Poslovni broj: K-14/2018
REPUBLIKAHRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Kseniji Bratković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anelle Mišolongin kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika EN zbog kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje u tekstu: ODO Zadar) broj: K-DO-29/2016 od 20. listopada 2017., nakon održane javne rasprave dana 9. lipnja 2025. u prisutnosti ON, savjetnice u ODO Zadar, okrivljenika EN i branitelja okrivljenika Trpimira Kučine, odvjetnika iz [adresa], dana 12. lipnja 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i O, rođ. Ć, rođen **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (podstanar kod ĆN), autolimar, rastavljen, otac jednog punoljetnog djeteta, uzdržava ga, zaposlen, vlasnik i direktor TD Qualis Opus d.o.o., sa sjedištem u [adresa], firma je u blokadi od 7. mjeseca 2024. godine, firma se bavi građevinskim radovima, neosuđivan,
k r i v j e
što je u razdoblju od svibnja 2015. do 18. rujna 2015., kao direktor TD Building d.o.o., iako svjestan da Društvo ima sklopljene ugovore o radu sa ČN, BN, NN, DN i ŠN koji su obavljali poslove pomoćnih radnika na različitim gradilištima, unatoč dospjelosti za isplatu plaće do najkasnije 15-og dana za prethodni mjesec, iako žiro račun nije bio blokiran, ovim radnicama protivno čl. 92. st. 1. i 3. Zakona o radu (NN 93/14) nije isplatio plaće sa pripadajućim dodacima, a niti im je sukladno čl. 93. Zakona o radu uručio obračune o neisplati dospjelog iznosa plaće, pa tako:
- radniku ČN koji je bio zaposlen na određeno vrijeme od 21. svibnja do 18. rujna 2015. iznos od 9.180,00 kuna, te sa osnove usluge prijevoza radnika iznos od 7.400,00 kuna,
- radniku SN koji je obavljao poslove na određeno vrijeme od 12. lipnja 2015. do 30. lipnja 2015., te od 25. kolovoza 2015. do 13. rujna 2015. iznos od 4.100,00 kuna,
- radniku BN koji je obavljao poslove u razdoblju od 21. svibnja 2015. do 18. rujna 2015. iznos od 6.200,00 kuna,
- radniku NN koji je obavljao poslove na određeno vrijeme od 27. svibnja 2015. do 30. lipnja 2015. iznos od 5.500,00 kuna,
- radniku DN koji je obavljao poslove od 21. svibnja 2015. do 30. lipnja 2015. iznos od 6.810,00 kuna te
- radniku ŠN koji je obavljao poslove od 21. svibnja 2015. do 30. lipnja 2015. iznos od oko 7.000,00 kuna,
dakle, nije isplatio dijelove i cijele plaće više radnika, a ujedno nije dostavio obračune o neisplati dospjelog iznosa plaće sukladno odredbama posebnog zakona,
čime je počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - neisplate plaće, opisano i kažnjivo po čl. 132. st. 1. i 4. u vezi sa st. 6. KZ/11
pa se na temelju članka 132. st. 1. KZ/11 okrivljeniku EN
i z r i č e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI,
te se okrivljeniku na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 izriče
UVJETNA OSUDA
kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 prihvaćaju se djelomično imovinskopravni zahtjevi oštećenika ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 9.180,00 kuna/ protuvrijednost 1.218,40 eura, s osnove plaće, te 7.400,00 kuna/protuvrijednost 982,15 eura s osnove usluge prijevoza radnika, SN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 4.100,00 kuna/protuvrijednost 544,16 eura, BN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6.200,00 kuna/protuvrijednost 822,88 eura, NN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 5.500,00 kuna/protuvrijednost 729,98 eura, ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6.810,00 kuna/protuvrijednost 903,84 eura, GN, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 6.810,00 kuna/protuvrijednost 903,84 eura, te se nalaže okrivljeniku EN da navedene iznose isplati oštećenicima ČN, SN, BN, NN, ĐN i AN, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe, dok se sa ostatkom imovinskopravnih zahtjeva, u odnosu na pripadajuće zakonske kamate, oštećenike upućuje u parnicu.
Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku EN snositi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti u iznosu od 90,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je pod poslovnim brojem: K-DO- 29/2016 od 20. listopada 2017., podiglo optužnicu (koja je zaprimljena kod ovog suda dana 24. listopada 2017.) protiv okrivljenika EN zbog učina kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja -neisplate plaće, opisano i kažnjivo po čl. 132. st. 1. i 4. u vezi sa st. 6. KZ/11.
2. Opunomoćenik oštećenika nije pristupio na raspravu, a u prethodnom postupku stavio je prijedloge za ostvarivanje imovinskopravnih zahtjeva oštećenika, s pripadajućim zakonskim kamatama, kod kojih je ostao i u pisanom podnesku dostavljenom ovom sudu od 22. travnja 2025. u kojem se navodi da oštećenici u cijelosti ostaju kod svojeg imovinskopravnog zahtjeva, te su na raspravi pročitani imovinskopravni zahtjevi oštećenika.
3. U očitovanju kakav stav zauzima prema optužnici, okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, te da ne prihvaća imovinskopravni zahtjev oštećenika, a okrivljenik je svoju obranu iznio na početku dokaznog postupka.
4. Okrivljenik je u svoju obranu na raspravi iskazivao suglasno kao na prvom ispitivanju, te se na temelju čl. 432. ZKP-a čitao zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika EN kod PU zadarske – Službe kriminalističke policije od 15. rujna 2017. godine (l.s. 117-120), te se reproducirala DVD snimka njegovog ispitivanja (l.s. 121).
4.1. Okrivljenik je u svojoj obrani kod policijskog istražitelja u bitnome naveo da je TD Building d.o.o dobio posao od firme Tehnika iz Zagreba u Živogošću, a on je angažirao radnike i njima osigurao smještaj. Za obavljeni posao njemu Tehnika nije ništa isplatila, međutim on je našao novi posao da za Međimurske vode izgrade zgradu, te je rekao radnicima da će im platiti zaostale plaće nakon 5 dana kada potpiše prvu situaciju i odnese u banku, ali su radnici nakon 5 dana dali otkaz i otišli sa gradilišta. Tužili su ga i blokirali firmu, te je TD Building d.o.o. otišao u postupak predstečajne nagodbe a zatim i u stečaj. Pokušao je preko Agencije za naplatu plaće da im se isplati plaća, ali Agencija nikome ne daje plaću ako radnik više ne radi. Nadalje, dao im je nešto novaca koji je posudio od prijatelja, svakom radniku između 1.500 - 2.000,00 kuna. Radnik ČN je rekao da će on radnike voziti na posao, da im on ne mora plaćati smještaj. Na kraju je izjavio da nije radnicima dao obračunske liste za neisplaćene plaće.
4.2. Okrivljenik je na raspravi iznosio svoju obranu ali nije htio odgovarati na pitanja, a u svoju obranu je na raspravi naveo da ostaje pri svemu onome što je iznio u obrani kod policije, a na raspravi je dodao da su svi ti radnici koji se navode u optužnici bili zaposleni u njegovoj firmi TD Building d.o.o., i oni su za njegovu firmu radili u mjesecu svibnju 2015. i u lipnju 2015., no međutim nakon toga oni su bili prijavljeni i dalje u njegovoj firimi ali da nisu radili zbog sezone, zabrane radova. On da ih je držao u firmi prijavljene, zato što su imali zaštitu na radu i liječnički i tako da im je plaćao sve obaveze, sve doprinose i mirovinsko i zdravstveno, a oni su u biti u to vrijeme bili doma. Naveo je neke situacije u kojima se ta njegova firma tada našla. Prva privremena situacija za mjesec svibnaj 2015. u vrijednosti 118.550,00 kuna koja je trebala biti plaćena u roku od 30 dana od potpisa situacije, a druga privremena situacija za mjesec lipanja 2015. u vrijednosti od 243,269,00 kuna koja je trebala biti isto tako plaćena u roku od 30 dana. U očekivanju naplate ovih situacija on da je radnicima obećao isplatu plaća koja se naravno nije dogodila jer da nije plaćena bila ni jedna od ovih situacija. On da je firmu Tehnika tužio Trgovačkom sudu u Zagrebu 25. kolovoza 2015. i kako nije naplatio sve te situacije on da je dogovorio posao u Čakovcu za Tim Čakovec za izradu fasade na zgradi Vodotehne i dogovorio s radnicima da odrade taj posao i da će on putem faktoringa (banka preuzimatelj dugova), odmah naplatiti posao i na tom objektu za Tim Čakovec i isplatiti njima u cijelosti njihov dug i oni da su se dogovorili, on i njegovi radnici da će on njima dati nešto novca da krenu raditi, osigurati im smještaj i dva obroka na dan u Čakovcu. Oni su na to pristali, on da je tamo dovezao skelu, platio je prijevoz skele i dao je svakom radniku po 1.500,00 kuna na ruke. ČN je izjavio da oni ne bi spavali u Čakovcu nego da bi oni putovali iz Bednje do Čakovca jer da im je tako lakše jer tamo žive. Ali da oni imaju dva auta ali da nemaju tehnički na autima, i on da je ČN dao 9.000,00 kuna da napravi tehnički na svoja dva vozila i za gorivo. Oni su radili 7 dana, počeli su montažu skele na tom objektu i jednog dana je njega nazvao ČN i rekao da on njima isplati sav dug ili da oni više neće raditi. On da je njemu rekao, oni se nisu tako dogovorili, dogovor je bio da odrade mjesec dana i onda da on može naplatiti taj posao i onda da im plati u cijelosti cijeli dug. Oni su napustili gradilište i ostavili njega u problemima. On da je morao ostaviti svoju skelu Tim Čakovcu do završetka tog njihovog objekta da mu ne bi naplatili penale zbog toga što su odustali od tog posla. Tako da je on imao još dodatne troškove plaćanja dovoza i odvoza skele a posao nisu naplatili jer ga nisu ni završili. On da je kasnije saznao da su ti radnici otišli na neki drugi posao i njega tužili na policiju i blokirali njegovu firmu i odveli je u stječaj. On da nije onda više imao nikakve šanse da im podmiri dug jer da je firma propala.
5. U dokaznom postupku su na raspravi pročitani Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prestanku osiguranja za radnike BN, SN, ČN, (l.s. 10, 12, 16), preslika računa INA-e i računa za plaćanje cestarine (l.s. 28-37), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. GN (l.s.18-19), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. ĐN (l.s. 20-21), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. RN (l.s.22-23), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. NN (l.s. 24-25), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. ČN (l.s. 26-27), Očevidnik o danima insolventnosti za TD Building d.o.o. (l.s. 49-61), Pregled prometa po žiro-računu TD Building d.o.o. kod Kreditne banke Zagreb (l.s. 69-87), Zapisnik o ispitivanju oštećenika ČN kao svjedoka (l.s. 89-92), Zapisnik o ispitivanju oštećenika SN kao svjedoka (l.s. 93-95), Zapisnik o ispitivanju oštećenika NN kao svjedoka (l.s. 96-98), Zapisnik o ispitivanju oštećenika DN kao svjedoka (l.s. 99- 101),Zapisnik o ispitivanju oštećenika ŠN kao svjedoka (l.s. 102-104), izvadak iz sudskog registra za TD Building d.o.o. za građenje u stečaju (l.s. 124-129), čitala se i pregledavala različita dokumentacija koju je u spis dostavila obrana nakon rasprave održane dana 14. lipnja 2022., a koja dokumentacija je uvrštena u spis kao dokazna građa (l.s. 180-224), pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka BN povodom zamolnice Općinskog suda u Zadru, sastavljen dana 30. prosinca 2024. (l.s. 236-238), na koji iskaz je branitelj okrivljenika stavio primjedbu način da je naveo da je točno što okrivljenik navodi da su radnici prema ugovorima o radu bili prijavljeni od svibnja do 18. rujna 2015. kada su na vlastite zahtjeve odjavljeni i shodno tim ugovorima o radu on bi im bio dužan plaću, a bez obzira na to da svjedok lažno iskazuje da je on radio do 18. rujna 2015. zato što je gradilište u Živogošću predano 2. srpnja 2015. nakon čega su radnici bili na ugovoru i prijavljeni na mirovinsko i zdravstveno ali nisu radili nego 4 dana u Čakovcu što svjedok opet lažno navodi da se radi o 14 dana, a isto tako iako svjedok nema saznanja o financijskim mogućnostima TD Building u to vrijeme, on tvrdi bez neke osnove da mu je okrivljenik sigurno mogao isplatiti plaću da je to htio. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.
6. Kazneno djelo neisplata plaće iz čl. 132. st. 1. KZ/11 čini tko ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika, te je propisano da će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Stavkom 2. cit. članka propisano je da će se kaznom iz stavka 1. ovoga članka kazniti tko ne daje podatke ili daje netočne podatke za određivanje plaće i na taj način je ne isplaćuje ili isplaćuje djelomično. Stavkom 3. propisano je da nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka kada je do neisplate došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na računu poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće. Stavkom 4. cit. članka propisano je da se stavak 3. ovoga članka neće primijeniti ako poslodavac nije dostavio obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće sukladno odredbama posebnog zakona. Stavkom 5. cit. članka propisano je da ako počinitelj iz stavka 1. ovoga članka naknadno uplati zaostale plaće, da se može osloboditi kazne. Stavkom 6. cit. članka propisano je da se pod plaćom u smislu ovoga članka podrazumijeva osnovna plaća i sva druga davanja u novcu ili u naravi koju radnik prima po osnovi rada, u bruto iznosu što uključuje i doprinose iz plaće i na plaću prema posebnom propisu.
7. Za napomenuti je da je državni odvjetnik pogrešno u činjeničnom opisu optužnice naveo kao blanketne odredbe iz Zakona o radu, odnosno odredbe koje su navedene u činjeničnom opisu optužnice odnose se na Zakon o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), koji u vrijeme učina inkriminiranog kaznenog djela nije više bio na snazi, pa je u tom smislu u izreci presude sud korigiriao činjenični opis na način da je u izreci presude pravilno naveo odredbe Zakona o radu koji je bio važeći u vrijeme učina kaznenog djela i to Zakon o radu (NN 93/14) i to kršenje odnosno postupanje protivno odredbi 92. st. 1. i 3. i čl. 93 Zakona o radu (NN 93/14), a takvim korigiranjem činjeničnog opisa nije narušen objektivni identitet optužbe.
7.1. Naime, sukladno odredbi čl. 92. st. 3. tada važećeg Zakona o radu (NN 93/14), ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sukladno odredbi čl. 92. st. 1. cit. Zakona, plaća se isplaćuje nakon obavljenog rada, a stavkom 2. cit. članka, plaća i naknada plaće isplaćuju se u novcu. Stavkom 4. cit. članka plaća i naknada plaće su, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje, sukladno odredbi čl. 93. st. 1. tada važećih odredbi Zakona o radu, poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Stavkom 2. cit. članka, poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Stavkom 3. cit. članka obračuni iz stavka 2. ovoga članka su ovršne isprave. Stavkom 4. cit. članka, ministar pravilnikom propisuje sadržaj obračuna iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.
8. Svjedok - oštećenik ČN je u bitnome iskazao da je u ožujku ili travnju 2015. upoznao TN koji mu je ponudio posao u TD Building d.o.o u kojem je bio poslovođa, a posao se odnosio na obavljanje fasade u hotelu u Živogošću. Pristao je i potom sa ŽN, NN, ĐN i ŠN, JN i drugim osobama došao u Živogošće, a bili su smješteni u Makarskoj. U Živogošću su završili fasaderske radove do 30. lipnja 2015. Tada je 10-ak puta do njih došao okrivljenik i rekao da ih je prijavio, te im na ruke isplatio po 1.500,00 kuna. Nakon što su obavili posao je zvao okrivljenika i pitao ga kada će im platiti, a on mu je govorio kako će biti da se ne brine, a u Makarskoj su bili do 3. srpnja 2015, a kako im nije platio otišli su kući jer nisu imali ni za hranu. Po povratku kući je svakodnevno zvao okrivljenika, pitajući kada će im podmiriti dugovanje, a on je svaki put govorio da će biti. Krajem kolovoza ga je nazvao i rekao da ima obaviti jedan posao u Čakovcu, ali da će ovaj put novac biti sigurno isplaćen, a on je pristao jer su još uvijek bili prijavljeni. Oko 10. rujna 2015. je sa Č ZN, VN, ČN NN, RN ŽN i još nekoliko osoba otišao na gradilište gdje su radili fasaderske poslove 4 dana, a kada su vidjeli da ni tamo neće biti ništa od plaćanja su odustali od posla i otišli kući. Nakon što su svi otišli kući, stupio je u kontakt sa okrivljenikom i rekao mu da im pošalje odjavu, što je okrivljenik i učinio 18. rujna 2015.
9. Svjedok - oštećenik SN je u bitnome iskazao da je u svibnju 2015. do njega došao ČN te mu rekao da ima jedan posao za odraditi u blizini Makarske vezano za postavljanje fasada na jednom hotelu te da će on raditi za poduzeće Building d.o.o. i da će ga vlasnik prijaviti. 18. svibnja 2015. zajedno sa ČN, DN i AN, ZN, VN i IN je otputovao u Živogošće, bili su smješteni u Makarskoj, a u Živogošću su radili do 30. lipnja 2015. kada su završili fasaderske radove. Tijekom boravka je svega dva puta vidio okrivljenog EN, prilikom boravka u Makarskoj je ukupno dobio na ruke 900,00 kuna, a drugi novac nije dobio. Budući da po obavljenom poslu nisu dobili nikakav novac svi zajedno su otišli kući. Na kraju je izjavio da mu je okrivljenik TD Building d.o.o. ostao dužan oko 4.000,00 kuna.
10. Svjedok - oštećenik NN je u bitnome iskazao da je došao u Makarsku krajem svibnja 2015. sa ČN, te su u Živogošću radili do 30. lipnja 2015. i za vrijeme rada za obavljeni posao je dobio ukupno 1.500,00 kuna na ruke, dok ostali novac nije dobio. Dogovorena cijena rada je bila 23,00 kune po satu, a budući da im okrivljenik i nakon učestalih poziva od ČN nije isplaćivao zarađeni novac otišli su kući. Više nisu imali novaca, te im je najmodavac posudio novac kako bi uopće mogli doći kući. Na kraju je izjavio da je za obavljanje posla potpisao ugovor na mjesec dana od 27. svibnja 2015., drugi ugovor nije potpisao, te mu je TD Building d.o.o. ostao dužan 5.500,00 kuna.
11. Svjedok - oštećenik DN je u bitnome iskazao da je do njega došao ČN te mu rekao da ima odraditi posao u blizini Makarske, odnosi se na postavljanje fasada na hotelu te da će on raditi za Building d.o.o. iz [adresa] i da će ga vlasnik prijaviti. Zajedno sa ostalim svjedocima je otišao, te su iz Makarske svakodnevno putovali na posao. Tijekom boravka svega nekoliko puta je vidio osobu za koju su mu rekli da je EN vlasnik Building d.o.o. a prilikom boraka u Makarskoj ukupno je na ruke dobio oko 1.000,00 kuna, dok drugi novac nije dobio. Budući da po obavljenom poslu nisu dobili nikakav novac, svi zajedno su otišli kući. Na kraju je izjavio kako je tijekom obavljanja posla potpisao ugovor o radu, te je bio prijavljen.
12. Svjedok - oštećenik ŠN je u bitnome iskazao da je 18. svibnja sa imenovanim svjedocima otišao u mjesto kraj Makarske te su radili fasadu na hotelu, a tijekom boravka svega nekoliko puta je vidio okrivljenika za kojeg su mu rekli da je vlasnik Building d.o.o. za kojeg radi. Prilikom boravka u Makarskoj je dobio nešto novaca, ali se ne sjeća koliko je to bilo. U Makarskoj su bili do 1. srpnja 2015., nakon čega su otišli kući jer nisu dobili ništa novaca za obavljeni posao. Na kraju je izjavio kako je tijekom obavljanja posla bio potpisao ugovor o radu i bio je prijavljen te mu je okrivljenik i Building d.o.o. ostalo dužno oko 7.000,00 kuna.
13. Svjedok - oštećenik RN je iskazao da je točno da je radio za firmu TD Building d.o.o. vlasništvo okr. EN. Radio je na gradilištu u Živogošću i to je bilo jedino gradilište gdje je radio za tu tvrtku i to u periodu od 21. svibnja 2025. do 18. rujna 2015. godine. Radio je svaki dan uključujući i subotu, a u nedjelu da je bio slobodan. Dakle, nije bilo dana kada na gradilištu niti bilo posla. On da nema saznanja zbog čega im okrivljenik nije isplatio plaću, on je samo rekao da nema novaca. Da li on od nekoga nije naplatio svoje radove, on to doista ne zna, dakle, on ne zna da li je on imao novaca ili nije za njegovu plaću, no on od te plaće živi, to mu je jedini prihod, tako da bio on svakako inzistirao na svojoj plaći ukoliko okrivljenik eventualni ne bi imao novaca, jer on bez plaće ne može preživjeti. Onda da im je okrivljenik rekao da odu raditi na gradilište Međimurskih voda u Čakovcu, i da će im ubrzo dati plaću, no oni da su tamo radili 14 dana, bili su bez i jedne kune, te su ga zvali da više nemaju novaca da si kupe sendvič niti da se voze na gradilište u Čakovec. Okrivljeni da ih je odugovlačio, stalno govorio da će im dati novac, radili su 14 dana, podigli su skelu, ponovno su ga zvali da više nemaju od čega živjeti, a on im je rekao da nema novaca i da im ne može dati. Više mu on osobno nije vjerovao, i nije više želio raditi, jer da mu je već bio dužan 6.200,00 kuna i shvatio je da mu on jednostavno on tu plaću ne želi isplatiti. Ne zna da li je on imao novaca na računu ili nije, no to je bila velika firma sa velikim poslovima, njemu je novac bio neophodno potreban da preživi. Nakon toga morao se prijaviti u Centar kako bi počeo dobivati nekakvu socijalnu pomoć od koje bi živio budući se razbolio i više ne može fizički raditi. On da je do posla kod okrivljenika došao na način da je njegov poznanik ČN koji je bio tamo poslovođa njega kontaktirao da treba radnike koji će ići raditi na gradilište u Živogošće na što je on pristao, pa da je tako došlo do sklapanja ugovora o radu između njega i TD Building. Njemu da okrivljenik nije pojasnio zašto mu nije isplatio plaće, već da je samo ponavljao da nema novaca. Ponavlja, ostao mu je dužan 6.200,00 kuna na ime neisplaćenih plaća. On da se ni na koji drugi način nije pokušao naplatiti od okrivljenika. Okrivljenik da im nije dao obračunske liste za neisplaćene plaće. Sjeća se i da je jedan prijatelj njima rekao da je firma Tehnika iz Zagreba koja je angažirala TD Building okrivljeniku sve isplatila te da okrivljeni ima novaca ali da ih ne želi isplatiti. Ne može se sjetiti imena tog prijatleja, ali da zna da je okrivljenik imao dobar auto, imao dobar standard te da je siguran da ih je želio isplatiit da je to mogao, odnosno da je mogao naći način da im to plati jer da oni doista u to vrijeme nisu imali dovoljno novaca ni za hranu. Na posebno pitanje opunomoćenika oštećenika svjedok je odgovorio da od svibnja do rujna nije on dobio ni jednu lipu vezano uz isplatu plaće. Koliko zna ni drugima koji su radili sa njime nije ništa plaćeno. Sjeća se da nije plaćeno ČN, DN, ŠN. Obzirom da on više nema otvoren ni jedan račun otvoren u banci na koji bi mu se isplatio iznos od 6.200,00 kuna sa kamatama (ili ako će se uplaćivati u okviru kaznenog postupka onda bez kamata iznos od 6.200,00 kuna) moli da mu se uplata izvrši na račun njegovog opunomoćenika Zlatka Žulića, odvjetnika iz Ivanca koji ima u Zagrebačkoj banci račun.
14. Za sud nije bilo sporno da je okrivljenik kao direktor TD Building d.o.o. u razdoblju od svibnja 2015. godine do 18. rujna 2015. imao sklopljene ugovore o radu sa gore navedenim radnicima koji su obavljali poslove pomoćnih radnika na različitim gradilištima. Za sud nije sporno da okrivljenik kao direktor navedenog trgovačkog društva nije za gore navedeno razdoblje od svibnja 2015. do 18. rujna 2015. radnicima navedenim u izreci presude isplatio plaće sa pripadajućim dodacima, a niti im je uručio obračune o neisplati dospjelog iznosa plaće, a također nije bilo sporno da u tom periodu žiro račun firme okrivljenika nije bio blokiran.
15. Analizirajući sve provedene dokaze, kako personalne, pri čemu se misli na iskaze svjedoka – oštećenika radnika navedenih u izreci presude, čije iskaze ovaj sud smatra vjerodostojnima, detaljnima i okolnosnima, tako i materijalne dokaze, misleći pri tome na Potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prestanku osiguranja za radnike BN, SN, ČN, (l.s. 10, 12, 16), preslika računa INA-e i računa za plaćanje cestarine (l.s. 28-37), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. GN (l.s. 18-19), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. ĐN (l.s. 20-21), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. RN (l.s. 22-23), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. NN (l.s. 24-25), Ugovor o radu na određeno vrijeme za ošt. ČN (l.s. 26-27), Očevidnik o danima insolventnosti za TD Building d.o.o. (l.s. 49-61), Pregled prometa po žiro-računu TD Building d.o.o. kod Kreditne banke Zagreb (l.s. 69-87), i dovodeći ih u međusobnu vezu, ali i analizirajući obranu okrivljenika, nesporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
16. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika koja je išla u pravcu da nije imao sredstava za plaće oštećenim radnicima jer da mu firma Tehnika i još neke druge firme nisu isplatile novac za obavljene poslove, smatrajući takvu obranu nevjerodostojnu i obranu koja ide ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti, jer nesporno primjerice iz izlista po računu proizlazi da je Tehnika d.d. 15. svibnja 2015. uplatila na žiro račun Društva otvoren u Kreditnoj banci Zagreb d.d. iznos od 49.000,00 kuna, a zatim 22. svibnja 2015. ponovno iznos od 61.250,00 kuna, 2. lipnja 2015. iznos od 98.000,00 kuna, nakon čega je također bila uplata na račun od Općine Sv. Filip i Jakov kao i TD Benković d.o.o., pa je nesporno kako je u vrijeme dospjelosti plaća na računu Društva bilo sredstava za isplatu plaća. Dakle, nesporno je utvrđeno da okrivljenik kao direktor Društva oštećenim radnicima nije nakon obavljenog posla isplatio plaće, iako u to vrijeme račun TD Buildinga d.o.o. nije bio blokiran, te je na njemu bilo dovoljno sredstava za isplatiti plaće oštećenicima, odnosno gore navedenim radnicima, a isto tako je nesporno utvrđeno, kako je i sam okrivljenik priznao, da oštećenim radnicima nije uručio obračunske liste za neisplaćene plaće, čime je oštećene radnike onemogućio da se koriste svojim pravom za ovrhu. Dakle, iz iskaza oštećenih radnika proizlazi da im okrivljenik, po dospjelosti za isplatu plaće do najkasnije svakog 15-og dana za prethodni mjesec, nije isplatio dijelove odnosno cijele plaće, za razdoblje navedeno za svakog pojedinog radnika iz izreke presude, u tamo navedenim iznosima za svakog radnika posebno, dok iz njihovih iskaza, kao i okrivljenikove obrane slijedi da im nije dostavio obračune plaće. Dakle, time je okrivljenik oštećene radnike neizdavanjem obračuna o plaći doveo u situaciju da isti protiv njega ne mogu pokrenuti ovršni postupak, pa je time jasna i namjera okrivljenika, a razlozi koje je okrivljenik navodio u svojoj obrani zašto im nije mogao isplatiti plaće je nevažna, a sve budući da iz pregleda prometa po žiro računu TD Building d.o.o. proizlazi da su na račun društva sjedale uplate TD Tehnika d.d. u iznosu od desetaka tisuća kuna i to u razdoblju kada račun društva nije bio blokiran.
17. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane da se provede financijsko- knjigovodstveno vještačenje poslovanja TD Building d.o.o. za razdoblje od svibnja 2015. do 18. studenog 2015., da bi se utvrdilo je li okrivljenik kraj stanja svoga računa i dugovanja firmi Tehnika iz Zagreba i Međimurske vode mogao isplatiti plaće radnicima kako ga se se tereti, kao nevažan i nepotreban jer nema potrebe utvrđivati razloge zbog kojih nije došlo do neisplate plaće radnicima, jer je u postupku nesporno utvrđeno da okrivljenik obračun plaće za inkriminirano razdoblje radnicima nije dostavio odnosno uručio obračune o neisplati dospjelog iznosa plaće, pri čemu valja imati u vidu odredbu čl. 132. st. 3. u vezi st. 4. KZ/11 u kojoj je propisano da kazneno djelo neisplate plaće ne postoji ako je do neisplate došlo zbog nemogućnosti raspolaganja ili nedostatkom financijskih sredstava na računu poslodavca, ali st. 4. izrijekom navodi da se stavak 3. ne primjenjuje kada poslodavac radnicima ne dostavi obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće.
18. Ovaj sud smatra da je slijedom svega gore navedenog okrivljenik svojim postupanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – neisplata plaće iz čl. 132. st. 1. KZ/11, a koje je počinio sa namjerom, jer je bio svjestan da je u inkriminirano vrijeme imao dovoljno financijskih sredstava za isplatu dospjelih plaća radnicima, a žiro račun Društva mu tada nije bio blokiran, ali on radnicima dospjele plaće sa pripadajućim dodacima nije isplatio sukladno odredbama Zakona o radu, unatoč dospjelosti za isplatu plaće do najkasnije 15-og za prethodni mjesec, iako im je obećavao da će im ih isplatiti, ali to nije učinio, nego ih je zavlačio, a niti im je sukladno Zakonu o radu uručio obračune o neisplati dospjelog iznosa plaće, i takvo postupanje je htio, i time je ujedno oštećene radnike doveo u situaciju da isti protiv njega ne mogu pokrenuti ovršni postupak, zbog neisplate dospjelih plaća. Naime, kazneno djelo iz čl. 132. st. 1. KZ/11 je dolozno kazneno djelo, pri učinu kojeg nije dostatna samo činjenica da nekom nije isplaćena plaća koju je zaradio, već je potrebno ostvarenje i subjektivnog elementa namjere, odnosno svijesti i volje da se nekom uskrate prava iz rada koje mu po zakonu pripadaju, a što je u konkretnom slučaju plaća. Razlozi koje je okrivljenik navodio u svojoj obrani zašto navedenim radnicima nije mogao isplatiti plaće je nevažna, jer obrana okrivljenika da radnicima zbog gore navedenih razloga nije mogao isplatiti plaće ne opravdava zaključak o postojanju svih bitnih elemenata kaznenog djela, posebice subjektivnih, a imajući pri tome u vidu i činjenicu da je radnicima za taj period uplaćivao doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a isto tako ne može se prihvatiti niti obrana okrivljenika koja ide u pravcu da su svi ti radnici radili u mjesecu svibnju 2015. i lipnju 2015. a da su nakon toga bili prijavljeni i dalje u njegovoj firmi ali da nisu radili zbog sezone, jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka – oštećenika svih radnika iz izreke presude koji su suglasno svaki za sebe iskazivali o tome da su u inkriminiranom periodu obavljali poslove za Društvo okrivljenika i to različite pomoćne poslove na različitim gradilištima, pa im je stoga okrivljenik bio dužan najkasnije 15-dana u za prethodni mjesec isplatiti plaće sa pripadajućim dodacima, a što isti nije učinio, a niti im je uručio obračune o neisplati dospjelog iznosa plaće.
19. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, a obzirom na sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika. Prilikom odmjeravanja i individualizacije kaznenopravne sankcije sud je okrivljeniku kao olakšavajuću okolnost cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, a kako to proizlazi iz kaznene evidencije okrivljenika, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio da je predmetno kazneno djelo počinio na štetu više radnika (6 radnika), okolnost da niti do današnjeg dana tim radnicima nije isplatio zaostale dospjele plaće, a neizdavanjem obračuna o plaći radnike je doveo u situaciju da isti protiv njega nisu mogli pokrenuti ovršni postupak.
19.1. Pri tome je, uzimajući u obzir navedene olakotne okolnosti na strani okrivljenika, okrivljeniku za inkriminirano kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, sa ocjenom da je za postizanje svrhe kaznenopravnih sankcija dovoljno izreći uvjetnu osudu, jer je ocjena da okrivljenik i bez izvršenja zatvorske kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a duljinu roka kušnje izraženu u uvjetnoj osudi sud je odmjerio uzimajući u obzir da sama kazna mora potaknuti počinitelje da ubuduće ne počine novo kazneno djelo, te da ista ujedno mora biti upozorenje i svim ostalim građanima da ne čine kaznena djela. Sud naime smatra da je rok kušnje od dvije godine dovoljno dugačko razdoblje za postizanje specijalne i generalne prevencije.
20. Obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, oštećenicima su dosuđeni imovinskopravni zahtjevi u zatraženim iznosima, a kako to proizlazi iz stanja spisa, i dokumentacije misleći pri tome prvenstveno na iskaze svjedoka-oštećenika, odnosno oštećenih radnika, povezujući to sa materijalnom dokumentacijom u spisu, a radi se o iznosima neisplaćenih dospjelih plaća radnicima za inkriminirano razdoblje. Međutim, oštećenici su uz imovinskopravne zahtjeve potraživali u ovom kaznenom postupku i pripadajuće zakonske kamate, no međutim oštećenike je sud u pogledu pripadajućih zakonskih kamata uputio da imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici. Naime, pitanje zakonskih kamata je inače regulirano Zakonom o obveznim odnosima i oštećenici su ih uz postavljene imovinskopravne zahtjeve trebali specificirati i određeno naznačiti sukladno tom zakonu, što nisu učinili, pa su isti u pogledu pripadajućih zakonskih kamata upućeni u parnicu.
21. Budući da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 okrivljeniku je naloženo da snosi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti, a visina paušalne svote troška je određena u skladu sa složenošću i trajanjem ovog kaznenog postupka.
U Zadru, 12. lipnja 2025.
Sudac
Ksenija Bratković
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- ODO Zadar na K-DO-29/2016
- Okrivljenik EN
- Branitelj okrivljenika Trpimir Kučina, odvjetnik u Zadru
- Opunomoćenik oštećenika Zlatko Žulić, odvjetnik iz Ivanca