Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-281/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivani Jurčević, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 27. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ivane Jurčević, odvjetnice iz Vinkovaca, i punomoćnika tuženika Belizara Tomaića, odvjetnika iz Osijeka, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 9. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 48226/06 sklopljenog 01.08.2006. između tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u dijelu gdje je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o visini kamatnih stopa ili drugim aktom tuženika.

II. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 10. toč. 1. Ugovora o kreditu broj 48226/06 sklopljenog 01.08.2006. između tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, u dijelu gdje je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijenosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi tuženika na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu iznos od 1.795,21 eura (slovima: tisuću sedamsto devedeset pet eura i dvadeset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 5,34 EUR od 10.09.2006. do isplate,

- na iznos od 6,03 EUR od 10.10.2006. do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 10.11.2006. do isplate,

- na iznos od 4,48 EUR od 10.12.2006. do isplate,

- na iznos od 2,69 EUR od 10.01.2007. do isplate,

- na iznos od 2,23 EUR od 10.02.2007. do isplate,

- na iznos od 1,81 EUR od 10.03.2007. do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR od 10.04.2007. do isplate,

- na iznos od 0,25 EUR od 10.01.2008. do isplate,

- na iznos od 2,27 EUR od 10.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,13 EUR od 10.03.2008. do isplate,

- na iznos od 2,65 EUR od 10.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,89 EUR od 10.05.2008. do isplate,

- na iznos od 0,64 EUR od 10.06.2008. do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR od 10.07.2008. do isplate,

- na iznos od 4,35 EUR od 10.10.2008. do isplate,

- na iznos od 8,10 EUR od 10.11.2008. do isplate,

- na iznos od 6,71 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 14,66 EUR od 10.01.2009. do isplate,

- na iznos od 17,69 EUR od 10.02.2009. do isplate,

- na iznos od 21,41 EUR od 10.03.2009. do isplate,

- na iznos od 14,88 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 13,72 EUR od 10.05.2009. do isplate,

- na iznos od 13,07 EUR od 10.06.2009. do isplate,

- na iznos od 14,38 EUR od 10.07.2009. do isplate,

- na iznos od 11,76 EUR od 10.08.2009. do isplate,

- na iznos od 12,95 EUR od 10.09.2009. do isplate,

- na iznos od 10,90 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 12,72 EUR od 10.11.2009. do isplate,

- na iznos od 11,68 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 16,34 EUR od 10.01.2010. do isplate,

- na iznos od 19,20 EUR od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 18,59 EUR od 10.03.2010. do isplate,

- na iznos od 21,02 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 24,52 EUR od 10.05.2010. do isplate,

- na iznos od 27,63 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 33,60 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 27,76 EUR od 10.08.2010. do isplate,

- na iznos od 42,60 EUR od 10.09.2010. do isplate,

- na iznos od 21,12 EUR od 10.10.2010. do isplate,

- na iznos od 22,04 EUR od 10.11.2010. do isplate,

- na iznos od 25,95 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 31,13 EUR od 10.01.2011. do isplate,

- na iznos od 25,31 EUR od 10.02.2011. do isplate,

- na iznos od 27,12 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- na iznos od 24,56 EUR od 10.04.2011. do isplate,

- na iznos od 30,34 EUR od 10.05.2011. do isplate,

- na iznos od 34,31 EUR od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 36,11 EUR od 10.07.2011. do isplate,

- na iznos od 56,10 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- na iznos od 37,14 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 34,31 EUR od 10.10.2011. do isplate,

- na iznos od 35,01 EUR od 10.11.2011. do isplate,

- na iznos od 34,75 EUR od 10.12.2011. do isplate,

- na iznos od 37,22 EUR od 10.01.2012. do isplate,

- na iznos od 38,94 EUR od 10.02.2012. do isplate,

- na iznos od 39,47 EUR od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 38,22 EUR od 10.04.2012. do isplate,

- na iznos od 38,89 EUR od 10.05.2012. do isplate,

- na iznos od 39,58 EUR od 10.06.2012. do isplate,

- na iznos od 38,54 EUR od 10.07.2012. do isplate,

- na iznos od 38,45 EUR od 10.08.2012. do isplate,

- na iznos od 36,50 EUR od 10.09.2012. do isplate,

- na iznos od 37,16 EUR od 10.10.2012. do isplate,

- na iznos od 38,61 EUR od 10.11.2012. do isplate,

- na iznos od 38,15 EUR od 10.12.2012. do isplate,

- na iznos od 38,82 EUR od 10.01.2013. do isplate,

- na iznos od 36,93 EUR od 10.02.2013. do isplate,

- na iznos od 36,20 EUR od 10.03.2013. do isplate,

- na iznos od 38,28 EUR od 10.04.2013. do isplate,

- na iznos od 36,24 EUR od 10.05.2013. do isplate,

- na iznos od 35,17 EUR od 10.06.2013. do isplate,

- na iznos od 33,95 EUR od 10.07.2013. do isplate,

- na iznos od 35,44 EUR od 10.08.2013. do isplate,

- na iznos od 36,25 EUR od 10.09.2013. do isplate,

- na iznos od 37,02 EUR od 10.10.2013. do isplate,

- na iznos od 37,20 EUR od 10.11.2013. do isplate,

i to za razdoblje od 10. rujna 2006. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 5. Ugovora o kreditu broj 48226/06 sklopljenog 01.08.2006. između tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojom je ugovorena naknada od 3,00 % od iznosa odobrenog kredita, a naplaćuje se jednokratno, po potpisu Ugovora.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tzv. ulazne naknade iznos od 307,59 eura (slovima: tristo sedam eura i pedeset devet centi), zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja navedene naknade tj. 04.08.2006. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23) za ostale odnose, sve to u roku od 15 dana.

VI. Utvrđuje se ništetnom i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 11. Ugovora o kreditu broj 48226/06 sklopljenog 01.08.2006. između tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu određenom aktom tuženika.

VII. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura (slovima: tisuću osamsto eura) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koju propisuje čl. 1. st. 1. t. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 155/23) za ostale odnose, od dana presuđenja tj. 12. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku 05. lipnja 2023. podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je s pravnim prednikom tuženika Societe Generale – Splitska banka d.d. kao kreditorom 01.08.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 48226/06 kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja.

1.2. Tužitelj navodi da je ovakav ugovor bio obrazac, unaprijed formuliran i standardiziran i sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika, a koja kamata je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,99 % što je regulirano čl. 9. toč. 1., kao i odredbu kojom se otplata kredita veže uz valutnu klauzulu u CHF što je regulirano čl. 10. toč. d) 1. na način da se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi tuženika na dan dospjeća. Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu sadrži i odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, a što je regulirano čl. 5. kao i odredbu o tzv. izlaznoj naknadi što je reguirano čl. 11. Prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna/izračuna kamatne stope, niti mu je objašnjen mehanizam promjene kamatne stope odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita. Tijekom trajanja ugovorne obveze tužena banka je u više navrata jednostrano mijenjala ugovorenu kamatnu stopu odnosno značajno je povećavala bez da je omogućila tužitelju da pregovara o visini iste.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi da su predmetni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu, te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te jednostranoj promjeni kamatne stope, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/2013 od 13.06.2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj: Revt-249/2014 od 09.04.2015., te presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03.09.2019., tako da je sada pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe, koje se odnose na ugovaranje valute glavnice vezane uz švicarski franak, te naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

1.4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe čl. 9. toč. 1., čl. 10. toč. d) 1., čl. 5. i čl. 11. predmetnog ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu po osnovu povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i ulaznoj naknadi uz pripadajuće zakonske zatezne kamata i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tzv. stupnjevitu tužbu, a da za to uopće nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a. Naime, smatra kako je tužitelj kao druga ugovorna strana u posjedu cjelokupne dokumentacije u svezi Ugovora o kreditu broj: 48226/06, pa je stoga tužitelj imao mogućnost precizno postaviti svoj tužbeni zahtjev, a ne ga postavljati u neutvrđenom iznosu. Tako je tužitelju uz „osnovni“ Ugovor u CHF uručen inicijalni otplatni plan, a to je tuženik uručivao svim svojim korisnicima kredita. Identična je situacija i sa prijepisom knjigovodstvene kartice kredita. Naime, tužitelj uopće nema pravnog interesa zahtijevati ovaj dokument jer je kao korisnik kredita u posjedu uplatnica koje je dobivao u poslovnicama tuženika prilikom svakomjesečne uplate rate kredita.

2.1. Tuženik prvenstveno ističe i prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, smatrajući da se u ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/2012 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-7129/2013 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu), te navodi da ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu, tuženik smatra da je očito da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. Isto tako smatra da je sukladno čl. 372. nastupila zastara i ako bi se postupak pravno kvalificirao kao povrat mjesečnih anuiteta. Ako bi se pak postupak kvalificirao kao stjecanje bez osnove, prema stavu tužene, opet je tužbeni zahtjev u zastarni, jer petogodišnji zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu tj. 01.08.2006., a kako je tužba podnešena 05.06.2023. to smatra da je tužitelj zakasnio sa svojom tužbom i po ovom osnovu.

2.2. L ističe da u ovom postupku nema mjesta utvrđenjima iz parnice „Potrošač“ jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, smatra da se treba utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici.

2.3. Tuženik u odnosu na ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu ističe da presuda VTS ne daje pojedinom potrošaču subjektivna prava obzirom da je usmjerena na apstraktnu zaštitu „prosječnog potrošača“ kao pravnog standarda. Stoga, tužitelj je kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane čl. 84. i 81. ZZP-a. Tuženik navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (čl. 84. ZZP-a). Tuženik u odnosu na utuženi iznos koji se odnosi na isplatu temeljem odredbe o ulaznoj naknadi ističe kako je iznos ulazne naknade točno određen samim Ugovorom o kreditu u čl. 5., stoga su navodi tužitelja koji se odnose na sporne odredbe ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi potpuno paušalni i pogrešni, te da su uvjeti ugovora o kreditu, pa tako i uvjeti plaćanja naknade sasvim jasni i nedvosmisleni. Nadalje smatra da je potpuno jasno navedeno kako se od iznosa kredita jednokratno plaća naknada za obradu kreditnog zahtjeva od 3,00 % od iznosa odobrenog kredita, a koja je prihvaćena suglasnošću volja ugovornih stranaka. Također navodi da naknada za prijevremenu otplatu predstavlja unaprijed dogovoreni iznos naknade štete i troškova koje tuženik ima radi prijevremene otplate kredita, a koji nisu povezani budućom nedospjelom kamatom. Iznos štete i troškova koje tuženik ima kod prijevremene otplate kredita je definiran unaprijed iz razloga što bi stvarnog iznosa štete i troškova bilo povezano s nerazmjernim troškovima, te stoga, obzirom da je Odlukom bila propisana naknada za prijevremenu otplatu te da je Odluka bila u svakom trenutku dostupna tužitelju, smatra da je neosnovano tužiteljevo kvalificiranje Odredbe, odnosno činidbe, kao neodredive. Činidba tužitelja u slučaju prijevremenog raskida u svakom je trenutku trajanja ugovora o kreditu bila određena i odrediva.

2.4. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu a podredno odbiti tužbeni zahtjeva tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu prouzročenih troškova tuženiku.

3. U odnosu na odgovor na tužbu tuženika u svom očitovanju od 12. veljače 2024. tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu i istaknutom prigovoru zastare smatrajući ih neosnovanim. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule, kao i naplate tzv. ulazne i izlazne naknade. Po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 19. svibnja 2025. na način da potražuje isplatu iznosa od 1.795,21 eura uslijed promjene tečaja tijekom trajanja otplate kredita, kao i isplatu novčanog iznosa od 307,59 eura koja se odnosi na naknadu za obradu kredita, sve uz pripadajuće kamate i naknadu prouzročenih troškova.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem preslike Ugovora o kreditu broj: 48226/06 (list 8-10), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 11- 12), otplatnog plana (list 86-90), obavijest o prijenosu potraživanja (list 91), provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borković dipl.oec. iz Vinkovaca od 21.11.2024. (list 108-115), izvršen je uvid u očitovanje vještaka od 05.03.2025. (list 166-168), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na ročištu od 27.05.2025. (list 179-181).

5. Tužitelj u svom iskazu navodi da je ugovor o kreditu zaključio s prednikom tužene banke tj. Splitskom bankom 01.08.2006. u svrhu adaptacije kuće. U to vrijeme nije imao otvorenu firmu niti obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kredit nije koristio kao poreznu olakšicu. Za ovu se banku odlučio jer su u tom trenutku bili najpovoljniji sa uvjetima kreditiranja. Raspitivao se za kredit samo još kod PBZ d.d. gdje je imao otvoren račun, ali su mu u ovoj banci uvjeti bili povoljniji. Ovo osobito iz razloga što je imao namjeru kredit ranije otplatiti te mu je ova banka jamčila i da će mu naknada onda biti znatno manja. Nije tražio kredit u CHF, djelatnica koja je tada radila u banci mu je rekla da je u tom trenutku ovo najpovoljniji kredit. U banci su mu pripremili ugovor kao gotov obrazac koji je samo trebao potpisati i misli da nije čak morao nositi na ovjeru kod javnog bilježnika zbog toga što se radilo o manjem iznosu kredita. Nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora niti ih mijenjati, rekli su mu kolika je rata i kako mu je ovo odgovaralo nisu ulazili u neke detalje. Nije najbolje razumio pojmove promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula jer nije financijske struke. Nitko mu nije posebno pojašnjavao odredbu oko naknade koju trebam platiti kod ugovaranja kredita, samo zna da je morao osigurati kredit kod Grawe osiguranja. Kredit je redovito plaćao do 2013., a nakon toga je dobio otkaz i nije više mogao niti raditi reprogram niti otplaćivati ovaj kredit. I dan danas otplaćuje ovaj kredit i iznos duga je još nekih 5.000,00 eura. Od trenutka kada mu je ponuđen ovaj kredit do trenutka kada je potpisao ugovor prošlo nekih tjedan dana. Bio je tada zaposlen u HŽ-u i imao dobru plaću, pa kako nije imao drugih kreditnih obveza mislio je da će kredit lako otplatiti. Ugovor je pročitao prije potpisivanja. Odredbe ugovora je površno razumio. Malo se savjetovao s kumom koja je studirala ekonomiju oko ovog kredita i ona mu je rekla da misli da tu ne bi trebalo biti nekih problema. Nisu mu niti ponudili kredit u nekoj drugoj valuti nego su rekli obzirom na iznos kredita koji je do 10.000,00 eura da je najpovoljnije u CHF. Ulaznu naknadu je morao odmah platiti odnosno kredit mu je umanjen za taj iznos, ali se ne sjeća je li u tom trenutku pročitao tu odredbu ugovora detaljnije. Kada mu je rata porasla išao je u banku pitati zašto je to tako i rekli su mu da je to zbog porasta tečaja CHF i da to neće dugo biti tako nego će se normalizirati.

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Naime, pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 01. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004. do 06. kolovoza 2007., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i čl. 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te je u razdoblju od 01. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014., a koja je potom potvrđena presudom VSRH broj Revt-249/2014 od 09. travnja 2015.

10. Čl. 138.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14

– dalje ZPP) propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz čl. 323., čl. 1011., čl. 1015., te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

13. Prema odredbi čl. 5. Direktive EEZ 93/13 u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

14. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanje, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

16. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetan, jer je isti nerazumljiv, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

17. Glede visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Borkoviću, dipl.oec. iz Vinkovaca.

17.1. U svom nalazu i mišljenju od 21.11.2024. vještak je utvrdio da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (04.08.2006. za 1 CHF = 4,536 kn) utvrđen je u iznosu od 1.795,21 eur. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu (04.08.2006. za 1 CHF = 4,536 kn) utvrđen je u iznosu od – 14,72 eur. Razlike anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu, kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta utvrđene su u ukupnom iznosu od 1.781,49 eur (razlika više- manje). Razlika dospjelog iznosa dugovanja u iznosu od 5.891,42 CHF na dan otkaza ugovora o kreditu (prema realiziranom otplatnom planu 10.12.2013.) u odnosu na isti dospjeli iznos dugovanja prema početnom tečaju utvrđena je u iznosu od 1.415,36 eur.

17.2. Nadalje, vještak je utvrdio da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva utvrđena u visini od 3 % iznosa odobrenog kredita (16.000,00 CHF * 3,00 %) odnosno 480,00 CHF, što po važećem prodajnom tečaju na dan isplate kredita (za 1 CHF = 4,6459 kn) iznosi 2.230,03 kn, što preračunato u eur po važećem tečaju na dan isplate 04.08.2006. za 1 eur = 7,258130 kn, iznosi 307,59 eur.

18. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi no tuženik je u pismenom podnesku od 04.02.2025. stavio primjedbu osporavajući ga u cijelosti.

19. Vještak se svojim pismenim podneskom od 05.03.2025. očitovao na primjedbe tuženika obrazlažući kako iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi razlog statusnih promjena po kreditu. Stoga je iskazao razlike anuiteta do 10.11.2013. odnosno sa 10.12.2013. tečajne razlike preostale glavnice kredita. Bez obzira da li je kredit raskinut ili je izvršen reprogram kredita, korisnik kredita je u budućoj otplati kredita više zadužen za razliku nastalu uslijed povećanja kamata u visini od 10.664,06 kn / 1.415,36 eur, odnosno na uvećani iznos obračunata mu je zakonska zatezna kamata. Nadalje pojašnjava da je razliku anuiteta nastalu uslijed promjena tečaja (primjena valutne klauzule) do 10.11.2013. uvidom u zaprimljeni vjerodostojni poslovni dokument tuženika i to realizirani otplatni plan po kreditu broj 065049 koji obuhvaća razdoblje otplate glavnice kredita u iznosu 9.354,76 CHF od 10.10.2010. – 10.12.2013. s iskazanim dospijećem glavnice u iznosu od 5.891,42 CHF dana 10.12.2013. Navedeni vjerodostojni dokument poslovne banke tuženika na način kako je to prikazano u istom ne daje prikaz anuiteta koji eventualno nisu plaćeni do datuma 10.11.2013. Na sva kašnjenja u uplatama korisnika kredita (pa i na tako uvećane anutete) od strane poslovne banke zaračunate su pripadajuće zakonske zatezne kamate od datuma dospijeća anuiteta, pa sve do konačne uplate. U slučaju da tuženik dostavi dokaz da anuiteti koji nisu bili plaćeni do datuma otkaza ugovora o kreditu, nisu bili plaćeni do dana izrade nalaza i mišljenja, nalaz i mišljenje korigirati će prema dostavljenoj dokumentaciji. Stoga smatra da korisnik kredita ima pravo na tečajnu razliku kao posljedicu ništetnosti odredbe o primijenjenoj valutnoj klauzuli za sve anuitete koji su i iskazani u navedenom realiziranom otplatnom planu – vjerodostojnom poslovnom dokumentu tuženika (način prikaza, odnosno sadržaj navedenog dokumenta tuženika potvrđuje stajalište vještaka). Utvrđene razlike anuiteta ispravno iskazuju razlike anuiteta nastale uslijed primjene valutne klauzule za vrijeme trajanja otplate kredita od početka otplate do raskida ugovora.

20. Tuženik je prigovarao i ovakvom obrazloženju vještaka u svom pismenom podnesku od 26.03.2025. no na glavnoj raspravi održanoj 27.05.2025. unatoč svim prigovorima ne predlaže da sud pozove vještaka Tomislava Borkovića niti na raspravu niti na dodatno pismeno obrazlaganje nalaza niti dostavlja dokaz da anuiteti koji nisu bili plaćeni do datuma otkaza ugovora o kreditu nisu bili plaćeni do dana izrade nalaza i mišljenja.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borković kao stručan i objektivan, zasnovan na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjen prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je iznos od 1.795,21 eura iznos koji je tužitelj više platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule.

21.1. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.795,21 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u točki III. izreke ove presude, a što je u skladu odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023 od 11. siječnja 2024.

22. Nadalje, tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od 19. svibnja 2025. potražuje povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita u iznosu od 307,59 eura. Sud je utvrdio da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 5. Ugovora o kreditu broj 48226/06 od 01. kolovoza 2006. budući da je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te kroz to povredu odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Naime, ugovorna odredba po kojoj je predviđena ulazna naknada za obradu kredita je nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo i tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je kao takva ništetna u smislu odredbe čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, radi čega je sud odlučio kao u točki IV. izreke presude, a slijedom čega je u cijelosti dosudio zatraženi iznos tužitelja kao u točki V. izreke.

23. Tuženik je po osnovi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedene novčane iznose i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s tim da je kamata određena sukladno čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

24. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 05. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom. Isto tako valja naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući u vidu da odluka ove presude još nije pravomoćna to nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, pa neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu utuženog novčanog iznosa zastario.

25. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 151/22 i 138/23 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav tri obrazložena podneska i to od 12.02.2024., 18.04.2024. i 19.05.2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na tri ročišta i to od 09.04.2024., 12.09.2024. i 27.05.2025. svako u iznosu od 200,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura.

25.1. Tužitelju je također priznat uplaćeni trošak za vještačenja u iznosu od 300,00 eura tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u visini od 1.800,00 eura.

26. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Vinkovcima 12. lipnja 2025.

Sudac:

Snježana Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste podnijeti svoju žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Jurčević, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Belizar Tomaić, Osijek – punomoćnik tuženika