Poslovni broj: Us I-1684/2024-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija O“, u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Petar Kriste, odvjetnik u odvjetničkom društvu Palatinuš i partneri d.o.o., u Zagrebu, Nova Ves 74, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Zagrebu, Miramarska cesta 22, OIB 69608914212, radi ocjene zakonitosti utvrđenih nepravilnosti u postupcima javne nabave, 12. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka IV izreke rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, KLASA: UP/I-910-04/20-02/605, URBROJ: 538-05-3-3-1/623-24-5, od 31. siječnja 2024.

II. Poništava se Odluka Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-20- 3192, od 3. prosinca 2020., u dijelu koji se odnosi na točku 2. Odluke, pod kojom je utvrđeno počinjenje nepravilnosti broj 16. – nepoštivanje isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude i određena stopa financijske korekcije od 25% vrijednosti Ugovora o nabavi za Grupu 2.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije u Zagrebu, Miramarska cesta 22, OIB 69608914212, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke, naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.250,00 eura (dvijetisućedvijestotineipedeset eura).

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Odlukom Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije, KLASA: 910-01/14-01/85, URBROJ: 358-04-20-3192, od 3. prosinca 2020. (u daljnjem tekstu Prvostupanjska odluka), utvrđuje se postojanje nepravilnosti iz Grupe 1. - Potencijalno neopravdana uporaba robne marke bez navođenja izraza „ili jednakovrijedno“ i iz Grupe 2 – Potencijalno pogrešan odabir najpovoljnijeg ponuditelja, odnosno prihvaćanja ponude koja je suprotna Dokumentaciji za nadmetanje, a koje nepravilnosti su utvrđene u otvorenom postupku nabave velike vrijednosti naziva „Nabava IKT opreme“.

2. Osporenim rješenjem djelomično je usvojen prigovor tužitelja, izjavljeni u odnosu na Grupu 1. nepravilnosti, dok se točkom IV izreke osporenog rješenja odbija prigovor tužitelja, u odnosu na Grupu 2. Prvostupanjske odluke, uz obrazloženje tuženika kako se tehničke specifikacije proizvoda na koje se pozvao odabrani ponuditelj, kao i ponuđene tehničke specifikacije u okviru ponude, razlikuju od minimalno traženih karakteristika proizvoda.

3. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tužitelj navodi kako iz Uputa Upravljačkog tijela za upravljanje nepravilnostima u Operativnom programu Konkuretnost i kohezija 2014. -2020, KLASA: 910-04/17-02/74, URBROJ: 538-05-2-1- 2/324-21-348, od 23. ožujka 2021. (dalje: Upute), jasno proizlazi dužnost tuženika, odnosno njegovog prvostupanjskog tijela da svoje odluke donosi sagledavajući specifične okolnosti konkretnog slučaja. Smatra kako je takav pristup potpuno izostao u dijelu rješenja tuženika o njegovim Prigovorima u odnosu na točku 2 Odluke, a kojom je odstupljeno od ranije zauzetih pravnih shvaćanja. Mišljenja je kako je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog tijela tuženika iz točke 2. Odluke kojom je navedeno da korisnik, ovdje tužitelj, nije dokazao da ponuđeni proizvodi u cijelosti udovoljava propisanim tehničkim specifikacijama, jer se iz te ocjene potpuno ispušta nesporna činjenica kako upravo točka 2.4. Tehničkih specifikacija sadrži i određenje po kojem „se može nuditi i bolja tehnička izvedivost opreme/komponenti.“ Smatra da nesporna okolnost da su ponuđeni uređaji lakši upravo ukazuje na bolju tehničku izvedivost opreme/komponenti, pri čemu navodi da se za navedeni zaključak dovoljno voditi onim što Ustavni sud Republike Hrvatske naziva argumentom zdravog razuma – budući da ako je tehnička oprema izvedena u varijanti manje težine, očito je riječ o proizvodu koji je bolje tehnički izveden u komparaciji s tehničkom opremom veće težine. Iz ovog zaključuje da je tuženik, pozivom na Upute, bio dužan donijeti odluku uvažavajući sve specifičnosti konkretnog slučaja, pa tako i odnosu na spisu priležeću Izjavu ovlaštenog zastupnika kojim se potvrđuje da ponuđena oprema u potpunosti odgovara zahtjevima Tehničke specifikacije koja je u prilogu Dokumentacije za nadmetanje. Ističe kako tuženik u pobijanom Rješenju ulazi u analize je li uopće Naručitelj trebao tražiti Izjavu ili ne, potpuno ignorirajući činjenicu kako Izjava kao dokaz prileži spisu i stoga ju je u postupku po Prigovoru valjalo i ocijeniti. Smatra da tuženik potpuno neselektivno preuzima obrazloženje prvostupanjskog tijela tuženika, kako Korisnik nije dokazao kako se radi o boljem proizvodu te je mišljenja i kako je tuženik, analognom primjenom članka 73 Zakona o općem upravnom postupku i u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, trebao Naručitelju odrediti rok u kojem će on dostaviti dokaze za njegove tvrdnje, primjerice, nalaz stalnog sudskog vještaka elektrotehničke. Ukazuje i kako je donositelj Prvostupanjske odluke troškove proglasio neprihvatljivim prije nego što je Korisnik uopće dostavio odgovore, odnosno dokumentaciju po traženju pa se nameće pitanje čemu uopće tražiti očitovanja od Korisnika ukoliko se ona, bez obrazloženja, ne prihvaćaju ili se čak uopće i ne čeka zaprimanje traženih odgovora / dokumentacije. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru navodi kako iz Tehničkih specifikacija unutar ponude odabranog ponuditelja i to stavke 7. „Profesionalni studijski aktivni audio monitor“ i stavku 14. „Kolonski zvučni sustav“, proizlazi kako odabrani ponuditelj nije dokazao da ponuđeni proizvod odgovara propisanim tehničkim specifikacijama iz Dokumentacije za nadmetanje, jer da dimenzije ponuđenih uređaja ne odgovaraju traženim dimenzijama iz Tehničkih specifikacija. Ističe da kod prihvata ponude koja ne udovoljava traženim tehničkim specifikacijama ne postoji mogućnost umanjenja stope financijskog ispravka, iz kojeg razloga je u konkretnom slučaju bilo moguće isključivo odrediti stopu financijskog ispravka od 25%. Mišljenja je kako njegovo rješenje odgovara svim pravnim standardima uspostavljenim u člancima 120. i 98. Zakona o općem upravnom postupku te da je u obzir uzeta sva relevantna dokumentacija, čime je dostatno utvrđeno činjenično stanje. Ukazuje i kako su sastavni dio Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava od 28. svibnja 2018., Opći uvjeti, koji se primjenjuju na projekte financiranja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova te da je tužitelj preuzeo obvezu provesti projekt u skladnu s tim uvjetima, a što po njegovom mišljenju u predmetnom postupku nabave nije učinio. Predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5. Sud je 22. siječnja 2025., 23. travnja 2025. i 4. lipnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, proveo vještačenje kvalitetnije tehničke izvedivosti te proveo uvid u spis tuženika i spisu priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 280. stavka 4. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16. i 114/22. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se pri izradi ponude ponuditelj mora pridržavati zahtjeva i uvjeta iz dokumentacije o nabavi te ne smije mijenjati niti nadopunjavati tekst dokumentacije o nabavi.

9. Člankom 295. stavkom l. Zakona određeno je da je javni naručitelj obvezan odbiti ponudu za koju, na temelju rezultata pregleda i ocjene ponuda i provjere uvjeta iz članka 297. ovoga Zakona, utvrdi da je nepravilna, neprikladna ili neprihvatljiva te na temelju kriterija za odabir ponude odabire ponudu ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu.

10. Člankom 3. stavkom l. točkom 12. Zakona propisano je da je nepravilna ponuda svaka ponuda koja nije sukladna dokumentaciji o nabavi, ili je primljena izvan roka za dostavu ponuda, ili postoje dokazi o tajnom sporazumu ili korupciji, ili nije rezultat tržišnog natjecanja, ili je naručitelj utvrdio da je izuzetno niska, ili ponuda ponuditelja koji nije prihvatio ispravak računske pogreške.

11. Sud nalazi kako je tuženik, imajući na umu naprijed citirane odredbe, zauzeo stav da se unutar ponude odabranog ponuditelja, u odnosu na Grupu 2. (Multimedijalni sustav), vezano uz stavku 7. Profesionalni studijski aktivni audio monitor i stavku 14. Kolonski zvučnički sustav, pojavila nepravilnost, jer nije dokazano da ponuđeni proizvodi u cijelosti udovoljavaju propisanim tehničkim specifikacijama, iz Dokumentacije o javnoj nabavi. Posljedično ovom utvrđeno je postojanje nepravilnosti (nepoštivanje propisanih kriterija za odabir gospodarskog subjekta ili tehničkih specifikacija nakon otvaranja ponuda zbog koje dolazi do neispravnog odabira/isključenja ponuditelja ili prihvaćanja/odbijanja ponude u skladu s Pravilima), a za koju nepravilnost je predviđena stopa ispravka od 25%, bez mogućnosti umanjenja.

12. Cijeneći zakonitost naprijed navedenog stava Sud polazi od određenja iz Dokumentacije o nabavi, u otvorenom postupku Javne nabave, Grada Zagreba, Evidencijski broj: 010-003-31-2019-EVV, a kojom je u točki 2.1 (Opis predmeta nabave), u Grupi 2. - Multimedijalni sustav, u točki 7. evidentiran - Profesionalni studijski aktivni audio monitor; a u točki 14. - Kolonski zvučni sustav. Sud nalazi i kako je točkom 2.4. Dokumentacije o nabavi naznačeno da „Ponuđeni elementi opreme/komponentne moraju ispunjavati tehničke uvjete kako je navedeno u stupcu „Minimalne zahtijevane karakteristike“, ali se može nuditi i bolja tehnička izvedivost opreme/komponenti.“

13. Uvidom u Tehničke specifikacije (a koje specifikacije su prilog Dokumentacije o nabavi) i to za točku 7. - Profesionalni studijski aktivni audio monitor (list 6/28 specifikacija), Sud nalazi određenje dimenzija tog uređaja 25x15x16 cm, kao i određenje njegove težine 4 kg. Isto tako i za točku 14. - Kolonski zvučni sustav Sud nalazi jasno određenje dimenzija 530x100x155 mm, odnosno težine tog uređaja 4,5 kg. Sud posebno napominje kako je u istom stupcu Tehničkih specifikacija (za oba uređaja) naznačeno da „Ukoliko se u stupcu minimalne zahtijevane karakteristike traži vrijednost iskazana brojkom ili u rasponima (npr. Monitor dimenzija u centimetrima +/- 5%) ponuditelji su dužni pisati brojčanu vrijednost. U svim ostalim slučajevima upisati DA/NE ovisno zadovoljava li ponuđeni proizvod traženo.“

14. Iz ovako propisane dokumentacije Sud nalazi kako se istom ne uspostavlja isključenje ponuda opreme drugih dimenzija (jer je čak i tehničkim specifikacijama dopušteno odstupanje), ali i da je i bez obzira na određenje dimenzija, u svakom slučaju dopušteno nuditi „bolju tehničku izvedivost“.

15. Uvidom u ispunjene Tehničke specifikacije koje je u sklopu ponude dostavio odabrani ponuditelj AUDIO VIDEO CONSULTNG d.o.o. utvrđeno je kako su, za stavku 7. Profesionalni studijski aktivni audio monitor, ponuđene dimenzije 24,2 x 15,7 x 14,2 cm i težina 3,2 kg, a za stavku 14. Kolonski zvučnički sustav, ponuđene su dimenzije 528 x 99 x 153 mm i težina 4,1 kg.

16. Iz ovog slijedi, a što među strankama i nije sporno, da su ponuđene stavke odabranog ponuditelja prema dimenzijama manje, odnosno lakše, u odnosu na one koje su bile propisane u Tehničkim specifikacijama, a koja okolnost jasno proizlazi i iz Prvostupanjske odluke (str. 13.). Stoga se spornim uspostavlja pitanje da li ponuđeni proizvodi ispunjavaju zahtjeve i uvjete utvrđene u Tehničkim specifikacijama Dokumentacije za nadmetanje, odnosno da li je Korisnik trebao odbiti ponudu odabranog ponuditelja kao nepravilnu u skladu s člankom 295. stavkom l. i člankom 3. stavkom 12. ZJN-a.

17. Sukladno nalazu i mišljenju Stalnog sudskog vještaka za informatiku, telekomunikacije i elektroniku dr. sc. OO dipl. ing. (list 95-100 spisa), proizlazi kako formulacija ispunjenja Tehničkih karakteristika uspostavlja izraz „Minimalne zahtijevane karakteristike“, a koja okolnost podrazumijeva najnižu potrebnu razinu tehničkih karakteristika za koju bi se smatralo da zadovoljava uvjete dokumentacije za nadmetanje, odnosno tehničke karakteristike u dokumentaciji za nadmetanje. Promatrajući ostale karakteristike ponuđene opreme vještak je utvrdio kako i kod profesionalnih studijskih aktivnih audio monitora i kod Kolonskih zvučničkih sustava „manje dimenzije i masa nemaju negativan utjecaj na zvučne performanse ponuđenog uređaja“, kao i da „Odstupanje u dimenzijama i masi pripisuje estetici, bez utjecaja na funkcionalnost uređaja.“ Iz ovog i za oba ponuđena proizvoda vještak zaključuje kako je „ponuđena oprema bolje tehničke izvedivosti od one koja je navedena u dokumentaciji za nadmetanje.“

18. Cijeneći citirani nalaz i mišljenje, ali i izvan njega, Sud navodi kako u slučaju tehničke opreme i kada ona ostalim karakteristikama u cijelosti odgovara traženom, manja dimenzija i manja težina svakako znače bolju tehničku izvedivost, jer je bolje iste karakteristike uređaja izvesti lakšima ili manjima. Ovaj stav Sud uzima notornim. Budući da je stalni sudski vještak jasno naveo kako „Odstupanje u dimenzijama i masi pripisuje estetici, bez utjecaja na funkcionalnost uređaja“, ovaj Sud zaključuje, jednako kao i stalni sudski vještak da je „ponuđena oprema bolje tehničke izvedivosti od one koja je navedena u dokumentaciji za nadmetanje.“

19. Iz ovog razloga Sud posljedično zaključuje da je usprkos razlici u dimenziji i masi ponuđene opreme, ona bolje tehničke izvedenosti, iz kojeg razloga je takvu ponudu tužitelj valjano mogao prihvatiti. Iz ovog razloga Odluka kojom se ispravlja takav odabir nije zakonita iz kojeg razloga je odlučeno kao u točkama I i II izreke ove presude.

20. U odnosu na prigovore tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sadržane u njegovom podnesku od 17. travnja 2025. (list 108 – 110 spisa), Sud navodi kako smatra da je potpuno pogrešan stav da se samo ponuda uređaja točno određenih dimenzija smatra valjanom, jer bi takvo propisivanje omogućilo odabir točno određenog specifičnog proizvoda i time postalo ograničavajuće za svakog ponuditelja koji, iako ima proizvod bolje tehničke izvedenosti, ne može prijaviti bolji proizvod radi točno određenih dimenzija. Stoga je i logično da je Dokumentacijom za nadmetanje propisana mogućnost nuđenja proizvoda bolje tehničke izvedenosti, a što manji uređaj istih performansi notorno jeste.

21. S obzirom na stav tuženika da je tužitelj već tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju bio u obvezi dostaviti dokaze kojim bi ukazivao na bolju tehničku izvedivost njegove opreme, Sud, uz notornu okolnost (a što je tada dokaz sam po sebi) da je manja i lakša oprema istih performansi bolja od one većih i težih, ukazuje i kako je naručitelj, tijekom postupka koji je prethodio osporenom rješenju, u spis dostavio Izjavu ovlaštenog zastupnika AUDIO VIDEO CONSULTING d.o.o. od 31. siječnja 2020.,a kojom Izjavom je potvrđeno da ponuđena oprema u dostavljenoj ponudi za Grupu 2 u potpunosti odgovara zahtjevima Tehničke specifikacije koja je u prilogu Dokumentacije za nadmetanje.

22. Konačno i imajući na umu sve navedeno, ovaj Sud primjenjivim nalazi i stavove Ustavnog suda Republike Hrvatske, sadržane u odluci tog suda, broj: U-III- 5184/2013, od 8. prosinca 2016., a kojima je navedeno: „ Ustavni sud ističe da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi ni zaštita ustavnih prava pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu "zdravog razuma". Stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke u odnosu na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava. Takav način tumačenja i primjene mjerodavnog prava posljedično se ne može drukčije nazvati nego arbitrarnim. “ 23. Trebalo je stoga temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima a s obzirom da priroda stvari to dopušta, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti pobijanu odluku te odlučiti kao u izreci presude.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 3. lipnja 2025. (list 120 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife, podnio zahtjev za sastav prigovora iz upravnog postupka od 7. prosinca 2020. i 16. prosinca 2020., u iznosu od po 518,45 Eura, za sastav tužbe od 15. ožujka 2024., za sastav podneska od 28. svibnja 2024. i za sastav podneska od 16. svibnja 2025. u iznosu od po 200 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 22. siječnja 2025., 23. travnja 2025. i 4. lipnja 2025., u iznosu od 200,00 Eura, kao i predujam za vještaka u iznosu od 1.250,00 Eura, a što ukupno iznosi 3.586,90 Eura.

25. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

26. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

27. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je poništen dio osporenog rješenja i dio Prvostupanjske odluke, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

28. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadom troškova sastava tužbe, kojom je iniciran spor koji je u odnosu na tužitelja povoljno okončan, troškove izrade vještačkog nalaza i mišljenja, a na kojem je utemeljena ova odluka, odnosno i naknadu troškova pristupa na ročište po pozivu Suda. Isto tako Sud osnovanim uzima i troškove sačinjena podneska od 16. svibnja 2025., budući je isti rezultat osporavanja vještačkog nalaza i mišljenja tuženika, a na koju okolnost se tužitelj morao očitovati. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

29. Suprotno ovom Sud navodi kako se troškovi upravnog postupka koji je prethodio osporenom rješenju ne mogu naknađivati u upravnom sporu kao samostalnom i potpuno odvojenom procesnom postupanju. Isto tako Sud navodi kako podnesak tužitelja od 28. svibnja 2024., na niti jedan način nije utjecao na odluku u ovom sporu, budući se istim ponovno obrazlaže razlog nezakonitosti osporenog rješenja, na jednak način kao i u tužbi, odnosno predlaže izvođenje dokaza koji su nastavno predloženi na održanom ročištu. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove odluke.

Zagreb, 12. lipnja 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetničko društvo Palatinuš i partneri d.o.o., Zagreb, Nova Ves 74,

2. Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Zagreb, Miramarska cesta 22,

3. U spis