REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-661/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 27. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužiteljici RF iz [adresa], isplati iznos od 1.369,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2022. do isplate i to prema stopi koja se od dospijeća do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice RF iz [adresa], u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 550,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2021. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.369,96 eura za razdoblje od 1. veljače 2021. do 13. ožujka 2022.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.186,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 28. kolovoza 2020. ozlijeđena u nezgodi koja se dogodila prilikom redovnog obavljanja zanimanja za poslodavca Cedevita d.o.o. koji je u trenutku nastanka iste imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima kod tuženika. Tužiteljica se obratila tuženiku u mirnom postupku, međutim stranke nisu uspjele spor riješiti mirnim putem. Tužiteljica smatra da joj je tuženik dužan nadoknaditi sljedeću štetu:

- za tuđu pomoć i njegu 728,00 eura

- za povredu prava osobnosti: - za pretrpljene bolove 1.4000,00 eura, - za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, - za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 450,00 eura, odnosno ukupno 3.578,00 eura. Kako je tuženik tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 1.659,04 eura, to tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 13.5.2025. zahtijeva da joj tuženik isplati ukupno 1.918,96 eura s zateznom kamatom tekućom od 1.2.2021. do isplate i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Međutim, osporava odgovornost, osnovu, visinu tužbenoga zahtjeva i tijek zateznih kamata. Tuženik ističe kako tužitelj uz tužbu nije priložio dokaz da je zadobio ozljedu na radu, odnosno da mu je priznata ozljeda na radu, slijedom čega tuženik predlaže odbaciti tužbu kao neurednu, podredno odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj nije učinio vjerojatnim osnovanost tužbenoga zahtjeva. Točno je da je tuženik s tužiteljevim poslodavcem ima zaključenu policu osiguranja od javne odgovornosti br. 078700068298 s ugovorenim pokrićem za djelatnike i odbitnom franšizom 10 % od iznosa štete, odnosno minimalno 4.000,00 kn po štetnom događaju za osiguranje prema djelatnicima. Tuženik ističe kako je dana 14.03.2022. tužitelju platio 1.659,04 eura s osnove povrede prava osobnosti, i to nakon umanjenja odbitnog iznosa franšize od 4.000,00 kn. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odštetni zahtjev (list 5-6 spisa), Odluku tuženika od 23.3.2022. (list 7 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 8-17 spisa), Policu osiguranja s privitkom (list 29-31 spisa), Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (list 32-35 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 36 spisa), presudu ovoga suda PR-803/2020-46 od 15.7.2022. i nalaz i mišljenje (list 53-65 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 44-46 spisa), saslušana je tužiteljica (list 76 spisa) i vještak dr. Božidar Šebečić (list 87-88 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 28.8.2020.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Također, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja predmetne tužbe temeljem odštetnog zahtjeva na ime naknade štete s osnove povrede prava osobnosti isplatio iznos od 1.659,04 eura. Isto tako, nije sporno da su tužiteljici tužbu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno i da je cijena sata tuđe pomoći i njege 4,00 eura.

7. Sporna je odgovornost, te osnova i visina štete.

8. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio kao istinit, budući je jasan i logičan te suglasan sa dokumentacijom u spisu, proizlazi da radi u Altantic Cedevita u kemijskom laboratoriju kao kemijski tehničar, te se je spornog dana na ulazu u mikrobiološki laboratorij poskliznula na mokar pod i pala, te je ozlijedila gležanj lijeve noge. Naime, prije toga je čistačica oprava pod u laboratoriju, a hodnik ispred tog laboratorija nije bio opran, te se je poskliznula baš na ulazu u taj laboratorij, a kada je ulazila u laboratorij, nije primijetila da je pod mokar. Na sebi je imala klompe koje su propisane po zaštiti na radu.

9. Dakle, tužiteljica se je tijekom redovnog radnog vremena na radnom mjestu poskliznula na mokri pod uslijed čega je pala i ozlijedila se.

10. Stoga, tuženik odgovara tužitelju po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Kako se je tužiteljica poskliznula na mokri pod prilikom ulaska u laboratorij u kojem je bio pod opran, a ona nije primijetila da je pod mokar, te je na nogama imala klompe koje su propisane po zaštiti na radu, to po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužitelj nije ničim doprinio nastanku štetnog događaja.

12. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužiteljica rođena 1960. i da je dana 12.10.2020. godine stradala na radnom mjestu. Okliznula se na mokrom podu i ozlijedila lijevi gležanj. Zadobila je prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju. Prijelom je liječen imobilizacijom potkoljenice kroz period od 6 tjedana. Po skidanju imobilizacije provela je fizikalnu terapiju. Tužiteljica je dvije godine prije predmetnog štetnog događaja, 03.03.2018. god. također imala prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju koji je liječen imobilizacijom. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice su zaostali povremeni, kronični bolovi u gležnju kod većeg opterećenja noge, kretnje u gležnju su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Oba prijeloma (iz štetnog događaja i iz 2018. godine) u podjednakom omjerima su odgovorni za sadašnje trajne posljedice, odnosno prijelom iz predmetnog štetnog događaja uzrok je smanjenja životne aktivnosti od 2,5%. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom dugotrajnog liječenja trpila fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedana kumulativno. Zaostali, kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u opsegu od 3 sati dnevno je bila potrebna 6 tjedna (imobilizacija lijeve noge), u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 01.02.2021.

13. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik nije imao primjedbi, dok je istom prigovorio tužitelj pa je vještak dr. Božidar Šebečić saslušan usmeno na ročištu. Vještak je izjavio da tužitelj u podnesku prigovara nalazu i mišljenju vještaka u cijelosti i poziva se na vještačenje prof. Rašića koji je u drugom predmetu (PR-803/2020) ocijenio smanjenje životne aktivnosti od 12%. Vještak navodi da je tužiteljica 28.8.2020. zadobila prijelom maleola lijeve lisne kosti bez pomaka ulomaka. Prijelom je liječen mobilizacijom i po skidanju mobilizacije 8.10.2020. na RTG snimkama prijelom je bio saniran. Ocjenu smanjenja životne aktivnosti dao je na temelju slika zadobivene ozljede, a još jednom ponavlja da se radi o prijelomu bez pomaka. Kod pregleda tužiteljice je utvrdio ograničenje opsega pokreta u gležnju manjeg stupnja uz uredan hod tužiteljice. Prema orijentacijskim medicinskim tablicama Hrvatskog društva za medicinska vještačenja smanjena pokretljivost u gležnju predstavlja smanjenje životne aktivnosti od 5% kao što je naveo u vještačenju. Budući je tužiteljica prije štetnog događaja, odnosno 3.3.2018. zadobila prijelom maleola iste lisne kosti, a radilo se o prijelomu tipa veber 2 koji predstavlja težu ozljedu nego prijelom iz štetnog događaja, ocijenio je da su oba prijeloma u podjednakim omjerima pridonijeli sadašnji trajnim posljedicama, odnosno da smanjenje životne aktivnosti iz predmetnog štetnog događaja iznosi 2,5%. Na prigovor na ocjenu fizičkih bolova i straha navodi da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i ne mogu se objektivno izmjeriti. Ocjenu je dao na temelju težine zadobivene ozljede i medicinske dokumentacije o liječenju, a koristeći iskustvo koje je stekao tijekom dugogodišnjeg liječenja takvih ozljeda. Napominje da je prijelom bio saniran 6 tjedana iza štetnog događaja, a ocjenu fizičkih bolova je dao skoro 10 tjedana i to u kumulativnom obliku, a što smatra adekvatnim i ostaje kod navedene ocjene, kao i kod ocjene zadobivenog straha. Na prigovor na ocjenu za potrebu za tuđom pomoći odgovara da je tužiteljica skoro 6 tjedana imala mobilizaciju noge, ali je mogla hodati sa štakama i djelomično opterećivati lijevu nogu. U tom periodu joj je bila potrebna tuđa pomoći u opsegu 3 sata dnevno, a po skidanju imobilizacije 2 sata dnevno još 4 tjedna. Navodi da je vremenska razlika između njegovog pregleda i pregleda dr. Rašića 3 godine, te je moguće da je do njegovog pregleda došlo do poboljšanja stanja tužiteljice, te ne želi komentirati nalaz drugog liječnika, ali napominje da je dr. Rašić abdominalni kirurg, a on je traumatolog.

14. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka kao i dopunsko usmeno očitovanje vještaka kojim detaljno odgovaraju na pitanja i otklanjaju prigovore tužiteljice, dajući za to jasne i valjane razloge, te decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a sud je ocijenio da nije bilo potrebe za provođenjem novog medicinskog vještačenja sukladno čl. 261. ZPP jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti. Stoga je sud odbio kao nepotreban prijedlog tužiteljice za izvođenjem novog medicinskog vještačenja, koji je iznesen paušalno i po ocjeni ovog suda usmjeren je samo na odugovlačenje s postupkom što je sud dužan onemogućiti strankama. Tome valja dodati da sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića koji je učinjen u drugom sudskom predmetu (PR-803/2020), budući se stranke nisu suglasile da se isti koristi kao dokaz u ovom predmetu, te je vještak dr. Božidar Šebečić jasno naveo razloge zbog čega postoji razlika između njegovog nalaza i mišljenja i nalaza i mišljenja dr. Žarka Rašića iz drugog predmeta, a koje razloga ovaj sud smatra stručnim i uvjerljivim.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila prijelom maleola lisne kosti u lijevom gležnju, zbog čega je trpjela bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 2,5%, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 182 sati, te je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 01.02.2021.

16. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

17. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, stupanj smanjenja životne aktivnosti (2,5%), životnu dob tužiteljice (rođena 1960. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 2.300,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 1.300,00 eura, za strah 600,00 eura i za duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 450,00 eura, 18. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 182 sati, te je ista tužitelju pružana besplatno, a među strankama je nesporna cijena sata tuđe pomoći i njege 4,00 eura, to primjerena novčana naknada tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 728,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

19. Slijedom navedenog, kako primjerena naknada za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu iznosi ukupno 3.028,00 eura, a tuženik je tužiteljici prije tužbe 14.3.2022. nesporno isplatio iznos od 1.659,04 eura (s osnove povrede prava osobnosti i to nakon umanjenja odbitnog iznosa franšiza od 4.000,00 kn, kako to tuženik navodi u odgovoru na tužbu), to je tužiteljici valjalo dosuditi daljnji iznos na ime naknade štete (imovinske i neimovinske) u iznosu od 1.369,96 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 550,00 eura.

20. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je uz tužbu dostavila odštetni zahtjev datiran sa danom 15.2.2022., ali u spisu ne postoji dokaz o tome kada je isti tužiteljica doista podnijela i na koji način te kada je tuženik isti zaprimio, ali iz računa tuženika o izvršenoj isplati, proizlazi da je tuženik temeljem odštetnog zahtjeva, dana 14.3.2022. tužiteljici isplatio nesporan iznos štete, pa je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica u svakom slučaju podnijela odštetni zahtjev najkasnije 14.3.2022. Slijedom navedenog, kako je sud utvrdio da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev tuženiku dana 14.3.2022. budući tužiteljica nije dokazala da je to učinila prije toga, a medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo prije toga tj. 1.2.2021., to je tužiteljici valjalo dosuditi zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 14.3.2022. do isplate temeljem čl. 1103. ZOO-a. Tužiteljica neosnovano zahtijeva zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 1.2.2021. kada je završeno liječenje tužiteljice, jer tužiteljica nije dokazala da je prije toga tj. toga dana (1.2.2021.) podnijela odštetni zahtjev tuženiku, a sukladno čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 1.2.2021. do 13.3.2022.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 71%, dakle, uspjela je ukupno sa 85,5% (100+71=171:2=85,5), a tuženik sa 14,5%, te je zatim od postotka tužiteljica (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 71%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 71%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 10.10.2023. i 8.4.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 26.1.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.000,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.250,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 71%, to trošak tužiteljice iznosi 887,50 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice i trošak za pristup vještaka na ročište 33,18 eura, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.186,13 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 2.6.2023. jer isti ne postoji u spisu, te trošak ročište 15.10.2024. jer na isto nije pristupio punomoćnik tužiteljice (već samo tužiteljica osobno) pa joj takav trošak niti nije nastao. Također, tužiteljici nije priznat trošak podneska od 13.5.2025. i trošak ročišta 27.5.2025. budući je isti tužiteljica sama skrivila temeljem čl. 156. st. 1. ZPP-a, budući su ove radnje poduzete isključivo zbog toga što je tužiteljica pogrešno precizirala tužbeni zahtjev i zbog čega je sud preotvorio glavnu raspravu. Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi jer iste tužiteljici nisu nastala, budući se radi o radnom sporu u kojem je tužiteljica oslobođena od plaćanja istih. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 12. lipnja 2025.

S u d a c :

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku