REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin
Povrv-68/2025-142
(ranije Povrv-582/2018, Povrv-159/2016, Povrv-1340/2015)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JADRANSKA SARDINA d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB 67819710451, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika MIRNA d.d., Rovinj, G. Paliaga 8, OIB 15761637292, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dvojković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. Zagreb, Milana Amruša 19, radi isplate iznosa od 657.219,59 eur / 4.951.821,03 kn[1] , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke održanom 12. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tužba tužitelja je povučena za iznos od 60.699,04 eur / 457.336,96 kn, kao i za zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 657.219,59 eur / 4.951.821,03 kn, od 16. siječnja 2015. do 28. prosinca 2015.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marije Blečić iz Pazina, posl. br. Ovrv-339/15 od 11. lipnja 2015., te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja JADRANSKA SARDINA d.o.o. Strmec, Tina Ujevića 16, OIB 67819710451 kojim je naloženo tuženiku MIRNA d.d., Rovinj, G. Paliaga 8, OIB 15761637292, da isplati tužitelju JADRANSKA SARDINA d.o.o. Strmec, Tina Ujevića 16, OIB 67819710451, iznos od 596.520,55 eur / 4.494.484,07 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2015. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 12/a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB uvećanoj za 8 postotnih poena, u roku od 8 dana.
(ranije Povrv-582/2018,
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 138.182,50 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka u iznosu od 96.860,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika 10. lipnja 2015. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa od 4.951.821,03 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 16. siječnja 2015. do isplate i troškovima postupka, koji predmet je kod javnog bilježnika zaprimljen pod posl. br. Ovrv-339/15.
2. Po prijedlogu tužitelja, javni bilježnik Marija Blečić iz Pazina, je 11. lipnja 2015., donijela rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-339/15 na temelju vjerodostojne isprave kojim je u cijelosti prihvatila prijedlog za ovrhu.
3. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor, pa je predmet dostavljen ovome sudu na daljnji postupak, gdje je zaprimljen pod posl. br. Povrv-1340/2015.
4. Rješenjem posl. br. Povrv-1340/2015-2 od 25. kolovoza 2015., ovaj se sud oglasio stvarno nenadležnim, no po žalbi tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ukinuo odluku ovoga suda, te je predmet zaprimljen pod posl. br. Povrv- 159/2016.
5. Rješenjem posl. br. Povrv-159/2016-7 od 7. lipnja 2016., ovaj je sud rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marije Blečić, posl. br. Ovrv-339/15 od 11. lipnja 2015., stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo povedene radnje, te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6. Tuženik je u prigovoru naveo kako osporava donijeto rješenje o ovrsi u cijelosti, jer da je uvidom u vlastiti izvod salda-konti dugovanja utvrdio da ne postoje dugovanja prema tužitelju, te da iz konto kartice od 9. lipnja 2015. nije moguće utvrditi osnova potraživanja tužitelja, a posljedično tome niti način utvrđivanja visine potraživanja. Tužitelj da je naveo kako je njegova tražbina dospjela 15. siječnja 2015., da ju tuženik protekom roka ispunjenja nije dobrovoljno ispunio, kao i da tuženik uopće nije upoznat o postojanju tražbine tužitelja, pa da iz tog razloga prigovara i roku dospijeća pobijane tražbine.
7. Podneskom od 4. studenog 2016., tužitelj je u pogledu postojanja svoje tražbine naveo, da se izvorno radi o tražbini vjerovnika MIRELA BRAND d.o.o. Rovinj, koji vjerovnik da je u tijeku 2014., u vrijeme tuženikove blokade žiro-računa, u ime i za račun tuženika vršio isplate plaća radnicima tuženika, sve temeljem ugovora o pristupanju dugu. Navedena obveza tuženika spram društva MIRELA BRAND d.o.o. rovinja u iznosu od 4.951.821,30 kn da je nesporna obveza tuženika navedena i u utvrđena u revidiranom i objavljenom financijskom izvješću tuženika za 2014., što da znači da postojanje navedene tražbine nije sporno među strankama. Nadalje, društvo MIRELA BRAND d.o.o. da je predmetnu tražbinu, javno ovjerovljenim ugovorom o otkupu tražbine (cesijom) od 2. siječnja 2015., ustupilo društvu GENEZA d.o.o., a društvo GENEZA d.o.o. da je istu tu tražbinu javno ovjerovljenim ugovorom o ustupu tražbine od 25. svibnja 2015., dalje ustupilo tužitelju, koji da je sada vjerovnik predmetne tražbine. Slijedom navedenog, tužitelj smatra tuženikov prigovor paušalnim i podnesenim s ciljem odugovlačenja postupka, te predlaže donošenje odluke kojim će se platni nalog održati na snazi uz naknadu prouzročenom parničnog troška tužitelju. (ranije Povrv-582/2018,
8. Na ročištu održanom 29. lipnja 2017. tuženik je opreza radi istaknuo prigovor prijeboja na ime naknade štete koju je Geneza d.o.o. učinila Mirna grupi, a koja da proizlazi iz izvanredne revizije, te je predložio utvrditi ništetnost ugovora o zajmu između Geneze d.o.o. i društva Mirela brand, ništetnost svih ugovora o pristupanju dugu, te ništetnost ugovora o cesiji između Mirele brand d.o.o. i Geneze d.o.o., kao i ugovora o cesiji između Geneze d.o.o. i Jadranske sardine d.o.o. Također je predložio utvrditi ništetnost predmetnih ugovora i iz razloga što su sklopljeni protivno prisilnim propisima, te iz razloga što su sklopljeni sa svrhom koja je protivna moralu, a što da će biti vidljivo iz nalaza izvanredne revizije
9. Podneskom od 7. studenog 2017., tužitelj je naveo da iz dostavljenih specifikacija FINA-e o naplati po zadužnicama proizlazi da je u korist tužitelja naplaćen iznos od 1.000.000,00 kuna i to 28. prosinca 2015. iznos od 500.000,00 kuna, te u periodu od 30. studenog 2015. do 28. prosinca 2015. preostali iznos od 500.000,00 kuna. Tužitelj je potvrdio navedne činjenice, ta naveo da je taj iznos naplaćen daleko nakon odspijeća tražbine i nakon podnošenja tužbe, pa da je naplatom iznos od 1.000.000,00 kuna, 28. prosinca 2015., tužitelju samo djelomično namirena utužena tražbina i to dosuđeni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 12.543,50 kuna i zatezna kamata na taj trošak u iznosu od 697,82 kuna zatezna kamata na iznos glavnice u iznosu od 529.814,14 kuna, te dio glavnice u iznosu od 456.944,54 kuna, jer da je tužitelj izvršio uračunavanje ispunjenja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima. Dug na dan početka naplaćivanja iznos od 1.000.000,00 kuna (30. studenog 2015.) da je iznosio ukupno 5.494.178,67 kuna i to glavnica da je iznosila 4.951.821,03 kuna, zatezna kamata na glavnicu da je iznosila 529.814,14 kuna, trošak ovršnog postupka da je iznosio 12.543,50 kuna, te zatezna kamata na trošak da je iznosila 697,82 kuna. Radi navedenog je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio da sud održi na snazi platni nalog kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.494.178,67 kuna sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 29. prosinca 2015. do isplate uz troškove postupka.
10. Rješenjem posl. br. Povrv-159/2016-42 od 31. siječnja 2018. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji je pred Županijskim sudom u Splitu pokrenut po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, broj K-DO-32/2017 od 14. prosinca 2017. ili po drugačijoj odluci suda, te je po žalbi tužitelja navedeno rješenje ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 27. kolovoza 2018., te je postupak nastavljen pod posl. br. Povrv-582/2018.
11. Podneskom od 28. studenog 2019. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev potražujući od tuženika isplatu u iznosu od 4.494.484,07 kuna sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 29. prosinca 2015. do isplate, te troškovima postupka.
12. Rješenjem posl. br. Povrv-582/2018-93 od 28. listopada 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se kod Trgovačkog suda u Zagrebu vodi pod posl. br. P-1523/2020 ili po drugačijoj odluci suda.
13. Rješenjem posl. br. Povrv-582/2018-120 od 21. veljače 2024. određen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.
14. Proveden je dokazni postupak uvidom u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te svim ispravama koje se nalaze u spisu.
15. U ovoj pravnoj stvari su između stranaka sporne činjenice, a posebno je li tražbina koju tužitelj potražuje od tuženika, izvorno bila tražbina društva MIRELA BRAND d.o.o. Rovinj, je li MIRELA BRAND d.o.o. predmetnu tražbinu, ugovorom o (ranije Povrv-582/2018,
otkupu tražbine (cesijom) od 2. siječnja 2015., ustupilo društvu GENEZA d.o.o., je li društvo GENEZA d.o.o. istu tu tražbinu ustupilo tužitelju, te je tužitelja vjerovnik predmetne tražbine. Također je sporna i visina navedene tražbine.
16. Nakon što je podneskom od 28. studenog 2019. tužitelj smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 4.494.484,07 kn sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 29. prosinca 2015. do isplate, te nakon što je navedeni podnesak dostavljen tuženiku, tuženik nije osporio navedenu činjenicu. Budući je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa iznosa od 4.951.821,03 kn na iznos od 4.494.484,07 kn, prema odredbi čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se povlačenjem tužbe, pa kako se tuženik nije usprotivio povlačenju tužbe, odlučeno je kao u st. I. izreke rješenja.
17. Tuženik je u tijeku postupka predložio utvrditi ništetnost ugovora o zajmu između Geneze d.o.o. i društva Mirela brand, ništetnost svih ugovora o pristupanju dugu, te ništetnost ugovora o cesiji između Mirele brand d.o.o. i Geneze d.o.o., kao i ugovora o cesiji između Geneze d.o.o. i Jadranske sardine d.o.o., jer da su sklopljeni protivno prisilnim propisima i sa svrhom koja je protivna moralu društva. Sud o tom zahtjevu tuženika nije odlučivao, budući tuženik istoga čnije činjenično obrazložio, niti je istoga postavio u vidu protutužbenog zahtjeva. Tuženik je, međutim, kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pokrenuo postupak radi utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovora o cesiji, radi čega je ovaj sud bio odredio prekid postupka. Stranke su dostavile u spis Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1760/2021 (ranije P-1523/2020) od 12. travnja 2021., koja je potvrđena Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-3365/2023-2 od 19. listopada 2023.
18. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1760/2021 od 12. travnja 2021., tužitelja MIRNA d.d. (ovdje tuženika) protiv tuženika PETA GENERACIJA d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. sklopljen između društva Mirela brand d.o.o., Rovinj, Obala Paliaga, OIB:34758393230 i društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16,OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB:22668360735, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV-244/15 i radi utvrđenja ništetnim Ugovora o ustupanju tražbine od dana 25. svibnja 2015. sklopljenog između društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735 i društva Jadranska sardina d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 67819710451, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV- 5762/15. bv Navedenom presudom je odbijen i tužbeni zahtjev za utvrđenjem da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o otkupu tražbine od dana 2. siječnja 2015. sklopljen između društva Mirela brand d.o.o., Rovinj, Obala G. Paliaga, OIB: 34758393230 i društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra Hektorovića 2, OIB: 22668360735, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV- 244/15 i tužbeni zahtjev za utvrđenjem da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o ustupanju tražbine od dana 25. svibnja 2015. god. sklopljen između društva PETA GENERACIJA d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 43608202369, ranije Geneza d.o.o., Zagreb, Petra (ranije Povrv-582/2018,
Hektorovića 2, OIB: 22668360735 i društva Jadranska sardina d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB: 67819710451, na kojem su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika Anica Hukelj iz Zagreba, Ulica Matije Mrazovića 6/I pod brojem ovjere OV- 5762/15.
19. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 3365/2023-2 od 19. listopada 2023., odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1760/21 od 20. travnja 2022. u točkama I. i II. izreke, dok je preinačena za trošak postupka.
20. Iz naprijed navedenih odluka proizlazi da je sud utvrdio da predmetni ugovori postoje jer da su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora, odnosno da sadrže sve bitne sastojke ugovora. Kako je ugovor sklopljen slobodno, bez mana volje i bez nedopuštene pobude da je došlo do učinaka cesije sukladno sklopljenom ugovoru te da nisu dokazane činjenice koje bi ukazivale da je povrijeđeno pravo tužitelja te ni za ovaj dio tužbenog zahtjeva nema uporišta i to kako u pravnom poslu, tako niti u propisu. Sud da nije utvrdio niti povredu odredaba kongentnih normi, Ustava Republike Hrvatska ili morala (čl. 322. st. 1. ZOO-a), te da tužbom izneseni razlozi ne predstavljaju razloge za utvrđenje ništetnosti niti u smislu odredbe čl. 322.ZOO-a.
21. S obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, u ovome postupku odlučuje se o tražbini tužitelja u visini od 4.494.484,07 kuna.
22. Odredbom čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.
23. Na temelju Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. zaključenog između društva MIRELA BRAND d.o.o. kao ustupatelja i društva GENEZA d.o.o. kao primatelja, MIRELA BRAND d.o.o. je tražbinu koju je imao prema dužniku MIRNA d.d. Rovinj u iznosu od 4.951.821,03 kn s pripadajućom zateznom kamatom, ustupio GENEZI d.o.o., dok je na temelju Ugovora o ustupanju tražbine od 25. svibnja 2015. GENEZA d.o.o., kao ustupatelj JADRANSKOJ SARDINI d.o.o. kao primatelju, GENEZA d.o.o. tu istu tražbinu u iznosu od 4.951.821,03 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama ustupila JADRANSKOG SARDINI d.o.o.
24. Navedeni ugovori su valjani budući je to utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1760/21 od 12. travnja 2022. ispravljena rješenjem istog suda posl. br. P-1760/21 od 20. travnja 2022., kako je to ranije obrazloženo. Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, odnosno imovinsko - pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, niti se narav tražbine protivi ustupu, pa proizlazi da nije bilo zapreke za zaključenje predmetnih ugovora.
25. Člankom 82. st. 1. ZOO-a je propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Navedena obavijest dužniku o ustupanju nije pretpostavka valjanosti Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) jer dužnik može, prije obavijesti o ustupanju još uvijek ispuniti obvezu ustupitelju, što je pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, u skladu s člankom 82. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima.
(ranije Povrv-582/2018,
26. Tužitelj nije dostavio dokaz da je o ustupu tražbine obavijestio tuženika, no to nije pretpostavka valjanosti Ugovora o ustupu tražbine, a da tuženik nije ispunio utuženu tražbinu je jasno iz ovoga postupka, budući se tuženik protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti.
27. Međutim, prema odredbi čl. 80. st. 2. ZOO-a ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka, dakle, ugovor je valjan, ali prema dužniku neće imati učinka.
28. U prigovoru na izdano rješenje o ovrsi, tuženik je naveo da osporava donijeto rješenje o ovrsi u cijelosti, jer da ne postoje dugovanja prema tužitelju, da iz konto kartice od 9. lipnja 2015. nije moguće utvrditi osnovu potraživanja tužitelja, a obzirom na to niti način utvrđivanja visine potraživanja. Tuženik da uopće nije upoznat o postojanju tražbine tužitelja, pa da iz tog razloga prigovara i roku dospijeća pobijane tražbine.
29. Na temelju čl. 100. st 1. ZOO-a, tuženik je ovlašten isticati prema tužitelju sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa koji je postojao između društava MIRELA BRAND d.o.o. i JADRANSKA SARDINA d.o.o., budući navedena zakonska odredba propisuje da preuzimatelj može isticati vjerovniku sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe preuzeti dug, a i prigovore koje preuzimatelj ima prema vjerovniku.
30. S obzirom da je tuženik u cijelosti prigovorio izdanom rješenju o ovrsi, a s obzirom na naprijed citiranu zakonsku odredbu čl. 100. st. 1. ZOO-a, tužitelj je bio dužan dostaviti sve isprave koje se tiču izvornog poslovnog odnosa između GENEZE d.o.o. i MIRNE d.d. na temelju kojih je MIRELA BRAND d.o.o. svoju tražbinu prema MIRNI d.d. prenijela putem GENEZE d.o.o. na JADRANSKU SARDINU d.o.o.
31. Kako tužitelj nije dostavio navedene isprave u spis nije bilo moguće zaključiti jesu li MIRELA BRAND d.o.o. i MIRNA d.d. imale zaključen poslovni odnos koji bi priječio MIRELU BRAND d.o.o. da na drugoga prenese obveze iz njihovog poslovnog odnosa, odnosno jesu li ugovorile da se obveze iz njihovo poslovnog odnosa mogu prenijeti na drugoga ili mogu li se prenijeti bez dužnikova pristanka. Također nije niti činjenično obrazložio jesu li stranke imale zaključen poslovni odnos koji bi priječio MIRELU BRAND d.o.o. da na drugoga prenese obveze iz njihovog poslovnog odnosa, odnosno jesu li ugovorile da se obveze iz njihovo poslovnog odnosa mogu prenijeti na drugoga ili mogu li se prenijeti bez dužnikova pristanka. Tužitelj je samo naveo da je MIRELA BRAND d.o.o. u trenutku blokade računa MIRNE d.d. isplaćivala između ostalog i plaće radnicima MIRNE d.d., no stav je suda da to navedeni pravni subjekti nisu činili bez odgovarajućeg pisanog dokumenta ili eventualno usmenog odobrenja i dogovora u pogledu čega tužitelj nije dostavio dokaze.
32. S obzirom da je dakle, čl. 80. st. 2. ZOO-a propisno da nema učinka prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka, a da tužitelj nije dostavio isprave na temelju kojih je stekao tražbinu odnosno isprave na temelju kojih je zaključio Ugovore o otkupu odnosu ustupu tražbine, to je sud na temelju čl. 219. ZPP-a, tužbeni zahtjev tužitelj ocijenio neosnovanim. Naime, dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih ovisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno neistinitosti njezine tvrdnje. Predlaganjem dokaza stranka (ranije Povrv-582/2018,
ostvaruje povoljnije uvjete za svoj uspjeh u parnici. Slijedi da je pravilo da je svaka stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji, a ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.
33. U predmetu je određeno provođenje dokaza financijskim vještačenjem na način da je vještakom financijske stuke imenovano društvo GALPROM d.o.o. Pula s ovlaštenim vještakom Bojanom Galinac, čiji zadatak je bio izvršiti obračun zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 4.951.821,03 kn tekuće od 16. siječnja 2015. do 28. prosinca 2015. kada je izvršeno djelomično namirenje u iznosu od 1.000.000,00 kuna, izvršiti obračun zakonske zatezne kamate na iznos troškova od 12.543,50 kn tekućoj od 11. lipnja 2015. do 28. prosinca 2015. kada je izvršeno djelomično namirenje u iznosu od 1.000.000,00 kuna, utvrditi koliko je bilo stanje ukupnog duga (glavnica, troškovi, zatezne kamate) na dan 28. prosinca 2015. (na dan djelomične naplate), te izvršiti uračunavanje ispunjenja na dan 28. prosinca 2015., te utvrditi ostatak tražbine tužitelja na dan uračunavanja. No, stranke su navedenom nalazu prigovorile, a vještak zbog zdravstvenih razloga nije bila u mogućnosti pristupiti sudu, no ista naknadno nije niti pozivana na sud jer su se stranke suglasile da će se u ovome postupku koristiti nalaz i mišljenje sačinjen u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-867/2020, tužitelja MIRNA d.d., Giordano Paliaga 8, Rovinj, protiv tuženika Jadranska sardina d.o.o., Tina Ujevića 16, Strmec, radi isplate, sačinjen u siječnju 2024. od strane Centra za financijska vještačenja d.o.o., s ovlaštenim stalnim sudskim vještakom za financije, računovodstvo i poreze Petrom Blašković, te dopuna tog vještačenja iz prosinca 2024. sačinjena po istom vještaku.
34. Zadatak vještaka u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, je bio utvrditi, je li ZV d.o.o. u trenutku sklapanja Ugovora o otkupu tražbine, 2. siječnja 2015. s Genezom d.o.o., imala prema tužitelju, Mirna d.d., tražbine koje se navode u Konto kartici koja čini Prilog 1. tog Ugovora, barem do iznosa od 1.000.000,00 kn, a koje tražbine je Mirela Brand d.o.o. trebala steći tako što je temeljem više ugovora o preuzimanju ispunjenja sklopljenih s tužiteljem podmirila njegove dugove prema određenim vjerovnicima, čime je ZV d.o.o. trebala stupiti u pravnu poziciju tih vjerovnika prema tužitelju /tzv. ugovorna subrogacija/ (usporediti Konto karticu koja čini Prilog 1. Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. s ugovorima o preuzimanju ispunjenja sklopljenih između tužitelja i Mirela Brand d.o.o., koji se nalaze u spisu, poslovnim knjigama tužitelja i izvadcima iz prometa po računu Mirela Brand d.o.o.). Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da usporedbom Konto kartice koja čini Prilog 1. Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. s Ugovorima o preuzimanju ispunjenja duga sklopljenih između tužitelja i društva Mirela Brand d.o.o. koji se nalaze u spisu te izvadcima prometa po računu društva Mirela Brand d.o.o. proizlazi da je na dan 2. siječnja 2015. društvo Mirela Brand d.o.o. imalo prema društvu MIRNA d.d. tražbine od 383.575,52 kn, a što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro (1 EUR=7,53450 kn) iznosi 50.909,22 EUR.
35. U dopuni nalaza i mišljenja iz prosinca 2024., a nakon proučene dodatno dostavljene dokumentacije, vještak je temeljem podataka o izvršenim isplatama za razdoblje od dana 15. travnja 2014. do 15. prosinca 2014., iz dokumenta Ispis prometa poslovnog žiro računa broj [broj bankovnog računa] društva Mirela brand d.o.o. koji se vodio u Podravskoj banci d.d., utvrdio transkacijske račune na koje su predmetne isplate izvršene te je temeljem podataka o vlasnicima računa koje su dostavile poslovne banke utvrdio kojim pravnim i fizičkim osobama su iste izvršene. Usporedbom podataka o imenima osoba s podacima iz Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (Obrasci JOPPD) i (ranije Povrv-582/2018,
Podacima o osiguranicima na mirovinsko osiguranje kod poslodavca Mirna d.d. Rovinj vještak je utvrdio da li su predmetne isplate izvršene za plaće i naknade te za doprinose i porez na dohodak i prirez za zaposlenike i članove nadzornog odbora društva Mirna d.d ili se radi o isplatama za zaposlenike drugih društava iz Mirna Grupe. Na temelju navedenik podataka, vještak je utvrdila da usporedbom Konto kartice koja čini Prilog 1. Ugovora o otkupu tražbine od 2. siječnja 2015. s Ugovorima o prezimanju ispunjenja duga sklopljenih između tužitelja i društva Mirela Brand d.o.o. koji se nalaze u spisu te usporedbom prometa po poslovnom žiro računu društva Mirela Brand d.o.o. proizlazi da je na dan 2. siječnja 2015., društvo Mirela Brand d.o.o. prema tuženiku imalo tražbine od 3.621.941,79 kn, a što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u euro (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 480.714,29 EUR.
36. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, te njegove dopune, vještak je navela da ostaje u cijelosti kod izrađenog nalaza i mišljenja, a u odnosu na pitanja tužitelja koji je bio izvor novčanih sredstva iz kojih je ZV d.o.o. vršila uplate navodno u korist Mirne d.d., izjavila je da su ta sredstva ZV d.o.o. uplaćivali u pravilu Geneza d.o.o. i Mirna Ribolov d.o.o., a na posebno pitanje punomoćnika tužitelja može li se utvrditi koji iznos sredstava je Mireli Brand d.o.o. izvršilo društvo Mirna Ribolov d.o.o., vještakinja je odgovorila da to nije bio njezin zadatak pa da trenutno ne može navesti točan iznos uplate, ali da se radilo o iznosu od preko 1.000.000,00 kn.
37. Budući stranke nisu imale daljnje primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković, te da su se suglasile da se nalaz s dopunama u potpunosti koristi i u ovome postupku, sud je nalaz vještaka Petre Blašković u cijelosti prihvatio, te ga ocijenio objektivnim i sačinjenim u skladu s pravilima struke.
38. Dakle, iz navedenog je nalaza utvrđeno da je ZV d.o.o. s tuženikom bila u poslovnom odnosu i da je na dan 2. siječnja 2015. (kada je zaključen Ugovor o otkupu tražbine između MIRELE BRAND d.o.o. i GENEZE d.o.o.), društvo Mirela Brand d.o.o. prema tuženiku imalo tražbine od 3.621.941,79 kn. Međutim, unatoč tome, što je MIRELA BRAND d.o.o. imala tražbinu prema MIRNI d.d., kako je to ranije obrazloženo tužitelj nije dokazao je li MIRELA BRAND d.o.o. imala ovlast prenijeti na drugoga obveze iz poslovnog odnosa MIRELE BRAND d.o.o. i MIRNE d.d., odnosno jesu li ugovorile da se obveze iz njihovo poslovnog odnosa mogu prenijeti na drugoga ili mogu li se prenijeti bez dužnikova pristanka, pa je s obzirom na to sud ocijenio da tužitelj na temelju čl. 219. ZPP-a, da tužitelj nije dokazao ovu činjenicu, radi čega je ocijenjeno da Ugovor o otkupu od 2. siječnja 2015. i Ugovor o ustupanju tražbine od 25. svibnja 2015., unatoč njihovoj valjanosti, nemaju učinka prema dužniku
– ovdje tuženiku.
39. Budući da je predmetni parnični postupak nastavljen i vođen nakon prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, sud je nakon provedenog dokaznog postupka, smanjeni tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, te je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev, kao u t. I. izreke presude.
40. Tužiteljev tužbeni zahtjev je odbijen, pa nije razmatran tuženikov prigovor radi prijeboja istaknut u ovome postupku, jer se takav prigovor u parnici predlaže samo uvjetno, ako sud nađe da bi potraživanje tužitelja bilo osnovano. Tuženik tada ističe procesnopravni zahtjev i traži da sud izvrši prijeboj njegova potraživanja potraživanjima tužitelja. Svrha isticanja prigovora radi prebijanja ograničena je na to da spriječi tužiteljev uspjeh u parnici. No, kako sud nije prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, kao što (ranije Povrv-582/2018,
je to ranije obrazloženo, nije bilo razloga za ocjenjivanjem niti tuženikovog prigovora radi prijeboja istaknutog tijekom postupka.
41. U tijeku postupka je, pored obrazloženih primjedbi, bilo istaknuto više primjedbi od strane stranaka, no sud iste nije pojedinačno obrazlagao, već su obrazložene odlučne činjenice za donošenje odluke. Također je sud razmatrao sve isprave dostavljene u spis, no nije ih pojedinačno obrazlagao, već samo one na kojima je temeljio odluku.
42. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, pa je tužitelj, čiji je tužbeni zahtjev odbijen, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka.
43. Tuženiku je priznat trošak za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanju u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na ročištima održanim 9. studenog 2016., 29. lipnja 2017., 15. svibnja 2019., 5. ožujka 2020., 2. rujna 2020. 28. kolovoza 2024. i 8. svibnja 2025. u visini od po 9.886,00 eur, za sastav četiri obrazložena podneska iznos od po 9.886,00 eur, te za sastav ostalih zatraženih 8 podnesaka iznos od po 200,00 eur, odnosno ukupno 110.546,00 eur uvećano za PDV, sukladno Tbr. 8. t. 1., 2. i 3., Tbr. 9. t. 1., te Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/2023), odnosno ukupno 138.182,50 eura. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.
44. Preostali trošak tuženiku koji se odnosi na 8 podnesaka koji su zatraženi u iznosu od 9.886,00 eur, a sud ih je priznao u iznosu od 200,00 eur, što ukupno iznosi 77.488,00 eur + PDV 19.372,00 eur = 96.860,00 eur, nije priznat, te je odbijen, kako je to odlučeno u točki III. izreke.
45. Iznosi navedeni u izreci odluke prikazani su u valuti EUR, preračunati u valutu KN, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 57/22, 88/22-ispravak).
U Pazinu 12. lipnja 2025.
Sutkinja
Tamara Lakoseljac Benčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
DNA:
- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.