REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj P-434/2021-43
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA
I
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠMT, protiv tuženika pod 1) ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) LM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) DM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) TM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5) PM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6) OM, [adresa], osobno i kao nasljednika zk upisane SMudovice pok. GM, rođene ĆM, 7) VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 8) ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 9) UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 10) ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 11) IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 12) HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženici od 7) do 12), osobno i kao nasljednici zk upisanog oca i djeda/ prednika AM pok. BM, 13) MM. BM, odsutna i nepoznata boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Filipu Staniću, odvjetniku u Zadru, 14) ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 15) JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tuženice pod 14) i 15) zastupane po punomoćniku Marku Grzunovu, odvjetniku u Zadru, 16) EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]) CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 14 svibnja 2025. godine, te objave dana 12. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 434 metara četvornih, za cijelo, što su tuženici pod 1) ŽM, 2) LM, 3) DM, 4) TM, 5) PM, 6) OM, 7) VM, 8) ĆM, 9) NM, 10) ČM, 11) IM,12) HM, 13) MM, 16) EM I 17) CM, dužni priznati i trpjeti da tužitelj upiše svoje pravo vlasništva za cijelo predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje istog sa imena tuženika i njihovih pravnih prednika, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ŠM u odnosu na tuženice 14) ĐM i 15) JM, koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 434 metara četvornih, za cijelo, što su tuženice pod 14) ĐM i 15) JM, dužne priznati i trpjeti da tužitelj upiše svoje pravo vlasništva za cijelo predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje istog sa imena tuženika i njihovih pravnih prednika, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicama pod 14) ĐM i 15) JM parnični trošak ovog postupka u iznosu od 710,00 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, zahtjev ovih tuženica odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 4. ožujka 2021. godine navodi da je stvarni vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] površine 434 m2 k. o. [katastarska općina], ranije vođene za k. o. [katastarska općina] kao čest. zgr. [katastarska čestica]/2k.o. Puntamika. U zemljišnim knjigama predmetna čest. zem. upisane je oznake zemljišta neplodno, a tužitelj je upisan kao suvlasnik za 3/22 dijela predmetne nekretnine. U preostalom dijelu kao suvlasnici upisani su tuženici i njihovi preci. Predmetne nekretnine podnositelj je stekao u vlasništvo nasljeđivanjem iza svojeg pok. oca ZM pok. RM, odnosno od njegova pok. oca/djeda tužitelja FM pok. BM. Otac tužitelja preminuo je prije donošenja rješenja o dopuni rješenja o nasljeđivanju i rješenja o nasljeđivanju iza pok. djeda KMIvin pok. BM (istovjetan s Leonardo Čobanov pok.BM) i pok. bake Š ŠH pok. Ž rođ. Marin ud. RM. Stoga je tužitelj neposredno naslijedio predmetnu nekretninu iza pok. djeda RM. Tužitelj, kao i ranije njegov otac neometano i neprekidno posjeduju predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao pošteni posjednik preko 40 godina te ih nikada nitko ni na koji način nije ometao u posjedu i korištenju predmetne nekretnine niti je pak bilo ikakvog spora oko vlasništva ove nekretnine. Između sebe, kako je zk. upisani suvlasnici tako i svi susjedi i međaši odavna znaju da se radi o nekretnini koja pripada tužitelju. Ovo naime stoga, jer je prednik tužiteljeva oca ŽH i to njegov djed FM stekao istu nekretninu unutar obiteljskom diobom sa svojom braćom LH pok. BM te ĆM. BM kao nasljednicima pradjeda tužitelja pok. BM. Djed tužitelja FM imao je 11-ero djece, a naslijedili su ga dakle između ostalih i DH - otac tužitelja, pok. GM kojeg su naslijedili tuženici ad 12) i 13) te TH koju su naslijedili tuženici ad 14) i 15). Preostala djeca odrekla su se nasljedstva u korist oca tužitelja, PH. Tužitelj ima pravnog interesa urediti stvarno i zemljišno knjižno stanje na prijepornoj nekretnini. Stoga predlaže da sud donese presudu.
2. Na temelju odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je dostavio primjerak tužbe od 4. ožujka 2021. godine podnesene u ovom predmetu tuženicima radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. U tom pozivu sud je u smislu odredbi članka 331.b ZPP- a upozorio tuženike na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu.
3. Tuženici od 1) – 11) u roku koji im je odredio sud, nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu, iako su tuženicima tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni.
4. Osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženike od 1) – 11) spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu.
5. S obzirom na sve naprijed navedeno sud je donio presudu kojom je tužbeni zahtjev prihvatio (presudu zbog ogluhe) u odnosu na tuženike od 1) – 11).
6. Tuženici pod 12) ŽMT i 17) CM su priznali tužbeni zahtjev tužitelja, te je sud temeljem odredbe članka 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), donio presudu na temelju priznanja u odnosu na ove tuženike. Tuženik pod 16) EM dostavio je svoju izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva 11. lipnja 2025., dakle, nakon zaključenja glavne rasprave, pa u odnosu na ovog tuženika nije donesena presuda na temelju priznanja.
7. Tuženice pod 14) ĐM i 15) OH u svom odgovoru na tužbu (l.s. 68-69) navode da osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti. Iz dijela tužbe koji su zaprimile (str. 2 najdonji pasus) razvidno je da tužitelj tvrdi da je vlasnik i posjednik za cijelo nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Takva tvrdnja da je neistinita i suprotna sadržaju priloženog rješenja o dopuni rješenja o nasljeđivanju i rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1250/10 od 20. listopada 2014. iza smrti KM (Čobanova) i LMT, kao i ispravka tog rješenja od 31. listopada 2014. naime, stvarni vlasnik i posjednik predmetne čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je bio prednik stranaka KM (Čobanov) pok. Šime, odnosno nakon njega njegova supruga LMT. Nakon njihove smrti, temeljem priloženog rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-1250/10 od 20. listopada 2014. i ispravka tog rješenja od 31. listopada 2014. predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naslijedili su tužitelj ŠM za 54/66 dijela, tuženica ĐM i OH, svaka za 2/66, SH za 2/66 dijela (majka tuženice) te EM i CM svaki za 3/66 dijela. Nakon smrti SH, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-637/20 tuženici ĐM i OH naslijedile su njen udio pa sada njihov ukupni suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini iznosi za svaku po 3/66 dijela. S obzirom da tuženice nisu raspolagale svojim suvlasničkim udjelom u korist tužitelja, a po njihovom saznanju nisu ni tuženici EM i CM, tužitelj ne može nikako biti vlasnik predmetne nekretnine za cijelo.
8. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio je uvid i pročitao: izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (l.s. 6), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 7-8), rješenje o dopuni rješenja o nasljeđivanju i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1250/10 od 20. listopada 2014. (l.s. 9-17), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl. br. O-753/14 od 20. listopada 2014. (l.s. 18-21), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. O-1250/10 od 31. listopada 2014. kojim se ispravlja i mijenja rješenje o dopuni rješenja o nasljeđivanju i rješenje o nasljeđivanju iza KM Ivinog pok. BM i LMT – GH pok. Ž posl. br. O-1250/10 od 20. listopada 2014. (l.s. 72-73), potpisane i ovjerene izjave tuženika CM, DMT i ĆH o priznanju tužbenog zahtjeva (l.s. 89-94), u prijepis posjedovnog lista na ime ĆH (l.s. 120), na ročištu održanom pred ovim sudom 11. ožujka 2025. izveo dokaz saslušanjem svjedoka VH (l.s. 122-124), na ročištu 14. svibnja 2025. izveo dokaz saslušanjem tužitelja ŠM, tuženica JM i IM te svjedoka UH i ČH (l.s. 127-132).
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo. Pravo vlasništva na navedenoj nekretnini da je stekao temeljem nasljeđivanja iza svog pok. oca ZM pok. RM, odnosno nasljeđivanjem iza djeda, FM pok. BM te ustupom od ostalih sunasljednika. Također je naveo kako navedenu nekretninu posjeduje kao pošteni posjednik preko 40 godina i da ga nikada nije ometao u posjedovanju iste te da je svim upisanim suvlasnicima, kao i susjedima međašima, poznato da se radi o nekretnini koja pripada tužitelju. Navodi da je njegov djed FM navedenu nekretninu stekao diobom sa svojom braćom GM i AM pok. BM. FM da je imao 11 djece, a da su ga naslijedili tužiteljev otac, pok. IH, kojega da su naslijedili HH i ČM te TH, koju da su naslijedili tuženici CM i EM, dok da su se preostala djeca odrekla nasljedstva u korist tužiteljevog oca IH.
10. Osnovanost tužbenog zahtjeva osporile su, dakle, tužene pod 14) ĐM i 15) JM (l.s. 68-69), kao i označena tuženica 13) MM, zastupana po privremenom zastupniku, koja je 24. prosinca 2024. dostavila podnesak (l.s. 117).
11. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari sporno je je li ovdje tužitelj, kod činjenice da tužene ĐM i JM svojim naslijeđenim dijelom nisu raspolagale, stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini za cijelo. Na te okolnosti izvedeni su dokazi u ovoj pravnoj stvari, pa je tako ovaj sud na ročištu održanom 11. ožujka 2025., izveo dokaz saslušanjem svjedoka VH (l.s. 122-124). Isti je u svom iskazu potvrdio da je tužitelj brinuo o stricu ĆH. ĆH da mu je rekao da će ta nekretnina u kojoj je on živio biti Brankova (tužiteljeva). Svjedoku nije poznato otkud ĆH kuća u kojoj je živjela i njegova majka. Nije mu poznato je li itko osim ĆH i tužitelja koristio kuću.
12. Na ročištu održanom pred ovim sudom 14. svibnja 2025., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ŠM (l.s. 128). isti je naveo kako sporna nekretnina predstavlja staru kuću s okućnicom u kojoj da su nekada živjeli njegovi djed i baka, pok. RM i žena mu GH, koji da su imali 11 djece, između ostalih i njegovog oca ZM. Djed L je preminuo 1974., a baka 1986. te da je u toj kući iza njihove smrti ostao živjeti njegov stric ĆH, sve do svoje smrti prije godinu i pol dana. Navodi da su postojali dogovori između očevih braće i sestara da svoj dio ustupe ocu tužitelja, što da su neki i učinili. Svoj dio da njegovom ocu nije ustupio stric GM, otac tuženica JM i ĐM. Također da mu nije bila ustupila svoj dio teta TMT, očeva sestra, ali ona da je u međuvremenu preminula, a njezini sinovi da su suglasni da njen dio pripadne tužitelju. Navodi da nije dovršen ostavinski postupak iza strica AH. Isti da je bio u posjedu ove nekretnine do svoje smrti, a da je i on bio suglasan da njegov dio pripadne tužiteljevu ocu, o čemu da postoji i izjava. Spornu nekretninu da koristi tužitelj, da uređuje vrt, plaća račune za struju i vodu te da tuženice koje mu osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva do pokretanja ovog postupka nisu svojatale svoju nekretninu. Naveo je da su u kući na spornoj nekretnini živjeli samo njegovi djed i baka, da se radi o trima kućama koje su međusobno odijeljene, a svaka da se nalazi na svojoj zemljišnoj čestici, tako da sporna čest. u naravi predstavlja samo staru kuću u kojoj da su živjeli njegov djed i baka. Zemljišnoknjižni upis da je neuredan, u smislu da se u zemljišnoj knjizi upisani pojavljuju oni koji nemaju prava na njihovoj kući, kao što da se i oni pojavljuju upisani na kućama na kojima nemaju pravo.
13. Na temelju iskaza tuženice pod 15) JM (l.s. 129) ovaj sud utvrdio je rodoslovlje stranaka u ovoj pravnoj stvari, pa je tako utvrđeno da je pok otac ove tuženice bio IH, sin L i ŠH. L i ŠH da su imali sinove D rođenog 1924. godine iza kojega su ostali supruga i dvoje djece, a Luigijev sin da je umro bez potomaka, odnosno da je ostala jedino njegova kći BH koja živi u [adresa]. Nadalje iza D, rodio se otac ove tuženice IH, kojega da je naslijedila supruga SH, majka tuženica JM i ĐM. Nadalje, imali su sina MH, kojega su naslijedila njegova djeca, ĐH i sin JH. JH da su naslijedili njegovi sinovi LM i GM. L i ŠH imali su kćer ZM (rođ. 1932.), koja se udala za EH, a njihova djeca bili su T, P i O. Sve troje djece S je umrlo, a CH je još živa. TMT (Božica) Čobanov (kći L i ŠH), udala se za EM s kojim ima dvojicu sinova EM i CM. Teta PMT udala se za NH i još je živa, a ima dvoje djece G i ZH. Teta OMT udala se za Ć i živa je. Teta SMT bila je udana za RH, preminula je prije 6 godina i ima djecu G i FH. KH, stric tužitelja, umro je prije 6 godina i iza njega su ostale dvije kćeri, V i U te žive u [adresa]. Osim navedenih, L i ŠH da su imali još sina G, koji da je umro mlad bez nasljednika i još dvoje djece koji su umrli u dječjoj dobi. Ova tuženica potvrdila je navode tužitelja da je on brinuo o stricu AH, kao i da je stric AH sav svoj dio prepisao upravo ocu tužitelja, međutim, navodi kako se u cijelosti prihvatila dijela njezinog oca GM na očevoj imovini.
14. Na istom ročištu saslušana je tuženica pod 11) IM, kći ĆM, koji je pak bio brat tužiteljevom djedu GMT. Ova tuženica navela je da je pradjed tužitelja bio BM te da su BM, tužiteljev pradjed, i njegov brat LM bili prvi vlasnici ove kuće, koja je podijeljena na tri dijela (od kojih je ovdje sporni dio na zasebnoj zemljišnoknjižnoj čestici). BM imao je djecu ĆM, L i kćer MM. Ova tuženica potvrdila je da je sporni dio upravo onaj koji je pripao njezinom stricu L, dok da je njezinom ocu ĆM pripao drugi dio te kuće koji da ima svoj posebni katastarski broj, tako da ova tuženica, unatoč činjenici da je obuhvaćena tužbom kao zemljišnoknjižna suvlasnica, kao i ostali tuženici, nasljednici ĆM, ne polažu pravo na ovoj spornoj nekretnini. Ova tužena navodi da je sporna nekretnina pripadala njezinom stricu L, a kasnije AH i tužitelju.
15. Kao svjedokinja saslušana je UH, udovica pok. JH pok. MH, tužiteljevog bratića, te je ista potvrdila da se još njezin suprug pok. JH pok. MH, odrekao svog dijela na nekretnini koja je predmet spora i to u korist tužiteljevog oca ZM. Potvrđuje da u pogledu ove nekretnine nikad nije bilo spora, kao i da stric AH nije imao svoje djece i da je svoj dio dao tužiteljevom ocu ZM. Poznato je da je tužitelj dolazio kod strica AH i pazio ga te da nakon njegove smrti jedino tužitelj dolazi u tu kuću i održava je.
16. Njezine navode potvrđuje i saslušani svjedok ČH (l.s. 130), tužiteljev prijatelj i kum, koji potvrđuje da je tužiteljev stric AH živio sam u kući koja je predmet spora te da je AH tužitelju ostavio tu kuću. Navodi da mu je AH pričao da su svi svoj dio ustupili tužiteljevom ocu ZM.
17. Na temelju iskaza saslušanih stranaka i svjedoka ovaj sud utvrdio je da je sporna nekretnina u naravi stara kuća, koja je u diobi nasljednika BM, njegovih sinova ĆM, L i kćeri MM, pripala upravo FM pok. BM i to za cijelo. Naime, braća BM i ŠĐ (otac i stric FM) dijelili su kuću na tri dijela te je dio koji je dobio L, onaj koji je u diobi pripao Leonardovom ocu BM, nekretnina koja nosi oznaku čest. 1951/6 k. o. [katastarska općina].
18. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari i nije sporno da ostali tuženici (tuženici od 1) do 13)) ne polažu pravo na utuženu nekretninu. Pri tome se misli na upisane zk. suvlasnike, čiji upis je u zemljišnoj knjizi egzistirao uz upis prednika tužitelja FM, koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini tek za 1/6 dijela, dok iz rezultata provedenog dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari slijedi utvrđenje da je FM bio vlasnik predmetne nekretnine za cijelo.
19. Što se tiče nasljednika FM, njegovi nasljednici, sastav ostavinske imovine iza njega i njihove nasljedničke izjave, utvrđene su u pravomoćnom rješenju o dopuni rješenja o nasljeđivanju i rješenju o nasljeđivanju, donesenom od Općinskog suda u Zadru pod posl. br. O-1250/10 od 20. listopada 2014. (l.s. 9-17), pri čemu je kao ostavinska imovina FM označeno tek 1/6 dijela čest. br. 1951/6 k. o. [katastarska općina] i sukladno po tome donesenom rješenju o nasljeđivanju, proveden je upis njegovih nasljednika u zemljišne knjige. Također je utvrđeno da su svi nasljednici iza FM, osim ovdje označenih tuženica ĐM i JM, svoj nasljedni dio na nekretnini oznake 1951/6 k. o. [katastarska općina] ustupili ocu ovdje tužitelju PH.
20. Iza smrti PH pok. L (oca tužitelja) doneseno je rješenje o nasljeđivanju pod posl. br. O-753/14 od 20. listopada 2014. (l.s. 18-21) prema kojem su nasljednici iza PH ovdje tužitelj, njegova majka i dvije sestre. Kako to slijedi iz sadržaja obrazloženja rješenja posl. br. O-1250/10 (l.s. 16), nasljednici iza ZM pok. L, koji je u međuvremenu preminuo, svoje nasljedne dijelove ustupile su ovdje tužitelju u cijelosti i navedenog ustupa se tužitelj ŠM prihvatio, slijedom čega je utvrđeno da je ovdje tužitelj vlasnik sporne nekretnine u odnosu na sve označene tuženike, osim u odnosu na tuženice JM i ĐM, koje svoj naslijeđeni dio nikada nisu ustupile tužitelju ni njegovom ocu ZM, kao što to nije učinila niti njihova majka SH.
21. Na temelju iskaza saslušanih stranaka te svjedoka ovaj sud utvrdio je da je nakon smrti L i ŠH u kući na spornoj nekretnini ostao živjeti samo AH, Leonardov sin, te je i na temelju tog utvrđenja te navoda saslušanih svjedoka, a posebno tuženice pod 11) IM, kćeri ĆM, koji je bio brat tužiteljevog djeda, ovaj sud utvrdio da je predmetna nekretnina, unatoč zemljišnoknjižnom upisu, bila vlasništvo pok. FM za cijelo, temeljem diobe provedene sa njegovim bratom ĆM i sestrom MM. Stoga su Leonardovi nasljednici naslijedili spornu nekretninu za cijelo te upis prava suvlasništva na istoj u korist tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika koji nisu bili nasljednici FM, ne odgovara stvarnom pravnom stanju. Nakon Leonardove smrti, a kako to slijedi iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju, odnosno dopuni istog posl. br. O-1250/10 (l.s. 9-17), nasljedstva u pogledu sporne nekretnine prihvatili su se SH, udovica pok. IH, Leonardovog sina te njezine kćeri JM i ĐM, kao i TMT, kći FM (prednica tuženika EM i CM). Tuženici EM i CM ne osporavaju tužiteljeve navode da i njihov nasljedni dio iza FM pripada tužitelju, pa je tako tuženik CM dostavio u spis ovjerenu izjavu kojom priznaje tužbeni zahtjev tužitelja te je u odnosu na istog donesena presuda na temelju priznanja, dok je tuženik EM svoju izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva dostavio u spis nakon zaključenja raspravljanja u ovoj pravnoj stvari te ista izjava nije uzeta u obzir (čl. 331. ZPP) i u odnosu na ovog tuženika je donesena presuda.
22. Imajući u vidu gornja utvrđenja, da je dakle, vlasnik sporne nekretnine bio prednik ovdje tužitelja FM te da su u ostavinskom postupku iza njega svoje nasljedne udjele na predmetnoj nekretnini svi nasljednici FM, osim SH i njezinih kćeri, ovdje tuženica JM i ĐM, ustupili ovdje tužitelju, ovaj sud utvrdio je da je na taj način tužitelj stekao suvlasništvo na spornoj nekretnini za 60/66 dijela, dok suvlasnički udio tuženice JM iznosi 3/66 dijela (1/36 dijela iza djeda FM, plus 1/396 dijela iza ŠH – koja je u trenutku smrti bila suvlasnica za 1/12 dijela na ovoj nekretnini, a nju su naslijedili svi ostali sunasljednici, što čini ukupno 1/33 dijela na navedenoj nekretnini), koliko pripada i sestri ove tuženice ĐM, ali i njihovoj majci SH. Nakon smrti SH, njezin udio od 1/33 dijela na navedenoj nekretnini dijeli se na njezine dvije kćeri, ovdje tuženice, JM i ĐM, pa tako svaka ima po 3/66 dijela sporne nekretnine, dok je preostali udio temeljem nasljeđivanja i ustupa stekao ovdje tužitelj.
23. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži utvrđenje da je u odnosu na ove tuženice vlasnik sporne nekretnine za cijelo neosnovan te ga je valjalo odbiti na način kako je to određeno u izreci ove presude, dok je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je u odnosu na ostale tuženike vlasnik sporne nekretnine za cijelo osnovan jer ostali tuženici ne polažu pravo na spornoj nekretnini i valjalo ga je prihvatiti te naložiti tim tuženicima da trpe uknjižbu prava tužitelja na navedenoj nekretnini, kako je to određeno u izreci ove presude koja će tužitelju poslužiti kao valjana isprava podobna za uknjižbu njegovoga prava na navedenoj nekretnini u odnosu na sve tuženike, osim na ĐM i JM.
24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 dalje: Tarifa) te traženju tuženica, pa je tuženicama pod 14) i 15) kod označene vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura, valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 165 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi na dane 16. siječnja 2025., 11. ožujka 2025. i 14. svibnja 2025. po 165 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za pristup ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja dana 24. rujna 2024. 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), odnosno 50 eura, što ukupno iznosi 710,00 eura, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku zatraženog do dosuđenog troška, zahtjev tuženica pod 14) i 15) za naknadu troška odbija kao neosnovan. Ovo se odnosi na zatraženi trošak pristupa na ročište 24. rujna 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja, a za koji je trošak obračunat protivno odredbi Tarife.
U Zadru, 12. lipnja 2025.
Sutkinja
Ivana Klišmanić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ili zbog toga što je izjava o priznanja dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženicima pod 1) – 12), 16) i 17) osobno
3. Tuženici pod 13) po privr. zastupniku
3. Tuženicima ad. 14) i 15) po pun.
NAKON PRAVOMOĆNOSTI:
Ministarstvo financija, Porezna uprava Zadar, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar