P-1380/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja MEDIA PORTAL d.o.o., [adresa], OIB 89680525262, koje zastupa direktor EP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81, protiv tuženika VITIS ADVISORY d.o.o., Zagreb, Markuševečki Popovec 135, OIB 08394138110, zastupano po punomoćniku Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. travnja 2025. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja RP, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika, dana 12. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Nalaže se tuženiku VITIS ADVISORY d.o.o., OIB: 08394138110, Markuševečki Popovec 135, Zagreb, da isplati tužitelju MEDIA PORTAL d.o.o., OIB: 89680525262, [adresa], iznos od 186.472,06 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 162.764,41 EUR od dana 4.10.2023. do isplate

- na iznos od 23.707,65 EUR od dana 12.01.2024. do isplate sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. „ II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 14.693,61 eura, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je Media portal d.o.o., [adresa], OIB 89680525262, kao zajmodavac, te Fidelitas Aurea d.o.o., Šestinski Vrh 37, Zagreb, OIB: 08106298175, kao zajmoprimac, sklopili su dana 8. lipnja 2022. Ugovor o kratkoročnoj pozajmici na iznos do najviše 1.000.000,00 kn, na rok do godine dana, uz kamatnu stopu od 1,9% godišnje. Aneksom ugovora o kratkoročnoj pozajmici, dana 21. srpnja 2022., iznos kratkoročne pozajmice suglasno je povećan na iznos do najviše 2.000.000,00 kn. Fidelitas Aurea d.o.o., Šestinski Vrh 37, Zagreb, OIB: 08106298175, kao zajmodavac, te Vitis Advisory d.o.o., Zagreb, Markuševečki Popovec 135, OIB 08394138110, kao zajmoprimac, sklopili su dana 9. listopada 2022. Ugovor o kratkoročnoj pozajmici na iznos od 850.000,00 kn, na rok do 360 dana, uz kamatnu stopu od 2,2% godišnje. Aneksom ugovora o kratkoročnoj pozajmici, dana 24. studenog 2022., iznos kratkoročne pozajmice suglasno je povećan na iznos od najviše 1.300.000,00 kn. Dana 30. studenoga 2022., Fidelitas Aurea d.o.o., Šestinski Vrh 37, Zagreb, OIB: 08106298175, kao ustupitelj, tužitelj Media Portal d.o.o., [adresa], OIB: 89680525262, kao primatelj, i tuženik Vitis Advisory d.o.o., Zagreb, Markuševečki Popovec 135, OIB 08394138110, kao dužnik, sklopili su Ugovor o cesiji, kojim ugovorom je utvrđeno da ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 09.10.2022. i Aneksa ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24.11.2022. u iznosu glavnice od 1.204.000,00 HRK /159.798,26 EUR s pripadajućom kamatom, a koje ustupa tužitelju, kao Primatelju. čl. 1. ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 9.10.2022., rok od 360 dana uz ugovorenu kamatnu stopu od 2,2% dospijeva 4.10.2023. Tužiteljeve kamate računaju se od dana sklapanja ugovora o cesiji 30.11.2022. pri čemu kamata od 2,2% godišnje iznosi 0,006% dnevno, što pomnoženo s 308 dana dospijeća na iznos glavnice 159.798,26 EUR iznosi ukupno 2.966,15 EUR. Stoga tražbina tužitelja iznosi ukupno 162.764,41 EUR. Dana 17. siječnja 2023., Fidelitas Aurea d.o.o., Šestinski Vrh 37, Zagreb, OIB: 08106298175, kao zajmodavac, i Vitis Advisory d.o.o., Zagreb, Markuševečki Popovec 135, OIB 08394138110, kao zajmoprimac, sklopili su Ugovor o kratkoročnoj pozajmici u iznosu do najviše 25.000,00 EUR s rokom do godine dana od isplate uz kamatnu stopu od 2,2%. Zajmodavac je sukladno ugovoru izvršio isplatu na račun zajmoprimca, ovdje tuženika, dana 18.01.2023. u iznosu od 13.272,00 EUR, 01.03.2023. u iznosu od 3.000,00 EUR i 03.03.2023. u iznosu od 7.000,00 EUR. Dana 6. ožujka 2023., Fidelitas Aurea d.o.o., Šestinski Vrh 37, Zagreb, OIB: 08106298175, kao ustupitelj, i tužitelj Media Portal d.o.o., [adresa], OIB: 89680525262, kao primatelj, i tuženik Vitis Advisory d.o.o., Zagreb, Markuševečki Popovec 135, OIB 08394138110, kao dužnik, sklopili su Ugovor o cesiji, kojim ugovorom je utvrđeno da ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 17.01.2023. u iznosu glavnice od 23.272,00 EUR s pripadajućom kamatom, a koje ustupa tužitelju, kao primatelju. Prema čl. 1. ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 17.01.2023., rok od 360 dana uz ugovorenu kamatnu stopu od 2,2% dospijeva 12.01.2024. Tužiteljeve kamate računaju se od dana sklapanja ugovora o cesiji 06.03.2023. pri čemu kamata od 2,2% godišnje iznosi 0,006% dnevno, što pomnoženo s 312 dana dospijeća na iznos glavnice 23.272,00 EUR iznosi ukupno 435,65 EUR. Stoga tražbina tužitelja iznosi ukupno 23.707,65 EUR. Ugovorima o cesiji iz toč. IV i VII ustupitelj, Fidelitas Aurea d.o.o., zatvorio je svoja dugovanja prema tužitelju po osnovi Ugovora o zajmu, te je na tužitelja prenio svoja potraživanja prema tuženiku čime je tuženik postao tužiteljev dužnik. Tuženik se iznos zajma iz točke III. i VIII. tužbe obvezao vratiti tužitelju u gore navedenim rokovima zajedno s ugovorenom kamatom, no tuženik to nije do danas učinio. Stoga predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da čini nespornim činjenicu primitka ovdje utuženih novčanih sredstava, međutim osporava pravnu osnovu temeljem koje su uplate izvršene, te dospijeće tuženikove obveze povrata uplaćenih iznosa. Nadalje, a imajući u vidu uvodne tvrdnje tužitelja iznesene u predmetnoj tužbi, o navodnom postojanju vjerovničko-dužničkog donosa temeljem ugovora o zajmu između ovdje tužitelja i trgovačkog društva Fidelitas Aurea d.o.o., tuženik se o istome ne može očitovati jer nema saznanja o poslovnom i pravnom odnosu tužitelja sa trećim osobama, odnosno ovdje konkretno navedenim društvom Fidelitas Aurea d.o.o. Činjenica jest da je tuženik potpisnik ugovora o kratkoročnoj pozajmici i pratećih dodataka (aneksa ugovora) sa društvom Fidelitas Aurea d.o.o., međutim u konkretnom slučaju se radi isključivo o prividnim (simuliranim) pravnim poslovima. Tuženik nikada nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu sa društvom Fidelitas Aurea d.o.o, već isključivo sa ovdje tužiteljem. Uplate koje su tuženiku formalno izvršene od strane Fidelitas Aurea d.o.o, temelje se na uputi kojom je tužitelj kao uputitelj (asignant) ovlastio društvo Fidelitas Aurea d.o.o kao upućenika (asignata), da za njegov račun izvrši unaprijed dogovorene uplate ovdje tuženiku kao primatelju upute (asignataru). Prema tome, na ovaj trostrani odnos treba primijeniti pravila o uputi (asignaciji) propisanim člankom 130-144. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). U korist svojih navoda kako su u konkretnom slučaju ugovori o zajmu između tuženika i Fidelitas Aurea d.o.o. prividni pravni poslovi, tuženik ističe kako prava volja ugovornih strana predmetnih ugovora temeljem kojih su tuženiku isplaćena ovdje utužena novčana sredstva, nikada nije ni bilo davanje, odnosno primanje zajma, te prema tome ne postoji, niti je ikada postojala suglasnost volja ugovornih stana (ovdje tuženika i društva Fidelitas Aurea d.o.o) za sklapanje ugovora onog sadržaja kako je to navedeno u istim tim ugovorima. Konkretno, ugovorne strane nisu niti htjele sklopiti nenamjenski ugovor o zajmu, temeljem kojega za ovdje tuženika kao zajmoprimca nastaje obveza povrata primljenih iznosa u tamo navedenim rokovima. Kao što je već rečeno, predmetnim uplatama od strane Fidelitas Aurea d.o.o, prethodio je nastanak poslovnog i pravnog odnosa između ovdje tužitelja i tuženika, a temeljem kojega je tužitelj u svojstvu investitora, asignacijom putem treće osobe (Fidelitas Aurea d.o.o), izvršio prethodno dogovorenu uplatu ovdje tuženiku kao svojem poslovnom partneru, sve uz dogovor o tome kako će se međusobne tražbine naknadno „zatvarati“ cesijama. Ovdje parnične stranke, 2022. godine su sklopile usmeni ugovor o poslovnoj suradnji, a temeljem kojega je bilo ugovoreno kako će tužitelj u svojstvu investitora izvršiti uz suradnju ovdje tuženika, ulaganja u nabavu i opremanje proizvodnog pogona za kriogenu ekstrakciju i destilaciju industrijske konoplje, te drugog ljekovitog i začinskog bilja (dalje: proizvodni pogon). Tužitelj je sukladno dogovoru o poslovnoj suradnji i izvršio određene novčane uplate (op.a. ovdje utuženi iznos), međutim planirano poslovanje se zbog objektivnih okolnosti (ishođenje potrebnih dozvola) nije razvijalo u predviđenim terminskim okvirima. Uslijed nastanka poteškoća sa realizacijom poslovnog projekta, tužitelj je jednostrano odlučio zatražiti povrat svojih sredstava, pozivajući se na prividne pravne poslove – ugovore o kratkoročnim pozajmicama, te sa istim povezenim ugovorima o cesiji, premda je znao kako su isti sklopljeni isključivo radi formalnog razloga, odnosno knjigovodstvenog opravdanja izvršenih uplata prema tuženiku. Ovdje je bitno da činjenica kako prava volja ugovornih strana iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici nikada nije niti bila da se uplaćeni novac vrati jednokratno zajmodavcu ( Fidelitas Aurea d.o.o) u točno određenom roku (360 dana od primljene uplate), već se sukladno pravoj namjeri (volji) ugovornih strana, uplaćeni iznos trebao vratiti ovdje tužitelju kao uputitelju za čiji je račun u konačnici novac stvarno i uplaćen i to iz prihoda ostvarenih prodajom proizvoda nastalih radom gore opisanog i nabavljenog proizvodnog pogona. Budući da je u konkretnom slučaju pravna osnova uplata izvršenih ovdje tuženiku, zapravo usmeni ugovor o poslovnoj suradnji između tužitelja i tuženika, kao stvarni (disimulirani ili prikriveni pravni posao), tuženik u korist svojih navoda o njegovom postojanju i sadržaju osim saslušanja njegovih sudionika, prilaže presliku elektroničke pošte putem koje se odvijala međusobna komunikacija stranaka. Sudionici korespondencije su bili direktor i jedini član društva tužitelja, EP te zz. ovdje tuženika VP i njen suprug, jedini član društva tuženika FP. Iz priložene elektroničke korespondencije, koja se u nastavku podrobnije pojašnjava i prilaže po vremenskom slijedu nastanka, može se zaključiti o postojanju poslovne suradnje na koju se tuženik ovdje poziva. Naime, iz priloženog je vidljivo kako tuženik (direktor - VP i jedini član društva - FP), obavještava tužitelja (EP – direktora i jednog člana društva tužitelja) o svim detaljima vezanim za nabavu stroja za ekstrakciju i destilaciju (proizvodnog pogona), koji se naručivao iz N.R. Kine. Isto tako je vidljivo da zz. tuženika, po dolasku stroja u RH, osobno predlaže „opcije suradnje“, odnosno načine na koji bi ovdje parnične stranke formalizirale svoju poslovnu suradnju. Iz svega prethodno navedenog, razvidno je kako se u konkretnom slučaju nije radilo o nikakvim pozajmicama, već u investiranje tužitelja u poslovnu suradnju. Ugovori o zajmu na koje se tuženik poziva su prividni pravni poslovi, a prava volja ugovornih strana se može utvrditi iz njihove komunikacije koja je prethodila ovoj tužbi. Iz priloženih ugovora o zajmu, proizlazi kako se radi o nenamjenskom zajmu, koji dospijeva točno na određeni dan. Suprotno formalnom sadržaju zajma, iz priložene prepiske je jasno kako tužitelj i prije nego što je sklopljenom cesijom formalno postao nositelj tražbine (vjerovnik) prema tuženiku, predlaže modele formaliziranja poslovne suradnje, a tuženik mu polaže račune. Takvo postupanje nije karakteristično za zajmodavca i zajmoprimca, već upravo za poslovne partnere, poduzetnika i investitora. Nastavno na prethodno iznesenu tuženikovu tvrdnju kako su priloženi ugovori o kratkoročnoj pozajmici između tuženika kao zajmoprimca i društva Fidelitas Aurea d.o.o. kao zajmodavca prividni pravni poslovi, tuženik ukazuje kako isti nemaju učinka među ugovornim stranama, a što je propisano čl. 285 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Budući da su ugovori o zajmu između Fidelitas Aurea d.o.o. i tuženika bez učinka, odnosno sukladno citiranoj zakonskoj odredbi tražbina vjerovnika (Fidelitas Aurea d.o.o), bez učinka je i cesija kojom je tužitelj stekao nepostojeću tražbinu. Kao što je u više navrata izneseno, tuženik ne spori činjenicu da je primio ovdje utužene novčane iznose, međutim taj novac je primio asignacijom od tužitelja, a na ime njegovog sudjelovanja u zajedničkom poslovnom pothvatu – poslovnoj suradnji. Prema tome, u ovom sporu kao odlučne činjenice treba utvrditi način i rokove na koji su stranke ugovorile obvezu tuženika na povrat uplaćenih novčanih iznosa, te između ostalog i činjenicu da li je predmetni ugovor o poslovnoj suradnji valjano raskinut ili ne. Već je prethodno naznačeno kako je povrat ulaganja, odnosno uplaćenih novčanih sredstava koje tužitelj potražuje ovom tužbom, trebao sukladno dogovoru ugovornih strana biti vraćen iz prihoda ostvarenih prodajom i proizvodnjom. Budući da to toga očigledno nije došlo, tužitelj je pod zakonom predviđenim uvjetima bio ovlaštena jednostrano raskinuti ugovor o poslovnoj suradnji i zatražiti povrat uplaćenih sredstava. Tek tada i pod uvjetom da su ispunjenje ostale zakonske pretpostavke kojima se uređuje jednostrani raskid ugovora, tužitelj bi imao pravo potraživati iznos koji je uplatio tuženiku, na ime investiranja u poslovni pothvat. Iz navedenog proizlazi kako tužitelj ignorira postojanje bilo kakvog dogovora sa tuženikom, kao i poslovnu suradnju koja je temelj izvršenih novčanih uplata, te na taj način izbjegava pravila o raskidu ugovora, odbija pregovore oko daljnje sudbine poslovne suradnje sa tuženikom i jednostrano potražuje povrat sredstava uloženih u zajednički poslovni pothvat, dovodeći tuženika u neravnopravan položaj. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3.

Tijekom dokaznog postupka pročitan je: izvadak o promjenama na računu (list 5-6,8-11, 12 spisa), Anex ugovora o kratkoročnoj pozajmici (list 7,11 spisa), Ugovor o kratkoročnoj pozajmici (list 13-15 spisa), Ugovor (list 16-19 spisa), faktura za stroj ( list 33-34 spisa), preslike e mail korespondencije ( list 35-47 spisa), saslušao zz. tužitelja i zz tuženika ( list 53-55 spisa), svjedoka FP ( list 56-57 spisa).

4.

Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. postupku Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.

Između stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva, nije sporno ni da je tuženik primio utužena novčana sredstva, temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici i Anexa ugovora između tuženika i trgovačkog društva Fidelitas Aurea d.o.o., također nesporno je da su Ugovorom o cesiji od 30.11.2022.g., ustupljena prava tužitelju prema tuženiku. Također između stranaka nije niti sporna činjenica da je predmetni stroj za ekstrakciju i destilaciju (proizvodnog pogona), koji se naručivao iz N.R. Kine, kupljen i da isti nije nikada stavljen u pogon. Sporna je pravna osnova temeljem koje je tužitelj ( tada Fidelitas Aurea d.o.o.) tuženiku uplatio novčana sredstva, te je sporno dospijeće obveze povrata uplaćenih iznosa.

6.

Odredbom članka 219. stavka 1. i članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode ili dokaze protivnika.

7.

Temeljem čl. 221. a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, dužnost stranaka je da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, te da sud uvjere u istinitost tvrdnji o kojima zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

8.

Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

9.

Uvidom u preslike e mail korespondencije ( list 35-47 spisa) sud je utvrdio da su sudionici korespondencije bili zz. tužitelja EP, te zz. tuženika VP i njen suprug FP, da VP i FP obavještavaju EP o svim detaljima vezanim za nabavu stroja za ekstrakciju i destilaciju (proizvodnog pogona), koji se naručivao iz N.R. Kine. Također, EP predlaže, nudi više opcija, načina poslovanja CP i FP ( sve mailove također zaprima i ČP).

10.

Iz saslušanja zz. tužitelja EP u bitnome proizlazi da je poznavao zak. zastupnicu tuženika od prije i bilo mu je poznato da se oni bave proizvodnjom konoplje odnosno preradom, te je njegova firma Media portal posudila novac Vitis Advisory, o tome je sastavljen ugovor o pozajmici na ukupni iznos od prilike oko 183.000,00 EUR, bilo je više pozajmica i uz kamatu. Svi ugovori o pozajmici započeli su 2022. godine do 2023. bio je aneks Ugovora sklopljen radi rokova. Motivacija za davanje pozajmice bila je da pomogne firmi tuženika i radi kamate, ta kamata je bila cca 2% a obično je bila kamata koja nije bila oporeziva. Mogu reći da se radilo o bliskim prijateljima zato sam mislio pomoći. Pojašnjavam da firma Fidelitas auera čiji je vlasnik DP a mislim da je i direktor ima veze s ovom pričom na način da sam ja tkđ. dao pozajmicu toj firmi pa umjesto da ista meni vrati pozajmicu rekao sam da to uplate tuženiku a naknadno smo to riješili ugovorom o cesiji, a sve je to predmet ove tužbe. Osobne pozajmice mene i supruge tuženiku nisu predmet ove tužbe. Znači meni osobno su FP i OP rekli da nisu dužni vratiti taj novac jer da firma ne postoji. U ovom slučaju nije bilo razgovora da bi ja bio investitor u poslovnoj suradnji. Dakle u ovom slučaju posudba je išla namjenski za nabavu određenih strojeva za poslovanje i ja sam samo kontrolirao da li su sredstva išla namjenski. Sredstva su išla namjenski, kupljene su komponente nekog stroja ali to nije zaživjelo. Usmeni dogovor je bio da će se nabavkom tog stroja upogoniti proizvodnja i vratiti će se ta pozajmica. Navodi da je predložio tuženicima da umjesto duga meni daju stroj i da na taj način riješimo pozajmicu no to je bilo nemoguće jer taj stroj nije bio kompletan i nije bio upogonjen i ja ne bi imao od toga nikakve koristi. Ističe da je rok povrata za pozajmice bio fiksno određen kako je to navedeno u Ugovoru, a to je taj rok od godine dana. Nažalost ja nisam tražio nikakvo osiguranje vezano za Ugovore o kratkoročnoj pozajmici. Ja nisam namjeravao sudjelovati ni na kakav način u poslovanju vezano za nabavku stroja, ja bi investirao u kapital a ne u pozajmicu. Kada mi se predoče mailovi koji prileže na strani 46 do 48 spisa odgovaram da je isti mail poslan radi zaštite moje pozajmice na način da ukoliko se ista ne vrati da mogu eventualno preuzeti stroj. Nisam namjeravao osnivati novi poslovni subjekt kako je to navedeno u mailu.

11.

Iz saslušanja zz. tuženika CP u bitnome proizlazi da osobno nisam baš poznavala gos. EP, moj suprug ga je poznavao iz poslovnih krugova, a moj suprug se od 2021. bavio uzgojem konoplje preko OPG Abramović a tuženik firma Vitis se nikada nije bavila uzgojem niti preradom konoplje. Moram naglasiti da mi ne sporimo uplate koje su predmet tužbe do svega je došlo kada je gos. EP pitao mojeg supruga postoji li nešto u što bi on mogao investirati svoja sredstava te je suprug FP rekao da dolazi u obzir kupovina stroja. Gos. EP je na to pristao, on je trebao biti investitor a ne osoba koja bi posudila novac. Priznajem da je napravljena načelna pogreška u formaliziranju naših odnosa, nije trebalo biti riječ o pozajmici već je isti trebao biti investitor te bi se taj novac sa još dodatnim iznosima trebao vraćati kroz tri do pet godina. Znam da su u ugovorima napisane zakonske obveze vraćanja pozajmice unutar godine dana a sve da bi ostala pozajmica unutar godine dana da bi bila riječ o kratkoročnoj pozajmici. Dakle predmetni stroj je bio nabavljen odnosno kupljen za cca 180.00,00 EUR, u cijeloj nabavci je sudjelovao i gos. EP, isti stroj je došao iz Kine i kada je došao u Hrvatsku trebalo ga je staviti u pogon. Riječ je specifičnom stroju velike vrijednosti i nema baš ljudi koji bi ga pustili u pogon. Stroj nije pušten u pogon započelo se ali nije dovršeno ali obzirom da su se tražili minimalni tehnički uvjeti za skladištenje sirovina, alkohola, to se nije moglo zadovoljiti bez dodatnog ulaganja u prostor. Mi ne sporimo da smo zaprimili utuženi novac od tužitelja ne sporimo i da nismo vratili taj novac ali sporimo osnovu za povrat i rok povrata zato što je ovdje riječ o investiciji a ne o pozajmici, dakle riječ je o poslovnoj suradnji. Gos. EP je predlagao a kada je vidio da postoje određeni problemi da se taj stroj proda njegovom društvu Media portal i da se na taj način prebiju dugovi. Mi smo na to i pristali ali gos. EP je od toga odustao. Za društvo Fidelitas sam prvi put čula kada sam vidjela da je novac došao s njihovog računa a gos. EP je rekao da će sredstva doći od te firme te da će on to riješiti cesijom naknadno. Navodi da inicijalno od samog početka je bio dogovor da bi se nabavio taj stroj i da bi se onda isti taj stroj prodao gos. EP a i nama nije bilo jasno zašto ga on sam nije nabavio. Dakle pojašnjavam da je tu trebala biti i daljnja suradnja i daljnje ulaganje gos. EP koja na kraju nije suživjela. Predmetni stroj se nalazi pohranjen kod nas u skladištu. Nije ni sporno da su privatne pozajmice gos. EP i njegove supruge ČP temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici prema tuženiku odnosno firmi Vitis. Po mom mišljenju tužitelj odnosno Media portal ima pravo na podjelu buduće dobiti ali to nema u pisanom obliku ugovoreno već je to usmeno dogovoreno. Navodi da su privatne pozajmice gos. EP i supruge vezane za veći dio poslovne suradnje.

12.

Iz saslušanja svjedoka FP u bitnome proizlazi da E poznaje iz nekih krugova i krajem 2021. predložio mu je suradnju na način da mi dokupi određeni dio zemlje na kojem bi se uzgajala konoplja i određene radne kulture. Rekao mu je da me to ne zanima jer da to podrazumijeva neka nova ulaganja i zapošljavanje. To njegovo nagovaranje u vidu suradnje je trajalo sigurno jedno godinu dana te je predložio da isti može investirati u kupnju stroja za prerađivanje konoplje, to je investicija red veličine 350-500 tisuća eura na što mi je g. E rekao da on to može uplatiti odmah, mene je to malo šokiralo te smo se mi dogovorili da ćemo ići prvo na kupnju stroja što je red veličine 200.000,00 EUR investicija a ovo ostalo da bi se stroj upogonio sa svim popratnim sadržajima. Mi smo vidjeli uplatu na računu od neke firme, mislim daje bila oko cca milijun kuna. Dakle, pojašnjavam, uplata je prvo bila vidljiva na računu a onda smo to išli pravno regulirati. Naglašava da je bilo riječ o kraju godine nama je EP objasnio da će ta firma s kojeg je uplaćen novac firma FIDELITAS AUREA da će on na taj način korigirati odnos s njom. Moja supruga kao direktorica je potpisala ugovor o kratkoročnoj pozajmici sa firmom FIDELITAS. Mislim da je to bio nekakav paušali rok za vraćanje cca godinu dana što je bilo apsolutno nemoguće vratiti, bilo je više ugovora. Mi nikada nismo tražili zajam, znam što to pravno znači ali to nije bila intencija niti naša prava namjera. Naša prava namjera je bila da mi razvijamo ugovor o poslovnoj suradnji, nikakve pozajmice nisu dogovarane a kamoli vraćanje unutar godinu dana. Naš odnos je trebao trajati barem 5 godina. Taj novac nije vraćen, smatram da se taj novac treba vratiti, s tim novcem je kupljen stroj kojeg smo mi isprobali. Smatram da je g. E odustao od suradnje po mom mišljenju zato što nije očekivao taj "dugoročni popratni posao" koji nas je pratio da bi se stroj upogonio. Razlog zašto g. E nije sam kupio predmetni stroj je bio u tome da je to bio dio našeg partnerskog dogovora a na kraju je trebalo rezultirati da isti uđe u vlasničku strukturu tuženika kao jedna od opcija. Bile su i privatne pozajmice od njegove supruge ČP. Ja nisam gospođu do tada poznavao mislio sam da tako g. ČP paše da tako uplaćuje novac a da ćemo sve na kraju regulirati ugovorom o poslovnoj suradnji. Većina našeg dogovora oko poslovne suradnje odvijala se usmeno ali postoji e-mail korespodencija između nas iz koje se da iščitati da je njegova namjera bila drugačija jer ako bi se radilo o posudbi novaca zašto bi se onda isti interesirao i vodio brigu oko kupnje stroja, skladištenja a pogotovo kako bi se stroj knjižio u poslovnim knjigama gdje je isti tražio da se on knjiži kao roba, a ne kao imovina firme upravo zato da bi robu mogao lakše prebaciti u novu firmu. Ja sam dapače predlagao g. ČP da on sam kupi stroj, poslao sam mu ponudu a ne znam zašto je htio da to ide preko nas. Navodi da je predlagao tužitelju da si upiše fiducij na stroj jer nisam znao kako će se situacija završiti. Mi smo nudili tužitelju i da preuzme stroj. Ovdje valja naglasiti da ja nikada da sam znao i gledao na ovaj ugovor kao ugovor o zajmu ja nikada na to ne bih pristao već mislio sam da je riječ o partnerstvu a na takvu suradnju sam pristao, stoga smatram da bi g. ČP trebao snositi dio rizika iz partnerstva pogotovo zato što nije izvršio svoj dio do kraja.

13.

Sud vjeruje iskazima zz. tuženika i svjedoka FP prvenstveno jer su iskazivali životno i logično, te u skladu s drugim materijalnim dokazima u spisu. Dakle, upravo kako je sud utvrdio iz e mail korespondencije stranaka da je zz. tužitelja predlagao, nudio više opcija, načina poslovanja CP i FP, dakle da im je nudio poslovnu suradnju, tako su upravo iskazivali i oni. Oboje su izričito naveli da je ovdje bila riječ o poslovnoj suradnji a ne po kratkoročnoj pozajmici, a što se i zaključuje iz mailova razmijenjenih između stranaka. Nadalje, sud ne vjeruje iskazu zz. tužitelja prvenstveno jer nije životno i logično da bi isti naveo da je njegova namjera bila kratkoročna pozajmica za nabavku stroja iz Kine, pa je iz tog razloga isti strogo kontrolirao nabavku i pogonjene istog, jer da je tako, logično je da bi upravo to regulirao ugovorom o kratkoročnoj pozajmici, što nije. Također sam iskaz zz. tužitelja je kontradiktoran sam sebi, jer isti prvo navodi da je poznavao zz. tuženika CP, a kasnije izričito navodi da je riječ o bliskim prijateljima, te da im je zato mislio pomoći, odnosno njihovoj firmi. Zz. tuženika i svjedok FP navode upravo suprotno da su isti iz poslovnih krugova poznavali zz. tuženika, dakle nije riječ o bliskim prijateljima kojima je bila potrebna novčana pomoć za kupnju stroja.

14.

Čl. 285. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovorenim stranama i ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegu pravnu valjanost. Dakle, takvi ugovori spadaju u poslove kod kojih volja suugovaratelja svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima prema vani. Znači radi se o svijenom neskladu između prave volje i očitovanja. Ta vrsta nesklada postoji onda kada ugovorena strana svjesno izjavi, u ovom slučaju potpiše ugovor o kratkoročnoj pozajmici i anekse, a zapravo to je nešto što nije htjela, već želi ostvariti neki drugi cilj, u ovom slučaju poslovnu suradnju.

15.

Slijedom iznijetoga, a na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je tuženiku uplatio novčani iznos temeljem ugovora o kratkoročnoj pozajmici i aneksima ugovora. Ovo stoga jer je sud utvrdio da su stranke sklopile usmeni ugovor o poslovnoj suradnji što proizlazi iz e mail korespondencije stranaka, iskaza zz. tuženika i svjedoka FP, a kojim je bilo ugovorena poslovna suradnja stranaka, na način da će tužitelj u svojstvu investitora izvršiti ulaganja za nabavku i opremanje proizvodnog pogona, odnosno stroja za ekstrakciju i destilaciju, a koji stroj se nabavljao iz Kine, pa je stoga tužitelj i izvršio određene novčane uplate prema tuženiku, temeljem navedenih ugovora o kratkoročnoj pozajmici i aneksa (nesporno), a što što je u stvari bio prividan ugovor zaključen samo iz formalnih razloga, odnosno opravdanja izvršenih uplata prema tuženiku stoga sud zaključuje da to zapravo nije bila prava volja ugovorenih stranaka već je njihova prava stvarna namjera bila poslovna suradnja i povrat kompenzacijom kroz prihode koji će se ostvariti prodajom odnosno radom proizvodnog pogona. Nadalje, sud je utvrdio da je došlo do poteškoća u poslovanju na način da stroj nije pogonjen ( također nesporno), te je stoga tužitelj jednostrano odlučio zatražiti povrat svojih sredstava pozivajući se upravo na ugovore i pozajmice, a koji ugovori su prividni pravni poslovi sukladno članku 285. st. 1. i 2. ZOO-a. Sukladno tome isti i nemaju pravni učinak među ugovorenim stranama. Kako tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a teret dokazivanja je na tužitelju, to je sud temeljem čl. 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u točki I. izreke.

16.

Nadalje, ovdje valja naglasiti da predmet ovog postupka nije da li je predmetni ugovor o poslovnoj suradnji valjano raskinut ili ne, pa sukladno tome da li tužitelj eventualno ima pravo na povrat uplaćenih novčanih sredstva, stoga o takvim iznesenim navodima od strane tuženika sud nije odlučivao niti posebno obrazlagao.

17.

Kako je tuženik uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi u cijelosti, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP- a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

18. Tuženiku pripada naknada troška u iznosu od 14.693,61 eura: za sastav odgovora na tužbu, za pristup ročištu dana 27.02.2025., 7.4.2025., 29.4.2025. za svaku radnju po iznos od 2.806,00 eura (Tbr. 7/1, 9/5, 8/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., dalje u tekstu: OT/), 9/1 i Tbr. 42 OT-a). Tuženiku je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 2806,00 eura , trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 euro i odlučeno je kao u izrijeci ove presude.

U Zagrebu 12. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Nelli Stipaničev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. MEDIA PORTAL d.o.o., [adresa], OIB 89680525262, koje zastupa direktor EP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81,

2. VITIS ADVISORY d.o.o., Zagreb, Markuševečki Popovec 135, OIB 08394138110, zastupano po punomoćniku Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu