovima za koje je kvalificiran i posjeduje potrebne ovlasti, a jedan od tih poslova je i pirotehničar u protuminskom djelovanju, a sa čime se tužitelj složio. Navodi se i to da su za tužitelja za sve vrijeme rada uplaćeni doprinosi za beneficirani radni staž koji su jednaki za voditelja radilišta u protuminskom djelovanju kao i za pirotehničara u protuminskom djelovanju.

18.Polazeći od navedene izjave te kada se analiziraju spisu priležeći ugovori o radu proizlazi da je tužitelj, bez obzira na formalni naziv svog radnog mjesta, obavljao poslove pirotehničara koji je neposredno obavljao poslove razminiranja, za koje je nesporno kvalificiran i posjeduje potrebne ovlasti, a što se, po pravnom shvaćanju ovoga suda, može podvesti pod odredbu članka 1. stavak 1. i 2. Zakona o posebnim pravima.

19.Tuženik pravilno ukazuje na to da su prava iz mirovinsko osiguranja strogo osobna materijalna prava. Međutim, činjenica je da je tužitelj u spis predmeta dostavio više rješenja tuženika i prvostupanjskih tijela HZMO koja ukazuju na to da su se drugim osobama koje su radile na istim poslovima kao i tužitelj, rođeni 70-ih godina prošlog stoljeća, kao i tužitelj, priznato predmetno pravo, čime tužitelj s pravom ukazuje i na pojedinačna drugačija postupanja tijela mirovinskog osiguranja u drugim istovrsnim slučajevima.

20.Tuženik u podnesku od 13. svibnja 2025. upućuje tužitelja da podnese novi zahtjev pri tome se pozivajući na Zakon o izmjenama Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja ("Narodne novine" broj 40/2025) kojim je u članku 1. izmijenjen članak 1. stavka 2. Navedeni Zakon o izmjenama Zakona o posebnim pravima, je stupio na snagu 15. ožujka 2025., dakle tijekom ovog upravnog spora, te je istim u članku 1. propisano da se primjenjuje i na voditelje radilišta koji neposredno obavljaju poslove rukovođenja radilištima. Međutim, tuženik je zanemario prelazne i završne odredbe te u svezi s tim nije utvrđivao da li su iste primjenjive u konkretnom slučaju.

21.No, bez obzira na navedeno ostaje činjenica da je tužitelj kroz predmetno razdoblje obavljao i poslove pirotehničara odnosno da je neposredno obavljao poslove razminiranja, a što jasno proizlazi iz ugovora o radu koji prileže spisu te izjave njegovog poslodavca. Stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja i svjedoka CI, na navedene okolnosti te službenim putem pribavljati očitovanje tvrtke Piton d.o.o. Čakovec o poslovima koje tužitelj obavljao, a obzirom na gore navedenu pisanu izjavu navedene tvrtke. Stoga su navedeni dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni.

22.Stoga je, budući iz svega gore navedenog, po ocjeni ovoga suda, proizlazi da osporavana rješenja nisu pravilna i zakonita, valjalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

23.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje, omogućiti tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

24.Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Stavkom 2. propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 3. je određeno da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stavkom 4. je određeno da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama sud odlučuje na zahtjev stranke.

25.Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

26.Slijedom citiranih odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46. , 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo je tužitelju priznati kao opravdan trošak sastava tužbe te zastupanja na ročištu od 16.svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 2.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 500,00 eur sveukupno iznosi 2.500,00 eur sa pripadajućim kamatama. Za više traženo s osnova troškova sastava podnesaka od 20. rujna 2025. te 22. travnja 2025. zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da ne sadržavaju nikakva činjenična niti pravna razlaganja već se u bitnome ponavljaju navodi iz tužbe. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 12. lipnja 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku, uz povrat spisa tuženog tijela,

-u spis.